REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Povrv-161/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb, zastupan po zakonskom zastupniku ĐR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te po punomoćniku HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv ovršenika PRIVIJA d.o.o., OIB: 05953767380, [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku AR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a potonji zastupan po punomoćniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2025., na ročištu za objavu 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je koje je dana 24. listopada 2024 pod poslovnim brojem Ovrv-3523/2024 donio javni bilježnik Anamarija Arapović Vranješ iz Makarske u dijelu u kojem je naloženo tuženiku PRIVIJA d.o.o., OIB: 05953767380, [adresa] platiti tužitelju Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb iznos od 2.455,37 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 23 .rujna 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je koje je dana 24. listopada 2024 pod poslovnim brojem Ovrv-3523/2024 donio javni bilježnik Anamarija Arapović Vranješ iz Makarske u dijelu u kojem je naloženo tuženiku PRIVIJA d.o.o., OIB: 05953767380, [adresa] platiti tužitelju Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb iznos od 25,00 EUR troškova postupka uvećano za zakonske zatezne kamate.

III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je koje je dana 24.listopada 2024 pod poslovnim brojem Ovrv-3523/2024 donio javni bilježnik Anamarija Arapović Vranješ u dijelu u kojem je naloženo tuženiku PRIVIJA d.o.o., OIB: 05953767380, [adresa] platiti tužitelju Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb "prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 911,25 EUR, obračunatu do 22.09.2024. godine"

IV. Nalaže se tuženiku PRIVIJA d.o.o., OIB: 05953767380, [adresa] platiti tužitelju Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb iznos od 25,00 EUR-a, na ime troškova ovog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove presude (17. prosinca 2025.) pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 23. rujna 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga koji je prijedlog automatski povjeren u rad javnom bilježniku u Makarskoj Anamariji Arapović Vranješ kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku sada tuženiku da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od iznos od 2.455,37 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 23.09.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 911,25 EUR, obračunatom do 22.09.2024. godine, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka iznos od 25,00 EUR troškova postupka uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Makarskoj Anamariji Arapović Vranješ 24. listopada 2024 pod poslovnim brojem Ovrv-3523/2024 naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri tražbinu te je, radi prisilne naplate navedene tražbine određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Radi provedbe postupka povodom prigovora javni bilježnik je spis proslijedio ovom sudu.

3. Rješenjem ovog suda poslovnog broja Ovrv-161/2024-3 od 30. rujna 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ, Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 7a pod poslovnim brojem Ovrv-3523/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-878/2024 od 24. listopada 2024., u dijelu kojim je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje. Po pravomoćnosti ovog rješenja, postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi/odgovorom na tužbu osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Smatra da vjerodostojne ispravi nisu dokaz na okolnost utuženog potraživanja, te da tužitelj nije priložio dokaze na navedene okolnosti. Tuženik također navodi kako nije u nikakvom obveznopravnom ili poslovnom odnosu s tužiteljem. Predlaže sudu da zatražio od tužitelja dokaze odnosno da isti navede činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

5. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj je naveo da je odlukom tužiteljevog Upravnog vijeća, dana 20.03.2020., uvedena je nova mjera pod nazivom „Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (COVID-19)“, (dalje u tekstu: Potpore), koja je uključivala financiranje 100% troška neto minimalne plaće radnika u razdoblju od ožujka do svibnja 2020. godine. Navodi i da je na svojoj web stranici, tužitelj je objavio i dokument pod nazivom „Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini“. Na stranicama 90 – 96 tog dokumenta sadržani su kriteriji, uvjeti i načini korištenja potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19), koji u svemu sadržajno odgovaraju onima koji se nalaze u Potporama. U cilju odabira korisnika, tužitelj je na svojim internetskim stranicama objavio Javni poziv i tako omogućio svim poslovnim subjektima pogođenim novonastalom pandemijom da apliciraju za navedenu Potporu. Poslovni subjekti koji su podnijeli ponudu (u konkretnom slučaju – zahtjev za dodjelu potpore) – a kao što je to učinio i tuženik – prihvatili su, stoga, sadržaj i uvjete tog javnog poziva. Sukladno navedenom, predani zahtjev za mjeru očuvanja radnih mjesta od strane poslodavca sukladno zakonskim propisima se tretira kao ponuda korisnika za sklapanjem ugovora o korištenju potpore te je rečeni zahtjev podložan naknadnoj obradi i reviziji te traženju povrata isplaćenih sredstava ukoliko se naknadnom obradom zahtjeva utvrdi da su navedena sredstva nepripadno isplaćena, odnosno, da poslodavac ne udovoljava nekom od propisanih kriterija za dodjelu Potpora. Navodi da je dana 03.04.2020. tuženik podnio zahtjev za dodjelu Potpora (Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom COVID-19) za pet radnika u periodu od 01.03.2020. do 31.05.2020. te je obrazložio razloge podnošenja istog (dalje u tekstu: Zahtjev). U cilju očuvanja radnih mjesta i pravovremenih isplata plaća te sprječavanja rasta nezaposlenosti i urušavanja gospodarskih djelatnosti (što su, uostalom, i bili glavni ciljevi Potpora), a s obzirom na to da je u razdoblju pandemije mjesečno zaprimano više desetaka tisuća zahtjeva, tužitelj je odlučio da će se sredstva za Potporu automatski isplaćivati korisnicima po zaprimljenim zahtjevima, a korisnici su podložni povratu isplaćenih sredstava ukoliko se naknadnom revizijom utvrdi da su ista nepripadno isplaćena. U predmetnom slučaju tužitelj navodi da je naknadnom revizijom utvrdio da su Tuženiku na temelju predanog Zahtjeva automatizmom isplaćena sredstava Potpore u ukupnom iznosu od 74.750,00 kn, umjesto 56.250,00 kn za pet radnika, sukladno Zahtjevu tuženika. Ističe i da je dana 13.06.2020. tužitelj je pozvao tuženika na povrat nepripadno isplaćenog dijela sredstava, odnosno, razlike između traženih 56.250,00 kn i isplaćenih 74.750,00 kn, u iznosu od 18.500,00 kn, međutim, tuženik nije izvršio povrat. Nadalje, po zaprimanju navedenog poziva, tuženik je s tužiteljem dana 23.06.2020. sklopio Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest – COVID 19), Klasa: 103-05/20-01/8833, Urbroj: 2181- 34-03/5-20-04 (dalje u tekstu: Ugovor), u kojem je u čl. 1. st. 2. uglavljeno da tužitelj prihvaća zahtjev tuženika za dodjelu Potpore za 5 radnika od 01.03.2020. do 31.05.2020. u ukupnom iznosu od 56.250,00 kn. Slijedom navedenog, smatra kako proizlazi da je iznos od 18.500,00 kn/2.455,37 €, tj. razlika između ugovorenih 56.250,00 kn i isplaćenih 74.750,00 kn, nepripadno isplaćen, odnosno, stečen bez osnove. Sukladno svemu prethodno navedenom tužitelj predlaže Naslovnom sudu da, po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev tužitelja

