Posl.br.: 83 Pn-3651/2017-80

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Ksenija Vržina, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja PM, odvjetničkog vježbenik u OD Miličević i Šupuković d.o.o i punomoćnika tuženika Ksenije Vržina, odvjetnice, dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 682,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. prosinca 2014. godine pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 3.128,71 sa zateznim kamatama počev od 17. prosinca 2025. do isplate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva da mu tuženik isplati iznos od 100,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. prosinca 2014. godine pa do isplate, Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je do prometne nezgode došlo kada se vozilo tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], uslijed manevra poduzetog pri pokušaju izbjegavanja psa koji se nalazio na autocesti A1, na udaljenosti od 6 km od naplatne postaje Lučko, prevrnuo na krov,. a tužitelj pritom zadobio tjelesne ozljede. Odredbom čl. 45. st. 4 Zakona o cestama propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar mora bez odgode s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji među koje svakako spada i obaveza uklanjanja domaćih životinja bez nadzora s javne ceste u slučaju kada bi iste mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti ometati, ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakona o cestama propisano je da je za održavanje navedene prometnice nadležno je trgovačko društvo Hrvatske autoceste d.o.o. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u prilazećoj medicinskoj dokumentaciji a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkoj bolnici Sv Duh u Zagrebu. Tužitelj je zbog posljedica predmetne nezgode snosio troškove radi liječenja za koje potražuje naknadu u niže navedenom iznosu. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu te za troškove liječenja. U nezgodi je na automobilu tužitelja marke Fiat Doblo godina proizvodnje 2007. nastala totalna šteta, pa slijedom navedenog, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 18.02.2025. potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja, a imajući u vidu imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti i to:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 370,00 EUR,

- za pretrpljeni strah iznos od 350,00 EUR,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 55,74 EUR,

- za troškove liječenja iznos od 6,89 EUR

ukupno 782,63 sa zateznom kamatom počev od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 25.12.2014. do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da trgovačko društvo koje je odgovorno za održavanje ceste ne dogovara po načelu objektivne odgovornosti već po kriteriju krivnje u smislu čl. 1045 st 1 zakona o obveznim odnosima. Prema predmetnom članku tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

njegove krivnje. Jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu je uzročna vezna između štetne radnje i štete na način da se štetna radnja javlja kao posljedica štetne radnje. Tuženik upravo osporava odgovornosti posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja budući je u obavljanju poslova u cijelosti primijenio pravila struke glede održavanja i zašite javnih cesta odnosno postupao u skladu sa Zakonom o cestama Pravilnikom o održanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta. Navedenim zakonskim i pod zakonskim propisima označena je svaka radnja koju su sobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja jave ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, zatim uspostava i učestalost ophodarske službe, kao i tko je odgovoran zbog nepoštivanja odredbi navedenih propisa a isto je propisano iz razloga što ophodarska služba fizički ne može biti prisutna u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Ophodnje i popravci na autocesti organizirani su od stranke Hrvatskih autocesta održavanje i naplata cestarine d.o.o. svakodnevno od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskom razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. na navedeni način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana, te su poduzete sve mjere kao bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Sukladno odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cega, ophodnja javne ceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica autoceste prijeđena u oba vmjera najmanje jednom u osam sati odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6 do 18 sati te sukladno istim ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje tri puta dnevno. Na okolnost urednog održavanja autoceste predlaže se saslušanje ophodara ŠM koji je navedenog dana obavljao ophodnju autoceste te nije uočio prisutnost psa na kolniku autoceste, a ujedno nije uočio niti oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi koja bi dopustila ulazak životinje u ograđeni prostor. Tuženik ukazuje da je duž čitave autoceste postavljena zaštitna žičana ograda u skladu s Projektom prometne signalizacije i opreme odnosno u sklad s Općim uvjetima i važećim hrvatskim normama te se ista održava u skladu s pravilnikom o održavanju cesta. Ukoliko se uoče oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi postupa se u skladu s odredbama Pravilnika o održavanju cesta, a koji propisuje da se bilo kakva oštećenja na ogradi trebaju popraviti najkasnije u roku od 10 dana po uočenom oštećenu ako ih ophodarska služba pravilu popravlja odmah. Nije poznato na koji način je životinja dospjela na zaštićeno i propisno ograđeno područje uz autocestu no s obzirom na to da se radi o psu moguće je da se isti podvukao ispod zaštitne žičane ograde i tako dospio u propisno ograđen prostor autoceste. Nije isključena mogućnost da je pas nasilno izbačen iz nekog od vozila koja su prošla autocestom neposredno pred samu nezgodu. naročito se ističe da nitko od korisnika auto ćete prethodno nije dojavio niti tuženiku niti djelatnicima policije o pojavi životinje u ograđenom prostoru autoceste, a što govori u prilog činjenici da je ista neposredno prije naleta dospjela na prometni prostor autoceste. Treba naglasiti da je u čl. 119. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a propisano da se stoka i druge životinje ne smiju voditi niti ostavljati na cesti bez nadzora stoga je osnovano prigovoriti promašenu pasivnu legitimaciju jer bi se postupak trebao pokrenuti protiv nesavjesnog vlasnika psa koji bi propustio brinuti se za njezino kretanje i na taj način ugrozio odvijanje prometa i uzrokovao predmetu prometnu nezgodu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Zapisnika o očevidu (list 5- 7 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 8- spisa), račun troškova liječenja broj 14386486 KB Sveti Duh (list 9 spisa), putni radni list (list 15-17 spisa), Ophodarski dnevnik

