REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6938/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene TK, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene TK, podnesenoj po branitelju Antoniju Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj Pp-179/2024 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene TK i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena GK obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj Pp-179/2024 od 15. svibnja 2024., okrivljena GK, proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci presude, za što joj je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužna platiti paušalni iznos od 20,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljena GK po branitelju je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica žalbenim navodima, kojima se ujedno pobija i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pri čemu ističe da prvostupanjski sud nije iznio konkretne i jasne razloge zbog kojih vjeruje iskazu žrtve - njezinog bivšeg supruga. Time smatra da je počinjena povreda iz
6. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je, doduše šturo, dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa, dakle, presuda, ipak sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene TK zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz nije osnovana.
7. Okrivljenica u žalbi ističe i da je oštećeni događaj od 7. lipnja 2023. prijavio nakon proteka šest mjeseci samo kako bi poboljšao svoju poziciju u postupku pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad i kasnijem sudskom postupku koji je pokrenula okrivljenica tužbom od 22. siječnja 2024. radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi. Iz navedenog razloga dovodi u pitanje istinitost iskaza i motive oštećenika za prijavljivanje događaja nakon proteka šest mjeseci. Ovaj sud ističe kako činjenica što je oštećeni djelo prekršaja prijavio nakon šest mjeseci ne može dovesti u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza, a motive pokretanja postupka ne može provjeravati. Po ocjeni ovog suda, ovaj žalbeni navod, u stvari, predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer okrivljenica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz njezinog bivšeg supruga kao vjerodostojan, jer je on imao motiv za uspjeh u drugom sudskom postupku. Slijedom navedenog, žalba okrivljenice ni u tom dijelu nije osnovana.
8. U odnosu na žalbene navode da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede dostojanstva i osjećaja uznemirenosti kod oštećenog jer iz njegovog iskaza proizlazi da nije trpio nikakve psihičke posljedice niti se zaista osjećao uznemireno s obzirom da je događaj prijavio na nagovor sestre potaknut jednim drugim događajem, koji navodi također predstavljaju žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud upućuje na iskaz svjedoka – žrtve MK, danog pred prvostupanjskim sudom na ročištu za glavnu raspravu 14. svibnja 2024. U svom iskazu svjedok – žrtva navodi kako ga je supruga vrijeđala riječima: „govno, smeće, odjebi“. Njezinu viku su čula djeca i taj događaj ga je uznemirio. Niti sama okrivljenica ne spori da je predmetne zgode došlo do razmirica pred djecom između nje i bivšeg supruga, ali osporava intenzitet razmirice kako ga opisuje svjedok – žrtva. Iz iskaza MK nedvojbeno proizlazi kako je postupanje okrivljenice kod njega prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, a što predstavlja bitna konstitutivna obilježja bića prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pobijana odluka ima sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenice, kao i provedenih dokaza. Presuda se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i razloga o odlučnim činjenicama, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno a nakon što je slobodno cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba i drugih provedenih dokaza, nalazeći da postupanje okrivljenice na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
10. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 500,00 eura nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Prvostupanjski je sud naveo koje je okolnosti cijenio pri odluci, te su one našle dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni. Stoga ovaj sud nalazi da je upravo ovako izrečena novčana kazna primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenice i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom novčanom kaznom.
11. Također, u smislu odredbe okrivljenica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
12. Ispitujući povodom žalbe odluku o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žaliteljicu na platež troškova u paušalnom iznosu od 20,00 eura, što je vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.). S obzirom na navedeno, kao i okolnost da iz stanja spisa ne proizlazi da bi okrivljenica bila bez redovitih prihoda, po mišljenju ovog suda plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje niti uzdržavanje osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati, zbog kojeg razloga bi eventualno bila oslobođena od plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
13. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 6 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenicu i tužitelja.
