Pr-6827/2021-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po pun Jasminki Franić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Tisak plus d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 11A, OIB: 32497003047, zastupano po pun. Ivani Stigleitner Gotovac, odvj. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. listopada 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Vane Vrsalović, odvj. u Splitu i zamj. pun. tuženika ZZ, objavljene 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. “Dužan je tuženik u roku 15 dana , isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje , iznos od 4.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 02.09.2021. do isplate ,koja se zakonska kamata na navedeni iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Za više zatraženi iznos od 200,00 eura tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana , isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja , iznos od 100,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17.prosinca 2025.do isplate, koja se zakonska kamata na navedeni iznos obračunava po stopi iz Izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO (NN 156/22), i to stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena. Za više zatraženu kamatu za razdoblje od 02. rujna 2021. do 17. prosinca 2025. tužbeni zahtjev tužitelja se odbija.

III. Dužan je tuženik u roku 15 dana , isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege , iznos od 96,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17.prosinca 2025. do isplate koja se zakonska kamata na navedeni iznos obračunava po stopi iz Izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO (NN 156/22), i to stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena. Za više zatraženi iznos od 0,95 eura kao i za više zatraženu kamatu za razdoblje od 02. rujna 2021. do 17. prosinca 2025. tužbeni zahtjev tužitelja se odbija.

IV. Dužan je tuženik s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za period počev od 18.07.2019. do 31.08.2019,.isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 63,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na dospjeli mjesečni iznos od 63,26 EUR teče počev od 10.08.2019 do isplate koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim za isplatu kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

V. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka 3.583,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. ”

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 02. rujna 2021. u bitnome se navodi kako je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelj radio na mjestu dostavljača kod tuženika, te da je dana 18. srpnja 2019., za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja radnih zadataka, zbog neispravnosti sredstva za rad (motocikla), zadobio teške tjelesne ozljede. Obzirom da je do ozljeđivanja došlo zbog neispravnosti motocikla, koji predstavlja tužiteljevo sredstvo za rad, da je ozljeda kvalificirana kao ozljeda na radu. Ozljede tužitelja i nakon dugotrajnog liječenja da su na zdravlje tužitelja ostavile posljedice. Nadalje, kako je zbog ozljede uz neimovinsku štetu pretrpio i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade u smislu privremene nesposobnosti za rad. Na koncu, kako tuženik kao poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio tužitelj u smislu odredbe čl. 25 Zakona o zaštiti na radu, čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima kao i čl. 1664. Zakona o obveznim odnosima kao vlasnik opasne stvari. Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu tuženika obvezati na isplatu iznos 30.000,00 kn na ime naknade štete s osnova povrede prava osobnosti, na isplatu iznosa od 2.000,00 kn s osnova imovinske štete s osnova troškova liječenja, na isplatu iznosa od 3.000,00 kn na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. Na isplatu ukupnog iznosa 2.636,11 kn s pripadajućim kamatama s osnovama izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Predložio je tuženika obvezati i na snošajne parničnih troškova. Očitujući se na navode prigovora kako je tužitelj u cijelosti namiren po ovom štetnom događaju, tužitelj navodi da je u postupku pod poslovnim brojem Pr-6788/2021 tužitelju isplaćena naknada iz osiguranja za slučaj invaliditeta po Ugovoru o osiguranju, dok je predmetna tužba usmjerena na naknadu štete zbog ozljede na radu. U konkretnom slučaju navedena isplata ni u kojem slučaju da ne utječe na obvezu tuženika u ovoj pravnoj stvari jer se radi o dva potpuno različita osnova pa da je kumulacija zahtjeva dopuštena. U tom postupku tužitelj nije bio namiran u potraživanju izvanugovorne nakade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog ozljede na radu.

1.1. Podneskom od 23. rujna 2025. tužitelj je sukladno provedenim vještačenjem po spec. ortopedu Danči Tripalo i spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici, konačno precizirao tužbeni zahtjev, predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 4.700,00 eura na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s kamatom koja na navedeni iznos teče od utuženja (02. rujna 2021.) pa do ispale. Nadalje, tuženika obvezati na isplatu iznosa od 100,00 eura s osnova troškova liječenja za zakonskom zateznom kamatom od utuđenja pa do isplate (02. rujna 2021.). Tužitelj je predložio tuženiku naložiti isplatu iznosa od 97,55 eura s osnova tuđe njege i pomoći, s kamatom koje teku od utuženja (02. rujna 2021.) pa do isplate.

