Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1849/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, te Ksenije Dimec člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EO (Pilipovića), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik iz Pazina, protiv tuženika ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Barišić, odvjetnik iz Koprivnice, radi činidbe, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1554/2024- 9 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1554/2024-9 od 8. srpnja 2025., u točki I. izreke u cijelosti i u odbijajućem dijelu točke II. izreke u cijelosti, te u dosuđujućem dijelu točke II. izreke do iznosa od 6.699,66 eur.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u dosuđujućem dijelu točke II. izreke preko iznosa od 6.699,66 eur i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 6.699,66 eur do iznosa od 9.778,20 eur.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1554/2024-9 od 8. srpnja 2025.

Obrazloženje

1.1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku da s nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u dijelu koji zatvara površinu koja je s istočne strane omeđena cijelom dužinom međe između k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sa sjeverne strane međom između k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] do kraja kamenog zida s betonskom ogradom, sa zapadne strane dužinom koja ide kamenim zidom s betonskom ogradom i koja se istim pravcem nastavlja do međe između k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukloni betonsku ploču, te teren poravna s preostalim dijelom nekretnine k. č. [katastarska čestica], (ranije k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], sve kako je to prikazano na skici lica mjesta broj: GEO/34-2020, od siječnja 2021., izrađenoj po GEO- JJ j.d.o.o. Crikvenica, koja skica je sastavni dio presude, dok je odbijen tužbeni zahtjev da tuženik ukloni kameni zid s betonskom ogradom i ulaznu kapiju (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.778,20 eur, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka II. izreke).

1.2. Citiranim rješenjem utvrđeno je da je povučena tužba u odnosu na tužbene zahtjeve kojima je tužitelj tražio vraćanje u posjed dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i zabranu uznemiravanja u ostvarivanju vlasničkih prava na navedenoj nekretnini.

2. Protiv točke I. i dosuđujućeg dijela točke II. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje- ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela presude i protiv citiranog rješenja.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana (samo u odnosu na odluku o parničnom trošku).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da s nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u dijelu koji zatvara površinu koja je s istočne strane omeđena cijelom dužinom međe između k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sa sjeverne strane međom između k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] do kraja kamenog zida s betonskom ogradom, sa zapadne strane dužinom koja ide kamenim zidom s betonskom ogradom i koja se istim pravcem nastavlja do međe između k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukloni kameni zid s betonskom ogradom, ulaznu kapiju i betonsku ploču, te teren poravna s preostalim dijelom nekretnine k. č. [katastarska čestica] (ranije k. č. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina].

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (prije je imala oznaku k. č. [katastarska čestica]) u vlasništvu tužitelja, dok je susjedna nekretnina ranije oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a sada k. č. [katastarska čestica], u vlasništvu tuženika koji da je, u korist zgrade koja se nalazi na čestici k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zauzeo dio čestice k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Na čestici 955/2, sada 739, da je tuženik izgradio kameno betonski zid sa betonskom ogradom, željeznu kapiju i kolni prilaz betoniran i pobojan u zeleno u funkciji okućnice kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Unutar ogradnog zida i dvorišta kuće u vlasništvu tuženika da je dio nekretnine tužitelja u površini od 91 m2, a da je betonirani dio u predjelu gdje završava ogradni zid koji je također u funkciji kolnog prilaza u dio ograđenog dvorišta nekretnine tuženika u površini od 40 m2.

6.2. Tuženik da je dostavio Ugovor o reguliranju međusobnog korištenja zemljišnih čestica od 16. studenog 2004. iz kojeg bi proizlazilo da je bilo dogovoreno izgraditi upravo ovo što se nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a u korist gr.č. 737, k. o. [katastarska općina], no da nije dokazana vjerodostojnost predmetnog Ugovora jer da u trenutku sklapanja navedenog Ugovora ugovorna strana NO (prednica tužitelja) nije bila živa (preminula je još 16. listopada 2003.).

6.3. Prvostupanjski sud se poziva na članak 167. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14- dalje ZV) i utvrđuje da je tužitelj vlasnik nekretnine na kojoj ga tuženik uznemirava jer da se na prijeporu nalazi betonska podloga bez dozvole tužitelja koji ne želi da na svojoj nekretnini ima tuđu betonsku podlogu koja je očito korisna tuženiku. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na betonsku podlogu, dok ga je odbio u odnosu na kameni zid s betonskom ogradom i ulaznu kapiju jer ih je u međuvremenu tuženik uklonio s prijepora.

7.1. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a, na koju stranke ukazuju u žalbama, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema nerazumljivosti i proturječnosti i može se ispitati. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

7.2.1. Tužitelj podnosi žalbu protiv rješenja uz obrazloženje da nije povukao tužbu u odnosu na tužbene zahtjeve kojima traži vraćanje u posjed dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i zabranu uznemiravanja u ostvarivanju vlasničkih prava na navedenoj nekretnini, te da je o njima prvostupanjski sud trebao meritorno odlučiti. Ti žalbeni navodi su neosnovani.

