REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6381/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EK, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog EK, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 23. siječnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/1440, URBROJ: 511-12-36-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog EK i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljeni EK za prekršaje iz članka 44. stavka 4. i članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u točki 1. i 2. izreke prekršajnog naloga, ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.350,00 eura (tisućutristopedeset eura) dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog EK, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom EK, na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog EK, odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni EK obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 23. siječnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/1440, URBROJ: 511-12-36-25-1, okrivljeni EK proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 44. stavka 4. i članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.600,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.

2. Okrivljeni EK je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima prekršajnog postupka, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o izricanju ukupne novčane kazne za prekršaje počinjene u stjecaju.

4.2. Izdavatelj prekršajnog naloga je za prekršaj iz točke 1. izreke (prekršaj iz članka 44. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom fiksnom iznosu od 30,00 eura, a za prekršaj iz točke 2. izreke (prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) naveo zakonski raspon novčane kazne za predmetni prekršaj u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura te potom temeljem članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.600,00 eura. Dakle, izdavatelj prekršajnog naloga u točki 2. izreke istoga nije utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaj u stjecaju, već iz ukupne novčane kazne proizlazi da je okrivljeniku za taj prekršaj utvrđena novčana kazna iznad propisanog minimuma u iznosu od 1.570,00 eura, bez da je izdavatelj prekršajnog naloga za takvu odluku dao posebne razloge.

4.3. Ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj i ako se novčana kazna izriče iznad propisanog zakonskog minimuma navesti za to posebne razloge, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je u točki 2. izreke prekršajnog naloga naveo samo zakonski raspon novčane kazne za predmetni prekršaj, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

4.4. Slijedom navedenog, iz ukupno izrečene novčane kazne nije moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku te je došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. S obzirom da u obrazloženju prekršajnog naloga nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, ovaj drugostupanjski sud preinačio je prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da je okrivljeniku za prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrdio kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, što predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj, za prekršaj iz članka 44. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom fiksnom iznosu od 30,00 eura i izrekao ukupnu novčanu kaznu za prekršaje u stjecaju u iznosu od 1.350,00 eura.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istih. Navodi kako prema njegovom mišljenju mjesto počinjenja prekršaja nije naseljeno mjesto, a kako je sam prekršaj počinio nesvjesno jer se vraćao kući kako bi pomogao ocu kojem je pozlilo. Ističe loše imovno stanje i kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog obavljanja posla koji je terenske naravi i osobnih prilika. Iz navedenih razloga moli da ga se oslobodi plaćanja kazne i troškova prekršajnog postupka i ukidanje zaštitne mjere, podredno moli ublažavanje izrečene novčane kazne ili da mu se omogući plaćanje novčane kazne u mjesečnim obrocima.

5.1. Okrivljenik je u prilog vlastitim navodima, u skladu s odredbom članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, dostavio izjavu poslodavca Meja d.o.o. od 20. veljače 2025. iz koje proizlazi da je okrivljeniku radi obavljanja posla potrebno posjedovanje osobnog automobila i važeće vozačke dozvole, potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Sinj od 14. veljače 2025. o visini dohotka i primitaka te medicinsku dokumentaciju na ime VK (otac okrivljenika).

6. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena previsoka novčana kazna. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku utvrdilo novčanu kaznu iznad zakonom propisanog minimuma za počinjene prekršaje (fiksni iznos kazne od 30,00 eura za prekršaj iz članka 44. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prema stanju spisa iznos kazne od 1.570,00 eura za prekršaj iz članka 53. stavka 3. istog zakona. S obzirom da u spisu nema podataka da je okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama niti izdavatelj prekršajnog naloga to ističe u obrazloženju prekršajnog naloga, dok je za predmetni prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, to ovaj sud smatra da izricanje novčane kazne iznad zakonom propisanog minimuma, a bez da za to postoje konkretne okolnosti koje bi to opravdale te bez da je izdavatelj prekršajnog naloga za takvu odluku dao posebne razloge, nije osnovano.

6.1. Stoga je ovaj sud okrivljeniku za prekršaje iz članka 44. stavka 4. i članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa izrekao ukupnu novčanu kaznu od 1.350,00 eura u visini zakonom propisanog minimuma, smatrajući da je taj iznos kazne primjeren stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, uzevši u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja i ukupne prilike na strani okrivljenika, kako je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.l

6.2. Okrivljenik u prigovoru nije iznio dostatne razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Stoga, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru.

6.3. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina kazne i ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, opravdavaju takvu odluku.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji prekršaj je zbog njegove težine alternativno propisana kazna zatvora do 60 dana pa takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti takve prekršaje upravljajući motornim vozilom. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga, odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada je riječ o inkriminiranim djelima, a kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.

7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti na strani okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

8. Odluku o troškovima prekršajnog postupka okrivljenik pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, imajući u vidu da je visina paušalne svote određena po prvostupanjskom tijelu vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), to ovaj sud smatra da nije dovedeno u pitanje da bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena egzistencija okrivljenika ili osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.