REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-796/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ZAGREBU, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete,,nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 31. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Krešimira Grubišića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Filkovića, odvjetnika, 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ZAGREBU iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405 da tužiteljici EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.300,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 13. lipnja 2024. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura, s kamatama od 13. lipnja 2024. do isplate, kao neosnovanim.

III/ Nalaže se tuženiku HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ZAGREBU iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405, da tužiteljici EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. prosinca 2025. pa sve do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zadobila je težu tjelesnu ozljedu dana 28.11.2023. oko 14,45 sati, kada se prilikom izlaska iz zgrade poslodavca, odnosno tuženika poskliznula na stepenicama koje od izlaznih vrata sa zapadne strane zgrade Hrvatskog narodnog kazališta vode do nogostupa na Trgu Republike Hrvatske, te je tom prilikom pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu u vidu dvostrukog prijeloma gležnja lijeve noge. Ovaj štetni događaj dogodio se tijekom radnog vremena koje traje od 07,00 do 15,00 sati. Nakon zadobivanja predmetne ozljede, oštećena je hitnim medicinskim prijevozom prevezena u Kliniku za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice na hitni kirurški prijem gdje je podvrgnuta kirurškom zahvatu zbrinjavanja nastalih ozljeda. Oštećena je u KBC Sestre milosrdnice bila hospitalizirana dana 28.11.2023. te je naknadno u više navrata išla na obvezne kontrole kod kirurga i fizijatara kao i na fizikalne terapije koje obavlja i nadalje. Oštećena i danas trpi bolove u području gležnja, stopala i potkoljenice lijeve noge prilikom hodanja te vidljivo šepa i povremeno koristi štaku. Tuženik je odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela temeljem odredbi Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu te Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovora tužiteljici kao radniku za pretrpljenu štetu po načelu objektivne odgovornosti i to sukladno čl. 111. Zakona o radu, ali i sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu temeljem kojeg se smatra da je ozljeda koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe o rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Tužiteljica se putem punomoćnika dana 15.5.2024. obratila tuženiku dostavivši mu odštetni zahtjev sukladno važećim parametrima za određivanje visine iznosa naknade pretrpljene materijalne i nematerijalne štete. Na navedeni odštetni zahtjev tuženik je odgovorio putem svog punomoćnika Očitovanjem od 28.5.2024. kojim je otklonio bilo kakvu odgovornost tuženika kao i mogućnost obeštećenja tužiteljice mirnim putem. Tuženik do podnošenja ove tužbe nije niti djelomično naknadio tužiteljici pretrpljenu štetu. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je zbog zadobivenih ozljede zbog morala primati liječničku pomoć kao i tuđu pomoć i njegu. Samim uvidom u medicinsku dokumentaciju evidentno je kako je tužiteljica u dužem razdoblju trpjela fizičke bolove, strah, a trpi i duševne bolove zbog naruženosti kao i zbog smanjenja životne aktivnosti i to 10-12%.

2. Shodno svemu navedenom evidentno je da je tužiteljica u opisanom slučaju pretrpjela nematerijalnu i materijalnu štetu, pa konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 15.10.2025. potražuje od tuženika isplatu:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od ……………………… 2.200,00 eura

