REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-724/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTROMETAL NOVA d.o.o. Bjelovar, Ferde Rusana 21, OIB: 02542413872, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b protiv tuženika LUTFI GRADNJA d.o.o. Zagreb, Hlebinska ulica 22, OIB: 24530398792, kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić Bota, odvjetnica u Zagrebu, Teslina 3/II, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-4429/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-61/2024) od 22. veljače 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.730,71 EUR s zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2022. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s zateznim kamatama od 22. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.303,18 EUR, u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Darja Bošnjak iz Zagreba donijela je dana 22. veljače 2024. u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa br. 449-200-91 od 16. prosinca 2021., rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-4429/2024. Utuženi račun prileži spisu na listu 7.

2. Tuženik (tada ovršenik) podnio je pravovremeni prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi u kojem u bitnom navodi da isporučeni proizvod nije bio ispravan. Ističe da su djelatnici tužitelja izašli na teren te potvrdili neispravnost proizvoda. Nadalje navodi da utuženi račun nije platio upravo zbog navedenog nedostatka, te da će plaćanje biti izvršeno kada tužitelj otkloni uočenu pogrešku. Budući da do dana podnošenja prigovora tužitelj nije poduzeo nikakve radnje radi otklanjanja neispravnosti, iako je ista potvrđena od njegovih djelatnika, tuženik smatra da nije dužan platiti račun sve dok se greška ne ukloni.

3. Uslijed izjavljenog prigovora, rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 09. svibnja 2024., po zaprimanju spisa od strane Trgovačkog suda u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnog za postupanje, predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 26. srpnja 2024. U istom u bitnom navodi da tuženik ne osporava kako je naručio vrata niti da je ostao dužan preostali dio utuženog iznosa, već svoju obvezu neplaćanja temelji na tvrdnji da je isporučeni proizvod bio neispravan. Prema navodima tužitelja, činjenično stanje je sljedeće: Tuženik se obratio tužitelju radi nabave i ugradnje vrata, a tužitelj mu je dana 5. studenoga 2021. dostavio ponudu u iznosu od 23.040,00 kn. Tuženik je ponudu prihvatio te uplatio predujam od 10.000,00 kn, što je nesporno među strankama, nakon čega je tužitelj izvršio ugradnju vratiju u skladu s ponudom. Navodi se da je po završetku radova, tuženikov poslovođa potpisao primopredajni zapisnik (montažni dnevnik) bez ikakvih primjedbi. Glavni monter tužitelja TU također je potpisao zapisnik te ostavio svoj kontakt broj za eventualne potrebe. Tužitelj ističe da tuženik u tom trenutku nije iznio nikakve prigovore u pogledu kvalitete isporučenog proizvoda. Na temelju iznijetog, tužitelj smatra da je svoju obvezu uredno izvršio te da je tuženik dužan podmiriti preostali dio ugovorene cijene. Podnesku prileži ponuda broj 201280 od 5. studenoga 2021. (list 46 spisa) te montažni dnevnik od 16. prosinca 2021. (list 47 spisa).

5. Tuženik se ponovno pisano očitovao podneskom od 27. rujna 2024. Ne spori da je prihvatio ponudu za isporuku i ugradnju vrata koja su, prema ponudi, morala biti vatrootporna, ali tvrdi da mu tužitelj nije isporučio vrata ugovorene kvalitete. Prema navodima tuženika, radovi tužitelja izvedeni su izuzetno nekvalitetno, a isporučena vrata nisu vatrootporna, već obična, namijenjena za podrumske prostore.

6. Kvaliteta i dizajn vrata, po njegovom isticanju, ne odgovaraju onima iz ponude niti specifikacijama iz prospekta prema kojem su vrata bila naručena. Tuženik navodi da je tužitelja obavijestio o uočenim nedostacima te zatražio njihovo otklanjanje. Dvojica djelatnika tužitelja izašli su na teren radi pregleda i, prema tvrdnjama tuženika, utvrdili da je lim na vratima labav, da kvake nisu funkcionalne te da sama konstrukcija vrata ne odgovara naručenom proizvodu. Navodi i da su djelatnici tužitelja, prilikom izlaska na adresu [adresa], potvrdili postojanje grešaka te se obvezali zamijeniti vrata. Prema tvrdnjama tuženika, jedan od djelatnika pritom je zaključio da vrata nisu niti protuprovalna niti protupožarna te da je glavni nedostatak njihova nepovezanost limene obloge s konstrukcijom. Tuženik naglašava da tužitelj do danas nije otklonio nedostatke niti isporučio vrata sukladna ponudi.