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

(list 19-21 spisa), Zapisnik tehničke jedinice Lučko od 25.12.2014. (list 22-24 spisa), izvod iz sudske prakse (list 30-32, 45-49, 66-70, 76-81, 89-93, 207-208 spisa), fotografije mjesta događaja (list 38-44 spisa), rješenje Trgovačkog sud au Zagrebu od 01.12.2017. (list 94 spisa), Ugovor o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste i naplati cestarine (list 96-101 spisa), Izvod iz Dnevnika rada od 25.12.2014. (list 102-105 spisa).

4. Nadalje sud je proveo kao dokaz saslušanje tužitelja (list 125-126 spisa), svjedoka EM (list 84 spisa), ĆM (list 134-135 spisa), te prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Dušanu Stanisavcu (list 142-146 spisa), usmenim očitovanjem istog vještaka (list 172-173 spisa), te medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zoranu Veiru, kirurgu (list 202 spisa), usmenim saslušanjem istog vještaka (list 217 spisa).

NM i ZM (list 89-90 spisa), svjedoka FM (list 103-104 spisa), te proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igora Jakoplića. (list 107-118 spisa), pisanom dopunom vještva (list 128 spisa, 144- 150 spisa), te usmenim saslušanjem vještaka (list 167-168 spisa), dokumentaciju MUP- a sačinjen u povodom predmetne nezgode (list 58-60 spisa).

5. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, i dinamika istog na način kakao to opisuje tužitelj, aktivna i pasivna legitimacija , kao i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno da li je siti poduzeo sve zaštitne mjere autoceste na kojoj se našao pas koji je uzrokovao predmetnu nezgodu u kojoj je nastala imovinska šteta na vozilu tužitelja kao i povreda prava osobnosti tužitelja, pa je time sporna i visina tužbenog zahtjeva.

6. U nalazu i mišljenu prometni vještak u dijelu dinamike nastanka ove nezgode navodi kako je u predmetnoj nezgodi došlo do izletavanja vozila s kolnika na auto cesti A1 na 6. km oko 16,10 sati, a riječ je o teretnom vozilu tužitelja marke Fiat Doblo 1,9 jdt/07 reg. Oznake [registarska oznaka] koji se kretao iz smjera Karlovca prema Zagrebu južnim kolnikom auto ceste E1 kada je na 6. km iznenadno s lijeve strane prema vozilu tužitelja dotrčao pas, te je u izbjegavanju naleta na psa tužitelj pomjerio vozilo udesno kojom prilikom je izgubio nadzor nad vozilom koje se nastavilo nekontrolirano u zanošenju kretati koso i desno te je naletjelo na zaštitnu metalnu ogradu, a uslijed udarca se okrenulo, prevrnulo na tlo, a potom palo na kotače te se zaustavilo. Na osnovu utvrđenih tragova zanošenja po mekanom terenu u dužini od oko 28 m, tragova struganja vozila po kolniku u dužini od 7,0 m, prevaljenog puta od završetka tragova zanošenja do početka tragova struganja po kolniku u dužini od oko 15 m i ostvarenog relativnog pada brzine vozila uslijed naleta na metalnu ogradu i prevrtanja vozila od oko 60 km/h proizlazi da je tužitelj teretnim vozilom upravljao na početku utvrđenih tragova zanošenja brzinom od oko 25,23 m/s ili 91 km/h.

7. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 22.10.2019. tuženik je naveo kako je u svom iskazu svjedok ĆM navela kako je uočila da vozilo ispred nje naglo koči i krivuda po cesti, da se okrenuo na zaustavnoj traci nakon čega je ponovno palo na kotače u zaustavnoj traci, a što ne podrazumijeva okretanje na krov već je moguće da se njezin navod odnosi na okretanja po horizontalnoj osi pa nije jasno kako je vještak utvrdio da se vozilo prevrnulo na krov, a posebice, jer drugih dokaza nema. Daljnje prigovore na visinu štete na vozilu utvrđene vještačkim nalazom sud nije posebno analizirao, jer je tužitelj tijekom postupka povukao tužbu za taj dio zahtjeva. U svom usmenom očitovanju na

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

ročištu od 12.03.2021. vještak je naveo kako se na stranici 60 spisa nalazi skica mjesta događaja koju je izradila policija za vrijeme očevida, a u koju su ucrtani tragovi zanošenja teretnog vozila koji se nastavljaju blago koso udesno te je dobro vidljivo da vozilo središnjim dijelom nalijeće na zaštitnu metalnu ogradu koja se nalazi uz desni rub kolnika. Obzirom da je vozilo uzjahalo sa središnjim dijelom na metalnu zaštitnu ogradu došlo je do odbacivanja vozila u zrak, a potom i prevrtanja vozila kao što je sam naveo u nalazu i mišljenju. Nakon prevrtanja vozila na krov isto se ponovno prevrnulo na kotače te zaustavilo uz desni rub kolnika. Prevrtanje je vidljivo i na samoj skici mjesta događaja i priloženim fotografijama.

8. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dipl. ing. Dušana Stanisavca kao i njegovo usmeno očitovanje kao objektivno i stručno, obzirom je isto sačinjeno temeljem postojeće dokumentacije u spisu do trenutka vještačenja, te je vještak argumentirano otklonio sve prigovore stranka, a iz istog vještva jasno proizlazi da je u predmetnoj nezgodi došlo do izlijetanja vozila tužitelja usred naleta na psa koji se našao na kolniku predmetne dionice auto ceste A1, na 6. km.

11. U svom logičnom i životnom iskazu kojem su vjeruje jer je u suglasju sa prometnim vještvom u pogledu odigravanja predmetne nezgode i iskazima svjedoka tužitelj navodi kako je predmetnog dana upravljano svojim osobnim vozilo reg. oznake [registarska oznaka]/ autocestom A1, Rijeka - Zagreb, a kretao se desnom kolnom trakom brzinom od cca 110 km/h. U vozilu je bio sam. Dan je bio sunčan i cesta je bila čista i pregledan. U jednom trenutku je s njegove lijeve strane iznenada u desnu traku kojom sam se kretao naišao pas. Isto tako on je na udaljenosti od nekoliko metara ispred sebe u lijevoj traci uočio vozilo koje je poduzimalo radnju kočenja. Nakon što se približio tom vozilu na udaljenosti od cca 10 - 12 m on je isto tako počeo kočiti, a što je i normalna reakcija u prometu kretanja kroz autocestu. U tom trenutku se iznenada na njegovoj kolnoj traci stvorio crni pas u kojem trenutku je instinktivno skrenuo desno kako bih ga izbjegao. Nakon što je pokušao izravnati vozilo kako ne bih udario u desnu bankinu došlo je do zanošenja zadnjeg desnog dijela vozila koje je udarilo u bankinu te se od udarca vozilom okrenuo na krov, te je vozilo završilo klizeći u lijevoj kolnoj traci. On je uspio izaći iz vozila, ali je u ovoj prometnoj nezgodi pretrpio ozljedu vrata, lijevog kuka, kralježnice. I danas trpi bolove od ovih ozljeda, te uzima analgetike. Pretrpio je i stanoviti šok, te imam strah od prometa. Također provodio je i fizikalnu terapiju. Bio je na bolovanju ukupno tri mjeseca, a za koje vrijeme su mi pomoć i njegu pružali roditelji, sestra i tadašnja djevojka u vidu pomoći oko nabavke namirnica, kuhanja, pranja i obavljanja kućanskih poslova. U trenutku nezgode bio je vezan sigurnosnim pojasom. Pojašnjava da je od trenutka kočenja vozilom skrenuo udesno da bi izbjegavao frontalni sudar u ogradu i počeo je ispravljati volan, no u tom procesu mu je proklizao zadnji dio vozila, udario je u bankinu. Vozilo je odletjelo u zrak, okrenulo se, te je pao na krov, a potom se vozilo ponovno zaustavilo na kotačima u lijevoj kolnoj traci. Pad na krov se dogodio na autocesti.

12. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća svjedok ĆM navodi kako je predmetnog dana upravljala svojim osobnim vozilom AC A1 Rijeka - Zagreb i to desnom kolnom trakom, te je u jednom trenutku dolaskom do mjesta Demerje uočila kako vozilo ispred nje naglo koči i krivuda po cesti. Ona je isto u tom trenutku počela kočiti, te je u tom trenutku uočila kako neka životinja pretrčava s lijeve strane kolnika na desnu. Krenula je prema zaustavnoj liniji te je u jednom trenutku uočila kako je vozilo ispred nje od toga kočenja se počelo okretati na zaustavnoj traci, te je u jednom trenutku ponovno palo na kotače na zaustavnoj traci. Nije uočila gdje ja završila životinja, te je u

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

jednom trenutku izašla iz vozila, te je krenula prema vozaču vozila ispred sebe i dok je prilazila vozilu vozač je u jednom trenutku izašao iz vozila te je uočila se da je u vidnom šoku. Ne sjećaa što su razgovarali ali znam da je pričekala dolazak ophodara. Njima ostavila svoje podatke, a nakon toga je napustila lice mjesta. Sjeća da se radilo o vozilu bijele boje, pulskih registracija, no ne sjeća se marke vozila. Misli da se radilo o kombiju ili dostavnom vozilu. Ne sjeća se da li je to vozilo u nekom trenutku palo na krov.

13. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća svjedok EM navodi kako se predmetnog dana vozio u svom osobnom vozilu sa suprugom autocestom Rijeka - Zagreb. Cesta je bila potpuno čista i na njoj nije bilo prometa, a vrijeme je bilo prekrasno. Desetak kilometara prije mjesta Draganić uočio je kako se kolnikom u njegovom smjeru kreće jedan mali crni pas. On je u jednom trenutku prešao na zaustavnu traku, a budući da je vozio primjerenom brzinom nije postojala opasnost niti za njegovo vozilo, a niti za nalet na psa. Ne sjećam se da li je telefonskim putem obavijestio hitnu službu ili HAC jer je u tom trenutku na udaljenosti od nekoliko stotina metara primijetio parkirano vozilo MUP-a. Uključio je desni pokazivač smjera za skretanje udesno u zaustavnu traku sa namjerom da se obrati djelatnicima MUP-a, no iza vozila MUP-a već je bilo parkirano jedno vozilo. Vidimo je da je vozilo razbijeno, te je vozaču u jednom trenutku rekao da ide obavijestiti djelatnike policije da je uočio psa na kolniku i to je sva komunikacija sa vozačem. Opisani događaj dogodio se u prijepodnevnim satima, no ne mogu precizirati točno, cca 10,00 - 11,00 sati. Vozilo koje je bilo razbijeno je bilo bijele boje, marke Caddy.

14. U ovom postupku među strankama je prije svega sporno da li je do predmetnog štetnog događaja uopće došlo na spornoj dionici, te da li je postojao tuženikov propust u održavanju sporne dionice predmetne autoceste uslijed kojeg propusta tuženika je došlo do prometne nesreće na kojoj je tužitelj zadobio predmetne ozljede, pa je sporna odgovornost tuženika i uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika I predmetne nezgode.

15. Donoseći odluku u predmetnoj pravnoj stvari sud je polazio od odredbe čl. 2. toč. 1. Zakona o cestama (NN 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, dalje ZJC) kojim je propisano kako su javne ceste, ceste razvrstane kao javne sukladno ovom Zakonu koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i državnim propisom dok je toč. 5 određeno kako su lokane ceste javne ceste koje povezuju sjedište grada odnosno općine s naseljima s više od 50 stanovnika unutar grada ili općine, ceste u ubranom području koje povezuju gradske četvrti s županijskim cestama, ceste koje povezuju susjedne gradske četvrti međusobno, a koje su razvrstane kao lokane ceste sukladno ovom Zakonu.

16. U smislu čl. 45. st. 4. istog Zakona propisano je da pravna osoba koja upravlja jasnom cestom odnosno koncesionar mora bez odgode ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji, među koje svakako spada i obveza uklanjanja domaćih životinja bez nadzora sa javne ceste, u slučaju kada bi iste mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa.