- za pretrpljeni strah iznos od …………………………………. 1.500,00 eura

- za pretrpljene duševne bolove zbog

smanjenja životnih aktivnosti iznos od ………….………… 2.000,00 eura

- za naruženje iznos od …………………………………………… 500,00 eura

- za tuđu pomoć i njegu iznos od ………………………….… ….. 600,00 eura, odnosno ukupno 6.800,00 eura s kamatama od 13.6.2024. kao dana utuženja do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako navodi tužbe nisu osnovani. U konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpjela tužiteljica. Temeljem odredbe čl. 25 st. 1 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZNR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Navedenom su odredbom (čl. 25 st. 2 ZNR) propisani i slučajevi kad se poslodavca može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti (ako je šteta nastala zbog više sile, namjere i krajnje nepažnje radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu). Iz gore citirane odredbe proizlazi da je za postojanje odgovornosti poslodavca za štetu radniku nastalu na radu, osnovno pitanje uzročne veze između procesa rada i nastale štete. Naime, poslodavac odgovara za štetu samo ako je riječ o šteti koju je radnik pretrpio tijekom radnog procesa obavljajući radne zadatke. U tom slučaju može se smatrati da ozljeda potječe od rada. U konkretnom slučaju, tužiteljica je zadobila povredu kad je izlazila iz zgrade u kojoj je obavljala svoje radne obveze pa ne postoji odgovornost poslodavca jer se ne radi o šteti koja je nastala u vezi s radom. Dakle, u ovoj konkretnoj situaciji poslodavac za štetu koju je pretrpjela tužiteljica nije odgovoran jer nema uzročne veze između ozljede radnika i procesa rada na njezinom radnom mjestu. Opreza radi tuženik ističe da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja te prigovara i visini utuženih iznosa po svim osnovama. S obzirom na sve navedeno predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev, saslušani su svjedoci ČP, tužiteljica, izvadak meteo-info.hr za dan 28.11.2023., fotografije, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću od 1.10.2025., saslušan je sudski vještak dr. Joško Filipušić.

5. Sud je odbio prijedloge za provođenjem očevida na licu mjesta, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, kao i saslušanjem svjedoka CP, obzirom isti i nije bio očevidac štetnog događaja, pa je provođenje tih dokaza ocijenjeno nepotrebnim, a uz to, taj je dokazni prijedlog stavljen i nakon zaključenja prethodnog postupka.

6. Sud je dopustio preinaku tužbe kao u podnesku tužitelja od 15.10.2025., iako se tuženik istoj protivio, obzirom je isto ocijenjeno svrsishodnim za konačno rješenje spora među strankama, sukladno čl.190. st.3. ZPP-a.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomice osnovan, kao u izreci presude.

8. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika ni sam štetni događaj, dok je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

9. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. Suprotno navodima tuženika, šteta tužiteljici nastala je u vezi s radom tužiteljice, obzirom je ista nedvojbeno doživjela nezgodu u krugu tuženika, odnosno na stepenicama poslodavca, prilikom izlaska s rada iz zgrade HNK, gdje je obavljala svoje redovne poslove kod tuženika. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

10. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušana je tužiteljica, svjedok ČP, te je izvršen uvid u dokumentaciju spisa.

11. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je dana 28.11.2023. doživjela nezgodu, kada je kao zaposlenica tuženika izlazila iz zgrade tuženika, odnosno nakon radnog vremena išla kući. To se dogodilo negdje oko 15,05, a radno vrijeme je do 15 sati, te je išla po stepenicama van iz zgrade. Do nezgode je došlo na zadnjoj stepenici, a to je stepenica na zgradi koja je već zadnja do izlaska na pločnik. Iza nje je išla kolegica ČP, navela je da je ona išla ispred nje i u jednom trenutku se poskliznula i pala, te je osjetila i čula da joj je pukla kost gležnja lijeve noge. Na toj stepenici nalazila se plastika, radi se o plastici koja nalikuje na otirač i veličine je malo veće od A4 formata, to je bila neuočljiva plastika crne boje, i ona je prije toga nego se na njoj poskliznula, nije vidjela. Stepenice su kao mramorne, one su otprilike boje pijeska ali izgledaju kao mramorne. Ona u trenutku kada je pala nije ni s kim pričala i gledala je kuda hoda, ali tu plastiku nije vidjela. Ona nikada prije niti poslije nije tu bila. Bilo je još ljudi koji su izlazili s posla, jedan kolega ju je odvezao na hitnu u Draškovićevu. Ne zna tko je tu plastiku tamo stavio, a naknadno nakon nezgode kolega CP koji je isto zaposlen kod tuženika joj je rekao da se on toga jutra dok je dolazio na posao poskliznuo na tu plastiku i da ju je maknuo, no očito ju je netko tamo opet stavio, tko je to bio nije joj poznato, tamo su bili neki radovi, uglavnom ona tamo nije bila nikada prije ni kasnije. Navodi da je ZP njoj nadređena, ona je koordinatorica, ali ona toga dana nije bila prisutna i nije vidjela sam trenutak nezgode, niti joj se ona toga dana javila prije nego ju je odvezla hitna. Na poseban upit jesu li oni zaposlenici mogli ući ili izaći iz zgrade tuženika bez da prođu po tim stepenicama, navodi kako nisu, kroz glavni ulaz nisu mogli uzlaziti ni izlaziti jer je on bio za njih zaključan. Te stepenice nemaju nikakav rukohvat. Na upit kada je saznala da je CP se također toga dana poskliznuo na tu plastiku ujutro, navodi da je za to saznala negdje 2 mjeseca unazad od danas, dakle nakon što joj se već dogodila nezgoda dok je slučajno s njim pričala. Rehabilitacija nakon tog događaja trajala je od 28.12.2023., jer je odmah 28.11.2023. bila operacija, i to je sve trajalo do 20.3.2024. i cijelo to vrijeme je bila na bolovanju. U međuvremenu i to 28.1.2025. imala je još jednu operaciju na toj nozi i to vađenje pločica i "šarafa" u vezi te ozljede. Na poseban upit navodi da je izlazila na izlaz koji gleda na učiteljski dom, radi se o istočnoj strani zgrade HNK. Te stepenice kuda je izlazila na zgradi tuženika se sastoje od najprije 3 stepenice, potom je podest, a nakon toga su još 4 stepenice i na toj zadnjoj četvrtoj stepenici je ona pala. Te stepenice su široke negdje oko metar i 20 i nemaju rukohvata ali ne može sa sigurnošću tvrditi. Na upit kako to da na stepenicama boje pijeska nije vidjela tu crnu stvar navodi kako nije vidjela jer je silazila, spustila je nogu i zakoračila na tu stepenicu i to nije vidjela, a da je vidjela sigurno ne bi išla stati na to direktno da padne. Na daljnji upit da pojasni što znači da su stepenice kao mramorne navodi kako je pritom mislila na stepenice koje izgledaju kao mramor krem boje.

