Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6196/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene SN, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljene SN, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 10. veljače 2025., KLASA: 211-07/25-3/2434, URBROJ: 511-12-36-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene SN, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljena SN za prekršaje iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u točki 1. i 2. izreke prekršajnog naloga, ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 650,00 eura (šestopedeset eura) dužna platiti u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene SN, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenoj SN na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljene SN, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c u svezi s člankom 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljena SN oslobađa se dužnosti naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 10. veljače 2025., KLASA: 211-07/25-3/2434, URBROJ: 511-12-36-25-1, okrivljena SN proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 176. stavka 5. istog zakona te je, na temelju citiranih propisa, kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.

2. Okrivljena SN je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenice, izdavatelj prekršajnog naloga u točki 2. izreke istoga nije utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je u točki 2. izreke prekršajnog naloga naveo zakonski raspon kazne za predmetni prekršaj, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

4.2. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljenici, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 650,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenici utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 390,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 43. stavka 3. istog zakona utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura uvećana za iznos od 130,00 eura po osnovi članka 293. stavka 1. istog zakona.

4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.

5. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja. Navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavana. Ukazuje kako nije bila svjesna počinjenja prekršaja zbog stresa i panike jer je bila na sprovodu sa suprugom kojem je tom prilikom pozlilo te stoga nije stekla dojam da je nastala materijalna šteta na drugom vozilu. Ističe kako je umirovljenica, s primanjima od 460,00 eura, a da joj je vozačka dozvola neophodna zbog čestih odlazaka kod liječnika sa suprugom i radi brige o majci koja ima 94 godine. Iz navedenih razloga moli ublažavanje izrečene novčane kazne i ukidanje zaštite mjere.

6. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljenici odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljenici utvrdilo novčane kazne u najnižim zakonom propisanim iznosima za počinjene prekršaje (fiksni iznos kazne od 130,00 eura za prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uvećano za 130,00 eura primjenom članka 293. stavka 1. istog zakona, te minimalni iznos kazne od 390,00 eura za prekršaj iz članka 176. stavka 5. istog zakona unutar propisanog raspona od 390,00 do 920,00 eura). Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Uz navedeno, okrivljenica nije dokazno potkrijepila vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini mirovine i sl.), a što je bila dužna učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljenici se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.

6.2. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.3. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljenici da novčanu kaznu plati u pet jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljenici zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju sve okolnosti počinjenja prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret, uzevši u obzir ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenice, opravdavaju takvu odluku.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice (izazivanje prometne nesreće uslijed poduzimanja radnje vožnje unaprijed, a da se prethodno nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i imovinu te potom napuštanje mjesta nesreće, a da prethodno vlasniku oštećenog vozila nije ostavila podatke o sebi i vozilu) teži oblik kršenja prometnih propisa te da takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.

7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenica do sada bila prekršajno osuđivana niti da bi se protiv nje vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga, odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada je riječ o inkriminiranim djelima, a kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.

7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti na strani okrivljenice, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

8. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c, u svezi s člankom 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljena SN oslobođena je dužnosti naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.