1.2. Podneskom od 24. rujna 2025. tužitelj je sukladno provedenom vještačenju po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću precizirao točku IV. tužbeno zahtjeva, pa je predložio sudu tuženika obvezati na isplatu bruto iznosa od 63,20 eura i neto iznosa od 24,61 eur s kamatama od 10. kolovoza 2019 tj. 10. rujna 2019. s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Tužitelj je predložio tuženika obvezati i na snošajne parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 28. rujna 2021. tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti glede osnova i visine. Tuženik je naveo kako je nesporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu dostavljača. Međutim, tuženik je osporio uzrok i način nastanka ozljede tj. da predmetnu ozljedu tužitelj nije zadobio zbog neispravnosti tuženikovog vozila. Tuženik je istekao kako je postupanje vozača motornih vozila kod tuženika utvrđeno Pravilnikom o prijevozu u cestovnom prometu, unutarnjoj kontroli, pravima i dužnostima članova posade motornih vozila koji je na snazi kod tuženika od ožujka 2013. Kao i Pravilnika koji je u primjeni od siječnja 2020. Iz navedenog kako proizlazi da je dnevni preventivni pregled vozila dužnost vozača prije stavljanja vozila u promet svakog dana. Ukoliko vozač tehničkim pregledu utvrdi nepravilnost na vozilu ne smije uključiti vozilo u cestovni predmet, šteta ili kvar se moraju prijaviti referentu osiguranja i Službi održavanja voznog parka odmah pri uočavanju iste. Motocikl koji je koristio tužitelj da je bio u ispravnom stanju i redovito odražavan, te posljednji put na servisu (prije ozljeđivanja tužitelja) dana 28. ožujka 2019. Tuženik je osporio postojanje uzročno-posljedične veze između ozljede tužitelja i neispravnosti motocikla iz razloga jer je motocikl bio servisiran i održavan, a tužitelj tuženika nije obavijestio da bi motocikl bio neispravan. Tužitelj da nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost neispravnosti motocikla niti je dostavio ikakav dokaz na okolnost da bi neispravnost motocikla na bilo koji način bila u svezi s nastalom ozljedom. Tuženik je osporio visinu pretrpljene štete kako neimovinske tako i imovinske štete. Naime, neimovinske šteta da je paušalno i previsok postavljena. Glede imovinske štete u vidu izgubljene zarade kako tužitelju nije nastala nikakva šteta jer je za vrijeme bolovanja primao puni iznos naknade plaće u visini 100% prosječnog iznosa plaće u posljednjih šest mjeseci. Slijedom navedenog, da tužbeni zahtjev tužitelja treba odbiti. Na koncu, tuženik je tijekom postupka isticao kako je tužitelju s osnova ovog štetnog događaja isplaćena naknada kroz sklopljenu nagodbu tužitelja s Croatia osiguranjem kao osigurateljem. Tužitelju da je osiguratelj isplatio naknadu na ime osiguranja, odvjetničkih troškova i troškova liječenja, te da je nagodbom bilo utvrđeno kako je tužitelj po isplati navedenog iznosa u cijelosti namiren temeljem štetnog događaja ozlijede na radu. Odnosno isplatio odštete da je tužitelj u cijelosti namiren po ovom štetnom događaju pa je predložio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti.

2.1. Glede konačnog preciziranog zahtjeva tuženik je naveo da se u cijelosti protivi, predložio je isti odbiti i tuženika obvezati na naknadu parničnog troška. Tuženik je istekao kako nema prigovora na izračun dipl. oec. Jovića vezano za točku IV. tužbenog zahtjeva u kojoj tužitelj potražuje izgubljenu zaradu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Prijave o ozljedi na radu od 22. srpnja 2019.; pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije tužitelja; osobnog kartona tužitelja; potvrda o cijeni sata tuđe pomoći i njega Doma za starije i nemoćne Lovret,; pregledam Ugovora o radu na određeno vrijeme; Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. kolovoza 2019.; Pravilnik o prijevozu u cestovnom prometu, unutrašnjoj kontroli, pravima i dužnostima članova posade motornih vozila; Upute službe voznog parka; Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NZ, AZ, RZ; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke; izveden je dokaza vještačenjem po vještacima spec. ortopedu dr. Danči Tripalo, spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici i dipl. oec. Marijanu Joviću.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Punomoćnici stranka potpisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno kako je u trenutku štetnog događaja, dana 18. srpnja 2019 tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu dostavljača

