REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-1551/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 koga zastupa punomoćnik Mateja Vidaković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 17. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 028-50-4364429 od 7. rujna 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle točka 2 Ugovora u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamata promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

II Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate po kreditu u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope ukupan iznos od 1.055,92 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 3,99 eura od 31.3.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 3.5.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 31.5.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 2.7.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 31.7.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 2.10.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 31.10.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 30.11.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 31.12.2008. do isplate,

- 3,99 eura od 26.2.2009. do isplate,

- 3,99 eura od 3.3.2009. do isplate,

- 3,99 eura od 30.4.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 31.5.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 30.6.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 31.7.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 31.8.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 30.9.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 31.10.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 30.11.2009. do isplate,

- 15,00 eura od 31.12.2009. do isplate,

- 15,00 eura od 31.7.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 31.8.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 30.9.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 31.10.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 30.11.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 31.12.2010. do isplate,

- 15,00 eura od 31.1.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 28.2.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 31.3.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 30.4.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 31.5.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 30.6.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 31.7.2011. do isplate,

- 15,00 eura od 31.8.2011. do isplate,

- 9,16 eura od 31.3.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 30.4.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 31.5.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 30.6.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 31.7.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 31.8.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 30.9.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 31.10.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 4.12.2012. do isplate,

- 9,16 eura od 5.1.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 15.2.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 4.3.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 31.3.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 30.4.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 4.6.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 30.6.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 31.7.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 3.9.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 30.9.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 3.12.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 31.12.2013. do isplate,

- 9,16 eura od 6.2.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 28.2.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 31.3.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 30.4.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 31.5.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 30.6.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 4.8.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 6.9.2014. do isplate,

- 9,16 eura od 10.10.2014. do isplate,

- 8,60 eura od 31.10.2014. do isplate,

- 8,60 eura od 13.1.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 31.1.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 19.3.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 16.4.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 23.5.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 3.6.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 8.7.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 7.8.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 12.9.2015. do isplate,

- 8,60 eura od 10.10.2015. do isplate,

- 7,49 eura od 3.11.2015. do isplate,

- 7,49 eura od 12.12.2015. do isplate,

- 7,49 eura od 31.12.2015. do isplate,

- 7,49 eura od 31.1.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 29.2.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 4.4.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 3.5.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 3.6.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 30.6.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 5.8.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 9.9.2016. do isplate,

- 7,49 eura od 13.10.2016. do isplate,

- 5,56 eura od 26.11.2016. do isplate,

- 5,56 eura od 10.12.2016. do isplate,

- 5,56 eura od 10.1.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 31.1.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 11.3.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 31.3.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 11.5.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 3.6.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 31.7.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 31.8.2017. do isplate,

- 5,56 eura od 30.9.2017. do isplate,

- 5,26 eura od 31.10.2017. do isplate,

- 5,26 eura od 30.11.2017. do isplate,

- 5,26 eura od 31.12.2017. do isplate,

- 5,26 eura od 31.7.2018. do isplate,

- 5,26 eura od 28.2.2018. do isplate,

- 5,31 eura od 5.4.2018. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog trošak isplati iznos od 2.709,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-287/2024 od 5. veljače 2025. ukinuta je presuda ovog suda broj P-6459/2020 od 17. siječnja 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

