Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-1077/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković kao predsjednice vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika "[obrt] [obrt]" d.o.o. [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica ABC odvjetnica u [adresa], protiv tuženika-protutužitelja LĐ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC odvjetnik u [adresa], radi predaje u posjed i naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-33/09-68 od 25. rujna 2009., 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika – protutužitelja kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-33/09-68 od 25. rujna 2009. potvrđuje u pobijanoj točki II. izreke.
Obrazloženje
1.Točkom II. izreke navedene presude odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi:
"Dužan je tužitelj – protutuženik nadoknaditi tuženiku protutužitelju iznos od 237.426,68 sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1.1.2008.g. do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećano za 5% poena".
2.Protiv točke II. izreke presude žalbu je izjavio tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se usvoji protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti uz naknadu svih troškova.
3.U odgovoru na žalbu tužitelj-protutuženik osporava žalbene navode tuženika- protutužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za predaju poslovnog prostora, predaja inventara, isplata zbog korištenja poslovnog prostora i protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu troškova ulaganja.
6. U ovoj fazi postupka potrebno je odlučiti o zahtjevu tuženika-protutužitelja za naknadu troškova ulaganja, obzirom da je u ovom postupku već pravomoćno odlučeno o predaji poslovnog prostora, predaji inventara i zahtjevu za plaćanje naknade za korištenje prostora.
7.Prvostupanjski sud je u točki II. izreke presude odbio protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za isplatom iznosa od 237.426,68 kuna s pripadajućim zateznim kamatama uz obrazloženje da je tuženiku-protutužitelju prestalo poštenje danom isteka Ugovora o zakupu tj. od 01. siječnja 2008., te je od tada postao nepošten posjednik, na kojeg se time primjenjuje odredba članka 165. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 90/10,143/12 i 152/14 u daljnjem tekstu – ZVDSP). Nadalje, navodi da je tijekom postupka utvrđeno i to da tuženik-protutužitelj nije morao plaćati zakupninu zakupodavcu ([obrt] i [obrt] maloj [obrt]), jer su mu priznata ulaganja u predmetni poslovni prostor, te je ta svoja prava iz ugovora o zakupu i realizirao, dakle koristio prostor. Stoga, prema stavu prvostupanjskog suda bez obzira na činjenice da je u vrijeme obavljenih radova na rekonstrukciji poslovnog prostora bio pošten posjednik nakon isteka ugovora o zakupu 1. siječnja 2008. je izgubio poštenje, te kao takav ne može osnovano od tužitelja tražiti naknadu nužnih ni korisnih troškova u visini od 237.426,68 kuna.
8.Presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-43/10 ovaj drugostupanjski sud je potvrdio točku II. izreke prvostupanjske presude P-33/09 od 25. rujna 2009. uz obrazloženje da je prvostupanjski sud pogrešnom ocjenom priloženih isprava i provedenih dokaza došao do zaključka da je tuženik za vrijeme ulaganja bio pošteni posjednik, te je primjenom odredbe članka 373a ZPP-a utvrdio suprotno. Naime, kako je tužba za smetanje posjeda (P-142/97) u kojoj se navodi da je tužitelj vlasnik i posljednji posjednik predmetnog prostora uručena tuženiku 26. srpnja 1997. tada je tuženik i ako je do tada bio pošteni posjednik postao nepošteni posjednik neovisno od toga što je tužba odbačena jer je tužitelj propustio rok u kojem je mogao podnijeti tužbu za smetanje posjeda, pa se na ulaganja nakon tog dana na tuženikov zahtjev za naknadu troška na ime ulaganja i prava zadržaja treba primijeniti pravila o pravnom položaju nepoštenog posjednika, uz napomenu da su sva ulaganja izvršena nakon tog dana.
9.Odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem pod poslovnim brojem Rev-19/2014-2 od 18. kolovoza 2020. ukinuo je presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-43/10 od 23. svibnja 2012. u dijelu pod a) u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-33/09 od 25. rujna 2009. u točki II. izreke i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju Vrhovni sud navodi da je predmet spora po reviziji protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova ulaganja. Obzirom na zaključak drugostupanjskog suda da je primitkom tužbe za smetanje posjeda tuženik-protutužitelj postao nepošten posjednik bez obzira što je ista odbačena, Vrhovni sud je pozivom na odredbu članka 18. stavak 4. ZV-a kojom je propisano da je posjed nepošten od časa kada je nepošteni posjednik primio tužbu, ali ako je pravomoćno odlučeno da mu pravo na posjed ne pripada, ukinuo točku II. izreke drugostupanjske odluke jer je u konkretnom slučaju tužba odbačena i stoga nije pravomoćno odlučeno o pravu na posjed.
10. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza pogrešno utvrdio odlučne činjenice.
10.1. Iz iskaza samog tuženika-protutužitelja, te svih saslušanih svjedoka i priloženih isprava proizlazi da su ulaganja tuženika-protutužitelja izvršena do trenutka zaključenja Ugovora o zakupu od 28.travnja 1999., s tim da je Nagodbom od 29.travnja 1999. sklopljenom između tužitelja i tuženika, voljom stranaka određena vrijednost tih ulaganja koje je tuženik već izvršio i to u iznosu od 145.920,00 kn. Tom istom Nagodbom (članak 5. i 6. nagodbe) je određena visina i način otplate naknade ulaganja na način da se tuženik oslobađa obveze plaćanja zakupnine za razdoblje koje će uslijediti sukladno sklopljenom Ugovoru o zakupu i to do namirenja navedene vrijednosti ulaganja.
11. Iz spisa nesporno proizlazi da je tuženik bio u posjedu nekretnine temeljem Ugovora o zakupu u razdoblju od 28. travnja 1999. do raskida Ugovora o zakupu 01. kolovoza 2008., te da je u tom razdoblju od ukupno 104 mjeseca nekretninu koristio bez plaćanja ugovorene zakupnine tužitelju. Kada se iznos izvršenih ulaganja dovede u vezu s iznosom zakupnine koju bi tuženik morao plaćati za prethodno razdoblje, a koja sukladno sklopljenom Ugovoru o zakupu iznosi 510,00 eura mjesečno, jasno je da je potraživanje tuženika – protutužitelja po osnovi ulaganja namireno. Tužitelj nije tuženiku naplatio zakupninu za razdoblje trajanja Ugovora o zakupu u ukupnom iznosu od 53.040,00 eura (399.622,88 kuna), a koji iznos znatno premašuje iznos izvršenih ulaganja, koja su time, sukladno članku 6. Nagodbe, u cijelosti namirena do raskida Ugovora o zakupu.
12. Obzirom na naprijed navedeno temeljem odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Dubrovnik, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marija Bušković