-nije bilo sporno kako je tužitelj prilikom izvršavanja poslova radnog mjesta dostavljača koristio motocikl u vlasništvu tuženika

- nije bilo sporno kako je u postupku pod poslovim brojem Pr-6788/2021 koji se vodio pred ovim sudom, između tužitelja i Croatia osiguranja (osiguratelja tuženika) sklopljena sudska nagodba prema kojem je tužitelju isplaćena naknada iz osiguranja (osigurnina) za slučaj invaliditeta po Ugovoru o osiguranju prema polici osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. 217700006968.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik dužan naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu koju tužitelj trpi zbog ozljede na radu. Bila je sporna visina potraživanja tužitelja iz svih zatraženih osnova.

8. Nije osnovan navodi tuženika kako potraživanja tužitelja u ovom postupku ne bi bila osnovana iz razloga jer da bi tužitelj bio u potpunosti namiren po štetnom događaju koji se dogodio dana 18. srpnja 2019., te da nema pravo na daljnje potraživanje koje je predmet ovog spora. Naime, u citiranom postupku pod poslovnim brojem Pr-6788/2021 sklopljena je sudska nagodba koja ne može utjecati na obvezu tuženika kao poslodavca. Naime, u ovom postupku tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog ozljede na radu tj. izvanugovorne odgovornosti tuženika kao poslodavca u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o radu, dok je tužitelj isplaćena osigurnina za slučaj invaliditeta po Ugovoru o osiguranju.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi rada, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

10. Odredbom iz čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koji je radnik pretrpio obavljajući poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po objektivne odgovornosti. Stavak 2. istog članak propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Ukoliko je šteta nastala u svezi s opasnom stvari tada se prema odredbi čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 155/23) smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, prema odredbi čl. 1164. Zakona o obveznim odnosima za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

12. Pregledom prijave o ozljede na radu 26. srpnja 2019. proizlazi kako je tužitelj radio kod tuženika na određeno vrijeme, na radnom mjestu dostavljača, da se nezgoda dogodila tijekom radnog vremena koje uobičajeno traje od 03 do 07 sati tj. kako je tužitelj prije ozljeđivanja istog dana radio cca 1 sat i 40 minuta. Nezgoda se dogodila na uobičajenom mjestu rada, za redovitog radnog vremena, tijekom dostave tiskovina na kućne adrese. Te da je tijekom vožnje radniku motocikl pao na lijevu nogu i ozlijedio potkoljenicu. Uzrok ozljede navedena je viša sila. Na koncu, navedeno kako je radnik koristio zaštitna sredstva, da je bio osposobljen na rad na siguran način, te da je primjenjivao osnovna pravila zaštite na radu.

13. U stranačkom iskazu tužitelj je naveo kako se nezgoda dogodila jednog radnog dana u srpnju u vrijeme svitanja, između 04 i 30 i 05:00, da je radio kao dostavljač te je bio zadužen za uvijek isti motocikl, koji bi nakon završetka smjene vraćao u skladište zajedno s ključevima. Motocikl da je servisiran redovito prema broju prijeđenih km u intervalu od cca dva do tri mjeseca. Baš svakog jutra prije kretanja kao i prilikom ostavljanja motocikla u garažu da bi redovito izvršio kontrolu motocikla, onoga što se prostim okom moglo kontrolirati (svjetlo, ulje, guma). U slučaju kvara na vozilu o istom odmah izvijesti koordinatora, koji vozilo šalje na popravak, u takvim slučajevima da on dobije drugo vozilo. Spornoga dana da je već bio pri kraju s dostavama, te da je motocikl parkirao na uobičajeni način, oslonivši ga na nogaru s lijeve strane. Prilikom ponovnog kretanja da lijevom nogom odmakne nogaru, te da je tako istog dana postupao više puta ( od početka smjene do štetnog događaja) kao i neposredno prije same nezgode. Tužitelj je naveo da nije primijetio kako se prilikom kretanja nogara nije vratila u prvobitni položaj, nego je ostala "otvorena", te je ista prilikom okreta zapela (upala) između šahte i dijela ceste. Navedeno da ga je izbacilo s motora koji je bio u pokretu u početnoj brzini. Motor mu je pao na lijevu nogu i slomio je. Feder s nogare da je našao, pokupio s poda i stavio u kufer motora. Izričito je iskazao da tog jutra na ni koji način ovo oštećenje motocikla tj. federa nogare nije mogao primijetiti jer da je doista potrebno da feder ispadne posljedično, zbog čega nogara ostane u zraku, zbog čega se nezgoda i dogodila. Izričito je iskazao da je dužnost vozača svakog jutra izvršiti pregled vozila te potpisati putni radni nalog, sve prema Pravilniku tuženika. Odmah nakon nezgode da se javio koordinatorici, međutim, da je uspio dostavu izvršiti gotovo do kraja, misleći da se natukao, ali da je zbog jake boli vozilo morao odvesti u garažu.

