Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-2806/2024-11

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Vesni Poljan, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Hane Strnišćak uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ČA, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine” 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022., 47/2023.), povodom prigovora na prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin Klasa: 211-07/24-4/62386, urbroj: 511-14-05-24-1 od 25. rujna 2024., nakon provedenog žurnog postupka, na temelju članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine” 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.), 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljena ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1967. u Varaždinu, od oca Č i majke Ć, rođ. R, s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, KV obućar, nezaposlena, prijavljena na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, mjesečna primanja oko 540,00 eura, razvedena, četvero plt. djece, prekršajno nekažnjavana

I. OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi: "dana 19.07.2024. godine u 07,30 sati u mjestu [adresa], na javnom mjestu odnosno na hodniku stambene zgrade vikala, galamila te vrijeđala susjedu ĆA (1969) sa iste adrese riječima: Šlampačo, bezobraznico, neuredna si! da bi potom istu rukama uhvatila za kosu te povukla, a što se moglo vidno i čujno reflektirati na neograničeno javno mjestu (ulicu), sve iz razloga što je ĆA odbila poslušati ČA jer joj je ista rekla da bi ona trebala čistiti hodnik zgrade. Navedeni događaj je kod ĆA izazvao vidnu uznemirenost i osjećaj straha."

II. čime bi postupila protivno članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i počinili prekršaj iz članka 13. istog Zakona.

III. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona trošak ovog pada na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenice zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude. Okrivljenica je na izdani prekršajni nalog pravodobno podnijela prigovor pa je isti stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.

2. Očitujući se o optužbi okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku pročitana je Potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 14. siječnja 2925. (list 13-14 spisa), ispitana je svjedokinja ĆA i okrivljenica.