12. Svjedok ČP iskazala je da ima saznanja o nezgodi koja se tužiteljici dogodila 28.11.2023., jer je u to vrijeme bila zaposlena kod tuženika, a sada je u mirovini od 24.2.2024. Do nezgode je došlo na kraju radnog vremena, obzirom rade do 15 sati a to se dogodilo negdje oko 15,05 otprilike dok su išle kući, odnosno izlazile iz prostorija tuženika. Nezgoda se dogodila na stepenicama prilikom izlaska iz zgrade tuženika, i to na zadnjoj stepenici, tužiteljica je išla ispred nje i ona je vidjela dok je tužiteljica pala. Ona se poskliznula na zadnjoj stepenici, jer je tamo bila neka plastika na kojoj je njoj zapela noga, te plastike nije prije tamo bilo i nije se tamo trebala nalaziti. Tužiteljica je ispred nje išla sama i nije ni s kim pričala. Dok je pala pomogli su joj, te je jedan kolega koji je zaposlen kod tuženika odvezao tužiteljicu na hitnu u Draškovićevu, a ona se žalila da ju boli gležanj lijeve noge. Poslije tog događaja ona nije došla na posao. Bilo je tamo još ljudi ali ne sjeća se sad točno tko je to još vidio osim nje, u to vrijeme ljudi su izlazili s posla, odnosno zgrade tuženika. Na poseban upit navodi da u tom trenutku kad se dogodila nezgoda ZP nije bila prisutna i nije vidjela taj događaj. Na poseban upit da li se taj pad dogodio nakon radnog vremena dok su išli kući nakon završetka radnog vremena, navodi kako da. Na daljnji upit navodi da su izlazili na izlaz na koji izlaze zaposlenici a koji se nalazi nasuprot učiteljskog doma, radi se o izlazu s lijeve strane zgrade na koji inače ulaze i izlaze zaposlenici, radi se o ulazu s bočne lijeve strane HNK, odnosno na jugoistočnom uglu zgrade. Na upit na kojim stepenicama točno je tužiteljica pala, navodi kada se izlazi iz zgrade najprije su 4 stepenice, onda dolazi podest, pa su onda sljedeće stepenice i na zadnjoj stepenici tih drugih stepenica je tužiteljica pala jer je tamo bila ta plastika odnosno plastični otirač koji nikada prije nije tamo bio. Nakon te zadnje stepenice na kojoj je ona pala nalazi se pločnik. Ta plastika nikada poslije nije bila tamo, a nije bila niti prije. Na upit je li bilo moguće da oni zaposlenici uđu u zgradu HNK ili izađu, a da ne prođu po stepenicama navodi kako to nije bilo moguće bez da se prođe po stepenicama, a na daljnji upit navodi kako je ta plastika zapravo bila kao neki glatki otirač, zapravo nešto veličine otirača glatke površine što nije prije nikad bilo tamo. Nigdje drugdje toga nije bilo, samo na toj stepenici taj put.

13. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica 28.11.2023. u 15 sati doživjela nezgodu na adresi tuženika - Trg Republike Hrvatske 15 u Zagrebu, te da je kao očevidac štetnog događaja navedena radnica ČP.

14. Iz provedenih dokaza proizlazi kako je tužiteljica spornog dana doživjela ozljedu prilikom izlaska iz zgrade poslodavca, nakon obavljenog redovnog rada kod tuženika toga dana, i to na način kako opisuje u svom iskazu, koji iskaz sud prihvaća u cijelosti kao uvjerljiv i logičan, pri čemu isti potvrđuje u bitnom dijelovima i iskaz svjedoka očevica ČP. Pritom je sud utvrdio da je tužiteljica nezgodu 28.11.2023. doživjela prilikom izlaska iz zgrade tuženika, na stepenicama istoga, i to na zadnjoj stepenici do izlaska na pločnik, te da je iza nje išla kolegica ČP, koje je nezgodu vidjela,pa da se u jednom trenutku tužiteljica poskliznula i pala, obzirom se na toj stepenici nalazila plastika nalik na otirač, koja nije bila uočljiva i nije se prije toga tamo nalazila. Kako iz iskaza proizlazi da zaposlenici nisu mogli ući u zgradu ili izaći iz zgrade tuženika bez da prođu po tim stepenicama, te da kroz glavni ulaz nisu mogli uzlaziti ni izlaziti jer je on bio za njih zaključan, dok je tužiteljica u spornom trenutku gledala kuda hoda i nije ni s kim pričala, ocjena je ovoga suda kako ista svojim postupanjem ni na koji način nije doprinijela nastanku nezgode, pa stoga i ne postoji njezin doprinos nastaloj šteti.

15. Kako su iskazi svjedoka i tužiteljice u pogledu nastanka štetnog događaja u međusobnom suglasju, to sud iste prihvaća kao životne i uvjerljive, te iz istih nedvojbeno proizlazi nastanak štetnog događaja upravo na način kako ga opisuje i sama tužiteljica.

16. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo uslijed njezine nepažnje, a kako je šteta nastala na stepenicama koje pripadaju zgradi samog tuženika, isti je odgovoran za održavanje istih kao dijela zgrade poslodavca, pa stoga, neovisno o tome što je do nezgode došlo nakon radnog procesa, odnosno nakon što je tužiteljica toga dana obavila radne zadatke kod tuženika, postoji njegova odgovornost kao poslodavca tužiteljice, jer je šteta tužiteljice u vezi s radom kod tuženika, iz čije zgrade je tužiteljica izlazila radi odlaska kući nakon obavljenog rada.

17. Pritom nisu bili odlučni navodi i dokazi tuženika o tome kakvo je vrijeme spornoga dana bilo, jer tužiteljica niti ne tvrdi da bi njezin pad bio u vezi s vremenskim prilikama (kiša, snijeg i sl.), već je odlučno da je do nezgode, prema iskazima svjedoka i tužiteljice, kao i prema Prijavi o ozljedi na radu koju je ispunio sam poslodavac, došlo upravo na adresi tuženika odnosno u okviru zgrade HNK, pa je za isto odgovoran tuženik.

18. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jošku Filipušiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 1.10.2025. proizlazi da je tužiteljica 28.11.2023. stradala na radnom mjestu i tom prilikom zadobila ozljede - prijelom oba maleola lijeve potkoljenice. Liječenje je trajalo do svibnja 2023. Inspekcijom s vanjske strane lijevog skočnog zgloba zamjetan je uzdužni postoperativni svijetli ožiljak u razini kože duljine oko 9 cm.

19. Stoga je vještak dao mišljenje kako je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 6 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 12 dana dok su manji bili prisutni 90 dana, a povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore.

