REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GČ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog GČ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 4. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6086, URBROJ: 511-19-43-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog GČ i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom GČ, za prekršaje iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1., članka 199. stavka 8. i članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u točki 1., 2. i 3. izreke prekršajnog naloga, u ukupno izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.530,36 eura (tisućupetstotrideset eura i tridesetšest centi) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 8. veljače 2025. u 13,40 sati do 9. veljače 2025. u 01,30 sati, kao 2 dana zatvora odnosno iznos od 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.450,72 eura (tisućučetiristopedeset eura i sedamdesetdva centa), koju je dužan platiti u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog GČ, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni GČ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 4. travnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/6086, URBROJ: 511-19-43-25-1, okrivljeni GČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 43. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1., članka 199. stavka 8. i članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.530,36 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 104,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
2. Okrivljeni GČ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.
4.2. Naime, unatoč tome što izdavatelj prekršajnog naloga u obrazloženju navodi da je novčanu kaznu umanjio za iznos koji predstavlja uračunato vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, iz izreke prekršajnog naloga isto ne proizlazi, a navodi obrazloženja nisu dostatni da se tako izrečena kazna smatra pravilno izrečenom.
4.3. Izdavatelj prekršajnog naloga je okrivljeniku trebao prvo izreći ukupnu novčanu kaznu (a namjera mu je očito bila izreći mu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 1.610,00 eura), potom u taj iznos na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju (iznos od 79,64 eura) i nakon provedenog uračunavanja izreći preostalu novčanu kaznu u iznosu od 1.530,36 eura.
4.4. Međutim, iz izreke prekršajnog naloga proizlazi da je okrivljeniku izrečena ublažena novčana kazna, dakle, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona jer je izrečena ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa i to u iznosu od 1.530,36 eura pa je ovaj sud (bez obzira što se očito radi o nenamjeravanom, ali pogrešnom postupanju izdavatelja prekršajnog naloga) u tako izrečenu kaznu uračunao vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju kao dva dana zatvora, odnosno iznos od 79,64 eura.
4.5. Ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u točki 1. izreke istoga nije utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je u točki 1. izreke prekršajnog naloga naveo zakonski raspon kazne za predmetni prekršaj, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.
4.6. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 1.530.36 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, za prekršaj iz članka 229. stavka 5. istog zakona utvrđena je novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 30,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 43. stavka 3. istog zakona utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura uvećana za iznos od 130,00 eura po osnovi članka 293. stavka 1. istog zakona, a u ukupnu novčanu kaznu od 1.610,00 eura potom kako je ranije obrazloženo, na pogrešan način uračunao vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju (iznos od 79,64 eura).
4.7. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja. Navodi kako je slabog imovnog stanja i kako nije u mogućnosti odjednom platiti kaznu pa moli da mu se omogući plaćanje kazne u ratama.
6. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku utvrdilo novčane kazne u najnižim zakonom propisanim iznosima za počinjene prekršaje (fiksni iznos kazne od 130,00 eura za prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uvećano za 130,00 eura primjenom članka 293. stavka 1. istog zakona, fiksni iznos kazne od 30,00 eura za prekršaj iz članka 229. stavka 5. istog zakona te minimalni iznos kazne od 1.320,00 eura za prekršaj iz članka 199. stavka 8. istog zakona unutar propisanog raspona od 1.320,00 do 2.650,00 eura). Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Međutim, imajući u vidu molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u pet jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić-Grad u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
