REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

91. P-2493/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja KNEZ d.o.o., Komin, Dubovec Bisaški 11A, OIB: 56326161322 kojeg zastupa punomoćnik Robert Jančik, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 62/I, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 3.460,69 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2023. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tuženiku naloženo, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 3.548,90 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2023. do isplate.

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu iznosa od 12.4901,61 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2023. do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

II/ Svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 19. veljače 2022. oko 9 sati došlo do prometne nesreće u kojoj je došlo do oštećenja vozila reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja. Prometna nesreća se dogodila na magistralnoj cesti Zagreb – Varaždin, u mjestu Blažev Dol, a vozilom tužitelja je upravljao zakonski zastupnik ČK te se kretao spomenutom magistralnom cestom u smjeru Zagreba kada je na njega naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač DK. Vozilo kojim je upravljao DK se kretalo iz sporedne ceste te je do naleta došlo na način da je istim oduzeo pravo prvenstva vozilu kojim je upravljao tužitelj. Tužitelj smatra da je za ovu prometnu nesreću isključivi krivac vozač DK protiv kojeg je pokrenut i kazneni postupak, a njegovo vozilo na temelju police broj [broj police] je osigurano kod tuženika koji je dužan naknaditi ovu štetu. U ovoj prometnoj nesreći je došlo do oštećenja vozila u vlasništvu tužitelja, marke BMW X6 30 D X DRIVE, godine proizvodnje 2010. Služba tuženika je u postupku izvida štete ocijenila da popravak vozila nije ekonomski isplativ pa je utvrđeno da se radi o totalnoj šteti. Tužitelj ocjenjuje da je u vrijeme štetnog događaja tj. na dan 19. veljače 2022. vrijednost vozila iznosila 24.000,00 EUR, a da je vrijednost ostatka vozila 4.500,00 EUR. Tužitelj bi zadržao ostatak vozila pa se ukazuje razlika naknade štete u iznosu od 19.500 € koju je obvezan naknaditi tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu zahtjeva te navodi da je 8. ožujka 2023. isplatio tužitelju 9.633,97 EUR na ime naknade štete. Visina je sporna jer je tužitelj upravljao vozilom brzinom većom od dozvoljene, a šteta je previsoko zatražena. U prilog navedenoj činjenici tuženik je dostavio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Dražena Jeđuda. Također, tužitelj nema pravo na uračunavanje PDV-a u visinu štete. Tuženik je osporio zatraženi tijek zatezne kamate.

3. Tužitelj je u podnesku od 16. travnja 2024. naveo da čini nespornim da je tužitelju isplaćen dio štete u iznosu od 9.633,97 EUR. Naveo je da su nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda izrađeni jednostrano i po nalogu tuženika pa da stoga nije prihvatljiv za tužitelja.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u isprave koje prileže spisu i to: preslika prometne dozvole vozila reg. oznake [registarska oznaka] (list 6 spisa), izvid štete broj 228210511760 (list 7 spisa), zapisnik o očevidu, klasa: 211-04/22-K/574 od 4. rujna 2022. (list 9-14 spisa), izjava o poreznom statusu u svezi s odbitkom pretporeza po osobnom automobilu ili drugom prijevoznom sredstvu koje se koristi za osobni prijevoz (list 33 spisa), izjava o poreznom statusu (list 34 spisa), nalaz i mišljenje univ. spec. traff Dražena Jeđuda (list 35-42 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka DK te je sud izvršio uvid u njegov iskaz (list 49 spisa) te dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja ČK te je sud izvršio uvid u njegov iskaz (list 49 spisa). U postupku je proveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila mr. sc. Robertu Spudiću te je sud izvršio uvid u pisani nalaz i mišljenje (list 58-63 spisa), dopunu nalaza i mišljenja (list 77-81) te usmeni iskaz dan na glavnoj raspravi (list 93 spisa).

