REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3677/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MO, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog MO, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-7874/2023 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MO i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni MO obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-7874/2023 od 4. listopada 2024., okrivljeni MO, proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 50,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni MO je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista izjavljena zbog zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ističe da je prvostupanjski sud koristio tzv. Novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji je strožiji i ne ide okrivljeniku u korist („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), ovaj sud je utvrdio da je u postupku pred sudom prvog stupnja korišten Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji je vrijedio u vrijeme počinjenja prekršaja, što je vidljivo iz izrečene novčane kazne u granicama propisanog zakonskog minimuma od 920,00 eura. Novijim zakonom, propisan je zakonski minimum u iznosu od 1.100,00 eura pa navodi okrivljenika u tom dijelu nisu točni.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ističe da iskaz žrtve pred prvostupanjskim sudom predstavlja nezakonit dokaz jer žrtva nije propisno upozorena sukladno člancima 6. i 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (izmjene 36/24.) te se kao takav ne smije koristiti u postupku, ovaj sud utvrdio je da je svjedokinja na ročištu za glavnu raspravu 5. listopada 2023. od strane prvostupanjskog suda valjano upozorena prema odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji je vrijedio u vrijeme počinjenja prekršaja pa navodi okrivljenika nisu točni niti u tom dijelu.
7. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, iz iskaza svjedokinje – žrtve VO, danog pred sudom na ročištu za glavnu raspravu 5. listopada 2023., nedvojbeno proizlazi da je svjedokinja ispitana na okolnost je li počinjeni prekršaj kod nje prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost, a što predstavlja bitna konstitutivna obilježja bića prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji . Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika. Prvostupanjski sud je u postupku ispitao okrivljenika i svjedokinju – žrtvu, te je izvršen uvid i pročitana dokumentacija u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno a nakon što je slobodno cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
8. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju izrekao odgovarajuću kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 920,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne i to u najmanjem predviđenom iznosu za to djelo prekršaja.
9. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna u zakonskom minimumu nije previsoka te je zadovoljavajuće obrazložena. Prvostupanjski je sud naveo koje je okolnosti cijenio pri odluci te su one našle dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u zakonskom minimumu. Stoga ovaj sud nalazi da je upravo ovako izrečena ukupna novčana kazna primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom novčanom kaznom.
10. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
11. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
