Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-362/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pokojne GC, rođene G, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1943., umrle **.**.2020., odlučujući o žalbi nasljednice FC, koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica iz [adresa], protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7079/2020-11 od 7. ožujka 2022., 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednice FC kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7079/2020-11 od 7. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7079/2020-11 od 7. ožujka 2022. odlučeno je:

¨I. Prekida se ostavinski postupak iza pok. GC, rođ. G, [adresa], rođene **.**.1943., a preminule **.**.2020., državljanke Republike Hrvatske.

II. PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upućuje se da u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak protiv FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja da 41/100 dijela stana na adresi [adresa], ne ulazi u ostavinu iza pok. GC zbog učinjenih radova i ulaganja kćeri ostaviteljice PC u navedenu nekretninu. III/ PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upućuje se da u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak protiv FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja da je FC nedostojna za nasljeđivanje iza ostaviteljice.

III. Prekid ostavinskog postupka trajati će do okončanja parničnog postupka na pokretanje kojeg su stranke upućene ovim rješenjem.

IV. PC dužna je o pokretanju parničnog postupka obavijestiti sud dostavom primjerka tužbe u roku od 15 dana od pokretanja parničnog postupka.

V. Ukoliko stranka u roku navedenom u točki II. i III. izreke ovoga rješenja ne pokrene parnični postupak, ostavinski postupak će se nastaviti i dovršiti na temelju podataka u spisu, bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg je upućena na pokretanje parničnog postupka.¨.

2. Nasljednica FC pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih navoda. Navodi da PC godinama bez pravne osnove stanuje u stanu koji je predmet ostavinskog postupka te da se od 2008. godine vodi parnica radi njenog iseljenja, a koja je sada u prekidu zbog smrti ostaviteljice. Ističe da se ulaganjem u tuđu nekretninu ne može steći vlasništvo već eventualno obveznopravni zahtjev, a pri tome ukazuje da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-613/08 od 9. studenog 2017., dijelom preinačenom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-91/2018 od 13. prosinca 2018., odbijen zahtjev PC za utvrđenje da je suvlasnica predmetne nekretnine za 1/3 dijela temeljem darovanja, naloženo ostaviteljici da joj po osnovi ulaganja u nekretninu isplati iznos od 65.233,11 kuna, uz odbijanje zahtjeva PC za isplatu iznosa od 506.408,89 kuna s osnove ulaganja u nekretninu, dok je u ponovljenom prvostupanjskom postupku presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-52/2019 od 16. siječnja 2020. naloženo PC i njenom suprugu VC iseliti iz predmetne nekretnine te ostaviteljici isplatiti naknadu za korištenje u iznosu od 402.610,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama. Smatra da je time već pravomoćno odlučeno o pravima PC s osnove ulaganja u predmetnu nekretninu. Nadalje, navodi da je PC umanjila imovinu ostaviteljice time što ju je bespravnim korištenjem stana spriječila u ostvarivanju prihoda od najma stana, da nije živjela u zajednici s ostaviteljicom, a koja je od 1997. smještena u ustanovu. Smatra da je u pogledu iseljenja i isplate naknade za korištenje u tijeku postupak te ukazuje na litispedenciju jer je navedeni postupak prekinut zbog smrti ostaviteljice, u navedenom postupku tužiteljice-protutuženice, a da je smrću ostaviteljica ona stupila u procesni položaj ostaviteljice kao njena nasljednica. Smatra da su radnje F usmjerene na odugovlačenje postupaka, kao i da su njene tvrdnje o nedostojnosti žaliteljice (DC) za nasljeđivanje paušalne i da ih ničim ne dokazuje, pored činjenice da je ona kao kćerka godinama skrbila o pokojnoj majci, bila njen skrbnik, kao takva komunicirala s [obrt] i financijski skrbila o majci kojoj je PC onemogućila da ostvari potrebna sredstva za život. Slijedom navedenog, predlaže da sud postupi sukladno čl. 189. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, u vezi s čl. 224. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, podredno prema čl. 224. st. 3. Zakona o nasljeđivanju.