7.2.2. Naime, na ročištu održanom dana 30. listopada 2024. tužitelj je izjavio da je u međuvremenu tuženik uklonio ulaznu kapiju i ogradni zid, pa da slijedom toga povlači raniji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u točkama I. i II., odnosno to da sada postaje glavni tužbeni zahtjev. Valja napomenuti da su do tada postojali glavni tužbeni zahtjev na isplatu i sklapanje ugovora temeljem članka 155. stavka 4. ZV-a i tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva; prvi zahtjev kojim tužitelj traži vraćanje u posjed dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], drugi zahtjev kojim traži da se naloži tuženiku prestanak uznemiravanja u ostvarivanju vlasničkih prava na navedenoj nekretnini i treći zahtjev da ne naloži tuženiku da s prijepora ukloni kameni zid s betonskom ogradom, ulaznu kapiju i betonsku ploču. Dakle, navodi tužitelja na ročištu dana 30. listopada 2024. bili su jasni; kako je glavni tužbeni zahtjev odbijen, tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva postali su glavni zahtjevi, a kako je tuženik u međuvremenu uklonio betonsku ogradu i ulaznu kapiju, tužitelj je povukao prvi i drugi tužbeni zahtjev. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da on nije povukao prvi i drugi tužbeni zahtjev jer da je to u zapisniku s glavne rasprave „nespretno upisano“. Zapisnik je javna isprava i jasno je navedeno u njemu kako je tužitelj, zastupan po kvalificiranom punomoćniku-odvjetniku, disponirao tužbenim zahtjevima. Tužitelj je potpisao zapisnik i nije imao nikakve primjedbe na njega ni tada ni kasnije. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 193. stavkom 1. ZPP-a, pa je valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje.

7.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud trebao dopustiti preinaku tužbe učinjenu u podnesku od 24. ožujka 2025. Naime, u navedenom podnesku tužitelj je istaknuo nove tužbene zahtjeve (koje je prethodno povukao), tuženik se toj preinaci protivio i prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe jer je pravilno utvrdio da navedena preinaka tužbe nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

7.4.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a time što nije proveo dokaze njegovim saslušanjem i očevidom na licu mjesta. Iako i ovaj sud smatra da predlaganje navedenih dokaza od strane tuženika ne predstavlja zlouporabu prava, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, to nije bio razlog zbog kojeg je prvostupanjski sud odbio provesti navedene dokaze. Prvostupanjski sud nije proveo navedene dokaze jer ih nije smatrao potrebnim za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, što je i iscrpno obrazložio.

7.4.2. Naime, dužnost je suda da se činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdi, a u ovom konkretnom slučaju činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i bez provođenja dokaza saslušanjem tuženika (uz napomenu da je tuženik prethodno odrekao od provođenja dokaza svojim saslušanjem) i očevida na licu mjesta (koji je u postupku već dva puta proveden).

8.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se u konkretnom slučaju radi o činidbi, a ne o tužbi radi uznemiravanja. Naime, na nekretnini u vlasništvu tužitelja tuženik je betonirao ploču i njome prolazi. Time je nedozvoljeno zadirao u tužiteljevu pravnu vlast nad nekretninom i negatorna tužba je upravljena na zahtijevanje oslobođenja od onoga što uznemirava tužitelja kao vlasnika sužavajući njegovu slobodu da sa svojom stvari čini što želi. Stoga je kod negatorne tužbe tužitelj ovlašten zahtijevati tuženikovo negativno ili pozitivno činjenje kojim će prestati bespravno uznemiravanje tužiteljeva vlasništva, a to znači da je tužbeni zahtjev usmjeren na tuženikovu činidbu kojom uspostavlja stanje kakvo je bilo prije uznemiravanja, odnosno u konkretnom slučaju na uklanjanje betonske ploče i poravnavanje terena kakvo je bilo prije postavljanja betonske ploče. Kako je nesporno utvrđeno da je tuženik postavio navedenu betonsku ploču na nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja, prvostupanjski sud ga je pravilno obvezao na uspostavu prijašnjeg stanja kakvo je postojalo prije uznemiravanja, odnosno na uklanjanje ploče i poravnavanje terena.

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen. To stoga jer je sam tužitelj izjavio, što nije niti sporno, da je tijekom trajanja postupka tuženik uklonio betonski kameni zid i ulaznu kapiju, pa kako tužitelj nije povukao tužbu u odnosu na taj dio zahtjeva, prvostupanjski sud ga je pravilno odbio.

9.1. Djelomično su, međutim, osnovani žalbeni navodi tuženika koji se tiču odluke o parničnom trošku. Prije svega valja reći da je tužitelj postavio u različitim fazama postupka jedan glavni tužbeni zahtjev i tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva. Kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kada tužitelj uspije sa jednim od njih, u pogledu određivanja troška parničnog postupka smatrat će se da je u cijelosti uspio u sporu i u skladu s tim će mu se odrediti trošak postupka, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na prihvaćeni tužbeni zahtjev i samo za one radnje koje su bile potrebne za donošenje odluke u pogledu tog zahtjeva.