6. Nadalje tuženik u svom podnesku i ispravama navodi kako je tužitelj 03. travnja 2020. zaprimio zahtjev za mjeru potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid19 virusom. Nastavno na podneseni zahtjev, 19. lipnja 2020. sklopljen je ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom. Nadalje, kako je temeljem podnesenog zahtjeva tuženiku je automatskom isplatom isplaćen iznos od 74.750,00 kn, umjesto 56.250,00 kuna, pa da slijedom navedenog proizlazi da je iznos od 18.500,oo kuna tuženiku isplaćeno nepripadno, odnosno bez osnove. U konkretnom slučaju radi o mjeri aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Covid- 19, a koju provodi tužitelj. Navodi i da ne proizlazi da je tužitelj o tuženikovom zahtjevu za dodjelu potpora odlučivao u upravnom postupku, te kako je sklopljen i ugovor o dodjeli potpore. Tuženik ističe kako je podnošenjem zahtjeva sklopljen ugovor, a koji ugovor nikada nije ni raskinut. Smatra da u takvim okolnostima ne postoji osnova za traženjem isplaćenog. Tuženik svakako ističe kako tužitelj priloženim ispravama nije dokaza osnov i visinu tražbine tužitelja, a opreza radi istakao je i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Tuženik ističe da nije jasno kako tužitelj može od tuženika zahtijevati isplatu dijela potpore koju je sam odobrio, odredio iznos njene visine i prema vlastitim nedokazanim tvrdnjama (uz prethodne provjere) samoinicijativno isplatio tuženiku i to sve opravdavajući svoj zahtjev propustom u postupanju tuženika. Stoga smatra da se tužiteljevo potraživanje ni u kojem slučaju ne može temeljiti na vjerodostojnoj ispravi koju tužitelj prilaže svojoj tužbi, jer navedeni pravni temelji potraživanja tužitelja nisu računovodstvene kategorije koje bi onda kao takve mogle biti zavedene u poslovnim knjigama iz kojih bi se mogao izdati izvod iz otvorenih stavaka zbog čega predmetni postupak nije moguće voditi na temelju vjerodostojne isprave. Smatra da je u takvim slučajevima zakonodavac predvidio pokretanje postupka različitog od ovršnog u kojem je tužitelj obvezan dokazati zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno za povrat stečenog bez osnove. Stoga je predložio zaključiti prethodni postupak, odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbenih zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na nadoknadom troškova ovog postupka.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.455,37 EUR isplaćenih na ime potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo. Dakle, sud je izvršio uvid u Izvadak iz otvorenih stavki na dan 22. rujna 2024, Obračun kamata, dokumentaciju naziva Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti HZZ-a – Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini (COVID-19), Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom, Zahtjev za dodjelu potpore KLASA: 103-05/20-01/8833 od 03.04.2020., Izvadak HFZR, E-mail komunikacija između tužitelja tuženika, Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest – COVID 19), Klasa: 103-05/20-01/8833, Urbroj: 2181- 34-03/5-20-04 od 23.06.2025.

11. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tuženik poslao zahtjev tužitelju za dobivanje potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19)

- da su stranke 23.06.2025. zaključile Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim korona virusom na nakon što je da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika preko web poslužitelja i izvršio uplatu novčanih sredstava

- da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 74.750, 00 kn na ime Potpore.

- da iz Ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim korona virusom od 23. lipnja 2020 proizlazi da odobren zahtjev za isplatu za 5 radnika u vremenskom razdoblju od 1.3.2020-31.05.2020 u ukupnom iznosu od 56.250,00 kn

12. Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčana sredstva u iznosu 2.455,37 EUR / 18.500,00 kn koja mu je tužitelj isplatio na ime Potpore za 7 radnika umjesto za 5 radnika kako je u zahtjevu tuženika zatraženo.

13. Uvidom u tužiteljev zahtjev za Potporu razvidno je kako tuženik podnio isti radi očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom.

14. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj smatrao osnov za korištenje Potpore valjanim po zaprimanju dokumentacije, pod pretpostavkom naknadne provjere, da se na temelju zaprimljenog zahtjeva vrši isplata sredstava podnositelju zahtjeva bez da se prethodno utvrđuje udovoljava li podneseni zahtjev uvjetima iz javnog poziva za korištenje mjere. S tim u vezi, za zaključiti je da su sredstava Potpore isplaćivana automatizmom po podnesenom zahtjevu, koji predstavlja ponudu za sklapanje ugovora, radi okolnosti izazvanih virusom COVID-19, a da se naknadno imalo utvrditi ispunjava li podnositelj uvjete Potpore. Pregledom teksta Potpore koji po ocjeni ovog suda predstavlja izvor prava za sporni odnos među strankama, odnosno Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19)razvidno je kako su istima propisani cilj te mjere, ciljana skupina poslodavaca i ciljana skupina radnika kao i da su taksativno navedene kategorije osoba koje ne mogu koristiti potporu.

