P-2966/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužiteljice IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Mihovilu Grubišiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupano po pun Borisu Aniću, odvj. u OD Anić i Anić Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Mihovila Grubišića odvj. u Splitu i odsutnosti tuženika, objavljene istog dana.,
p r e s u d i o j e
1. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 platiti tužitelju IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 58.698,98 kn / 7.790,69 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
63,96 kn 8,49
počev
pa do isplate
EUR
od
10.01.2009.
189,65
25,17
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.02.2009.
262,70
34,87
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.03.2009.
134,44
17,84
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.04.2009.
111,60
14,81
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.05.2009.
98,75 kn 13,11
počev
pa do isplate
EUR
od
10.06.2009.
124,59
16,54
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.07.2009.
72,98 kn 9,69
počev
pa do isplate
EUR
od
10.08.2009.
96,42 kn 12,80
počev
pa do isplate
EUR
od
10.09.2009.
56,20 kn 7,46
počev
pa do isplate
EUR
od
10.10.2009.
91,69 kn 12,17
počev
pa do isplate
EUR
od
10.11.2009.
71,45 kn 9,48
počev
pa do isplate
EUR
od
10.12.2009.
244,19
32,41
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.01.2010.
300,33
39,86
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.02.2010.
288,43
38,28
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.03.2010.
336,16
44,62
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.04.2010.
404,81
53,73
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.05.2010.
466,01
61,85
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.06.2010.
583,39
77,43
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.07.2010.
468,61
62,20
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.08.2010.
760,11
100,88 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.09.2010.
607,14
80,58
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.10.2010.
636,75
84,51
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.11.2010.
763,59
101,35 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.12.2010.
931,26
123,60 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.01.2011.
711,08
94,38
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.02.2011.
769,14
102,08 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.03.2011.
687,00
91,18
počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.04.2011.
872,85
115,85 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.05.2011.
1.000,23 132,75 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.06.2011.
1.058,02 140,42 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.07.2011.
1.700,34 225,67 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.08.2011.
1.091,12 144,82 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.09.2011.
1.000,23 132,75 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.10.2011.
1.022,61 135,72 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.11.2011.
1.014,34 134,63 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.12.2011.
1.093,63 145,15 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.01.2012.
1.149,04 152,50 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.02.2012.
1.166,13 154,77 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.03.2012.
1.125,84 149,42 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.04.2012.
1.147,35 152,28 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.05.2012.
1.169,52 155,22 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.06.2012.
1.136,29 150,81 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.07.2012.
1.133,22 150,40 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.08.2012.
1.070,56 142,09 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.09.2012.
1.082,11 143,62 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.10.2012.
1.138,85 151,15 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.11.2012.
1.123,67 149,14 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.12.2012.
1.145,04 151,97 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.01.2013.
1.084,33 143,92 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.02.2013.
1.060,87 140,80 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.03.2013.
1.158,88 153,81 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.04.2013.
1.062,29 140,99 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.05.2013.
1.027,77 136,41 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.06.2013.
988,83
131,24 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.07.2013.
1.036,52 137,57 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.08.2013.
1.062,63 141,04 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.09.2013.
1.087,45 144,33 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.10.2013.
1.092,95 145,06 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.11.2013.
1.125,78 149,42 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.12.2013.
1.063,74 141,18 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.01.2014.
1.069,08 141,89 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.02.2014.
1.089,35 144,58 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.03.2014.
1.085,60 144,08 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.04.2014.
1.052,45 139,68 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.05.2014.
1.047,71 139,06 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.06.2014.
1.076,06 142,82 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.07.2014.
1.104,88 146,64 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.08.2014.
1.119,86 148,63 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.09.2014.
1.121,60 148,86 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.10.2014.
1.149,16 152,52 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.11.2014.
1.157,78 153,66 počev
pa do isplate
kn
EUR
od
10.12.2014.