14. Svjedokinja koordinatorica NZ, iskazala je da je tužitelj bio dostavljač, da je koristio isti motocikl (kojeg nije koristio izvan radnog vremena). Na posao da je dolazio u 02:00 sata te po završetku obilaska zone Neslanovac - Brda da je motocikl vraćao. Ukoliko bi motocikl bio pokvaren da bi nužno nju o istom izvijestio, te tada da bi koristio zamjenski motocikl. Iako, je dužnost svakog vozača u trenutku štetnog događaja (u bilo koje doba) baš nju izvijestiti o događaju, zbog proteka vremena svjedokinja se nije mogla sjetiti jeli ju tužitelj u trenutku nezgode izvijestio, te jeli nastavio s dostavom, imala je saznanja o dužem bolovanju tužitelja. Na koncu, da tuženik vrši redovite servise svih vozila kod ovlaštenog servisera.

15. Svjedok koordinator dostavljača AZ, iskazao je da tužitelj kao dostavljač, kao i drugi dostavljači koristi jedan motocikl, u slučaju da je isti neispravan da zadužuju drugo vozilo. Servisi vozila tuženika da se obavljaju redovito prema prijeđenim kilometrima, te da se servisiraju ukoliko netko od dostavljača prijavi kvar, tada koordinator vozilo šalje u ovlašteni servis. Iskazao je da nema saznanja o nezgodi koja se tužitelju dogodila.

16. Svjedok RZ, tužiteljev prijatelj, iskazao je kako mu se neposredno nakon nezgode javio tužitelj, da mu je rekao da mu je motor pao na nogu i ozlijedio ga, te da je kazao da će pokušati odraditi smjenu tj. dostave. Da ga je ponovno nazvao oko 08 sati kada ga je odvezao na HKP, nakon obrade kada je dobio gips da ga je odvezao kući.

17. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud smatra kako je tužitelj radeći kao dostavljač tiskovine dana 18. srpnja 2019. u ranim jutarnjim satima doživio nezgodu u kojoj je zadobio ozljedu prijeloma lijeve potkoljenice tj. pretrpio štetu. Prilikom izvršavanja radnih zadataka tužitelj je koristio motocikl u vlasništvu tuženika, koji je bio sredstvo tužiteljevog rada. Iz iskaza koordinatora dostavljača AZ i NZ proizlazi kako tuženik redovito servisira svoja vozila, u ovlaštenom servisu, nakon određenog broja prijeđenih kilometara. Ovaj sud smatra logičkim da tuženik kao poslodavac redovito i kvalitetno servisira vozila tako i motocikle. Navedeno je iznimnog značaja za dostavne motocikle, koji dostavljači radne zadatke izvršavaju u vrijeme svitanja (loše vidljivosti) koriste dostavljači kao sredstvo rada prilikom dostave tiska po zonama obilaska. Međutim, sud je poklonio vjeru dijelu iskaza tužitelja u kojem navodi da oštećene nogare nije mogao opaziti. Tužitelj je kao dostavljač bio svjestan obveze redovite preventivne tehničke kontrole motocikla koji mu je povjeren, sve prema pravilima rada kod tuženika. Nadalje, tužitelj je iskazao kako istog dana prije početka dostave na uobičajeni način postupio pregledavši dijelove motocikla koji se mogu prostim okom kontrolirati. Potom je tužitelj vršio dostave dulje od jednog sata od početka smjene. Postupao je na uobičajeni način ostavljajući motocikl uvijek naslonjen na nogari sa lijeve strane motocikla. Nakon svake dostave ponovno na isti način kretao, kako je uvjerljivo iskazao podižući lijevom nogom nogaru koja se vraćala na predviđeno mjesto. Tužitelj je sporne prigode prilikom kretanja, ponovno postupio, te je lijevom nogom podizao nogaru, te je motocikl kretao. Logičan je dio iskaza tužitelja u kojem navodi da je nogara (jer nije bila zakačena na predviđeno mjesto) zapela u šahtu što da prilikom kretanja nije moga primijeniti zbog čega je došlo do zapinjanje nogare u šahtu te pada na motoru u početnoj brzini kretanja. Iz navedenog proizlazi kako je to navedeno i u Prijavi o ozljedi na radu, motocikl je pao i ozlijedio tužiteljevu lijevu potkoljenicu. Navedeno potvrđuje i Rješenje HZZO-a od 14. kolovoza 2019. u kojem je priznata ozljeda na radu. Svjedok RZ, tužiteljev prijatelja uvjerljivo iskazuje kojega je tužitelj izvijestio o nezgodi te kako ga je odvezao na HKP gdje je dobio gips. Iz vještva spec. ortopeda dr. Danči Tripalo potvrđuje se nastanak ozljede koja se tužitelju dogodila 18. srpnja 2019.

