Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Poslovni broj: Gž-551/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja/predlagatelja osiguranja: 1. ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika/protivnika osiguranja: 1. B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 i 2. Alu Pack Plastic d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 24a, OIB: 95975992825, povodom prijedloga za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o žalbama tužitelja ĐJ iz [adresa] i UJ iz [adresa], podnesenim protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 1991/2025-2 od 4. lipnja 2025., 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1991/2025-2 od 4. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem označenim u izreci odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"1. Radi osiguranja novčane tražbine Predlagatelja osiguranja, prema Protivniku osiguranja određuje se

privremena mjera

1. Zabranjuje se Protivniku osiguranja otuđenje i opterećivanje nekretnine u fiducijarnom vlasništvu ALU PACK PLASTIC d.o.o. upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu , zk. Odjel Zagreb, u zk. ul. Br. [broj ZK uloška] k.o. 999901 [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] k.o. 999901 [adresa], u naravi centralno skladište s teretnim liftom i skloništem pop. Br. 22837 i dvorište u [adresa]. 6. površine 194 čhv. Dopušta se zabilježba u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda – ove privremene mjere, u korist Predlagatelja osiguranja

2. Osobe kojima je zabrana raspolaganja nekretninom (otuđenje i opterećenje) izrečeno, odgovaraju Predlagateljima osiguranja za svu štetu koju bi mu nanijeli, ako bi nakon izricanja ove privremene mjere, postupili suprotno navedenoj privremenoj mjeri.

3. Zabilježbu ove zabrane provesti će zemljišno knjižni sud u zemljišnoj knjizi, a zabrana iz točke 1. Izreke ovog rješenja smatra se provedenom danom dostave prijepisa ovog Rješenja nadležnom zemljišnoknjižnom sudu.

4. Ako Protivnik osiguranja postupi protivno zabrani iz točke 1. Izreke ovog Rješenja, Protivniku osiguranja zaprječuje se novčanom kaznom u iznosu od 2.500,000.00 EUR.

5. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod brojem P-2974/2023 koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

6. Žalba protiv rješenja kojim se određuje ova privremena mjera ne zadržava njenu ovrhu.

7. Nalaže se Protivniku osiguranja naknaditi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana."

3. Protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli zasebne žalbe s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači rješenje u skladu sa žalbenim navodima, a podredno da ga ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Glavne žalbene objekcije tužitelja su da bi provedbom ovrhe bili onemogućeni u ostvarenju svoje tražbine kao založni vjerovnici, da je tražbina tuženika B2 Kapital koja se ostvaruje u ovršnom postupku neodređena, da visina tražbine u ovršnom postupku ne proizlazi iz isprava priloženih u spis, da ugovor o prijenosu tražbine nikada nije dostavljen u ovršni spis a bez tog ugovora nije bilo moguće odrediti ni provesti ovrhu, pa tvrdi da je zbog toga ovrha nedopuštena.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Tužitelji su u ovršnom postupku u kojem se ostvaruje tražbina prvotuženika protiv drugotuženika ustvrdili da imaju pravo koje sprječava navedenu ovrhu zbog čega su upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U toj parnici traže donošenje predložene privremene mjere. Pravo koje sprječava ovrhu se odnosi na založno pravo predlagatelja osiguranja. Naime, tvrde da imaju založno pravo na nekretnini na kojoj se provodi ovrha i da će se prodajom nekretnine u ovršnom postupku i iskazivanjem većeg dugovanja od strane ovrhovoditelja povrijediti njihovo pravo na namirenje, kao založnih vjerovnika na nekretnini.

6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za osiguranje jer smatra da založno pravo tužitelja ne sprječava ovrhu u ovom predmetu već se to pravo ostvaruje nakon provedbe ovrhe odnosno nakon prodaje nekretnine u skladu s odredbama članaka 111.-126 Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24– u daljnjem tekstu: OZ). Tim odredbama regulirane su situacije dospjelih i nedospjelih tražbina, pravila prvenstvenog namirenja, pravo drugih vjerovnika na osporavanje tražbine, njezinu visinu i red namirenja i tek nakon prodaje nekretnine u ovršnom postupku na ročištu za diobu raspravlja se o namirenju vjerovnika i drugih osoba koje postavljaju zahtjev namirenja.

7. Ta odluka suda je pravilna.

8. Privremenu mjeru radi osiguranja novčane tražbine sud će odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

9. Iz navedenog proizlazi da je jedan od kumulativno postavljenih uvjeta za određivanje privremene mjere radi osiguranje novčane tražbine da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Tužitelji/predlagatelji osiguranja tvrde da imaju pravo koje sprječava ovrhu, a to je založno pravo na nekretnini na kojoj se provodi ovrha.

10. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da založno pravo na nekretnini nije pravo koje sprječava ovrhu u smislu odredbe članka 59. stavak 1. OZ-a, već je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo u ovršnom postupku na osnovi odredbi članka 111.-126. OZ-a. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-97/16-2 od 27. travnja 2016. zauzeo pravno stajalište, koje je primjenjivo i u ovom slučaju, a prema kojem sama činjenica da je na nekretnini na kojoj se vodio postupak osnovano založno pravo u korist treće osobe, kao založnog vjerovnika, ne sprječava ovrhu civilnim razvrgnućem suvlasništva na toj nekretnini.

11. U odnosu na žalbene navode da bi tužitelji/predlagatelji osiguranja bili onemogućeni u ostvarenju tražbine kao založnih vjerovnika valja navesti da ta činjenica ne utiče na zakonitost pobijanog rješenja. Teoretski tužitelji bi mogli biti onemogućeni ukoliko ne ostane novčanih sredstava nakon namirenja ovrhovoditelja i ostalih tražbina koje su prije njega na redu namirenja.

12. Ostali žalbeni navodi u kojima tužitelji tvrde da je tražbina ovrhovoditelja B2 Kapital u ovršnom postupku neodređena, da ovršna isprava nije priložena u spis, da vjerodostojna isprava nije podobna za ovrhu, su razlozi zbog kojih se može pobijati rješenje o ovrsi u tom postupku, a nisu relevantni u parnici, a ni kod određivanja privremene mjere u kojoj se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog toga što tužitelj ima založno pravo na nekretnini.

13. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku mijenjaju na osnovi odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a valjalo je riješiti kao u izreci.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Sudac

Emir Čustović