i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015.g. po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2015.g. po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016.g. po stopi od 8,05 % godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017.g. do 31. prosinca 2017.g. po stopi od 7,41 % godišnje, a od 01. siječnja 2018.g. do 30. lipnja 2018.g. po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi 7% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25% godišnje, a od 1. siječnja 2025. nadalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da se referentna stopa definira kao kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.650,10 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da se referentna stopa definira kao kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je tužiteljica 20. 1. 2005. zaključila ugovor o kreditu s tuženikom, kojom joj je stavljen na raspolaganje iznos od 61.000,00 CHF. Ugovorena kamatna stopa da je iznosila 4,99%, uz otplatni plan od 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunama protuvrijednosti po prodajnom tečaju za CHF na dan plaćanja. Tijekom otplatnog razdoblja tuženik da je povećavao redovne kamate i mjesečne anuitete. Tužiteljica smatra da su ugovorne odredbe u pogledu ugovorene valutne klauzule i načina promjene kamatne stope ništetne, pozivajući se na pravomoćnu odluku VTSRH Pž-6632/17. Ta odluka temeljem odredbe čl. 138. A Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene. Nepoštene i ništetne odredbe da su takve od samog početka, pa je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je primio uslijed promjene takvih ugovornih odredbi. Preplata tužitelja da ukupno iznosi 64.138,91 kn, te tužitelj tužbom potražuje taj iznos zajedno s zakonskim zateznim kamatama od dana uplate svakog preplaćenog iznosa do isplate. Podrednim tužbenim zahtjevom osim utvrđenja ništetnosti ugovora, tužiteljica potražuje iznos od 146.661,40 kn, navodeći kako je tuženik temeljem ugovora isplatio tužiteljici iznos od 298.482,01 kn, a tužiteljica je tuženiku isplatila ukupni iznos od 445.143,41 kn, pa bi prebijanjem navedenih iznosa, u slučaju ništetnosti cijelog ugovora tuženik bio obvezan isplatiti tužiteljici zatraženu razliku.
2.Podneskom od 30.11.2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove presude.
3.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, navodeći kako je tužba neuredna, odnosno da nije u skladu s odredbom čl. 188. st. 2. ZPP-a, jer se radi o dva tužbena zahtjeva a sudu je prepušteno po svom izboru odrediti o kojem će zahtjevu raspravljati i odlučivati. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa da je pravno valjanja i nije protivna kongentnim odredbama ZOO-a. Stranke da su ugovorile odredivu činidbu pa se ne radi o ništetnosti u smislu odredbe čl. 270. i 272. ZOO-a, niti je riječ o ugovaranju suprotno načelima obveznog prava. Ugovor o kreditu da sadrži više kreditnih klauzula glede ugovorene kamate pa tako i klauzuli o visini početne kamatne stope, promjenjivost kamate i ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, s time da je o svakoj izmjeni kamate tuženik dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti korisnika kredita što je i činio. Iz dikcije odredbe čl. 272. st. 1. ZOO-a proizlazi da je jedna ugovorna strana imala slobodu ugovoriti visinu kamatne stope, te se tuženik poziva i na odluku VSRH Rev-360/14, gdje se navodi da su ugovaranjem izmjene odluke o kamatama, odnosno vezujući je za odluke banke, stranke ugovorile odredivu činidbu. Tuženik tvrdi da se na razrješenje odnosa među strankama ne mogu primijeniti odredbe zakona o potrošačkom kreditiranju jer je taj zakon stupio na snagu 1. 1. 2010. dok je ugovor o kreditu sklopljen 2005. Ističe se kako je tuženik obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa. Tuženiku je pravno neprihvatljivo i neodrživo pozivanje tužitelja na odluku VTSRH Pž-7129/13 o kojoj bi ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope bila ništetna. Ističe kako je tom odlukom potrošačima pružena apstraktna zaštita te da nije ostvarivo subjektivno pravo koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja postojanja osnova i visine tužbenog zahtjeva, što se mora dokazivati u svakom pojedinom postupku. Činjenična utvrđenja iz postupka vođenim pred VTSRH broj P-5104/12 da nisu relevantna za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku, pri čemu se tuženik poziva na odredbu čl. 220. i 221. ZPP-a. U suprotnom da bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja. Odlukom VTSRH broj Pž- 7129/13 da nije uopće dovedena u pitanje valjanost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu kojima su stranke ugovorile da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, niti su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima što je potvrđeno donošenjem presude VSRH. Eventualna ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope da ne povlači ništetnost ugovorne odredbe da je kamatna stopa promjenjiva. Tuženik ističe kako ugovor o kreditu kojega su stranke sklopile nije tipski ugovor jer se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, da je tužitelj uredno obavještavan o promjeni kamatne stope te da je uredno otplaćivao kredit po novim otplatnim planovima, ne ističući nikakve prigovore i ne tražući bilo kakva obrazloženja, pa se može zaključiti kako je bio makar prešutno suglasan s promjenama kamatnih stopa. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te dodatno navedenom ističe da je predmetna tužba neuredna iz razloga što bi istom trebao biti obuhvaćen i sudužnik NR, odnosno da se mora donijeti jedinstvena odluka i da u postupku moraju sudjelovati svi sudionici materijalno pravnog odnosa. Na koncu ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 226. ZOO-a, da bi se radilo o povremenim davanjima koja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu od 13. 1. 2005., ovjerenog kod JB Ivana I OV-13028/04 od 27. 9. 2004., nalaza vještaka iz siječnja 2005. (za potrebe kredita), popisnog lista za [broj poduloška]/23 KO [katastarska općina], stanja po računu tužiteljice, otplatnog plana, potvrde o zatvaranju kredita tuženika od 16. 1. 2015., isplatnice, zahtjeva za raskid ugovora o trajnom nalogu od 16. 1. 2015., otplatnog plana predmetnog ugovora te vještačenjem po vještaku Anti Blaževiću dipl. oec. i saslušanjem tužiteljice.