3. U odgovoru na žalbu PC tvrdi da je parnica koju žaliteljica spominje još uvijek u tijeku, da je ona živjela s majkom kao član domaćinstva, otplaćivala rat za stan koji je imala zakonsko pravo otkupiti, za razliku od žaliteljice, ulagala u nekretninu i snosila troškove iste. Ukazuje da odvjetnica žaliteljice nije priložila punomoć za zastupanje u spomenutoj parnici, a niti je obavijestila [obrt] o činjenici da je ona povukla svoju protutužbu u smislu činjenice da je podneskom od 25. listopada 2012. odustala od potraživanja s osnove ulaganja u stan. Tvrdi da je u spomenutoj parnici počinjeno više povreda u smislu zastupanja interesa njene majke te da je sud bez osnove zanemario njeno odustajanje od zahtjeva za isplatu ulaganja. Tvrdi da njena sestra DC nije brinula o majci i da je od 2005. iznajmljivala dio stana koji je majka koristila, dok je ona koristila drugi dio stana.

4. Žalba nasljednice FC je neosnovana.

5. Predmet postupka je utvrđivanje ostavine i nasljednika iza pok. GC umrle **.**.2020.

6. Prvostupanjski sud pobijanu odluku temelji na utvrđenjima:

- da su zakonskim nasljednicama ostaviteljice utvrđene njene kćerke PC i FC,

- da je nasljednica PC u postupku pred javnim bilježnik istaknula zahtjev da je temeljem ulaganja u stan, osiguranjem dijela sredstava za otkup stana, plaćanjem režija, adaptacijom i preuređenjem stana i to dijela stana površine 49,50 m2, stekla vlasništvo 41/100 dijela istog pa da taj dio ne ulazi u ostavinu ostaviteljice, da dio stana od 30,00 m2 (u naravi dnevna soba u stanu) ne ulazi u ostavinu jer je isti dio stekla darovanjem ostaviteljice,

- da je nasljednica PC tijekom ostavinskog postupka prigovorila da je FC nedostojna za nasljeđivanje jer je u više navrata ostaviteljicu dovela u bolnicu u pretučenom stanju, dok je jednom prilikom policija pozvana na adresu ostaviteljice koja je, za boravka FC u stanu, vikala da će je ista ubiti,

- da je u vezi ulaganja u predmetni stan i suvlasništva PC vođena parnica u kojoj je pravomoćno odlučeno o vlasništvu PC u pogledu dijela stana od 30,00 m2 temeljem darovanja, kao i o obvezi isplate ostaviteljice temeljem ulaganja u stan,

- da su parnici koja je u tijeku između ostaviteljice i PC zahtjevi PC temelje na različitoj pravnoj osnovi i između različitih osoba pa da nema litispedencije, a niti se u preostalom dijelu radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u vezi članka 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., utvrđeno je kako prilikom donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8. Odredbama čl. 224. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje u tekstu: ZN) je propisano:

(1) Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice:

1. o kojima ovisi sastav ostavine,

2. o kojima ovisi predmet zapisa.

(2) Sud neće prekinuti postupak u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.

9. Iz tvrdnji nesporno utvrđene zakonske nasljednice ostaviteljice PC proizlazi da je ista nakon otvaranja nasljedstva prigovorila da je za života ostaviteljice ulaganjem pridonijela da se imovine ostaviteljice poveća i da je s osnove tih ulaganja, u vidu plaćanja dijela cijene otkupa stana u vrijeme dok je s ostaviteljicom živjela u istom kućanstvu, časom smrti ostaviteljice stekla pravo na 41/100 dijela stana, a koji dio da odgovara vrijednosti za koju se njenim doprinosom imovina ostaviteljice povećala dok su živjele u zajednici, pa da taj dio ne ulazi u ostavinu ostaviteljice.

10. Obzirom nasljednica FC osporava tvrdnje nasljednice PC, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji spor o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine u navedenom dijelu, kao i da je pravilno utvrdio da navedenu činjenicu nije moguće utvrditi temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-613/08 od 9. studenog 2017., dijelom preinačene presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-91/2018 od 13. prosinca 2018. Naime, navedenom presudom je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje vlasništva 1/3 dijela istog stana no temeljem darovanja, kao i o dijelu obveze isplate ulaganja u nekretninu, no istom nije odlučeno, niti je moglo biti odlučeno obzirom se postupak vodio za života ostaviteljice, o vlasništvu stečenom kroz pravni institut izdvajanja iz ostavine, kao osnovu stjecanja vlasništva trenutkom smrti ostavitelja i to pod pretpostavkama koje su propisane čl. 75 ZN-a (shvaćanja VSRH u presudi poslovni broj Rev-810/2019-2 od 12. travnja 2022.). Naime, izdvajanje ostavine temeljem zahtjeva zakonskog nasljednika pretpostavlja da se radi o imovini koja je u trenutku ostavitelja bila imovina ostavitelja i koja je u trenutku smrti bila takvog opsega i vrijednost zbog ulaganja koje je zakonski nasljednik vršio za vrijeme dok je živio u kućanstvu s ostaviteljem te je za odluku o takvom zahtjevu nasljednika nužno utvrditi je li imovina ostavitelj povećana ulaganjima zakonskog nasljednika tijekom trajanja života u zajedničkom kućanstvu s ostaviteljem, radi čega nema niti može biti govor o tome da se u parnici koju je ostaviteljica vodila protiv istog nasljednika za života odlučilo o stjecanju vlasništva temeljem ovog instituta, iako odluka donesena u takvoj parnici u kojoj se raspravlja o ulaganjima u nekretninu i korištenju nekretnine, činjenično može biti od utjecaja na ishod spora o pravu na izdvajanje iz ostavine, u smislu ocjene dokaza postojanja zakonskih pretpostavki za izdvajanje imovine iz ostavine. Pri tome se ukazuje da iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-613/08 od 9. studenog 2017., dijelom preinačene presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-91/2018 od 13. prosinca 2018., proizlazi da se zahtjev PC za isplatu ulaganja u nekretninu u odnosu na tuženicu, ovdje ostaviteljicu, temeljio na pravnom institut prava poštenog posjednika na isplatu nužnih i korisnih troškova u smislu 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14.), za koji je odlučno da je osoba bila pošteni posjednik i imala nužne i korisne troškove na nekretnini, dok je kod izdvajanja ostavine pretpostavka da je povećala vrijednost nekretnine ulaganjima koje je vršila dok je živjela u zajednici s ostaviteljicom.

11. U odnosu na pobijanu prvostupanjsku odluku kojom je nasljednica PC upućena protiv nasljednice FC pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je FC nedostojna za nasljeđivanje, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski pravilno primjenom čl. 222. st. toč. ZN-a, u vezi s čl. 225. st. 1. ZN-a, uputio PC na pokretanje parnice radi utvrđenja nedostojnosti FC za nasljeđivanje ostaviteljice i to stoga što je PC i prigovoru radi nedostojnosti za nasljeđivanje navela razlog iz čl. 125. toč. 1. ZN-a odnosno tvrdnju da je majke, prilikom boravka u prostoru s FC i dolaska policije, vikala s prozora ¨da će je ubiti¨ i upravo je na njoj teret dokaza ove sporne činjenice.

12. Uzimajući u obzir da je sporno pravo FC na nasljeđivanje ostaviteljice u vidu nedostojnosti za nasljeđivanje, a u odnosu na prijedlog žaliteljice za primjenu čl. 224. st. 3. ZN-a, ukazuje se da u konkretnom slučaju nema uvjeta za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju u smislu raspoređivanja dijela nesporne ostavine ostaviteljice jer isto pretpostavlja ispunjenje pretpostavki iz čl. 231. ZN-a, odnosno da nije sporno pravo nasljednika na nasljedstvo, već samo sastav ostavine.

13. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Bušković