15. U konkretnom slučaju pri isplati tužitelju očito nije bilo sporno da tuženik ispunjava uvjete za isplatu potpore za 5 radnika, no nakon revizije je utvrđeno da je tuženik isplaćena potpora za 7 umjesto za 5 radnika. Stranke su Ugovor o dodjeli sredstava u smislu propisanih obveza tužitelja razvidnih iz dokumentacije na listu 131 spisa (Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti HZZ-a – Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini (COVID-19), Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusompotpisali) potpisale nakon isplate sredstava i na način da odobren zahtjev za isplatu za 5 radnika u vremenskom razdoblju od 1.3.2020-31.05.2020 u ukupnom iznosu od 56.250,00 kn, a u iznosu 74.750,00 kn.

16. Iz e- mail korespodencije proizlazi da je o navedenom tuženik obaviješten te je zatražen i povrat više nepripadno isplaćenih sredstava 13. lipnja 2020. godine u iznosu od 18.500,00kn sada 2.455,37 Eura, sve na e mail adresu koju je tuženik naveo u Zahtjevu. Tuženik i ne spori da je Ugovor još uvijek na snazi i da nije raskinut. Dakle, razvidno da je da je tuženik obaviješten o odobrenom zahtjevu, no ne u visini od 74.750, 00 kn koja mu je isplaćena, kako je to razvidno iz Izvatka HFZR, već u iznosu od 56.250,00 kn. Navedena činjenica potvrđena je i naknadnim sklapanjem Ugovora upravo u navedenom iznosu. Iz izvatka HFZR s evidentiranim isplatama tuženiku, razvidno je da je tuženiku isplaćeno:

- 10. travnja 2020. iznos od 22.750,00 HRK

- 18. svibnja 2020. iznos od 24.000,00 HRK

- 29. svibnja 2020. iznos od 4.000,00 HRK

- 9. lipnja 2020. iznos od 24,000,00 HRK, ukupno 74.750, 00 kn.

17. Naime čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"br.35/2005.,41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.,145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) propisuje: (1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

18. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja dijelom osnovan.

19. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.455,37 € po osnovi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po osnovi stjecanja bez osnove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužiteljevo potraživanje se temelji na odredbi čl. 1111. ZOO-a. („Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – dalje ZOO).

20. Tužitelj navodi da je tuženiku sukladno njegovom zahtjevu isplatio Potporu u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) za ožujak -svibanj 2020. u iznosu koji se odnosi na potporu za 7 radnika, umjesto zatraženih 5 radnika.

21. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju priloženih isprava, tužitelj je tuženiku sukladno njegovom zahtjevu isplatio Potporu u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) za ožujak-svibanj 2020 slijedom čega je na bez valjane pravne osnove došlo do prijenosa imovine tužitelja u imovinu tuženika za iznos od 2.455,37 Eur-a koji predstavlja razliku između isplaćenog iznosa Potpore za 7 radnika u odnosu na osnovani iznos Potpore u odnosu na 5 radnika.

22. Visina potpore određena je parametrima na listu 90 spisa i 126 spisa (Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti HZZ-a – Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini (COVID-19), Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusompotpisali). Imajući u vidu postavljeni Zahtjev tuženika, datum zaprimanja istog, odnosno 3. travnja 2020. pod brojem Klase :103-05/20- 01/8833 koja odgovara broju u naznaci svrhe doznake u Izvatku HFZR, obavijesti tuženiku koja je dostavljena službenu e malil komunikaciju naznačenu u Zahtjevu, kao i sadržaju dokumenata pod nazivom Mjere, Potpora kao i sam sadržaj Ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest – COVID 19), Klasa: 103-05/20-01/8833, Urbroj: 2181-34-03/5-20-04 od 23.06.2025. jasno proizlazi da je tuženiku nepripadno isplaćen iznos u visini 2.455,37 Eur-a.

