REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7231/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LĆ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog LĆ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 30. lipnja 2025., KLASA: 211-07/25-1/10362, URBROJ: 511-15-07-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog LĆ, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljeni LĆ za prekršaje iz članka 51. stavka 5., članka 216. stavka 3., članka 163. stavka 8., članka 199. stavka 8. i članka 199. stavka 9. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u izreci prekršajnog naloga, ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 4.480,00 eura (četiritisućečetiristoosamdeset eura) dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog LĆ, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije ukida.

III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog LĆ, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni LĆ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 30. lipnja 2025., KLASA: 211-07/25-1/10362, URBROJ: 511-15-07-25-1, okrivljeni LĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5., članka 216. stavka 3., članka 163. stavka 8., članka 199. stavka 8. i članka 199. stavka 9. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.480,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 408,78 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dvanaest mjeseci.

2. Okrivljeni LĆ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Ovaj je sud primijetio da izdavatelj prekršajnog naloga u izreci istoga, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu (što je izdavatelj prekršajnog naloga ispravno učinio, no bez da je prethodno utvrdio pojedinačne kazne za prekršaje).

4.2. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 4.480,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaje iz članka 199. stavka 8., članka 199. stavka 9. i članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio minimalne zakonom propisane novčane kazne u iznosu od 1.320,00 eura, dok je za prekršaje iz članka 51. stavka 5. i članka 163. stavka 8. istog zakona utvrđena novčana kazna u fiksno propisanim iznosima od 130,00 eura, uvećano za iznos od 260,00 eura po osnovi članka 293. stavka 2. istog zakona.

4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju, a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istih. Navodi kako nije bilo štete trećim osobama niti imovini pa smatra da su izrečena kazna i zaštitna mjera previsoko određene. Ističe vrlo loše socioekonomske prilike u obitelji i kako želi položiti vozački ispit u što kraćem vremenu jer mu je to neophodno za posao i životnu egzistenciju. Slijedom navedenog moli da mu se novčana kazna smanji i odobri obročna otplata, predlaže smanjenje izrečene zaštitne mjere.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjene prekršaje iz članka 199. stavka 8., članka 199. stavka 9. i članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), a prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku kazne utvrdilo u minimalno propisanim iznosima blaže vrste kazne, dok je novčana kazna za preostala dva djela utvrđena u fiksno propisanim iznosima (kazna u iznosu od 130,00 eura za djelo iz članka 51. stavka 5. i članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), uvećano za iznos od 260,00 eura po osnovi članka 293. stavka 2. istog zakona. Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 8., članka 199. stavka 9. i članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti na cestama, koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za te prekršaje, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela. Slijedom navedenog ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona i smatra da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja, ugovora o najmu stana i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.

6.2. Međutim, imajući u vidu molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne i ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, opravdavaju takvu odluku.

7. U odnosu na odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da se izricanjem zaštitne mjere neće postići svrha propisana odredbama članka 51. i 58. Prekršajnog zakona. Naime, okrivljenik je počinio prekršaj zbog toga što nema položen vozački ispit pa se svrha prekršajnih sankcija neće ostvariti izricanjem predložene zaštitne mjere, već poticanjem svijesti o potrebi polaganja vozačkog ispita (za koji okrivljenik navodi da želi položiti u što kraćem vremenu), čime  bi se otklonili uvjeti koji omogućavaju ponovno činjenje istog prekršaja. Slijedom navedenog, pobijani je prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vukovar u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.