Slijedom navedenog sud smatra kako tužitelj svojim postupanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja niti je štetni događaja mogao predvidjeti, te događaj nije posljedica više sile. Dakle, tuženik kao poslodavac odgovoran je za štetu koju je pretrpio tužitelj kada je na njegovu nogu u vožnji zbog neispravnosti nogare po motocikl koji je sasvim sigurno svojom težinom ozlijedio tužitelja pa je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu.

18. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti, u smislu ovog Zakona, razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

19. Člankom 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnost slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st. 2. propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

21. Kako bi se utvrdila visina neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio, sud je izveo vještačenjem po vještacima spec. ortopedu dr. Danč Tripalo i spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

22.Vještak spec. ortoped dr. Danči Tripalo, temeljem medicinske dokumentacije koja prileži spisu i zdravstvenog kartona tužitelja, utvrdivši da je zdravstvenog kartona proizlazi kako prije štetnog događaja tužitelj nije imao sličnu ozljedu. Nadalje, vještakinja je zaključila da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lakšu tjelesnu ozljedu koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 2%, što znači da će tužitelj kod dužeg hodanja i većih napora npr. trčanja i čučanja osjećati bolnost u predjelu lijevog nožnog zgloba. Glede bolova zaključila je da su u jakom intenzitetu trajali jedan dan, bolovi u srednjem intenzitetu pet dana, u slabom intenzitetu još mjesec dana. Zbog posljedica ozljede da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u razdoblju dok je nosio longetu, dok je hodao na štakama, prilikom obavljanja osobne higijene, u trajanju jedan tjedan po dva sata dnevno i još jedan tjedan po jedan sat dnevno, naruženost da nije zaostala.

23. Spec. psihijatar dr. Nikola Sikirica, u svom vještvu je naveo kako spisu ne prileži medicinska dokumentacija iz koje bi proizašlo da je tužitelj odlazio kod psihijatra, kao posljedica simptoma koji su se razvili nakon štetnog događaja. Međutim, vještak je zaključio da je psihološko razumljivo reagiranje prosječne osobe na ovakav tip traumatskog događaja i njegove zdravstvene posljedice, da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta do dva dana. Kako se nastavio sekundarni strah umanjenog intenziteta u trajanju do dva tjedna. Na koncu, sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 5 do 6 tjedana. Trajnijih povreda duševnog integriteta kao posljedice traumatskog događaja, vještak nije utvrdio.

24. Stranke nisu imale primjedbe na nalaze i mišljenja sudskih vještaka koje sud prihvaća jer su dana u skladu s medicinskom dokumentacijom, te su jasna i potpuna, sukladna medicinskoj dokumentaciji.

Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječe na visinu naknade: težinu povrede, jačinu i trajanje povrede izazvanih fizičkih boli i straha, koje između stranaka i nisu sporne, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, uzimajući u obzir cilj kojem naknada služi po ocijeni ovog suda tužitelju bi s osnovana pretrpljene neimovinske štete bilo pravično priznati novčanu naknadu u iznosu od 4.500,00 eura. Za više zatraženi iznos od 200,00 eura tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti. Na dosuđeni iznos tužitelj pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl.1103. i odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelju se na dosuđeni iznos od 4.500,00 eura neimovinske štete dosuđuje i zakonska zatezna kamata koja teče od 02. rujna 2021. pa do isplate kako je i zatražio. Zato je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušena zdravlja, oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

26. Tužitelj je zatražio da mu tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova troškova liječenja na što ima pravo u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Sud je na temelju ovlasti iz članka 223. ZPP-a prema slobodnoj ocijeni procijenio troškove liječenja (odlazak i povratak na liječničke preglede, fizikalne terapije, lijekovi protiv bolova) u iznosu od 100 eura koji iznos je tužitelj zatražio pa mu se navedeni iznos na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja dosuđuje u zatraženom iznosu. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1066. ZOO-a i čl. 39. st. 2. ZOO-a koja teče od presuđenja pa do isplate, ne kako je tužitelj zatražio od podnošenja tužbe pa do isplate. Zbog navedenoga kamatu na dosuđeni iznos za razdoblje od 02. rujna 2021. do 17. prosinca 2025. trebalo je odbiti kao što je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

27. Nadalje, tužitelj je zatražio da mu tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, na što ima pravo u smislu odredbe čl. 1095. st. 1 ZOO-a iz nalaza i mišljenja angažirane vještakinje spec. ortopeda dr. Danči Tripalo proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć za vrijeme korištenja štaka, zbog longete u trajanju od sedam dana dva sata dnevno i sedam dana jedan sat dnevno. Sud je na temelju ovlasti iz čl. 223. ZPP-a prema slobodnoj ocjeni procijenio sat tuđe njege i pomoći u iznosu od 4,6 eura pa kada se 21 sat pomnoži s 4,6 eura dobije se iznos od 96,60 eura. Tužitelju se s navedenog osnova dosuđuje iznos od 96,60 eura dok je za preostali iznos od 0,95 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Tužitelju na dosuđeni iznos pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1066. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a koja teče od presuđenja pa do isplate, a ne kako je tužitelj zatražio od podnošenja tužbe pa do isplate. Za više zatraženi iznos od 0,95 eura i više zatraženu kamatu od 02. rujna 2021. do 17. prosinca 2025. trebalo je odbiti kao što je odlučeno pod točkom III. izreke presude.

28. Tužitelj je zatražio i isplatu izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za period od 18. srpnja 2019. do 31. kolovoza 2019. Kako bi utvrdio visinu štete s ovog osnova sud je izveo dokaz vještačenje po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću koji je u vještvu od 23. svibnja 2025., prema podacima koje je dostavio tuženik utvrdio kako je tužitelj zbog nemogućnosti rada zbog posljedica ozljede na radu i primanja naknade za ozlijede na radu umjesto plaće za srpanj 2019. izgubio iznos od 63,26 eura bruto odnosno 38,09 eura neto, dok je za kolovoz 2019. izgubio iznos od 24,61 u neto iznosu. Stranke nisu imale primjedbi na navedeno vještvo. Sud je isto kao jasno i sačinjeno prema pravilima struke u cijelosti prihvatio pa se tužitelju s ovog osnova dosuđuje ukupan dosuđeni iznos kako je to pobliže navedeno pod točkom IV. izreke presude. Na navedene iznose tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u smislu citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 98/14), a tužitelju zastupanom po odvjetniku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 03. travnja 2024., 23. svibnja 2024., 02. rujna 2024., 06. studenoga 2024. i 20. siječnja 2025. po 100 bodova, za zastupanje na ročišta održan05. prosinca 2023., 28. ožujka 2024., 27. svibnja 2024. 07. studenoga 2024., 21. siječnja 2025., 31. ožujka 2025., 23. rujna 2025., i 15. listopada 2025.,. po 100 bodova, te za pristup za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 2.900,00 eura. Obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku u kojem je bio sporan osnov i visina, u kojem je tužitelj uspio sa cca 95% to mu se obistunjuje sazmjeran trošak u iznosu od 2.755,00 eura kojem iznosu trebalo pridodati iznos od 828,90 eura tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.583,90 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja pa do isplate kao što je odlučeno pod točkom V. izreke presude.

U Splitu, 17. prosinca 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.