7. Na pripremnom ročištu održanom dana 11. veljače 2025., a na izričit upit suda upućen punomoćniku tuženika, vezano uz podnesak od 27. rujna 2024., da li isti sadrži prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem te, ukoliko sadrži, da precizno naznači vrstu stručnjaka i konkretan zadatak vještačenja, punomoćnik tuženika naveo je da predlaže imenovanje vještaka građevinske struke radi utvrđenja kvalitete ugrađenih vrata. Punomoćnik tužitelja tom se prilikom očitovao kako tuženik nikada nije pisanim putem reklamirao bilo kakve nedostatke na vratima. Istaknuo je da je tuženik u montažnom dnevniku, koji se nalazi u spisu, potvrdio primitak vrata u ispravnom i funkcionalnom stanju, bez oštećenja i s ključevima, te da je prvi prigovor iznio tek nakon pokretanja sudskog postupka. Punomoćnik tuženika naveo je, kao odgovor na to, da se materijalni nedostatak pojavio naknadno, odnosno da je lim na vratima postao labav i više nije pričvršćen za konstrukciju. Na istom ročištu punomoćnik tuženika predao je u spis ovjerene izjave UU i CU, no punomoćnik tužitelja osporio je sadržaj priloženih iskaza.

8. Na ročištu održanom dana 26. svibnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem ŽU, osobe ovlaštene za zastupanje tuženika. Isti je naveo da je do poslovne suradnje s tužiteljem došlo tako da su, putem poznanika iz društva Elektrometal Nova, zatražili izmjeru i ponudu za ulazna vrata, pri čemu je ponuda tužitelja u iznosu od 10.000,00 kn bila plaćena. Istaknuo je da su, po isporuci, utvrdili kako su isporučena vatrootporna vrata namijenjena ulazima u podrume, a ne ulazna vrata za stan, što po njegovim riječima nije odgovaralo onome što su tražili. Potvrdio je da pisanog prospekta na temelju kojeg bi se birala vrata nije bilo, te da je u ponudi tužitelja bilo naznačeno da se radi o „vatrootpornim ulaznim vratima“. CU je izjavio da su vrata isporučena u ugovorenom roku, ali da je njihova kvaliteta bila nezadovoljavajuća. Kao nedostatke je naveo labav lim koji, prema njegovim riječima, nije bio pričvršćen za konstrukciju te neodgovarajuće kvake. Tvrdio je da je nedostatke uočio osobno, nakon montaže, te da prigovori nisu izneseni odmah, već otprilike tjedan dana kasnije, i to usmeno putem telefona. Navodio je da je više puta telefonski kontaktirao zaposlenika tužitelja koji je bio na montaži, no da nije postignuto rješenje. Prema njegovoj tvrdnji, zaposlenik tužitelja jednom je došao pregledati vrata te je bilo predloženo otklanjanje nedostataka, uključujući zamjenu lima i ugradnju špijunke, ali se nakon toga nitko više nije pojavio.

9. CU je izjavio da montažni dnevnik prvi put vidi na ročištu, da ga on nije potpisao i da u njemu nisu navedeni nedostaci jer osobno nije bio prisutan prilikom montaže.