17. U smislu čl. 50. istog Zakona za štetu trećim osobama nastalim na cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovu krivnje dok pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Nadalje u smislu čl. 4. istog Zakona javne ceste

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

čine između ostalog prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa i oprema ceste.

18. Prema članku 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica autoceste prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom, a sukladno istim ophodnja javnih cesta obavlja se najmanje tri puta dnevno.

19. Čl. 2. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta propisano je da je upravitelj javnih cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled, dok je čl. 42. istog Pravilnika propisano je da se bilo kakva oštećenja na ogradi moraju popraviti najkasnije u roku deset dana po uočenom oštećenju iako ih ophodarska služba u pravilu popravlja odmah po uočenju.

20. Iz Zapisnika o očevidu od 25.12.2014. MUP-a, PU Zagrebačke proizlazi kako se predmetna nezgoda dogodila na autocesti A1, 6 km u 16,10 sati, da je u nezgodi sudjelovali tužitelj vozilom Fiat Dablo 1.9 JTD, proizveden 2007., kao i domaća životinja- pas, NN vlasnika, daje u nezgodi tjelesne ozljede zadobio tužitelj, a da mu je liječnička pomoć pružena u KB Sveti Duh, da je u istoj nezgodi oštećena zaštitna metalna ograda u dužini 8,00 m u vlasništvu tuženika, a šteta se procjenjuje na 2.000,00 kn, kao i vozilo tužitelja na kojem se šteta procjenjuje na 20.000,00 kn, da je mjesto nezgode izmijenjeno, jer je tužitelj pomaknuo vozilo, da su na mjestu nezgode pronađeni tragovi kočenja i zakošenja vozila na mekom terenu uz istočni rub istočnog kolnika autoceste A1 i to desnih kotača u dužini 28,00 m i lijevih kotača u dužini od 22,00 m, a trag struganja u dužini od 7,00 m je pronađen u prometnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi istočnog kolnika autoceste A1., tragovi krhotina plastike pronađeni su dijelom na prometnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi, a dijelom na mekanom terenu uz istočni rub istočnog kolnika autoceste A1, da mjesto događaja nije pokriveno video nadzorom.

21. Također iz Dnevnika rada i Ophodarskog dnevnika, te putnog radnog lista ophodara ŠM vidljivo da je ophodnja autoceste uredno vršena u periodu od 10,21 sati do 19,00 sati na dan štetnog događaja, kao i kontrola temperature, a da je po dojavi MP Lučko kod Zdenčine uočen pas te da je vozač izbjegavajući psa izletio u J.E.O.O. , no obilaskom i traženjem psa na 19 km utvrđeno je da je isti pobjegao u nepoznato.

22. Iz ovako provedenih dokaza, a poklanjajući vjeru iskazu svjedoka i tužitelja obzirom smatra da su ti iskazi dati logično, životno, u skladu jedno drugim i s ostalim dokazima provedenim u ovom postupku, sud je zaključio da tužitelj nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno da nije mogao izbjeći nalet na psa da isti nije imao nikakvog razloga sumnjati da se na cesti nalazi pas nepoznatog vlasnika. Naime, kada bi tužitelj bio dužan cijelim putem autoceste paziti da li cestu prelaze domaće životinje , tada ne bi postojao smisao same autoceste na kojoj je ograničenje brzine 130 km/h, a što je notorna činjenica. Također, izbjegavanje životinja pri takvim velikim brzinama, također može imati kobne posljedice.

23. Već sama činjenica nailaska vozilom na životinju psa na kolniku autoceste ukazuje na propust tuženika koji je u održavanju te autoceste istu propustio održavati u smislu citiranog čl. 4 i 7. Zakona o javnim cestama tako da se ista može koristiti na siguran način, pa je upravo na njemu bio i teret dokaza na okolnost da propusta nije bilo.

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

Tuženik nije u vrijeme štetnog događaja osigurao da se autocesta može koristiti na siguran način, nije poduzeo sve potrebne radnje radi odvijanja sigurnog i nesmetenog prometa, jer da jeste pas ne bi mogao bilo preskočiti zaštitnu ogradu, ili se na drugi način zateći na kolniku unutar zaštitne ograde za koji ne bi postojala krivnja tuženika, jer tuženik suprotno nije dokazao a na njemu je bio teret dokaza.

24. S druge strane, činjenica da ophodar nije vidio rupu na zaštitnog ogradi, odnosno neki od drugih načina na koji bi pas moga prijeći zaštitnu ogradu, ne znači da ista nije niti postojala. Naime, da je zaštitna ograda bila postavljena ispravno, te da na njoj nije bilo rupa ili propusta, tada pas ne bi mogao doći na samu cestu.