5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 20. 1. 2005. kojega su zaključile parnične stranke u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te s tim u vezi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog iznosa po oba osnova za utuženo razdoblje.
7.Među strankama nije sporno da su 20. 1. 2005. zaključile Ugovor o kreditu temeljem kojega je banka isplatila tužitelju iznos kredita od 61.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju banke na dan korištenja, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa početno od 4,99% , da je ugovoren rok otplate od 120 mjeseci, a mjesečni anuitet da je ugovoren u visini od 647,49 CHF i jedna rata od 652,55 CHF, te da je kredit u cijelosti otplaćen 10. 1. 2015.
8.Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je tuženik u ovoj parnici u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika kao neosnovane.
9.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
10.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u odnosu na tuženika pod 7)-ovdje tuženika utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.
11.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g.
12.U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
13.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
14.Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).
15.Sud je izveo dokaza saslušanjem tužiteljice koja iskazuje kako je predmetni kredit poslužio za stambeno zbrinjavanje njene djece te joj je banka ponudila kredit u CHF kao najpovoljniji, zbog čega nije sagledavala druge opcije, s obzirom da nema saznanja o ekonomskim stvarima. Također, iskakuje kako nije upozorena na mogućnost rasta mjesečnih anuiteta na način kako se to tijekom otplatnog razdoblja dogodilo, te je u pojedinim fazama mjesečna rata narasla gotovo duplo od početno ugovorene. Ponuđen joj je tipski ugovor i nije mogla pregovarati s bankom o niti jednoj ugovornoj odredbi. Iako je ugovor pročitala, da je pisan rječnikom kojega kao laik ne razumije, ali je vjerovala banci. Stan koji je kupljen da je isključivo stambene namjere, a banku tuženika da je imala povjerenje jer je kod nje imala otvoren tekući račun. Za navesti je da niti u jednom postupku koji se o istom pravnom osnovu vodi pred ovim i drugim sudovima u RH nije utvrđeno da bi se prilikom sklapanja ugovora posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.
16.To nadalje znači da je dio odredbi sadržan u čl. 5. i 11. spornog Ugovora o kreditu prema kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika, trebalo utvrditi ništetnim, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne.
17.Temeljem čl. 324. ZOO-a, nadalje, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 11. kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci kreditora ocjena je suda da ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu.
18.S obzirom da je dio odredbe ugovora o kreditu, sadržan u čl. 11. koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati štetu koja mu je nastala primjenom ništetne odredbe koja se može izraziti u razlici radi povećanja kamate iznad 4,99%, a temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. Prema izričitoj odredbi čl. 118. ZZP-a tužitelj ima pravo nakon donošenja odluke u parnici radi zaštite kolektivnih interesa kao potrošač ustati tužbom radi naknade štete.
19.Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije Anti Blaževiću, dipl. oec. na okolnost razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne stope, pojedinačno po anuitetima, odnosno razlike između obračuna kamate u prvobitnom otplatnom planu i kamate u otplatnim planovima nakon promjene kamatne stope, te utvrđenje razlike utjecaja promjene tečaja.