10. Naveo je da je više puta pokušavao kontaktirati tužitelja radi rješavanja sporne situacije, te da je, zbog pritiska investitora, bio prisiljen ukloniti vrata, kupiti nova i postaviti ih, dok se sporna vrata još uvijek nalaze u dvorištu i tužitelj ih može preuzeti. Istaknuo je i da je ĐU, osoba koja je vodila projekt u ime investitora i bila stalno prisutna na objektu, birala vrata usmenim putem (bez prospekta). Prema njegovim navodima, ĐU nije mogao prosuditi odgovaraju li vrata narudžbi jer nije stručan. Ujedno je pojasnio da je ĐU izjavio kako je nakon montaže odmah tražio zamjenu vrata i bio spreman platiti eventualnu razliku, ali da tužitelj na to nije reagirao. CU je naveo kako je zaposlenik tužitelja, koji je u međuvremenu prestao raditi za tužitelja, bio osoba zadužena za mjerenje i komunikaciju prilikom isporuke vrata. Potvrdio je također da su isporučena vrata došla bez špijunke i da se, prema njegovim riječima, radilo o „običnim vratima za podrum“.

11. Na ročištu održanom dana 12. rujna 2025. saslušani su svjedoci TUK i RU.

12. Iz iskaza TUK u bitnom proizlazi da je bila upoznata s poslovnom suradnjom tužitelja i tuženika te da je ona sastavila ponudu, prema kojoj su vrata i izrađena. Navela je da ne pamti detalje vezane uz pravovremenu isporuku niti eventualne prigovore nakon isporuke. Istaknula je da ponuda uvijek sadržava proizvode koje tužitelj može proizvesti u skladu s atestnom dokumentacijom. Dodala je da u trenutku nuđenja nije postojao prospekt, već da se nakon prihvata ponude izlazilo na objekt radi uzimanja mjera i izrade radioničkih nacrta, koje se potom dostavljalo naručitelju na uvid i ovjeru, što je, prema njezinim riječima, učinjeno i u ovom slučaju. Navela je da nema saznanja o tome da su nakon isporuke zaprimljeni prigovori na nedostatke, bilo pisani ili usmeni, te da je tužitelj raspolagao ovjerenim shemama kao potvrdom prihvaćanja tehničkih specifikacija. Potvrdila je da se montažni dnevnik obvezno sastavlja i potpisuje od strane izvođača i naručitelja. Svjedokinja je izjavila da se njoj osobno nitko od tuženika nije obraćao prilikom naručivanja, već je ponudu pripremila na zahtjev kolege koji je znao specifikacije traženog proizvoda. Opisala je da je, oko dva mjeseca nakon isporuke, u više navrata bez uspjeha pokušavala telefonski kontaktirati tuženika radi naplate, te je paralelno slala i pisane pozive putem e-maila. Navodi da u tim kontaktima nije iznesen nikakav prigovor koji bi se odnosio na kvalitetu ili nedostatke vrata. Prema njezinu sjećanju, mjere je uzimao pokojni kolega BU, a nekoliko mjeseci kasnije na teren je izlazio kolega RU. Pojašnjava da reklamacije rješava tehnička služba, a ne prodaja. Ne pamti na koju je e-mail adresu slala opomene. Navodi da je prestala raditi kod tužitelja 1. kolovoza 2025.

13. Svjedok RU prilikom davanja iskaza istaknuo je da o samoj narudžbi, ponudi i početku poslovnog odnosa tužitelja i tuženika nema saznanja jer je sve to prethodilo njegovom zaposlenju. Naveo je da ga je otprilike mjesec i pol nakon početka rada poslodavac uputio na objekt uz napomenu da naručitelj odbija platiti te da treba provjeriti stanje na terenu. RU je izjavio da se na gradilištu najavio poslovođi čijeg se imena ne sjeća, te da je prilikom pregleda utvrdio kako su isporučena vrata bila funkcionalna i ispravna, ali da se njihov izgled poslovođi i investitoru nije svidio. Naveo je da im je ponudio mogućnost narudžbe furniranih vrata s izgledom drveta, da su oni tu opciju prihvatili te zatražili izradu novih nacrta.

14. Svjedok tvrdi da je izradio sheme i proslijedio ih kolegici TUK radi izrade nove ponude, no nikada nije dobio ovjeru tih nacrta. Izjavio je da nema saznanja o bilo kakvim pisanim ili usmenim prigovorima nakon prvotne isporuke vrata. Također je naveo da ne zna tko je i kada njegovom poslodavcu prenio prigovore tuženika, a dodao je da mu prilikom upućivanja na teren nije pojašnjen konkretan razlog, osim da „ne mogu naplatiti“.

