REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-769/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/3027, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 28. prosinca 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2613, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/3027, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 28. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/2613, URBROJ: 251- 09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. kojim mu prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s 30. rujnom 2023. Nadalje, rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja u cijelosti. Navodi da je sporno je li prvostupanjsko rješenje donijeto od strane nadležnog gradskog upravnog tijela. Dodaje da tim više, jer je prvostupanjsko rješenje donijeto u postupku koji je jednostrano pokrenut po službenoj dužnosti, bez prijedloga odnosno zahtjeva stranke. Nadalje, navodi da je sporna primjena materijalnih i procesnih odredbi sadržanih u Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. Iznosi da je sporno je li tuženik počinio više bitnih povreda postupka po Zakonu o općem upravnom postupku. Nastavlja da je sporna zakonitost drugostupanjskog rješenja o troškovima. Nastavlja da je drugostupanjsko rješenje nezakonito, jer ne sadrži vlastoručni potpis donositelja odnosno ne sadrži uopće vlastoručni potpis. Ističe da je drugostupanjsko rješenje nezakonito i iz razloga jer je donijeto od strane nenadležne osobe. Smatra da je članak 6. Odluke/22 definiran kao tzv. temporalni odnosno vremenski propis, pa da je tuženik bio dužan najkasnije do 31. prosinca 2022. istu primijeniti. Navodi da je to, međutim, propustio učiniti te da su stoga sve kasnije odluke nezakonite. Dodaje da su prvostupanjsko rješenje, te time i drugostupanjsko rješenje, nezakonita, jer je gradsko upravno tijelo pokrenulo upravni postupak po službenoj dužnosti suprotno članku 42. Zakona o općem upravnom postupku. Iznosi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje tuženika nezakonita, i iz razloga, jer nije bilo omogućeno prethodno izjašnjavanja stranke u prvostupanjskom postupku, što je suprotno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku, a čime je stranka u cijelosti onemogućena sudjelovati u postupku u kojemu se nedvojbeno odlučivalo o njezinim pravima i obvezama. Mišljenja je da je prvostupanjsko rješenje nezakonito jer se ne može niti ispitati. Obrazlaže da je ono naizgled kontradiktorno, nepotpuno, nejasno, da izreka ne sadrži OIB osobe na koju bi se odnosilo ili druge osobne podatke, niti je jasno koje to novčano pravo odnosno novčana pomoć prestaje, niti točno komu prestaje, niti u kojem iznosu prestaje, niti na temelju čega je bila uopće stečena prije. Navodi da ujedno nije jasno, što se događa s obvezama stranke. Zaključno ističe prigovor prekluzije ovlasti tuženika, da nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti upravnog akta, kojim je na njegov zahtjev dodijelio određeno imovinsko pravo isto ukine. Upućuje i da je počinjena bitna povreda jer je rješenje donijeto na štetu nositelja prava izvan roka propisanog u članku 131. stavku 2. u vezi s člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku. U odnosu na odluku o trošku napominje da je prigovor trebalo usvojiti te sukladno tomu na temelju članka 161. Zakona o općem upravnom postupku priznati mu zahtjev za naknadom troškova, jer ih je prouzročio sam tuženik, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu. Na ročištu iznosi da mu je povrijeđeno pravo vlasništva s obzirom da je temeljem pravomoćnog upravnog akta stekao legitimna očekivanja koja potpadaju u smislu Konvencije i Ustava pod pravo vlasništva te su kao takva zaštićena. Nadalje ističe da mu je povrijeđeno pravo iz članka 8. Konvencije na poštivanje privatnog i obiteljskog života, a ujedno samim time i pravo zajamčeno Europskom socijalnom poveljom. Nadalje ukazuje da je prekršena i zabrana diskriminacije suprotna članku 14. Konvencije iz razloga jer mu se isključivo zbog dobi djeteta od 7 godina ukida postojeće pravo, dok osobe u istovjetnoj situaciji uživaju i dalje u tom pravu neovisno o tome koliko godina su prije ostvarivale predmetno pravo, a sve zahvaljujući činjenici da im dijete i dalje nije navršilo 7 godina. Ukazuje da se krši i načelo razmjernosti jer se na njega stavlja prekomjeran teret s obzirom da mu je do prestanka prava došlo neočekivano bez ostavljanja ikakvog roka bez zamjene druge naknade, a kompenzacijska mjera vrtića o kojoj tuženik govori, a čemu je nažalost i Visoki upravni sud Republike Hrvatske povjerovao, je obična izmišljotina i laž, jer djeca od 7 godina i onako ne idu u vrtić već obveznu osnovnu školu pa im se nema, njihovim roditeljima odnosno njemu, išta kompenzirati s vratićem. Navodi da mu nije ostavljeno nikakvo vrijeme za prilagodbu. Predlaže da se ponište rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. i Usoz- 254/23 od 19. prosinca 2023. te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 1744/2023 od 14. studenog 2023. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.
6. Nesporno je da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/1849, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 15. prosinca 2016. odlučeno da se tužitelju priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja propisano Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16. i 19/16., dalje: Odluka/16) s time da će se novčana pomoć isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 7. studenog 2016., a da pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke/16.
7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio prigovor tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/2613, URBROJ: 251-09-22-1/004- 23-03 od 31. listopada 2023. kojim mu je prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s 30. rujnom 2023.
8. Prvostupanjsko osporavano rješenje doneseno je na temelju članka 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22., dalje: Odluka/22) kojim se članak 7. mijenja i glasi: "Novčana pomoć prestaje:
- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
O prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit po službenoj dužnosti."
9. Navedena Odluka/22 bila je predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22.
10. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.
11. Stoga je prvostupanjsko tijelo na temelju Odluke/22 bilo nadležno donijeti osporavano rješenje.
12. Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe Odluke/22 osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, budući da mu je prestala novčana pomoć u skladu s tim člankom.
13. Tužitelju se ističe da se je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pozvao na svoj pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj je jasno izraženo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega je Sud zaključio da adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja, koja stajališta su primjenjiva i na Odluku/22, koja se osporava. Dodao je da Sud nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.
14. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske se je u odluci U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. pozvao na obrazloženje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom/16 i Odlukom/18, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Odnosno da, drugim riječima, novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke/21, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Odluku/22 kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da zakonodavna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni sustav ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja. Zaključeno je da je nedvojbeno da miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja je poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".
15. Vezano uz prigovor povratnog djelovanja Odluke/22 Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo da je u obrazloženju presude od 5. srpnja 2022. Visoki upravni sud najprije iznio da imajući na umu činjenicu da Odluka/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima), Visoki upravni sud zaključio je da Odluka/21 djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno da se novo pravno pravilo ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena, iz čega slijedi ocjena toga suda da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je (za opće akte) beziznimno, zabranjeno, već da je riječ o tzv. nepravnoj retroaktivnosti, odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Ustavni sud je utvrdio da se navedeni zaključak o nepravoj retroaktivnosti Odluke/21 može preslikati na Odluku/22.
16. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija.
17. Ustavni sud je prihvatio ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.
18. Vezano za rok iz članka 6. Odluke/22 valja navesti da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku. Nadalje, ističe se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023.
19. Napominje se da je o zakonitosti predmetnog prigovora odlučivao Visoki upravni sud Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti. Taj sud je u bitnom ocijenio da taj pravni lijek ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.
20. Nadalje, osporavanje potpisa gradonačelnika i osporavanje da bi potpisnik prvostupanjskog rješenja bio ovlaštena službena osoba prema ocjeni ovog suda je neosnovano i usmjereno na odugovlačenje upravnog spora. Uvidom u sistematizaciju radnih mjesta u uredu i to u članak 75., koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22. i 31/22.), utvrđeno je da je u opisu poslova i zadataka višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, a koji je potpisnik prvostupanjskog rješenja, da rješava u složenijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.
21. Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Naime, sud je imao u vidu da su se iz podataka upravnog spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, a da je tužitelju pravo prestalo budući da je njegovo dijete LG **.**.2023. navršilo 7 godina.
22. Osporavanje da bi Gradonačelnik donio osporavano rješenje i osporavanje njegovog potpisa prema ocjeni ovog suda je neosnovano i usmjereno na odugovlačenje upravnog spora.
23. Vezano uz izreku osporavanog rješenja tuženika valja navesti da je ista sastavljena u skladu s člankom 98. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisano da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari te da mora biti kratka i određena.
24. Neosnovano tužitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo vlasništva i pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog života, budući da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske zaključeno da su ciljevi koje Grad želi postići donošenjem Odluke/22 legitimni pri čemu treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze određenoj uskoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, s time da je ocijenjeno da je Odluka/22 suglasna načelu razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Posebno se ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske, a kako je već navedeno, zaključio da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija, a da je tužitelju prestala novčana pomoć s 30. rujnom 2023. u skladu s mjerodavnom odredbom Odluke/22, budući da je njegovo dijete LG **.**.2023. navršilo 7 godina.
25. Pravilno je tuženik odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka, budući da je pravilno odbio njegov prigovor te budući da je člankom 161. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
26. Na ročištu 21. studenog 2025. odlučeno je da se daljnji dokazi neće izvoditi, budući da izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno za rješavanje spora, a imajući u vidu prethodno obrazloženje ove presude.
27. Sud nije našao niti jedan razlog ništavosti pojedinačne odluke na koji pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 47. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.).
28. Slijedom svega navedenog u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
29. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Martin Sherri – e. komunikacijom
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom
3. U spis