20.U pisanom nalazu i mišljenju od 10. 11. 2020. vještak je analizirao priležeću dokumentaciju te utvrdio kako se kamatna stopa mijenjala od strane banke na način da je od veljače 2007. iznosila 5.20%, od siječnja 2009. 5,90%, od prosinca 2009. 6,40%, od listopada 2010. 5,99%, te od siječnja 2014. 3,23%. Vještak je tabelarno prikazao izračun razlike anuiteta koji u sebi sadrži razliku kamate i tečajne razlike od veljače 2005 do siječnja 2015. Tako je u stupcima 2-7 dan izračun otplatnog plana primjenom inicijalno ugovorene kamatne stope, u stupcima 8-12 prikazao je izračun otplatnog plana u CHF primjenom promjenjivih kamatnih stopa koje je primijenila banka, a visina kamatne stope prikazana je u stupcu 10, u stupcu 13 prikazan je prodajni tečaj banke za devize na dan plaćanja, u stupcu 14 dan je izračuna anuiteta u HRK obračunatih prema inicijalno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom prodajnog tečaja banke na dan puštanja kredita 24. 1. 2005., u stupcu 15 dan je izračun anuiteta u HRK obračunatih primjenom promjenjive kamatne stope i primjenom prodajnog tečaja banke za devize na dan dospijeća, u stupcu 16 prikazana je razlika anuiteta u HRK kao razlika anuiteta obračunatih primjenom promjenjive kamatne stope koju je primijenila banka te primjenom prodajnog tečaja za devize banke na dan dospijeća i anuiteta obračunatih prema inicijalno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom srednjeg tečaja banke na dan puštanja kredita. U stupcu 17 prikazana je kamata u HRK obračunata prema inicijalno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom srednjeg tečaja banke na dan puštanja kredita, u stupcu 18 prikazana je kamata u HRK obračunata primjenom promjenjive kamatne stope koju je primijenila banka i primjenom prodajnog tečaja na devize banke na dan dospijeća. U stupcu 19 dana je razlika kamata u HRK izračunata kao razlika kamata obračunatih primjenom promjenjive kamatne stope koju je primijenila banka te primjenom srednjeg tečaja banke na dan dospijeća i kamate obračunate prema inicijalno ugovorenoj kamatnoj stopi te primjenom srednjeg tečaja banke na dan puštanja kredita, dok je u stupcu 20 dan izračun salda glavnice kredita u HRK.
21.Prema nalazu vještaka, uspoređujući anuitete kredita HRK s inicijalnim uvjetima (kamatna stopa od 4,99% i s tečajem CHF/HRK 4,851 887 na dan 24. 1. 2005. po kojem je kredit isplaćen) sa stvarno plaćenim iznosima anuiteta ( s promjenjivom kamatnom stopom i promjenjivim tečajem za CHF /HRK na dan dospijeća anuiteta) ukupna razlika pretplata iznosi 51.705,03 HRK, od čega isplata po kamati iznosi 13.783,43 HRK.
22.Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka s obzirom da je zadnji anuitet ugovoren u iznosu od 652,55 CHF koji dospijeva 10. 1. 2015., a u predmetnom vještvu za zadnji anuitet vještak je naveo iznos od 17,93 u stupcu 3. , te 88,02 kn u stupcu 11, zbog čega je preplata neosnovano veća za 634,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti, pa je predložio da vještak izvrši korekciju nalaza na način da vještak za 120-ti anuitet u početnom otplatnom planu (stupac 3) navede zadnji iznos od 652,55 CHF.
23.U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 17.3.2021. vještak je izvršio korekciju te dao nalaz i mišljenje uspoređujući anuitete kredita u HRK s inicijalnim uvjetima, tj. kamatnom stopom od 4,99% i s tečajem CHF/HRK 4,851887 na dan 24.1.2005. po kojem je kredit isplaćen, sa stvarno plaćenim iznosima anuiteta s promjenjivom kamatnom stopom i promjenjivim tečajem za CHF/HRK na dan dospijeća anuiteta utvrđujući razliku pretplate u iznosu od 48.570,21 kunu, od čega iznos pretplate po kamati iznosi 10.648,63 kune, a s osnova tečajne razlike 37.921,58 kuna. Usmeno se vještak očitovao na ročištu održanom 29.3.2021. ostajući u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, a što se tiče tzv negativne razlike iskazane od anuiteta broj 1 do 47, navodi da je spornim ugovorom ugovoreno korištenje promjenjive kamatne stope i promjenjivog tečaja, slijedom čega je negativna razlika anuiteta posljedica promjene tečaja ili kamate, odnosno u nekim anuitetima obaju parametara, u pojedinim razdobljima.
24.S obzirom da je tuženik ustrajao u prigovorima koje se odnose na tzv negativnu razliku, a tužitelj inzistirao da vještak dostavi tablice pretplaćenih iznosa u dvojno istaknutim valutama bez odbijanja s mjesecima kada nije bilo pretplate, vještak je 24.10.2022. dao novu dopunu nalaza i mišljenja na način da ukupna pozitivna pretplata u cijelom obračunskom razdoblju otplate predmetnog kredita (veljača 2005.-siječanj 2015) iznosila 58.699,98 kuna/7.790,69 eura, od čega pozitivna razlika svih kamata iznosi 12.590,49 HRK/1.671,05 EUR-a, što je sve prikazano novim tabelarnim prikazom u stupcima broj 16,16A,19 i 19A.