15. Na ročištu održanom dana 10. studenog 2025. saslušani su svjedoci ĐU, FU i NU.

16. Iz iskaza svjedoka UU u bitnom proizlazi da radi kao pekar te da s ovim postupkom nije neposredno povezan, osim što je Lutfi Gradnja – izvođač radova na kući njegova brata. Izjavio je da je kuća građena prije više od dvije godine te da su naručena troja protupožarna vrata za tri stana. Prema njegovim navodima, isporučena vrata nisu odgovarala naručenima – nedostajala je špijunka, a izgledom su podsjećala na podrumska vrata. Naveo je da brat takva vrata nije prihvatio te da je, nakon ugradnje, naručio nova vrata od drugog dobavljača, a prvotna vrata su skinuta i zamijenjena. UU je izjavio da je, odmah po ugradnji prvih vrata, kontaktiran predstavnik društva Elektrometal Nova. On osobno je bio prisutan kada je predstavnik pregledao vrata i utvrdio da lim na vratima „pleše“, te je, prema riječima svjedoka, priznao da vrata nisu odgovarajuće kvalitete i obećao popravak ili zamjenu uz moguću nadoplatu. Međutim, nitko iz Elektrometal Nove nije kasnije došao, unatoč tome što su, prema njegovoj procjeni, čekali oko šest mjeseci. Svjedok je istaknuo da je zbog postavljanja novih vrata bilo potrebno razbijati zidove, što je uzrokovalo dodatne troškove, veće od iznosa duga prema tužitelju. Dodao je da su vrata, nakon skidanja, ostala pohranjena kod Lutfi Gradnje te ih nitko nije preuzeo. Naveo je da je čuo da je brat platio 10.000,00 kn, a da je daljnjih 10.000,00 kn ostalo neplaćeno zbog neprihvaćanja i nepopravljenih nedostataka. Komunikaciju s Elektrometal Novom, prema njegovim riječima, vodile su odgovorne osobe iz Lutfi Gradnje, a ne njegov brat. Nedostatke su prvi uočili radnici Lutfi Gradnje. Na pitanja vezana uz eventualne pisane prigovore svjedok nije znao odgovoriti. Također je naveo da osobe koje su prvotno montirale vrata nisu ponovno dolazile radi pregleda.

17. Svjedok FU naveo je da je ekonomist te da je u vrijeme relevantnih radova radio kao monter vrata za tužitelja. Potvrdio je da je montirao troja protupožarna vrata u predmetnoj zgradi, a na gradilištu je bio prisutan predstavnik Lutfi Gradnje kao nadzor naručitelja. Izjavio je da je vrata vidio prije montaže te da je njegov prvi dojam bio da je „sve u redu“. Naveo je da tijekom montaže nitko nije iznio prigovor na izgled ili kvalitetu vrata, niti je kasnije dobio saznanja o tome da su naknadno istaknuti prigovori. Po sjećanju se ne može izjasniti jesu li vrata imala špijunku, ali je potvrdio da su bila protupožarna. FU je opisao da se prije ugradnje uvijek definiraju položaj vrata, smjer otvaranja i visina, a da se vrata potom vizualno pregledaju prilikom istovara. Te elemente u konkretnom slučaju definirao je predstavnik Lutfi Gradnje. Potvrdio je i da se nakon montaže redovito sastavlja zapisnik o izvršenim radovima te da zapisnik od 16. prosinca 2021., koji mu je predočen, odgovara stvarno izvedenim radovima i prisutnim osobama. Naveo je da je radio za tužitelja do lipnja 2022. godine te da je kvalificiran za ugradnju vrata, pri čemu je u karijeri ugradio više od tisuću vratiju.

18. Svjedok NU naveo je da je bravar zaposlen u društvu Elektrometal Nova d.o.o. te da se sjeća poslovne suradnje s tuženikom.