4. Iznoseći svoju obranu okrivljenica je u bitnome izjavila da živi u [adresa] u [adresa] u gradskom stanu. U gradu su im rekli da zbog toga svaki od stanara te zgrade mora počistiti svoj kat na kojem živi jer nema čistačicu koja bi dolazila povremeno počistiti zgradu tako da je obveza održavanja zgrade na stanarima. Iskazala je da živi na prvom katu i da je uredno čistila taj kat. Preko puta nje u stanu živi ĆA i ona ne želi čistiti kat na kojem živi. Ona naime čisti zgradu do njihove jer su te dvije zgrade spojene nadstrešnicom koja se nalazi između te dvije zgrade, a ona čisti tu zgradu zato jer je za to plaćena, a njihov kat u zgradi ne želi čistiti jer to nije plaćeno. Dana 19. srpnja 2024. oko 07,30 sati rekla je ĆA da neka počisti ovaj puta ona njihov kat jer je u to vrijeme bila na bolovanju i nije mogla čistiti, operirala sam kralježnicu, a trebala je biti i odsutna jer je planirala ići u posjetu kod sestre. Na to joj je ĆA rekla da neka je tuži policiji, da ona neće čistiti zgradu i na to joj je rekla da je "šlampača", a pritom je mislila da je neuredna jer nije htjela čistiti. Poznaje ĆA 25 godina. Ona inače ima malu djecu i njezina djeca isto povremeno rade nered po zgradi, ostavljaju papiriće i slično. Nakon što joj je rekla da je "šlampača" ĆA je otišla u zgradu preko gdje je čistila i vratila se s metlom u ruci, unašala joj se u lice i rekla joj neka joj ponovi što joj je izgovorila odnosno da je šlampava i zatim joj je ponovno to rekla jer je to istina. U tom trenu je čistila zgradu odnosno već je bila gotova, a imala je lavor s vodom i s deterdžentom za čišćenje i kako se ĆA vratila s tom metlom i unašala joj se u lice, a ona joj je ponovila da je šlampača, ĆA je uzela taj lavor sa vodom i deterdžentom i oblijala je od glave do pete kao i po stepenicama koje je očistila. Iskazala je da ju je zbog toga u afektu gurnula odnosno gurnula ju je tako da je svoju ruku stavila na njezin potiljak i gurnula joj je glavu prema dolje, a na to je ona počela vikati i galamiti i hodati po zgradi ljudima da neka idu za svjedoka na sud i ispitivala ih je dal su oni kaj vidli ili čuli, a vrata od susjeda su bila zatvorena, kao i vrata od zgrade. Ništa se ne vidi na ulicu kada su vrata zatvorena, a ta vrata u to vrijeme nisu bila staklena, već cijela metalne. Navela je da nigdje nikog nije bilo i da nitko to nije mogao čuti niti vidjeti. Upitana da li može pojasniti kao izgleda hodnik stambene zgrade gdje se to dogodilo, da li ima prozora i ako ima da li su ti prozori bili otvoreni te kuda gleda hodnik stambene zgrade odgovorila je da se nakon što se otvore metalna ulazna vrata njihove zgrade ulazi na stepenice koje vode prema stanovima, s desne strane se ide u podrum gdje se nalaze šupe, a šupe imaju prozore, ali su vrata od šupa zatvorena, a s lijeve strane stepenica se nalazi zid i nema prozora. Na daljnja je pitanja suda pojašnjavala da na prvom katu gdje žive ĆA i ona, kao i još neki stanari. Na prvom katu se nalazi zajednički balkon, time da se događaj koji je opisivala između nje i ĆA nije dogodio na prvome katu već dolje u prizemlju na stepenicama, gdje nema prozora. Iskazala je da je rekla ĆA da je šlampača normalnim tonom glasa.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da nije dokazano da bi okrivljena ČA počinila djelo za koje se optužuje. Naime, okrivljenica se tereti da je djelo počinila na hodniku stambene zgrade koji se prema kategorizaciji javnih mjesta smatra tzv. fiktivnim javnim mjestom. To je mjesto koje po svojoj namjeni nije javno, ali pod određenim uvjetima može postati javno mjesto, a uvjeti koji su za to potrebni su da se ponašanje okrivljenika vidno ili čujno održavalo na neograničeno javno mjesto odnosno na ulicu. Slijedom toga, u ovom je postupku bilo nužno prije svega utvrditi je li se događaj koji se odigrao između okrivljenice i ĆA bio dostupan javnosti. Svjedokinja ĆA je u svojem iskazu opisala da hodnik stambene zgrade izgleda tako da kada se uđe u zgradu, s lijeve strane se nalazi zid, a s desne strane se ide u podrum gdje su spremišta te nema prozora, a na prvom katu se nalazi staklena stijena. Nadalje je iskazala da se sa hodnika stambene zgrade ne vidi na ulicu odnosno vidi se ako se otvorena ulazna vrata zgrade, a u trenutku kada se incident zbio ta vrata su bila otvorena. Međutim, imenovana svjedokinja je prvotno u svojem iskazu navela da je događaj zbio na hodniku odnosno u unutrašnjosti stambene zgrade, na stepenicama gdje nema prozora i ne vidi se na ulicu, da bi potom izjavila da je okrivljenica na nju vikala vani ispred ulaznih vrata stambene zgrade, a ne u hodniku iste. Potom je opisivala da je vidjela jer su ulazna vrata stambene zgrade bila otvorena da su ljudi iz susjedne zgrade izlazili van iz stanova na balkone, a zatim je iskazala da ipak to nije vidjela nego da joj je to kasnije rečeno. Takav iskaz imenovane svjedokinje je proturječan sam sebi i iz istog, uzimajući u obzir i iskaz okrivljenice, nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenica počinila djelo koje joj se stavlja na teret. Nadalje, akuzatorno je načelo propisano odredbama Prekršajnog zakona i podrazumijeva odvojenost procesnih funkcija, pri čemu svaki procesni subjekt ima svoju ulogu. U tom smislu optužba je povjerena isključivo tužitelju, a bez optužbe nema suđenja pa je dakle i na tužitelju teret dokazivanja. Obrana pripada okrivljeniku, a sud u postupku ima neutralan i objektivan položaj te je njegova zadaća da donese zakonitu odluku povodom optužbe ovlaštenog tužitelja, pri čemu je jednakost oružja ključni element prava na pravično suđenje i sastavni element prava na akuzatorni postupak koji podrazumijeva uravnotežen odnos stranaka u postupku. Navedeno je sukladno Presudi Visokog prekršajnog suda broj Ppž-9694/2021-2 od 29. rujna 2021. Slijedom svega naprijed iznijetog, uz primjenu načela "In dubio pro reo." okrivljenica je oslobođena od optužbe na temelju članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona jer nije dokazana da bi počinila djelo za koje se optužuje.

6. Troškovi postupka na temelju članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda jer je okrivljenica oslobođena optužbe.

U Varaždinu 17. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Valentina Bunić, v.r.

Vesna Poljan, v.r.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica

Hana Strnišćak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude na temelju članka 244. stavak 3. Prekršajnog zakona žalba nije dopuštena, pa je ova presuda pravomoćna danom donošenja.

Dostavna naredba:

Presudu dostaviti:

- okrivljenici, ČA, [adresa]

- tužitelju, PU varaždinska, Policijska postaja Varaždin, A. Cesarca 18, odmah i po pravomoćnosti