5. Sud nije proveo po tuženiku predloženi dokaz za provođenjem financijskog vještačenja te pribavom knjigovodstvene dokumentacije tužitelja s obzirom da provođenje navedenih dokaza nije bilo potrebno za utvrđenje odlučnih, a spornih činjenica među strankama. U ovoj pravnoj stvari svako bi daljnje provođenje daljnjih dokaza bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka iz članka 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), odnosno dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je tužbom tražio od tuženika isplatu iznosa naknade štete od 19.500,00 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2023. do isplate.

7. Međutim, u podnesku od 25. rujna 2025. tužitelj djelomično povlači tužbu, uređuje i specificira tužbeni zahtjev te predlaže sa sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.009,39 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2023. do isplate.

8. S obzirom da je do povlačenja tužbe došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, za povlačenje tužbe je potreban pristanak tuženika (članak 193. stavak 1. ZPP-a). Budući da je tuženik 20. listopada 2025. primio podnesak tužitelja od 25. rujna 2025. kojim je tužitelj povukao tužbu za iznos od 12.490,61 EUR sa zateznom kamatom smatra se da je o povlačenju tužbe obaviješten, a nije se u roku od 15 dana o tome nije izjasnio, pa se sukladno stavku 2. citiranog članka ZPP-a smatra se da je pristao na povlačenje. Stoga, postupak je nastavljen u odnosu na tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 7.009,39 EUR.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.009,39 EUR na ime naknade totalne štete na vozilu u vlasništvu tužitelja koja je nastala kao posljedica štetnog događaja od 19. veljače 2022., a za kojeg tužitelj smatra odgovornim osiguranika tuženika.

11. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja od 19. veljače 2022. niti da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta. Također nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime predmetne štete iznos od 9.633,97 EUR.

12. Između stranaka je sporna dinamika nastanka štetnog događaja i pitanje odgovornosti vozača vozila u vlasništvu tužitelja, odnosno sporno je postoji li u konkretnom slučaju doprinos tužitelja u nastanku i visini štete. Također, sporna je visina štete, ima li tužitelj pravo na uračunavanje iznosa PDV-a u iznos štete te tijek zatezne kamate.

13.U odnosu na postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu sud navodi kako slijedi.

14. Da bi postojala odgovornost tuženika, kao osiguratelja štetnika, za naknadu štete, tužitelj je dužan dokazati postojanje štete, štetne radnje, uzročno - posljedičnu vezi između štete i štetne radnje i protupravnost u objektivnom smislu, dok se krivnja (obična nepažnja) predmnijeva (arg. iz članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

15. Odredbom članka 1072. stavak 1. ZOO-a je propisano da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo odgovoran za štetni događaj, dok je stavkom 2. propisano da ukoliko postoji obostrana krivnja da svaki vlasnik odgovara drugome razmjerno stupnju svoje krivnje. Stoga, za razjašnjenje međusobnih odnosa između vlasnika motornih vozila se primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje.

16. Iz iskaza svjedoka DK proizlazi da je predmetnog dana izlazio sa sporedne ceste te naletio na vozilo koje se kretalo glavnom cestom. Svojim je vozilom udario u prednji kraj drugog vozila te se zavrtio na cesti. Trenutno se vezano za prometnu nesreću protiv njega vodi kazneni postupak. Točnog momenta izlaska na glavnu cestu se ne sjeća do samog udarca.

17. Zakonski zastupnik tužitelja ČK je u svom iskazu naveo da se toga dana kretao magistralnom cestom Zagreb – Varaždin u smjeru Zagreba te je iznenada na njega naletjelo vozilo sa sporedne ceste koje nikako nije mogao primijetiti jer je došlo iznenada. Ograničenje brzine na tom dijelu ceste je bilo 50 km/h, da se on kretao brzinom od 50 km/h te mu je taj dio ceste poznat s obzirom da živi u blizini, odnosno poznato mu je da je to raskrižje nepregledno pa tu uvijek vozi oprezno. Naveo je da prije samog udarca nije uočio vozilo koje je dolazilo iz sporedne ulice, a da radnju kočenja nije poduzeo upravo iz razloga što nije mogao uočiti vozilo.