Pretrpjela je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jadi 5 dana, srednji 6 dana i manji 7 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

Kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 15% trajno. Shodno ovom postotku imenovana će morati ulagati pojačane napore.

Dok se nalazila na kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno od 30.XI 2023. do 4.1 2024. zbog hoda sa dvije štake. Nakon toga a do 21.III.2024. po 2 sata dnevno zbog hoda sa jednom štakom. Nakon tog datuma još 2 mjeseca po 1 sat dnevno zbog doziranog opterećenja.

Nakon odstranjenja alenteze od 29.I.2025. još 14 dana po 2 sata dnevno. Tuđa pomoć bila je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade, obavljanja kućanskih poslova te pomoći kod kretanja i oblačenja i svih težih svakodnevnih aktivnosti.

Naruženje je manjeg stupnja povremeno uočljivo trećima.

20. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, već je u skladu s istim precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 15.10.2025., dok je tuženik primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka iznio u podnesku od 17.10.2025.

21. Na primjedbe tuženika vještak se usmeno očitovao, na ročištu dana 31.10.2025. Pritom je naveo kako je procjena trajanja i intenziteta fizičkih bolova cijenjena sukladno vrsti i težini ozljede koju je tužiteljica zadobila kao i prema načinu i duljini trajanja liječenja. Ovdje je potrebno napomenuti da se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi koja je zbrinuta u dva operativna akta. Kada se sve navedeno uzme u obzir kao i period u kojem tužiteljica nije mogla funkcionirati na uobičajeni način jer se kretala pomoću štaka i nije smjela opterećivati ozlijeđenu nogu, onda smatra da je procjena trajanja i intenziteta bolova kako je navedeno u nalazu i mišljenju realna i u cijelosti primjerena svemu navedenom. Procjena smanjenja životne aktivnosti odnosi se na zaostali klinički status skočnog zgloba i stopala na način kako je to precizno opisano u dijelu nalaza i mišljenja pod naslovom Klinički pregled. Kod tužiteljice je zaostala ograničena pokretljivost velikog stupnja što u potpunosti odgovara postotku smanjenja životne aktivnosti od 15 %. Tuđa pomoć cijenjena je isključivo u onom periodu dok se tužiteljica kretala pomoću štaka i dok nije smjela opterećivati ozlijeđenu nogu te iz tog razloga nije mogla na uobičajen način funkcionirati u svakodnevnom životu. Smatra da je navedena procjena potrebe za tuđom pomoći u potpunosti primjerena. Na poseban upit izjavljuje da u raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji nije našao nikakve podatke koji bi ukazivali na nekakve ranije ozljede ili tegobe vezane uz lijevu nogu, prilikom pregleda tužiteljica je iskazala da nikada ranije nije imala slične ozljede ili tegobe. Na daljnji upit izjavljuje da bi se uvidom u zdravstveni karton sa sigurnošću moglo utvrditi gore navedeno. Na daljnji upit izjavljuje da je kod tužiteljice limitirano obavljanje svih onih aktivnosti koje zahtijevaju punu mobilnost skočnog zgloba, poput čučanja, klečanja, penjanja po ljestvama i strmim stepenicama i slično. Na upit izjavljuje da procjena smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 15% zbog ovakvog zaostalog stupnja ograničenja pokretljivosti u pravilu odgovara svim poznatim orijentacijskim kriterijima. Prema orijentacijskim kriterijima za smanjenje pokretljivosti skočnog zgloba u manjem stupnju predviđeno je otprilike 5%, srednjem stupnju 10 %, a velikom 15%. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo je u obzir životnu dob tužiteljice kao i pretpostavku da ranije nije imala slične tegobe i da je mogla funkcionirati u životu na normalan i uobičajen način. Što se tiče primjedbe na trajanje i intenzitet straha izjavljuje da se ista procjena odnosi na uvjete u kojima je došlo do ozljeđivanja, vrstu ozljede, način i duljinu trajanja liječenja. S obzirom da u dokumentaciji nema nikakvih posebnih podataka o trpljenju straha ili liječenja zbog prisustva istog onda je ocjena donijeta na temelju kliničkog iskustva vještaka i predstavlja jednu uobičajenu procjenu za ovakve i slične okolnosti.