25.Budući je vještak u svom pismenom nalazu i mišljenju od 24.10.2022., odnosno ranijoj usmenoj dopuni prvotnog vještva kojim je obuhvatio i tzv negativne razlike, iscrpno odgovorio na pitanja stranaka, obrazlažući svoj nalaz sukladno pravilima struke, te temeljeći ga na dokazima koje su stranke priložile u sudski spis, sud prihvaća u cijelosti dati nalaz, te temeljem istog zaključuje kako je u konkretnom slučaju tužitelj po oba utužena osnova preplatio kredit kojega su stranke zaključile 20.1.2005., te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja od 30.11.2022. koji je uređen temeljem takvog nalaza i mišljenja vještaka.
26.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).
27.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.
28.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.
29.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 4. 4. 2012. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 7. 6. 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl. 224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja odluke Pž-7129/13, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka uslijed čega je zastarni prigovor odbijen kao neosnovan.
30.Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. U navedenoj presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev iz točke 1. je trebalo usvojiti. Ovaj sud smatra da nije bilo potrebe saslušavati svjedoka predložene od tuženika (osobnog bankara) na okolnost sklapanja ugovora o kreditu budući u niti jednom postupku koji se vodio vezano za spor kao predmetni nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo kod sklapanja Ugovora o kreditu u valuti švicarski franak slijedom čega je stajalište ovog suda da se vezano za osnov tužbenog zahtjeva dovoljno pozvati na utvrđenja iz Presuda Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018 i Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Osim toga ovi predloženi svjedoci nemaju neposredna saznanja o sklapanju ugovora o kreditu sa tužiteljem jer sa njime nisu pregovarali kod sklapanja tog ugovora. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 14.6. 2023., a predmetna tužba podnesena 7.6.2019., pa je i taj prigovor zastare neutemeljen.
31.Tužitelj je nakon prvog nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 29.12.2020. smanjio tužbeni zahtjev, tako da umjesto iznosa od 64.138,91 kuna potražuje iznos od 58.808,59 kuna, a tuženik je na ročištu održanom 5.2.2021. izjavio kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.
Odredbom čl.193. st.1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je odredbenom st.2. istog članka propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenje glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
U konkretnom slučaju podnesak tužitelja kojim uređuje tužbeni zahtjev od 29.12.2020. tuženik je zaprimio 8.1.2021., a smanjenju tužbenog zahtjeva usprotivio se na ročištu održanom 5.2.2021., nakon isteka roka propisanog odredbom čl.193. st.2. ZPP-a, pa je stoga prekludiran u pogledu tog prigovora.
32.Tuženik smatra kako bi tužbeni zahtjev tužitelja trebao biti umanjen za iznos tzv negativne razlike. Prema stavu VSRH broj Rev-549/2023 od 18.12.2023. protutužba i procesno pravni prigovor radi prebijanja mogu se staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave. Kako takvih prigovara u konkretnom slučaju nema, to sud nije niti odlučivao o tzv negativnoj razlici.
33.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
34.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podneska od 9.12.2019., 29.12.2020., 12.4.2021., 30.11.2022., 12.4.2024., za zastupanje na ročištima od 1.6.2020., 5.2.2021., 29.3.2021., 9.7.2021., 15.10.2021., 15.12.2021., 1.4.2022.,10.2.2023., 19.10.2023., 3.10.2025. i 22.10.2025. po 500,00 eura, te za zastupanje na ročištu za objavu odluke 100,00 eura, što ukupno iznosi 8.600,00 eura uvećano za 2.150,00 eura PDV-a, tako da trošak zastupanja 10.750,00 eura. Tužitelju je obistinjen trošak vještačenja u iznosu od 398,16 eura, dvije dopune vještačenja od po 119,45 eura te pristojbe tužbe i odluke od po 131,52 eura, tako sa ukupni trošak iznosi 11.650,10 eura. Sud je tužitelju priznao troškove sastava podnesaka koje drži svrsishornim, s obzirom na ukupan broj podnesaka koji su dostavljeni sudu.
U Splitu, 17. prosinca 2025.
S U D A C
Vica Roščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