18. Stalni sudski vještak za cestovni promet mr. sc. Robert Spudić, dipl. ing je u svom mišljenju naveo da međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima proizlazi da je osobni automobil tužitelja prednjim desnim dijelom vozila naletio na prednji lijevi dio osobnog automobila osiguranika tuženika. Brzina kretanja osobnog automobila tužitelja na početku tragova struganja prednjeg lijevog kotača je iznosila oko 67,7 km/h. Da se vozilo zaustavljalo intenzivnim kočenjem, moglo se pri brzini od oko 67,7 km/h zaustaviti na putu od oko 36,8 m, a kroz vrijeme od oko 3,2 s. Vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće utvrditi kakva je bila dinamika uključivanja osobnog automobila osiguranika tuženika, u smislu je li osiguranik tuženika iz zaustavnog položaja dostigao sudarnu brzinu, ili je kontinuirano održavao brzinu uključivanja na glavnu prometnicu, ili je na neki drugi način mijenjao dinamiku vožnje. Kako se osobni automobil tužitelja na početku tragova struganja prednjeg lijevog kotača kretao brzinom od oko 67,7 km/h, u trenutku kada je vozač osiguranika tuženika započeo s uključivanjem na glavnu prometnicu, osobni automobil tužitelja se nalazilo od mjesta kontakta udaljen oko 22,6 m. U ovom slučaju proizlazi da se osobni automobil tužitelja nije mogao zaustaviti prije naleta na osobni automobil osiguranika tuženika jer je zaustavni put kočenjem osobnog automobila tužitelja za brzinu od oko 67,7 km/h, iznosio oko 36,8 m. Vještak nadalje navodi da ukoliko je vozač osobnog automobila osiguranika tuženika obavljao kontinuiranu radnju uključivanja na glavnu prometnicu bez zaustavljanja, tada je prosječnom brzinom od oko 15-20 km/h, put od oko 3,5 m do mjesta kontakta prešao u vremenu od oko 0,7 s. Kako se osobni automobil tužitelja na početku tragova struganja prednjeg lijevog kotača kretao brzinom od oko 67,7 km/h, u trenutku kada je vozač osobnog automobila osiguranika tuženika započeo s uključivanjem na glavnu prometnicu, osobni automobil tužitelja se nalazilo od mjesta kontakta udaljeno oko 13,2 m. I u ovom slučaju proizlazi da se osobni automobil tužitelja nije mogao zaustaviti prije naleta na osobni automobil osiguranika tuženika jer je zaustavni put kočenjem osobnog automobila tužitelja za brzinu od oko 67,7 km/h, iznosilo oko 36,8 m.

19. Vještak u svom mišljenju zaključno navodi da prometne nesreće ne bi došlo prvenstveno da se vozač osobnog automobila osiguranika tuženika prije poduzimanja prolaska kroz raskrižje, uvjerio da tu radnju može izvesti na siguran način, bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu. Naime, s obzirom na pregledno raskrižje vozač osobnog automobila osiguranika tuženika je mogao na vrijeme uočiti osobni automobil tužitelja. Također, pod uvjetom da je osiguranik tuženika započeo s uključivanjem u raskrižje iz zaustavnog položaja, tužitelj bi izbjegao nalet na osobni automobil osiguranika tuženika da se kretao brzinom jednakom ili manjom od oko 50 km/h. Pod uvjetom da je osiguranik tuženika započeo s uključivanjem u raskrižje brzinom bez zaustavljanja, tužitelj bi izbjegao nalet na osobni automobil osiguranika tuženika da se kretao brzinom jednakom ili manjom od oko 35,3 km/h. Dozvoljena brzina vožnje prema prometnom pravilu iznosila je 50 km/h.

20. U svom usmenom iskazu vještak je naveo da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom veličina oštećenja na vozilu bi bila ista, međutim sama oštećenja koja bi nastala na osobnom automobilu tehničkim putem ne može utvrditi. S obzirom na sudarni preklop između vozila gdje je na osobnom automobilu tužitelja oštećen prednji dio vozila u desnom dijelu te prednji desni bočni dio vozila, da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom razlika u sudarnoj brzini bi bila oko 16,7 km/h, a da li bi bili oštećeni pojedini dijelovi vozila tehničkim putem ne može se očitovati. Također, vještak je naveo da šteta obračuna bez PDV-a iznosi 13.609,80 EUR.

