REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7297/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PA, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) i članka 65. stavka 3. u vezi sa člankom 4. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36709., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.), odlučujući o prigovoru okrivljenog PA, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Vrbanja od 16. srpnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/11377, URBROJ: 511-15-13-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog PA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci prekršaja i novčanoj kazni na način da je okrivljeni PA, ponašanjem činjenično opisanim u točki 3. izreke prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te mu se na temelju tog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu 30,00 eura (trideset eura).
II. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom PA za prekršaje iz članka 238. stavka 7. i članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaćaju utvrđene novčane kazne u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura) i 90,00 eura (devedeset eura), pa se okrivljenom PA na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče ukupna novčana kazna u iznosu 380,00 eura (tristoosamdeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog PA, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni PA obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Vrbanja od 16. srpnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/11377, URBROJ: 511-15-13-25-1, okrivljeni PA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 238. stavka 7. i članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 65. stavka 3. u vezi sa člankom 4. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.010,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Okrivljeni PA je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Međutim, ovaj je sud utvrdio da su pobijanim prekršajnim nalogom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo iz članka 65. stavka 3. u vezi sa člankom 4. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, na način činjenično opisan u izreci tog naloga, po propisu nije taj prekršaj.
4.2. Naime, prvostupanjsko tijelo je okrivljenika proglasilo krivim za počinjenje prekršaja iz članka 65. stavka 3. u vezi članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojim odredbama je propisano:
„Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 6.630,00 eura kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako kao vlasnik vozila ili vlasnik automatiziranog vozila odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije upotrebe vozila ili vlasnik automatiziranog vozila, brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju iz članka 2. ovoga Zakona te ga ne obnavlja dok je vozilo, automatizirano vozilo, brodica odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ovoga Zakona“.
Odredbom članka 4. stavka 1. istog zakona propisano je:
„Vlasnik prijevoznog sredstva dužan je, prije upotrebe prijevoznog sredstva, sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, a vozilo u upotrebi“.
4.3. Međutim, iz činjeničnog opisa prekršaja za koji je okrivljenik u izreci prekršajnog naloga proglašen krivim ne proizlazi da okrivljenik, kao vlasnik vozila, prije upotrebe vozila nije sklopio ugovor o obveznom osiguranju odnosno nije ga obnovio dok je vozilo u prometu, već proizlazi da okrivljenik za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u prometu nije imao policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o obveznom osiguranju u prometu, a što predstavlja ostvarenje bića prekršaja iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
4.4. Naime, odredbom članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je:
„Novčanom kaznom u iznosu od 30,00 do 130,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač vozila: 1.) ako na zahtjev ovlaštene službene osobe ne predoči policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ovoga Zakona“.
Odredbom članka 6. stavka 1. istog zakona propisano je:
„Vozač je obvezan za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u prometu imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o obveznom osiguranju u prometu koji mora predočiti na zahtjev ovlaštene službene osobe“.
4.5. S obzirom da iz činjeničnog opisa djela iz izreke prekršajnog naloga proizlazi da je okrivljenik ostvario biće djela iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne biće djela iz članka 65. stavka 3. tog zakona, to je ovaj drugostupanjski sud pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
5. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je u preostalom dijelu prihvatio utvrđene kazne po prvostupanjskom prekršajnom tijelu u iznosu od 260,00 eura za prekršaj iz članka 238. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te u iznosu od 90,00 eura za prekršaj iz članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.
6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. i II. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji priznaje počinjenje prekršaja i navodi kako zbog slabih novčanih primanja ne može platiti izrečenu novčanu kaznu.
7. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu prigovora okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjsko prekršajno tijelo je za svako pojedino djelo utvrdilo kaznu u zakonom fiksno propisanom iznosu. Tako odmjerenu kaznu i ovaj sud prihvaća primjerenom težini i opasnosti djela počinjenih u stjecaju te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika.
7.1. Pored navedenog, okrivljenik u prigovoru nije dokazno potkrijepio razloge koje bi ovaj sud mogao razmatrati kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji granične policije Vrbanja u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