22. Nakon usmenog očitovanja liječnika vještaka stranke nisu stavljale daljnjih primjedbi, dok je tuženik i dalje ostao kod primjedbi na nalaz i mišljenje smatrajući da je tužiteljici smanjena životna aktivnost trebala biti odmjerena u visini od 10%, no nije predlagao provođenja novog medicinskog vještačenja.

23. Stoga je sud nalaz i mišljenje liječnika vještaka i njegovo usmeno očitovanje prihvatio u cijelosti, jer su dani stručno i nepristrano, na temelju pregleda tužiteljice, te na temelju medicinske dokumentacije, a vještak su argumentirano očitovao na sve prigovore, pa kako po ocjeni suda tuženik nije doveo u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja. Pritom valja navesti kako tuženik niti u odgovoru na tužbu, a niti prije određivanja zadatka vještaku, nije prigovarao da bi kod tužiteljice postojale bilo kakve ranije ozljede, niti je predlagao da se vještaku dostavi zdravstveni karton tužiteljice radi razgraničenja eventualnih ranijih tegoba od onih nastalih u predmetnoj nezgodi, pa stoga pitanja tuženika vještaku u tom pravcu, prilikom usmenog očitovanja vještaka, nemaju utjecaja na nalaz vještaka i konačnu odluku suda.

24. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 6 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 12 dana dok su manji bili prisutni 90 dana, a povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u zatraženom iznosu od 2.200,00 eura.

25. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužiteljica u štetnom događaju doživjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku daljnjeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jadi 5 dana, srednji 6 dana i manji 7 dana, a kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u zatraženom u iznosu od 1.500,00 eura.

26. Kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 15% trajno, te će shodno ovom postotku ista morati ulagati pojačane napore, pa stoga tužiteljici po tom osnovu pripada iznos od 1.500,00 eura.

27. Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužiteljice došlo do naruženja koje je manjeg stupnja povremeno uočljivo trećima, a neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da je kod tužiteljice zaostalo naruženje u vidu ožiljka koji je dužine oko 10cm, koji je svjetlije boje u odnosu na okolnu kožu te se nalazi na lijevoj nozi u području lijevog zgloba iznad stopala, to mu je po tom osnovu, temeljem čl.1100. ZOO-a i 223. ZPP-a, dosuđen iznos od 500,00 eura.

28. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna pomoć i njega druge osobe dok se nalazila na kućnom liječenju po 3 sata dnevno od 30.XI.2023. do 4.1 2024. zbog hoda sa dvije štake. Nakon toga a do 21.III.2024. po 2 sata dnevno zbog hoda sa jednom štakom. Nakon tog datuma još 2 mjeseca po 1 sat dnevno zbog doziranog opterećenja. Nakon odstranjenja alenteze od 29.I.2025. još 14 dana po 2 sata dnevno. Tuđa pomoć bila je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade, obavljanja kućanskih poslova te pomoći kod kretanja i oblačenja i svih težih svakodnevnih aktivnosti, a što u svom iskazu navodi i sama tužiteljica. Stoga tužiteljici za 213 sati, pripada po tužiteljici zatraženi iznos od 600,00 eura, obzirom su istu tužiteljici pružali ukućani, a cijena jednog sata iznosi 4,00 eura, primjenom čl.223. ZPP-a.

29. Dakle, tužiteljici je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 6.300,00 eura, dok je istu valjalo odbiti s daljnjim iznosom od 500,00 eura, kao neosnovanim.

30. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom iz očitovanja liječnika vještaka proizlazi da je liječenje završeno u svibnju 2023., to tužiteljici pripadaju kamate od 13.6.2024., (obzirom je tužba podnesena 12.6.2024.) Kamate suđene po stopi određenoj čl. 29.st.2. ZOO-a.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 155.st.5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako su tužiteljici priznati troškovi: sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), pristupa na ročišta 11.2.2025., 11.4.2025., 31.10.2025. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podneska od 15.10.2025. - 100 bodova (Tbr.8.1. OT),odnosno ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura. Tome treba pridodati trošak medicinskog vještačenja koji je bio nužan za postupak u iznosu od 300,00 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 1.550,00 eura.

32. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

33. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika