REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IF, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) i članka 65. stavka 3. u vezi sa člankom 4. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36709., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.), odlučujući o prigovoru okrivljenog IF, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 4. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6164, URBROJ: 511-19-43-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog IF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog na način:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni IF (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je:

3.) dana 03.04.2025. godine u 08:20 sati u mjestu IVANIĆ-GRAD, ulica OMLADINSKA ULICA kućni broj 9 kao VOZAČ vozila L3 marke YAMAHA registarske oznake [registarska oznaka] upravljao, a nije odjavio vozilo ni poslije 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole (28.02.2025. godine),

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 250. stavku 13. istog zakona.

II. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom IF za prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaćaju utvrđene novčane kazne u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) i 260,00 eura (dvjestošezdeset eura) te za prekršaj iz članka 65. stavka 3. u vezi sa člankom 4. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prihvaća utvrđena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), pa se okrivljenom IF na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.240,00 eura (dvijetisućedvjestočetrdeset eura).

III. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog IF, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je okrivljeni IF za prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 65. stavka 3. u vezi sa člankom 4. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisane u točki 1., 2. i 4. izreke prekršajnog naloga, ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 2.240,00 eura (dvijetisućedvjestočetrdeset eura) dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog IF, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni IF obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 4. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6164, URBROJ: 511-19-43-25-1, okrivljeni IF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3., članka 238. stavka 7. i članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 65. stavka 3. u vezi sa člankom 4. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.330,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „A“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

2. Okrivljeni IF je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se nalog pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 3.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, a na način kako je to činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.

4.1. Naime, u točki 3.) izreke pobijanog prekršajnog naloga okrivljenik je proglašen krivim da je inkriminiranog datuma, kao vozač, upravljao motornim vozilom, a nije odjavio vozilo ni poslije 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole (28.02.2025. godine), pa da bi time počinio prekršaj iz članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 250. stavku 13. istog zakona.

4.2. Međutim, odredbom članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je vlasnik vozila dužan odjaviti vozilo ako ne izvrši produženje važenja prometne dozvole u roku od 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole, a odredbom članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da će se novčanom kaznom u iznosu od od 90,00 eura kazniti za prekršaj vlasnik vozila ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

4.3. Iz citiranih odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno proizlazi da se za prekršaj iz članka 250. stavka 2. tog zakona može kazniti isključivo vlasnik vozila koji nije odjavio vozilo ako ne izvrši produženje važenja prometne dozvole u roku od 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole. Shodno navedenom, upravo je svojstvo vlasnika vozila jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja iz članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 3.) izreke pobijanog prekršajnog naloga.

4.4. S obzirom da okrivljenik u činjeničnom opisu u točki 3.) izreke pobijanog naloga nije naznačen kao vlasnik motornog vozila, već samo kao vozač, to u činjeničnom opisu tog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Slijedom navedenog, djelo za koje je okrivljeni IF proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u točki 3.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prekršajni nalog na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

4.5. Nadalje, ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u točki 1. i 4. izreke istoga nije utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaje u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je u točki 1. i 4. izreke prekršajnog naloga naveo zakonski raspon kazne za predmetne prekršaje, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

4.6. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 2.330,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, za prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu okrivljeniku utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura, za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena je novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 260,00 eura, a za prekršaj iz članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena je novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 90,00 eura (za taj prekršaj okrivljenik je oslobođen od optužbe).

4.7. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.

5. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je u preostalom dijelu prihvatio utvrđene kazne po prvostupanjskom prekršajnom tijelu u iznosu od 1.320,00 eura za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u iznosu od 260,00 eura za prekršaj iz članka 238. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te u iznosu od 660,00 eura za prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pa je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. i II. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji navodi kako smatra da je izrečena kazna previsoka s obzirom na njegova mjesečna primanja. Ističe kako do sada nije prekršajno kažnjavan. Iz navedenih razloga moli ublažavanje izrečene novčane kazne.

7. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela u pogledu navoda prigovora na odluku o novčanoj kazni izrečenoj za prekršaje činjenično opisane u točki 1., 2. i 4. izreke pobijanog prekršajnog naloga, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku utvrdilo novčane kazne u najnižim zakonom propisanim iznosima za počinjene prekršaje (iznos od 1.320,00 eura za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj te minimalni iznos kazne od 660,00 eura za prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu unutar propisanog raspona od 660,00 do 6.630,00 eura te fiksni iznos kazne od 260,00 eura za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama). Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti na cestama, koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za te prekršaje, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela. Slijedom navedenog ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona i smatra da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.

7.2. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki III. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne i ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika, opravdavaju takvu odluku.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić-Grad u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.