23. Prema mišljenju ovog suda, a imajući u vidu činjenicu da je tuženik samo paušalno osporavao postojanje dugovanja, u ovakvom činjeničnom supstratu, odnosno imajuću u vidu da je tuženik u prigovoru/odgovoru na tužbu negirao postojanje obveznopravnog odnosa, a iz stanja spisa je razvidno kako je takav odnos postojao, što je i vidljivo iz priloženog Ugovora, tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

24. Nije osnovan ni tuženikov prigovor zastare. Tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer nije propisan poseban zastarni rok. Ne radi se o tražbini iz ugovora o međusobnom prometu roba i usluga u smislu odredbe čl. 228. ZOO-a, već o ugovoru kojem je predmet dodjela potpora za zapošljavanje tuženiku.

25. Dakle, navodi tuženika nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima pa kao takvi u ovakvom činjeničnom supstratu nisu relevantni za meritum.

26. Slijedom iznesenog trebalo je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u pa proizlazi da je pravilno zatražena i zatezna kamata u dosuđenom dijelu, odnosno odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu sa člankom 29. stavkom 2. ZOO

-a., pa je tuženiku trebalo plaćanje glavnice u iznosu od 2.455,37 eura na temelju vjerodostojne isprave eura s pripadajućim zateznim kamatama.

27. U odnosu na zatezne kamate koje tužitelj u potražuje na način "s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 911,25 EUR, obračunatom do 22.09.2024. godine", treba reći, kako ista nije postavljena kondematorno u ukupnom iznosu od 3.366,62 Eura (911,25 Eu +2.455,37Eur), odnosno ne traži se kao isplata navedenog iznosa za određeno razdoblje već kao utvrđenje-deklaracija da je prethodno obračunata kamata na navedeni način, tužbu je u navedenom dijelu trebalo odbaciti, odnosno i tom dijelu ukinuti platni nalog, je nisu ispunjene pretpostavke u smislu odredbe članka 187. ZPP-a. Navedeno je razvidno i iz uređenog tužbenog zahtjeva na listu 35 spisa.

28. Zaključno, tuženik je u bio obvezi podmiriti tužitelju dospjelu, predmetno potraživanje. U skladu s odredbom čl. 31. st. 1. OZ, vjerodostojna isprava je, između ostalog, i izvadak iz poslovnih knjiga koji je sastavljen u skladu s odredbom st. 2. istog članka. Tužitelj je prilaganjem dokaza u ovom parničnom postupku dodatno osnažio vjerodostojnu ispravu koja u pogledu dokazne snage nema snagu javne isprave iz čl. 230 ZPP-a, no zajedno s ostalim dokazima priloženim u spis formira činjenični supstrat iz kojeg proizlazi osnovanost i visina predmetnog potraživanja

29. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

30. Zbog navedenog u tom dijelu je ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je koje je dana 24.listopada2024 pod poslovnim brojem Ovrv-3523/2024 donio javni bilježnik Anamarija Arapović Vranješ iz Makarske. Tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka, sada parničnog postupka i to trošak predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku –„Narodne novine“, broj 9/21; dalje: Pravilnik).

31. Slijedom iznesenog trebalo je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u pa proizlazi da je pravilno zatražena i zatezna kamata u dosuđenom dijelu, odnosno odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu sa člankom 29. stavkom 2. ZOO

-a. te naložiti tuženiku plaćanje glavnice u iznosu od 2.455,37 eura na temelju vjerodostojne isprave eura s pripadajućim zateznim kamatama.

32. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Zbog navedenog u tom dijelu je ukinut platni nalog sadržan rješenje o ovrsi javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ, Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 7a pod poslovnim brojem Ovrv-3523/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 878/2024 od 24. listopada 2024. .

33. Sukladno svemu navedenom, sud je odlučio kao pod točkama I. - III. izreke ove presude.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154.,stavka 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi sastavkom 5. tog članka kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

35. Tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka i to trošak predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR(sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku –„Narodne novine“, broj 9/21; dalje: Pravilnik) što ukupno iznosi 25,00 EUR. Tuženik je uspio u sporu samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na kamatu.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke.

Imotski, 17. prosinca 2025.

.

Sutkinja

Sanja Vrgoč

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke rok za žalbu teče od dana objave odluke, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku;

- tuženiku po punomoćniku;

- u spis.