2. Tužitelj u tužbi od 28. prosinca 2020. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 028-50-4364429 kojim je tuženik odobrio kredit u iznosu od 115.000,00 kn, isplaćen je 11. rujna 2007. na rok otplate od 120 mjeseci. Stranke su ugovorile i dva šestomjesečna moratorija na nedospjele glavnice kredita i to prvi u periodu od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja 2010. a drugi od 1. rujna 2011. do 29. veljače 2012. U točki 2 citiranog Ugovora određena je redovna kamata od 8,75 % godišnje promjenjiva s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tuženik je nakon sklapanja Ugovora jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu i povećao ju ukupno sedam puta sve do otplate kredita 5. travnja 2018. S tom promjenom je povećavan i iznos mjesečnog anuiteta. Tužitelj tvrdi da je tuženik postupao nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe jednostrano mijenjajući kamatnu stopu što je i suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) i to čl. 96., 97. 102. ZPP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije pojedinačno pregovarao niti je utvrdio egzaktne parametre i metodu koje utječu na Odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Slijedom toga tužitelj navodi da je citirana odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, radi toga je neodrediva pa je i cijena tj. činidba neodrediva a zakonska posljedica takve činidbe je ništetnost ugovora koji sadrži takvu odredbu. (čl. 270 ZOO-a). Tužitelj navodi da postoje pretpostavke da se utvrdi ništetnost takve ugovorne odredbe te da se tuženiku naloži da isplati tužitelju po osnovu stečenog bez osnove na pripadno stečeni novčani iznos. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 4. travnja 2023. predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja kako je to uređeno u podnesku od 4. travnja 2023. te da naloži tuženiku isplatu iznosa od 1.055,93 eura iskazano po pojedinim mjesecima sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je promjena kamatnih stopa posljedica objektivnih tržišnih okolnosti te da je tužitelj potpisom dodataka Ugovoru pristao na promjenu kamatne stope. Tuženik je kod promjene kamatnih stopa vodio računa o svom položaju na tržištu, postojali su razrađeni kriteriji o promjeni kamatnih stopa kao i o naknadama koji su stupili na snagu 1. siječnja 2011. Promjenama kamatnih stopa nije prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja, u podnesku od 14. prosinca 2022. se protivi djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja, predlaže da sud tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitan je Ugovor o kreditu (list 8 do 10 spisa), dodatak Ugovoru o kreditu broj 1 i 2 (list 11 i 12 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 13 do 20 spisa), vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković (list 52 do 60 spisa), rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-287/2024 od 5. veljače 2025. (list 179 do 187 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka na ročištu 13. studenog 2025. (list 189 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 4. travnja 2023. u cijelosti osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 7. rujna 2007. Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 028-50-4364429 u iznosu od 115.000,00 kn uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja Ugovora iznosi 8,75 %, uz rok otplate kredita 120 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima a prema otplatnom planu,

- stranke su dana 28. siječnja 2010. i 19. rujna 2011. sklopile Dodatak 1 i 2 citiranom Ugovoru o kreditu i to oba u cilju šestomjesečnog moratorija na nedospjele glavnice kredita

- da su u knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

- da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,

- da se u Pravilniku o obračunu kamata i naknada pojašnjavaju, između ostalog, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u otplatnom razdoblju tužitelj više platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 8,75 % iznos od 7.955,89 kn / 1.055,93 eura. Tužitelj je u podnesku od 14. studenog 2022. odnosno 4. travnja 2023. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

8. Kako je sporno među strankama da li je ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje tužitelj, te da li ima pravo ako sud utvrdi da je ništetna od tuženika temeljem stečenog bez osnove tražiti povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta, treba ocijeniti koji materijalni propisi se primjenjuju u konkretnom slučaju.

9. Razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici je od rujna 2007. pa do travnja 2018. godine za ocjenu spornih ugovornih odredbi mjerodavan je i Zakon o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP).

10. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba st. 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, i to ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Iz citirane odredbe proizlazi da značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana mora biti na štetu potrošača.

11. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga primijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određeno. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. ZOO), propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor, koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

14. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

15. Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.

16. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.

17. Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

18. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

19. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

20. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

21. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već se do nje dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.

22. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 96. st. 1. ZZP u svezi odredbi iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO.

23. Dakle, prilikom sklapanja predmetnog Ugovora dana 7. rujna 2007. godine tužitelju je kao korisniku kredita bila poznata redovna kamatna stopa od 8,75 % a kako je tužitelj kao korisnik kredita od tuženika dobio otplatni plan bilo je vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza po svakom anuitetu koji duguje banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta plaća glavnicu a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je tuženik mijenjao jednostranom odlukom nepoštene a posljedično i ništetne.