21. Tužitelj je nakon izrade nalaza i mišljenja podneskom od 25. rujna 2025. specificirao tužbeni zahtjev te naveo da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 9.633,97 EUR. Također, tužitelj smatra da je realno da se u ovoj pravnoj stvari na strani tužitelja utvrdi 5% podijeljene odgovornosti. Stoga, tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev te potražuje isplatu naknade štete u iznosu od 7.009,39 EUR (iznos visine štete od 17.012,27 EUR umanjeno za plaćeni iznos od 9.633,97 EUR te umanjeno za 5% doprinosa tužitelja nastanku štete).

22. Odredbom članka 12. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., dalje u testu: ZSPC) propisano je da su se sudionici u prometu dužni držati ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, a odredbom članka 34. stavak 1. ZSPC-a određeno je da su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

23. Nadalje, odredbom članka 43. stavak 1. ZSPC-a općenito je određeno da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, dok je stavkom 2. citiranog članka određeno da je prije započinjanja radnji iz stavka 1. vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Odredbom članka 57. stavak 4. ZSPC-a je propisano da vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

24. Dakle, u konkretnom slučaju protupravnost ponašanja vozača vozila u vlasništvu tužitelja ogleda se u činjenici što je upravljao vozilom brzinom većom od dopuštene za 17,7 km/h, a protupravnost osiguranika tuženika u tome što se prije poduzimanja radnje prolaska kroz raskrižje (ulazak vozila na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska) nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu.

25. Međutim, s obzirom na krivnju i težinu posljedica, sud smatra da su osnovani navodi tužitelja da je tužiteljev udio u šteti maksimalan u omjeru od 5%.

26. Naime, nedvojbeno je da do prometne nesreće ne bi došlo da se vozač automobila osiguranika tuženika prije poduzimanja prolaska kroz raskrižje uvjerio da tu radnju može izvesti na siguran način, bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu. To sve posebno uzimajući u obzir da je raskrižje na kojem se dogodila prometna nesreća pregledno, odnosno cijelo je vrijeme osiguranik tuženika imao dobru preglednost i vidljivost, dakle nedvojbeno je vidio/mogao vidjeti vozilo tužitelja te je mogao odustati od uključivanja na glavnu cestu do prolaska osobnog automobila kojim je upravljao zakonski zastupnik tužitelja. Treba svakako uzeti u obzir i okolnost koja proizlazi iz Zapisnika o očevidu od 4. rujna 2022. (list 9-14 spisa) da je osiguranik tuženika neposredno nakon nastanka štetnog događaja bio pozitivan na test alkohola i droge. Također, iz usmenog iskaza vještaka je razvidno da bi oštećenja na vozilu tužitelja bila ista čak i da se vozač vozila u vlasništvu tužitelja kretao dopuštenom brzinom.

27. Stoga, na temelju provedenog postupka sud je utvrdio da za nastanak predmetnog štetnog događaja postoji krivnja osiguranika tuženika uz postojanje doprinosa tužitelja nastanku štete u omjeru od 5%.

28. Visinu štete na vozilu tužitelja sud je utvrdio uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka (list 77-81 spisa) i usmeni iskaz vještaka na ročištu (list 93 spisa). Naime, stvarna (tržišna) vrijednost automobila tužitelja je 22.804,65 EUR, a vrijednost ostatka osobnog automobila (spašenih dijelova) iznosi 5.792,38 EUR. Stoga ukupna visina štete na vozilu tužitelja iznosi 17.012,27 EUR - u iznos uračunat PDV, odnosno 13.609,80 EUR - iznos bez PDV-a. Sud ističe da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u pogledu utvrđenja visine materijalne štete na vozilu.

29. Prilikom izračuna visine štete tužitelj je u zahtijevani iznos obračunao i iznos PDV-a te se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na visinu štete s uključenim PDV-om. Tuženik u tijeku postupka tvrdi da tužitelj nema pravo na isplatu naknade štete s uključenim PDV-om pa je stoga sporno pravno pitanje obuhvaća li naknada štete i iznos poreza na dodanu vrijednost.

30. Uvidom u Izjavu o poreznom statusu u svezi s odbitkom pretporeza na osobnom automobilu ili drugom prijevoznom sredstvu koje se koristi za osobni prijevoz (list 33 spisa) sud je utvrdio da je ovlaštena osoba tužitelja dana 6. svibnja 2022. dala izjavu da se osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koristi – nabavlja se za daljnju prodaju te se za nabavku dobara i usluga u svezi s gore navedenim vozilom može ostvariti odbitak pretporeza u iznosu od 100 % prema članku 12. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u (NN 115/2016). Iz izjave o poreznom statusu i načinu likvidacije štete na vozilu od 26. travnja 2022. je razvidno da je tužitelj kao vlasnik oštećenog vozila naveo da je obveznik poreza na dodanu vrijednost, da se oštećenim predmetom služi u poduzetničke svrhe te da se oštećeni predmet vodi u knjizi dugotrajne imovine.

31. Prema odredbi članka 1085. stavak 1. ZOO-a odgovorna osoba (a time i osiguravatelj) dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je stavkom 4. istog članka propisano da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Prema tome, kada tužitelj svoj zahtjev temelji na osiguranju od odgovornosti za štetu te ako je taj zahtjev osnovan, a što je u konkretnom slučaj, tada osiguravatelj odgovara oštećeniku za punu naknadu štete, a to znači da je dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala ili kada uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće, kao što je slučaj kada se radi o tzv. totalnoj šteti na vozilu, dužan je isplatiti odgovarajuću svotu novca na ime te naknade.

32. Odredbom članka 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

33. Dakle, ako je za uspostavu prijašnjeg stanja oštećeniku potreban i trošak PDV-a tada naknada štete uključuje i taj trošak, bez obzira radi li se o totalnoj šteti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-512/2023) ili još nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.

34. Međutim, ako tužitelj za nabavku dobara i usluga u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti može ostvariti odbitak pretporeza u iznosu od 100% u smislu odredbe članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24) tada tužiteljeva imovina neće biti umanjena za iznos PDV-a u smislu odredbe članka 1090. ZOO-a. U takvom slučaju, oštećenik nema pravo potraživati porez na dodanu vrijednost za koji iznos mu imovina nije (neće biti) umanjena.

35. Slijedom svega navedenoga, tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na naknadu štete u iznosu koji ne obuhvaća iznos PDV-a.

36. S obzirom da ukupan iznos štete koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju iznosi 13.609,80 EUR, uzimajući u obzir da je tuženik na ime pretrpljene štete tužitelju isplatio iznos od 9.966,97 EUR te uzimajući u obzir utvrđeni doprinos tužitelja nastaloj šteti od 5%, ukupan iznos naknade štete koju je dužan isplatiti tužitelju iznosi 3.460,69 EUR.

37. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripada i zatezna kamata, a u odnosu na tijek zateznih kamata navodi se da obveza tuženika, kao osiguratelja štetnika, na naknadu štete dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva, sukladno odredbi članka 12. stavka 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 15/05, 35/09, 75/09, 76/13 i 152/14), a koji zakon je za predmetnu pravnu stvar lex specialis (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. broj Rev- 2026/2016 od 8. svibnja 2019.)

38. Međutim, tužitelj je zatražio zatezne kamate tekuće od dana 20. veljače 2023. pa je stoga tužitelju sukladno članku 2. ZPP-a i dosuđena zatezna kamata na iznos naknade štete tekuća od 20. veljače 2023. do isplate. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

39. Slijedom svega navedenoga, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.460,49 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2023. do isplate te je odlučeno kao u točki I/ izreke presude.

40. U preostalom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu iznosa od 7.009,39 EUR, a uspio je sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.460,69 EUR, to proizlazi da je uspio u predmetnoj parnici u omjeru od 49,37%, dok je tuženik uspio u omjeru od 50,63%.

42. Dakle, proizlazi da je njihov uspjeh podjednak, slijedom čega je odlučeno da će svaka stranka snositi svoje troškove predmetnog parničnog postupka te je odlučeno kao u točki II/ izreke rješenja.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.