19. Potvrdio je da je, zajedno s kolegama, ugrađivao troja protupožarna vrata na objektu – jedno u prizemlju i dvoja na katu. Izjavio je da su na montaži sudjelovala četvorica radnika Elektrometala i jedan predstavnik Lutfi Gradnje, kojeg opisuje kao rođaka vlasnika, a kojeg je prepoznao na sudskom hodniku. Naveo je da prilikom isporuke ni montaže nitko nije prigovorio da vrata nisu odgovarajuća narudžbi. NU je izjavio da su, po završetku ugradnje, zajedno s prisutnim predstavnikom Lutfi Gradnje pregledali kvalitetu vrata te da je tom prilikom potpisan zapisnik o izvršenim radovima. Naveo je da nema saznanja o tome da je u kasnijem razdoblju itko prigovorio kvaliteti ugrađenih vratiju.

20. Uvidom u Montažni dnevnik koji prileži spisu sud je utvrdio da je isti sastavljen dana 16. prosinca 2021. vezano uz montažu na građevini/stambenom objektu na adresi [adresa], da su nazočni monteri na radu: TU, FU, NU, T te da je u opis unesenih radova upisano: ˝Na objektu montirana 3 kom zaokretnih p.p vrata, ser. br. [serijski broj], 32276 i 32275. Pozicije vrata, smjer otvaranja i visne g.p. definirani sa vlasnikom na mjestu ugradnje. Sva vrata kompletirana sa olovom po shemama (kvake, brave, hidr. zatvarači, cilindri) i predana u ispravnom i funkcionalnom stanju, bez oštećenja i sa ključevima˝.

21. Nakon ocjene svakog pojedinog dokaza prema pravilima slobodne sudske ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - ''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud utvrđuje da su iskazi svjedoka tužitelja (TUK, RU, FU i NU) međusobno dosljedni i nadopunjuju se. Posebno je važan Montažni dnevnik od 16. prosinca 2021., potpisan od montera i predstavnika naručitelja, kojim je izrijekom potvrđeno da su vrata isporučena i ugrađena u ispravnom i funkcionalnom stanju, bez oštećenja i s ključevima. Svjedoci tužitelja nisu imali saznanja o bilo kakvim pravovremenim prigovorima tuženika, niti usmenim niti pisanim. RU potvrdio je da je na teren došao tek nakon što naručitelj odbija platiti, te da tada nisu izneseni tehnički nedostaci, već se radilo o nezadovoljstvu izgledom i želji za drugačijim modelom vrata. Sud smatra da su ovi iskazi vjerodostojni, logični i potkrijepljeni dokumentacijom. Posebnu dokaznu snagu ima zapisnik o montaži, kao obostrano potpisana isprava koja predstavlja potvrdu o urednom izvršenju radova.

22. Iskaz CU sud cijeni s rezervom. Naime, CU tvrdi da nije vidio montažni dnevnik i da on nije potpisao zapisnik. Međutim, u spisu se nalazi uredno sastavljen zapisnik s potpisom osobe koja je bila prisutna kao predstavnik naručitelja (Lutfi Gradnja). Tuženik nije pružio uvjerljive dokaze o činjenici da je pravodobno uputio prigovor (čl. 410. Zakona o obveznim odnosima – odgovornost za materijalne nedostatke zahtijeva pravovremenu reklamaciju). Niti CU niti svjedok UU nisu naveli ni jedan pisani prigovor, a usmeni prigovori telefonom, ako su postojali, nisu dokumentirani niti precizno vremenski određeni. Iz iskaza proizlazi da je stvarna zamjerka bila izgled vrata (navodno „podrumski izgled“), što nije materijalni nedostatak u smislu ZOO-a ako je proizvod tehnički ispravan i atestiran. Svjedok ĐU nije bio naručitelj, već rođak investitora; njegovi navodi počivaju na dojmovima i tvrdnjama drugih osoba te imaju smanjenu dokaznu vrijednost. Niti on nije mogao potvrditi postojanje ikakve pisane reklamacije. Niti jedan svjedok tuženika nije pružio tehničku ili objektivnu potvrdu da vrata nisu bila protupožarna, niti da su bila neispravna u trenutku isporuke.