9.2. Ovaj postupak je započeo 12. studenog 2009. godine podnošenjem tužbe radi uznemiravanja. Tužitelj je u podnesku od 7. veljače 2012. postavio tužbeni zahtjev radi isplate temeljem članka 155. stavka 4. ZV-a kao glavni zahtjev, a ostale tužbene zahtjeve (radi vraćanja u posjed, prestanka uznemiravanja i uspostave ranijeg stanja) tužitelj je postavio kao eventualne i o njima se nije uopće raspravljalo u razdoblju od 7. veljače 2012. do 22. svibnja 2024. Naime, prvostupanjski sud je donio presudu 26. svibnja 2021. pod posl.br. P-98/2020 (kojom je prihvatio tužbeni zahtjev radi sklapanja ugovora i isplate), koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 13. rujna 2021. pod posl.br. Gž-1567/2021., dok je Vrhovni sud RH donio 22. svibnja 2024. presudu i rješenje pod posl.br. Rev 570/2024-3, kojom je prihvatio reviziju tuženika i preinačio presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-15677/2021-3 u dijelu u kojem je potvrđena presuda prvostupanjskog suda, te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (radi sklapanja ugovora i isplate). Rješenjem je prihvaćena revizija i ukinute su presude nižestupanjskih sudova u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu. To znači da tužitelj nema pravo na naknadu troška parničnog postupka za radnje provedene u razdoblju od 7. veljače 2012. do 22. svibnja 2024. koje mu je prvostupanjski sud neosnovano dosudio.

9.3. Slijedom navedenog, tužitelju pripada naknada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur, za sastav podnesaka od 13. travnja 2011. (200,00 eur), 24. svibnja 2011. (200,00 eur) i 7. veljače 2012. (50,00 eur). Tužitelju ne pripada naknada za sastav podnesaka od 8. veljače 2012., 4. lipnja 2012., 8. lipnja 2020. i 19. veljače 2021. jer su se svi ti podnesci odnosili na tužbeni zahtjev radi sklapanja ugovora i isplate. Tužitelju također ne pripada naknada za sastav podnesaka od 24. ožujka 2025. i 14. svibnja 2025. jer je njima preinačio tužbu koju preinaku prvostupanjski sud nije dopustio. Nadalje, tužitelju pripada naknada za zastupanje na ročištima 14. srpnja 2010. (200,00 eur), 31. siječnja 2011. (200,00 eur), 2. lipnja 2011. (200,00 eur) i 15. rujna 2011. (100,00 eur). Tužitelju ne pripada naknada za zastupanje na ročištima 8. veljače 2012., 5. lipnja 2012., 8. lipnja 2020., 10. rujna 2020., 19. studenog 2020. i 19. travnja 2021. jer se na tim ročištima raspravljalo o tužbenom zahtjevu radi isplate. Tužitelju pripada naknada za zastupanje na ročištima 30. listopada 2024. (200,00 eur) i 25. ožujka 2025. (200,00 eur). Tužitelju također pripada naknada za sastav žalbe od 20. srpnja 2012. (250,00 eur), naknada za sastav revizije (300,00 eur), te za pristup na prvi očevid (50,00 eur), a ne na drugi koji je održan radi procjene vrijednosti nekretnine, kao što tužitelju ne pripada niti trošak vještačenja u cijelosti, nego samo trošak za prvo vještačenje po geodetu MO (3.386,00 kn/ 449,40 eur) jer je predmet drugog vještačenja (geodetskog i građevinskog) bila procjena vrijednosti nekretnine u vrijeme kada je tužbeni zahtjev glasio na isplatu. Tužitelju pripadaju i troškovi sudskih pristojbi u iznosima koje mu je dosudio prvostupanjski sud (na tužbu 53,09 eur, na presudu 651,93 eur, na žalbu 1.303,87 eur i na reviziju 1.303,87 eur). Ukupno, dakle, tužitelju pripada odvjetnički trošak od 2.937,50 eur (2.350,00 eur + PDV od 587,50 eur), trošak vještačenja (449,40 eur) i trošak sudskih pristojbi (3.312,76 eur), ukupno 6.699,66 eur, te je za taj iznos valjalo potvrditi odluku o parničnom trošku, a preko tog iznosa, za iznos od 3.078,54 eur, odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

9.4. U odnosu na žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je već podmirio parnični trošak u iznosu od 53.184,56 kn temeljem ranije pravomoćne presude koja je djelomično ukinuta po reviziji (ukinuta je presuda u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku i predmet vraćen na ponovno suđenje), valja reći slijedeće. Točno je da tu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrđivao, međutim niti tuženik se nije pozvao na istu. No, sve i da je točno da je tuženik podmirio parnični trošak temeljem ranije presude koja je ukinuta, ta činjenica nije relevantna kod odlučivanja o parničnom trošku jer tuženik ima na raspolaganju pravne mehanizme za povrat iznosa parničnog troška plaćenog temeljem odluke koja je kasnije ukinuta.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pozivom na odredbu iz čl. 368. stavka 1. i 380. točke 2. i 3. ZPP-a

U Rijeci, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin