REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1473/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja PO vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 69,75 EUR s zateznim kamatama od 11. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 69,75 EUR tekućih od 11. ožujka 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene točki I. izreke ove presude.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR, s zateznim kamatama od 17. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu na ime zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR tekućih od 17. prosinca 2025. do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj PO, vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnio je dana 11. lipnja 2025. ovom sudu tužbu protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb radi isplate iznosa od 69,75 EUR.

2. U tužbi navodi da je dana 1. kolovoza 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo marke Volkswagen Tiguan 2.0 TDI, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu OO iz [adresa]. Oštećenik je vozilo povjerio tužitelju na popravak, a tužitelj je radove popravka izvršio u skladu s pravilima struke.

3. Dalje se navodi da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku te da su djelatnici tuženika obavili izvid štete pod brojem 232403200575/2, na temelju kojeg je tužitelj izdao račun br. 342/11562/3 u iznosu od 2.039,46 EUR. Međutim, tuženik je po navedenom računu isplatio iznos od 1.969,71 EUR, dok je preostali dio od 69,75 EUR, koji je predmet ovog postupka, ostao neisplaćen. Tužitelj navodi da razlika proizlazi isključivo iz različite cijene radnog sata servisnih radova koju tuženik primjenjuje u obračunu naknade štete.

4. Oštećenik je svoje dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku u cijelosti ustupio tužitelju Ugovorom o ustupu tražbine radi ispunjenja od 7. ožujka 2024., kako bi tužitelj mogao neposredno naplatiti predmetnu tražbinu. Tužitelj ističe da odabir servisa i način popravka vozila predstavljaju pravo potrošača, odnosno oštećenika, te da osiguratelj to pravo ne može ograničiti, bez obzira je li odabrani servis u mreži ugovornih partnera osiguratelja. Prema stavu tužitelja, osiguratelj je dužan nadoknaditi štetu na temelju računa izdanog od strane servisa koji je oštećenik slobodno odabrao. Smatra da bi suprotno postupanje omogućilo osigurateljima da samostalno i arbitrarnim odlukama određuju cijenu sata rada servisnih radionica, što je protivno pravilima tržišnog natjecanja. Takav stav, navodi tužitelj, potvrđen je i od strane Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, kao i dostupne sudske prakse.

5. Isprave koje je tužitelj dostavio uz tužbu su kako slijedi: račun br. 342/11562/3 od 9. veljače 2024. (list 9 spisa), izvid štete br. 232403200575/2 (list 10 spisa), preslika osobne iskaznice OO (list 11 i 12 spisa), dopis tuženika upućen OO predmeta "Ponuda-bez I/S" od 12. veljače 2024. (list 13 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 14 spisa), cjenik radnog sata tužitelja (list 15 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. ožujka 2024. (list 16 i 17 spisa), dopis tužitelja i OO upućen tuženiku predmeta "Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja" od 7. ožujka 2024. (list 18 spisa), e-mail dopis od 18. ožujka 2025. (list 19 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (list 20 do 25 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (list 26 do 30 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (list 31 do 38 spisa), očitovanje HANFA-e (list 39 i 40 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 818/11-2 od 4. lipnja 2014. (list 41 do 44 spisa), smjernice AZTN, Klasa: 034-08/18-01-093 od 20. veljače 2020. (list 45 do 48 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (list 49 do 53 spisa) te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (list 54 do 59 spisa).

6. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u sklopu podneska koji datira od 8. srpnja 2025. U cijelosti osporava navode tužbe, i to nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu zahtjeva. Smatra neosnovanim navode tužitelja da tuženik određuje cijene sata rada servisa. Ističe da tužitelj i tuženik nisu u ugovornom odnosu; tuženik je ugovor sklopio s vlasnikom vozila, te se prava i obveze ostvaruju isključivo između ugovornih strana. Smatra da sporna tražbina nije izvanugovorna šteta, nego obveza iz ugovora o osiguranju te se primjenjuju Uvjeti osiguranja, prema kojima osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka (Uvjeti E. I. (2)). Tuženik nadalje navodi da tužitelj ne tvrdi ni ne dokazuje razloge zbog kojih popravak nije obavljen u ponuđenim servisima, iako je osiguraniku omogućena kvalitetna sanacija po nižim troškovima. Tuženik je stajališta da je isplatom nespornog dijela u cijelosti ispunio svoju obvezu. Također ističe da je oštećenik dužan postupati sukladno načelima Zakona o obveznim odnosima (čl. 8., 10., 1090., 1092.), sprječavati povećanje štete i odabrati ekonomski opravdanu sanaciju. Navodi kako odabir tužiteljevog servisa s bitno višom cijenom sata rada predstavlja neopravdano povećanje troška, koje ne može teretiti tuženika. Tuženik tvrdi da je nadoknadio štetu u visini uobičajenih, tržišnih troškova popravka, pa da je neosnovan zahtjev za plaćanjem dodatnih 69,75 EUR. Podneskom od 8. srpnja 2025. tuženik dostavlja u spis Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 81 do 119 spisa).

7. Tužitelj se podneskom od 18. srpnja 2025. očitovao na sadržaj odgovora na tužbu ostavši u cijelosti kod tužbe i utuženog iznosa od 69,75 EUR, uz osporavanje svih navoda tuženika kao neosnovanih. Tužitelj ističe da ima punu aktivnu legitimaciju, jer mu je oštećenik uredno ustupio dospjelo potraživanje radi ispunjenja, uz urednu notifikaciju tuženiku (čl. 82. ZOO). Nadalje ističe da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz njegove vlastite obrazložene ponude od 12. veljače 2024. kojom je utvrdio osnovanost odštetnog zahtjeva te djelomično isplatio osigurninu (1.969,71 EUR) čime je razlika između iznosa računa i djelomične isplate (69,75 EUR) ostala nepodmirena. Tužitelj naglašava obvezu tuženika kao odgovornog osiguratelja da uspostavi prijašnje stanje (čl. 1085. ZOO) i nadoknadi stvarne troškove popravka. Iznosi stajalište da visina satnice ovlaštenog servisa ne može biti razlog umanjenja naknade odnosno da tuženik nema pravo određivati cijenu rada servisa niti ograničavati naknadu. Tužitelj upućuje na ustaljenu sudsku praksu, uključujući presudu VTS RH Pž-3971/2023 te druge istovrsne odluke, koje potvrđuju da osiguranik slobodno bira servis, da tuženik mora nadoknaditi račun servisa u cijelosti, da razlika u visini satnice nije doprinos oštećenika šteti niti razlog za umanjenje naknade te da tuženik ne može nametati ˝svoje˝ cijene rada. Tužitelj se poziva i na presudu VTS Pž-1824/2024 kojom je potvrđeno da račun popravka predstavlja dostatni dokaz visine štete kada opseg oštećenja nije sporan, kao i na rješenje Vrhovnog suda RH Revd-2136/2024 kojim je potvrđena pasivna legitimacija tuženika u identičnim situacijama ustupa tražbine radi naknade štete. Dodatno navodi da tuženik nema nikakvo ugovorno ograničenje satnice, da je račun sukladan važećem službenom cjeniku, te da je broj sati i opseg radova identičan tuženikovoj vlastitoj procjeni (izvid štete br. 232403200575/2), uz napomenu da spor postoji isključivo oko cijene rada. Na kraju, tužitelj dostavlja primjere isplata drugih osiguratelja (Triglav, Uniqa, Croatia) koji u istom tipu šteta redovito isplaćuju satnice neovlaštenih i ovlaštenih servisa u znatno višim iznosima od onih koje priznaje tuženik, pa smatra da je tuženikov stav neodrživ i usmjeren na odugovlačenje postupka.

8. Sud nije izveo dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem tužitelja i svjedoka OO te za priklopom spisa štete tuženika i prometno tehničkim vještačenjem. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 26. studenog 2025., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8.

ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade štete, u visini preostalog dijela troškova na temelju računa ispostavljenog za popravak vozila, od tuženika kao odgovornog osiguratelja.

11. Vezano uz predmet spora prije svega valja naglasiti da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. ožujka 2024. koji prileži tužbi razvidno, između ostaloga, da je OO kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoje potraživanje koje ima prema ovdje tuženiku u iznosu od 69,75 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 342/11562/3 i temeljem izvida štete tuženika br. 232403200575/2.

12. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 232403200575/2 utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa br. 342/11562/3 od 9. veljače 2024. odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 232403200575/2.

13. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika OO prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te posljedično tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženiku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

14. Iako tuženik formalno osporava vlastitu pasivnu legitimaciju, što podrazumijeva osporavanje da je on osiguratelj od automobilske odgovornosti štetnika, tuženik i sam tvrdi (što je i dokazano) da je kao osiguratelj štetnika oštećenom OO isplatio iznos od 1.969,71 EUR (a on ga je isplatio ovdje tužitelju).

15. Također, iako tuženik formalno osporava aktivnu legitimaciju tužitelju, isti ne osporava da je tužitelj taj koji je otklonio nastala oštećenja na oštećenom vozilu OO, a ne osporava niti da je OO sklopio s tužiteljem Ugovor o cesiji kojim mu je ustupio tražbinu koju ima prema tuženiku u preostalom iznosu naknade štete. Uredno je obaviješten o izvršenoj cesiji.

16. Tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u predmetnom računu tužitelja broj 342/11562/3, ovaj sud ocijenio je neosnovanim.

17. Ovaj sud nadalje smatra da su radovi na vozilu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 1. kolovoza 2023. Napominje se kako je tijekom postupka utvrđeno nespornim da je tužitelj doista trebao izvesti sav fakturirani rad i ugraditi sve zamjenske dijelove na vozilu.

18. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom članka 1085. stavak 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno.

19. Iz utuženog računa broj 342/11562/3 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila te da je naznačeno da za autolimarske radove na vozilu cijena radnog sata iznosi 41,00 EUR, dok je u tuženikom izvidu štete broj 232403200575/2 navedeno da cijena radnog sata iznosi 32,00 EUR.

20. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete, valja naglasiti da je prema ocjeni ovog suda oštećenik mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

21. Tuženik nema pravo određivati cijene sata rada autoservisima u Republici Hrvatskoj niti može određivati osiguraniku gdje će popraviti vozilo. Tužitelj je ovlašten izdati svoj cjenik te je temeljem istoga ovlašten naplaćivati cijenu rada uz primjenu načela tržišnog natjecanja. Ukoliko tužitelj ne prilagodi cijenu tržištu, tržišni mehanizam će ga eliminirati iz tržišnog natjecanja. Dakle, cijena sata rada određuje se prema stanju na tržištu te ovisi isključivo o tome da li će treća osoba angažirati tužitelja za izvođenje radova po njegovoj cijeni, a odluka o sklapanju ugovora o djelu ovisit će o nizu različitih elemenata temeljem kojih kupac utvrđuje da li mu je ponuda prihvatljiva poput blizine servisa, kvalitete radova i slično.

22. Također se napominje da je u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a na tužitelja prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

23. Nepodmireni dio utuženog računa dospio je na naplatu 10. ožujka 2024. slijedom čega tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 11. ožujka 2024., od kada tužitelju nastaje šteta, a kako je to ispravno naznačio tužitelj. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, a slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope (toč. II. izreke).

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. U odnosu na zatražene troškove parničnog postupka, tužitelju je za zastupanje u ovom parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.9. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), što uvećano za PDV i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. te Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine" broj: 37/23) ukupno iznosi 151,54 EUR.

26. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

DNA

- Odvj. Melita Babić, OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A

- Odvj. Branimir Perić, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara