REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10757/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjana Medić kao predsjednice vijeća, te Anđa Ćorluka i Ivanka Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŽB, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21.,114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽB podnesenoj po zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski,Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj Pp-3921/2023-14 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog ŽB, preinačuje se pobijano rješenje u odluci o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrani približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s bivšom suprugom MB na udaljenosti manjoj od sto metara u trajanju od šest mjeseci, na način da se ista ukida.

II U ostalom dijelu žalba okrivljenog ŽB odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. st. 2 toč. 3c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni ŽB je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 70 eur (sedamdeset eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni ŽB je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci te presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je prekršaj na temelju odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 132,72 eur (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa) koju kaznu je obvezan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152 stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, na temelju članka 50. stavka 2. Prekršajnog zakona te članka 16 stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s bivšom suprugom MB na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od šest mjeseci.

3. Okrivljenik je nadalje obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50 eur (pedeset eura).

4. Protiv te presude okrivljeni ŽB pravodobnu je po branitelju podnio žalbu zbog bitnih provedaba prekršajnog postupaka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnoj sankciji, zaštitnoj mjeri te odluke o trošku prekršajnog postupka. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ispitao jesu li pobijanu presudom počinjene bitne povrede prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točaka 6.,7.,9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajno-materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povredaba na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koju žalitelj ističe odnosno bitnu povredu odredaba iz članka 195 stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

7. Okrivljenik u žalbi iznosi činjenicu da je sud povrijedio odredbe Prekršajnog postupka radi činjenice da je izreka presude nije razumljiva, da je proturječna sama sebi, razlozima presude navedenim u obrazloženju presude, da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke nisu pravilno i točno utvrđeni niti pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7.1 Međutim, po ocjeni ovog suda nije počinjena navedena bitna povreda jer je izreka pobijane presude razumljiva, a prvostupanjski sud je naveo razloge o odlučnim činjenicama koje ovaj sud prihvaća jasnim te iste nisu proturječne kako to ističe žalitelj.

8. Okrivljenik u žabi zbog pogrešne i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja ističe da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu svjedokinje ČB, navodeći da ga je ista neosnovano prijavila policiji jer da uopće nije bila prisutna navedenom događaju, da je sud odbio izvesti dokaz ispitivanja svjedoka njegovog sina i brata, te da je u svojoj obrani i prilikom suočenja jasno opisao sve okolnosti u vezi inkriminiranog događaja i da se osuđujuća presuda nije mogla temeljiti samo na iskazu svjedokinje.

1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Treba navesti da okrivljenik neosnovano iskaz svjedokinje – oštećenice samo zato što je žrtva nasilja smatra pristanim i nevjerodostojnim i netočnim odnosno da sudske odluke ne bi mogle biti utemeljene samo na iskazu jednog svjedoka i da se automatski radi o nezakonitoj odluci. Slobodna ocjena dokaza, kao jedna od temeljenih načela procesnog prava, ne znači arbitrarnost u ocjeni dokaza, kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe te je bezuspješan pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedokinje, žrtve nasilja koja je iskazivala okolnosno i neproturječno i u čijem iskazu nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, a niti ima proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo veze sa odlučnim činjenicama.

2. Naime, svjedokinja – žrtva nasilja je identični iskazivala i prilikom ispitivanja u policijskoj postaji, jednako tako i prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom te prilikom provedbe dokaza suočenja. Smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje okrivljenika i svjedoka u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu, pri čemu se osim sadržaja sučeljavanja okrivljenika i svjedoka u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjena izgleda i sl. (govor tijela) što je bitno za ocjenu vjerodostojnosti suočenih osoba, te je prvostupanjski sud imao konkretne mehanizme za ocjenu iskaza svjedokinje – žrtve nasilja i po ocjeni ovog suda izveo je pravilan zaključak o vjerodostojnosti njezinog iskaza koje žalitelj nije doveo u sumnju istaknutim žalbenim navodima

9. Nadalje, po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika da se u postupku ispita njegov brat u svojstvu svjedoka budući iz obrane okrivljenika proizlazi da nije bio prisutan predmetnom događaju, a jednako tako prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je odbio provedbu dokaza ispitivanja EB sina okrivljenika koje razloge u cjelini prihvaća ovaj sud.

10. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrani približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s bivšom suprugom VB na udaljenost manju od sto metara u trajanju od šest mjeseci treba naglasiti da takva zaštitna mjera nije propisana u katalogu zaštitnih mjera odnosno nije propisana odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, već je propisana člankom 130. stavkom 2. točkom 3 Prekršajnog zakona kao mjera opreza, dakle prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru koja nije propisana odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Slijedom navedenog žalba okrivljenika u tom dijelu je prihvaćena te je navedena presuda u tom dijelu preinačena na način da se ta zaštitna mjera ukida.

12. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajnopravnoj sankciji ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom izvora vrste i mjere prekršajne sankcije okrivljeniku izrekao novčanu kaznu koju je primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona znatno ublažio ispod zakonom propisanog minimuma te ovaj sud zaključuje da će se izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja tako da okrivljenik ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje, odnosno da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i 32. Prekršajnog zakona.

13. Okrivljenik se žali i na odluku o troškovima postupka međutim, prvostupanjski sud je okrivljeniku pravilno odmjerio troškove te ih valjano obrazložio u točki 18. obrazloženja pobijane presude te isti po ocjeni ovog suda nisu previsoki, a imajući u vidu dužinu trajanja i složenost postupka.

14. Na temelju odredbe članka 138., stavka 2., točke 3c. Prekršajnog zakona ovaj sud je obvezao okrivljenika na plaćanje paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, imajući u vidu trajanje i složenost postupka te sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) s kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,22 – 663,61 eur (trinaes eura i dvesesetdva centa do šestošezdesttri eura i šezdestjedan cent).

15. Zbog navedenih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Zapisničarka: Sudac izvjestitelj: Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r. Anđa Ćorluka, v.r.

Mirjana Medić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenu, branitelja, oštećenicu i tužitelja.