24. Kako je nesporno utvrđeno da je tuženik u ugovornom razdoblju obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem ništetne ugovorne odredbe tj. prema stopi povećanoj jednostranom odlukom banke te je sukladno tome navedena ugovorna odredba nepoštena i ništetna tužitelju pripada pravo da od tuženika traži povrat iznosa po osnovu preplaćene kamate a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a. Taj iznos kako je već naprijed navedeno utvrdio je vještak financijske struke.

25. Tužitelj predlaže da mu sud dosudi a prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke preplaćeni iznos u razdoblju od 31. ožujka 2008. pa do 5. travnja 2018. godine.

26. Na ročištu 13. studenog 2025. saslušan je tužitelj kao stranka vezano uz dokazivanje sporne odredbe Ugovora, naveo je da je predmetni kredit podigao u svrhu kupnje automobila kod auto kuće koja je bila u poslovnoj suradnji s tuženikom u kojoj je tužitelj bio klijent. Misli da nije išao u prostorije tuženika već je Ugovor dobio u auto kući, znao je cijenu automobila, nije bilo nikakvih pregovora oko ugovornih odredbi niti mu je bilo tko te odredbe protumačio, a i sam je smatrao da nema nikakvog pregovaranja. Ugovor je potpisao i kupio automobil. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o standardiziranom tipu ugovora, da mu nije protumačen sadržaj ugovor vezan uz spornu odredbu, štoviše, očito je da se sva dokumentacija vodila kod auto kuće gdje je Ugovor i potpisan. Time je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika nametnutom ugovornom odredbom u visini kamatne stope u otplatnom razdoblju.

27. Tužitelj i tuženik su predmetni Ugovoru sklopili u kunama. Prigovor zastare koji ističe tuženik u ovom predmetu nije osnova. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. (stav Sjednice Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.). Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari utvrđena ništetnost ugovora u ovom ponovljenom postupku zastara tražbine tužitelja iz točke 2 izreke ove presude će početi teći tek pravomoćnošću ove odluke.

28. Dakle, kako je tuženik po osnovu utuženog potraživanja temeljem ništetnog Ugovora stekao novčana sredstva bez osnove (čl. 1111 i čl. 1115 ZOO-a), sud je tužitelju dosudio cjelokupni zatraženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa pa do isplate te je odlučeno kao u izreci pod II.

29. Nije osnovan prigovor tuženika iz podneska od 14. prosinca 2022. godine u kojem navodi da je tužitelj u podnesku od 14. studenog 2022. godine smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu i to u dijelu koji se odnosi na isplatu po osnovu promjenjive kamatne stope. Temeljem odredbe čl. 193 ZPP-a tužitelj može povući tužbu pod određenim uvjetima. Citirana odredba ne poznaje mogućnost djelomičnog povlačenja tužbe kako to navodi tuženik. Tužitelj je u citiranom podnesku preinačio tužbeni zahtjev na način da iz iste činjenične osnove zahtjeva isplatu drugog novčanog iznosa te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti a što proizlazi iz odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a. U citiranom podnesku tužitelj je uredio tužbeni zahtjev nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi visinu zahtjeva tužitelja, a tužitelj nije mogao tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak napravio izračun.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženiku po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

31. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 13.5.2021., 14.11.2022., 4.4.2023., 13.10.2023., 17.3.2025. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za sastav žalbe 21.1.2024. prema tbr. 10 – 187,50 eura, za zastupanje na ročištu 8.2.2022., 5.4.2023., 3.10.2023. i 13.11.2025. prema tbr. 9 točka 1 – po 200,00 eura, što iznosi ukupno 1.987,50 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 496,87 eura, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 26.54 eura što ukupno iznosi 2.709,99 eura.

32. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100 % pa mu je sud dosudio trošak u ukupnom iznosu od 2.709,99 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod III.

U Zagrebu, 17. prosinca 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.