23. Tuženik je tijekom postupka naveo prijedlog za vještačenje, ali nije konkretizirao što točno treba utvrditi vještak (osim što je na ročištu održanom dana 11. veljače 2025. naveo ˝kvalitetu ugrađenih vrata˝), nije osporio da je nakon montaže uklonio vrata i ugradio nova, čime je onemogućeno vještačenje izvorno isporučenih vratiju, nije dostavio sporna vrata sudu niti zatražio njihovo osiguranje radi pregleda, (iako su navodno ˝u dvorištu˝). Iz opisanih razloga nije bilo moguće osnovano prihvatiti prijedlog za vještačenje kao odlučan dokaz.

24. Na temelju cjelokupnih izvedenih dokaza sud utvrđuje da su vrata isporučena i ugrađena prema prihvaćenoj ponudi i atestnoj dokumentaciji, da je naručitelj (prema zapisniku – njegov predstavnik) potvrdio urednu isporuku i funkcionalnost, da tuženik nije dokazao postojanje materijalnog nedostatka na vratima u trenutku njihove predaje i montaže, da tuženik nije pravodobno reklamirao nedostatke (čl. 410. ZOO), da su navodi o neispravnosti vrata kontradiktorni i neobjektivni, dok su navodi tužitelja potkrijepljeni dokumentima i svjedočenjima montera, da je tuženik izvršio uklanjanje i zamjenu vrata bez prethodnog odobrenja i bez suradnje s tužiteljem, čime je naručitelj postupio protivno načelima savjesnosti i poštenja (čl. 10. ZOO) te da odbijanje plaćanja temeljem subjektivnog nezadovoljstva izgledom ne predstavlja zakonit razlog za odbijanje ispunjenja obveze. Sud prihvaća kao dokazanu tužiteljevu tvrdnju da je posao obavljen uredno te da je preostali iznos računa ostao neplaćen bez zakonom opravdanog razloga.

25. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tuženik nije dokazao da postoje materijalni nedostaci koji bi ga oslobađali obveze plaćanja, nije dokazao pravodobno i uredno reklamiranje nedostataka, što je preduvjet za ostvarivanje prava iz odgovornosti prodavatelja, a ujedno je potpisanim montažnim zapisnikom potvrdio da je roba uredno isporučena, čime je teret dokazivanja nedostataka bio još stroži.

26. Slijedom navedenog, sud nalazi da su ispunjeni uvjeti za održavanje platnog naloga na snazi odnosno usvajanje tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 1.730,71 EUR, jer je tužitelj dokazao osnovanost istog, sukladno pravilima o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP-a.

27. Sud posebno naglašava da tuženik nije ponudio niti jedan dokaz koji bi upućivao na to da je tužitelj bio obaviješten o eventualnim nedostacima u roku propisanom zakonom, niti je dokazao da su navodni nedostaci bili takve naravi da bi se smatrali bitnima ili da bi opravdavali odbijanje plaćanja. Navedene tvrdnje tuženika dodatno su dovedene u pitanje činjenicom da su vrata naknadno uklonjena i zamijenjena bez prethodne suradnje s tužiteljem, čime je onemogućeno objektivno utvrđivanje navodne neispravnosti.

28. Slijedom svega iznesenog, sud nalazi da je tužitelj u cijelosti dokazao osnovu i visinu svog potraživanja, dok tuženik nije dokazao činjenice na koje se pozivao radi oslobođenja od svoje ugovorne obveze. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na ugovore trgovačke naravi.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/23; dalje u tekstu: Tarifa).

30. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11.1. i Tbr. 46. Tarife) te javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - ˝Narodne novine˝ broj: 9/21) s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje u tekstu: OZ).

31. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav podneska od 26. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) te zastupanje na ročištima održanim 11. veljače 2025., 26. svibnja 2025., 12. rujna 2025. i 10. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 EUR te trošak pristupa svjedoka FU u iznosu od 20,00 EUR ukupno iznosi 1.303,18 EUR.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

DNA:

1. Odvj. Hrvoje Mladinić, ZOU Zlatko Gregurić, UUK i Hrvoje Mladinić, Bjelovar, Mihanovićeva 15b

2. Martina Tončić Bota, Zagreb, Teslina 3/II