25. Stoga činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, kao niti činjenica da nisu primijetili nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, niti ga evidentirali u svojoj službenoj dokumentaciji ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana, zaštićena i održavana, divljač, u konkretnom slučaju lisica, ne bi mogla zateći na autocesti (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj; Rev- 1187/2024).

26. Kako je osiguranik tuženika propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, to je po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu i dužan mu je istu naknaditi u cijelosti.

27. Sa tim u vezi u odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sa obrazloženjem da je AC Rijeka Zagreb d.d. poslove održavanja prenije Društvu hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o., a koje društvo se pripojilo tuženiku te smatra da je iako je AC Rijeka-Zagreb d.d. prenijela poslove održavanja na to društvo odnose sada na tuženika i nadalje odgovorna, potrebno je navesti da AC Rijeka – Zagreb d.d. odgovara solidarno sa tuženikom, a što je potvrdila i novija sudska praksa (Gž-67/16 od 13.6.2016., Županijski sud u Splitu), pa stoga odgovornost tuženika postoji u svakom pogledu pa je stoga neosnovan prigovor pasivne legitimacije tuženika.

28. Na okolnost povrede prava osobnosti sud je iz vještva dr. Zorana Veira utvrdio kako je tužitelj stradao u predmetnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila u kojoj je zadobio natučenje lijevog ramena i trzajnu ozljedu vrata te je pregledan u KB Sv. Duh 26.12.2014. gdje se žali na tegobe u vidu bolnosti u lijevom, ramenu, leđima i vratu. Učinjena je RTG obrada te je kliničkim pregledom verificirana manja bolnost vrata i leđa. Pri obradi je otpušten na kućno liječenje uz date upute i analgetsku terapiju te su po završenom liječenju zaostale tegobe kao posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnom događaju. Između opisanih ozljeda i predmetnog događaja postoji pozitivna uzročno posljedična veza, te su ozljede kvalificirane kao teške tjelesne ozljede. Sa kirurškog stajališta nije nastupilo smanjenje životne aktivnosti. Primarni strah jaki i kratkotrajni, sekundarni strah proistekao iz saznanja o štetnom događaju i ozljedama koje je zadobio bio je jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana i slabog intenziteta 5 dana, dok mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevnog kroz 7 mjeseci, dok su fizički bolovi i to jaki bolovi kumulativno trajali 1 dan, srednji bolovi 3 dana, a slabi bolovi 7 dana. Naruženje nije nastupilo.

29. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 12.3.2025. tuženik je naveo kako je nalaz manjkav, nepravilan i nepotpun te nije izrađen prema pravilima struke. Vještak je

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

nalaz i mišljenje izradio na temelju medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta. Pri tome, vještak je samo paušalno popisao ozljede i tijek liječenja tužitelja iz dostupne medicinske dokumentacije u spisu te na navedeno dao svoje mišljenje. Također, vještak je u nalazu i mišljenju samo kratko naveo kako su ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji mogle nastati u predmetnom štetnom događaju, pri čemu nije kritički ocjenjivao navedene ozljede niti utvrdio jesu li iste stvarna posljedica predmetnog štetnog događaja. Nadalje, tuženik smatra kako su opseg i trajanje tuđe pomoći i njege određeni u nalazu i mišljenju kao potrebni u trajanju od 2 sata dnevno kroz 7 mjeseci potpuno neosnovani. Naime, u nalazu i mišljenju vještak je utvrdio kako je nakon predmetnog štetnog događaja kod tužitelja bio prisutan primarni kratkotrajni strah te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana te slabog intenziteta u trajanju od 5 dana. Također, vještak je utvrdio kako je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 1 dana, srednje jake bolove u trajanju od 3 dana te slabe bolove u trajanju od 7 dana. Konačno, vještak je utvrdio kako kod tužitelja nije nastupilo nikakvo naruženje te kako nije nastupilo smanjenje životne aktivnosti tužitelja. U odnosu na navedeno nije jasno na koji način je isto utvrđeno, odnosno vještak u svojem nalazu i mišljenju nije obrazložio metodu i način temeljem kojih je došao do takvih utvrđenja. Pri tome je potrebno istaknuti kako je utvrđenje tuđe pomoći i njege u prethodno opisanom opsegu i trajanju proturječno ostalim utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka. S obzirom kako je u nalazu i mišljenju vještaka jasno navedeno postojanje straha i fizičkih bolova u vrlo kratkom trajanju te kako za tužitelja nije nastupilo nikakvo smanjenje životne aktivnosti, potpuno je nelogično kako bi tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 7 mjeseci. Dodatno, zapisnikom o održanoj glavnoj raspravi od 22. prosinca 2023. utvrđeno je kako je dr. Zoran Veir neposredno prije održavanja ročišta kontaktirao sud te se obvezao izraditi nalaz i mišljenje „u narednih nekoliko dana“, a isto je izrađeno i dostavljeno strankama tek u veljači ove godine. Kada se uz navedeno uzme u obzir i činjenica kako je vještak u nalazu i mišljenju vrlo kratko samo paušalno popisao ono što je navedeno u medicinskoj dokumentaciji iz spisa te svi ostali prigovori tuženika, nedvojbeno je kako je nalaz i mišljenje vještaka manjkav i nepotpun te kako isti nije izrađen u skladu s pravilima struke. lijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da sud pozove stalnog sudskog vještaka, prim. dr. sc. Zorana Veira, dr. med., na dopunu nalaza i mišljenja u kojem će se vještak očitovati o sljedećem: Koliko je inače potrebno za oporavak od ozljeda koje su obuhvaćene vještačenjem? Na koji način je utvrđeno postojanje sekundarnog straha jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, od 3 dana te slabog intenziteta u trajanju od 5 dana? Na koji način je utvrđeno postojanje jakih bolova u trajanju od 1 dana, srednje jakih bolova u trajanju od 3 dana te slabih bolova u trajanju od 7 dana?; Na koji način je utvrđena tuđa pomoć i njega u navedenom opsegu od 2 sata dnevno kroz 7 mjeseci? Znači li to da se nakon proteka 7 mjeseci od štetnog događaja tužitelj potpuno oporavio?; Proturječnosti utvrđenja tuđe pomoći i njege u navedenom opsegu u odnosu na ostala utvrđenja iz nalaza i mišljenja te opravdanosti takvog utvrđenja tuđe pomoći i njege?

30. Očitujući se na prigovore tuženika na ročištu od 8.10.2025. vještak je naveo kako je tokom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir med. dokumentaciju u iskustvu u liječenju sličnih ozljeda. Pri tome ostaje u cijelosti kod svih vidova neimovinske štete osim korekcije tuđe pomoći i njege od 2 sata dnevno kroz 7 dana. Omaškom je u vještvu napisano 7 mjeseci, a ispravno ima pisati 7 dana. Ozljede su mogle nastati u predmetnom štetnom događaju. Za oporavak od sličnih ozljeda potreban je oporavak kako sam i naveo

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

u svom vještvu. Bolove je utvrdio na temelju uvida u med. dokumentaciju, pregleda tužitelja i anamnestičke podatke i iskustvu u liječenju sličnih ozljeda.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Zorana Veira, kao i usmeno očitovanje istog, budući da je isto vještvo sačinjeno stručno, detaljno je obrazloženo, u skladu je s pravilima struke, te je izrađeno na temelju medicinske dokumentacije koja je postojala u spisu do trenutka vještačenja, kao i pregleda tužitelja, te je u svom usmenom očitovanju vještak otklonio sve prigovore tuženika korigirajući svoju omašku u pisanju osnovnog nalaza..

32. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

33. Slijedom svega navedenog uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, kao i sve prethodno opisane okolnosti koje vještak opisuje u vještačkom nalazu i činjenicu da je u opisanoj nezgodi zadobio natučenje lijevog ramena i trzajnu ozljedu, da je zbog navedenih ozljeda trpio bolove kao posljedicu predmetne nezgode, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 320,00 EUR.

34. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 300,00 EUR.

35. Iz predmetnog vještva utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 14 sati, dok je iz iskaza tužitelja utvrđeno kako su pomoć i njegu za vrijeme liječenja u kući pružali djevojka i roditelji , a budući da se inače s naslova pomoći druge osobe cijena određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj mogla pružiti takvu uslugu, sud je imajući u vidu da tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da su mu pomoć i njegu pružale profesionalne osobe, (koji inače plaćaju trošak poreza i doprinosa, sud je na tu okolnost ocijenio da je to 5,00 EUR po satu no kako tužitelj konačnim zahtjevom potražuje iznos od 3,98 EUR po satu, to je ovaj sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 55,74 EUR.

36. Obzirom na naprijed navedeno tužitelju je priznata pravična novčana naknada neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 675,74 EUR sa zateznim kamatama od tj. 25.12.2014. do isplate, no kako tužitelj konačnim zahtjevom za ove vrste štete potražuje iznos od 775,74 EUR , to je isti odbijeni u preostaloj razlici od 100,00 EUR kao prekomjerno zatraženim sa zateznom kamatom od 25.12.2014. do isplate, a sve po stopi na osnovu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, i to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30.12.2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

37. Analizirajući navedene zakonske odredbe, sud je zaključio kako je istim sankcioniran svaki onaj dužnik koji ne ispuni svoju novčanu obvezu po dospijeću, s time da dužnik koji je dakle obvezan platiti određeni novčani iznos s naslova pravične novčane naknade dolazi u zakašnjenje ako tu novčanu obvezu ne ispuni na dan dospijeća, odnosno na dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa vjerovnik, u konkretnom slučaju tužiteljica, može od tog dana zahtijevati i zakonsku zateznu kamatu.

38. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, proizlazi da je liječenje tužitelja bilo okončano u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva te isto tako da je do tada tužiteljiu već bila pružena tuđa pomoć i njega, u kojem trenutku je tuženik mogao odrediti obujam i visinu svoje obveze pa je isti od navedenog dana u zakašnjenju sa isplatom neimovinske štete tužiteljici pa je istom od navedenog datuma i dosuđena zakonska zatezna kamata do isplate, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

39. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu imovnike štete za troškove liječenja sud je iz računa KBC Sveti Duh utvrdio kako je tužitelj imao trošak: " RTG filma, razvijača, fiksira, čistača i prvi pregled specijaliste" u iznosu od 51,89 kn, dok da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da se isti vremenski poklapaju upravo s indikacijama i preporučenoj terapiji od strane liječnika kod kojih se tužitelj liječio, pa je tužitelju dosuđen i zatraženi trošak liječenja u iznosu od 6,89 EUR.

40. Tome se dodaje kako tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete za troškove liječenja zatezna kamata u smislu čl. 1086. ZOO-a pripada od trenutka nastanka štete, tj. dana njihovog plaćanja, pa mu je ista na iznos od 6,89 EUR, a kako tužitelj zateznu kamatu potražuje tek od dana odštetnog zahtjeva kao kasnijeg datuma to mu je ista dosuđena od 25.12.2014. do isplate i to po stopi do 30. prosinca 2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

41. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 3. ZPP-a u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom kojih je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka i to: za sastav tužbe 150,00 EUR, za sastav podneska od 19.02.2018., 27.03.2018., 22.11.2018., 28.10.2019., 13.01.2020., 18.02.2025. svaki po 150,00 EUR, za pristup na ročište 05.03.2018., 26.10.2018., 19.02.2019., 25.03.2019., 14.05.2019., 12.03.2021., 22.12.2023., 04.07.2025., 08.10.2025., 150,00 EUR za svako ročište, ukupno 2.400,00 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 600,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP), kao i trošak prometnog i medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, time da mu nije dosuđen trošak sastava podneska od 13.06.2019. u iznosu od 100,00 EUR jer isti nije nužan trošak ovog postupka, kao niti trošak ročišta za objavu odluke od 100,00 EUR jer na isto tužitelj nije niti pristupio. Također mu nije dosuđen niti trošaše sudske pristojbe za presudu obzirom je u smislu čl. 9. ZRS-a nastupila zastara prava na naplatu te pristojbe.

42. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i uspjeh stranaka u sporu prema zahtjevu iz podneska od 18.02.2025. u iznosu 782,63

Posl.br.: 83 Pn-3651/17-80

EUR i to tužitelja u iznosu od 96,61%, (u osnovi 100% i visini od 87,22 %-dosuđeni iznos od 682,63 EUR podijeljen sa konačnim zahtjevom od 782,63 EUR, pa kad se zbroj navedena dva postotka podijele sa 2 dobije se postotak od 96,61%), a tuženika u omjeru od 6,39 % (visina 12,78 % podijeljena sa 2) pa kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelj je u postupku uspio u omjeru od 90,22%.

43. Slijedom navedenog tužitelju je sukladno čl. 154.st. 36. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.128,71 EUR, time da mu je trošak vještačenja dosuđen bez obzira na uspjeh u sporu, dok je tuženik zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I i III.

44. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 17. prosinca 2025. do isplate.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-26,54 EUR

2. Tuženiku po pun