Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1904/2025-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska Radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupan po Nataši Owens, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Frani Dobroviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv Rješenja Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Povrv-639/24 od 10. studenog 2025., dana 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Povrv-639/2024 od 10. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja podnijet protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe pod posl. br. Povrv-639/2024 od 10.09.2025. kojim je tužitelj obvezan na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP). Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati njegov prigovor.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je osoba sa javnim ovlastima i da predmetni postupak proizlazi iz obavljanja njegovih javnih ovlasti sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje Zakon o HRT-u), pa da sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23 - dalje ZSP) ne podliježe obvezi plaćanja sudske pristojbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da se predmetni postupak vodi radi naplate RTV pristojbe, da u takvim postupcima tužitelj ne obavlja javne ovlasti, pa da se na njega u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a.

6. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Također je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja kojim je obvezan na plaćanje sudske pristojbe.

8. U konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva od tuženika kao vlasnika, odnosno posjednika radijskog i televizijskog prijamnika, na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, naplatu mjesečne pristojbe u smislu čl. 34. i 35. Zakona o HRT-u.

9. Odredbom čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.

10. Hrvatska radiotelevizija je prema čl. 1. Zakona o HRT-u pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga, te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Nadalje definicija sadržaja i funkcije javnih usluga Hrvatske radiotelevizije određeni su odredbom čl. 9. Zakona o HRT-u prema kojoj se javna usluga HRT-a sastoji u pružanju programskih obveza koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost.

11. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelju nije povjereno obavljanje javnih ovlasti (već usluga), niti je u propisane javne usluge tužitelja uvrštena naplata mjesečne pristojbe, već ista predstavlja jedan od izvora prihoda (pored komercijalnih) kojima tužitelj financira navedene programske javne usluge tj. obveze i to na temelju ugovora sa Vladom RH sukladno odredbi čl. 13. Zakona o HRT-u.

12. Dakle, tužitelj je pravna osoba koja obavlja javne usluge, odnosno usluge koje su od interesa za zajednicu, (emitira programski sadržaj koji ispunjava demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost), međutim navedeno ne znači automatski da time ima i javnu ovlast jer ista podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti.

13. Navedenom u prilog posebno ukazuje činjenica da se sukladno čl. 33. Zakona o HRT-u djelatnost tužitelja financira, pored javnih prihoda i komercijalnim prihodima. Isto tako obveza plaćanja RTV pristojbe ne nastaje automatski za sve građene Republike Hrvatske, niti je ista izravno vezana za vlasništvo RTV prijamnika, već za pristup javnim radiodifuzijskim uslugama jer obveza plaćanja mjesečne pristojbe tereti samo one građane koji kupnjom prijamnika ostvaruju mogućnost pristupa onim radiodifuzijskim uslugama koje se obavljaju kao javni interes, odnosno kao usluga od općeg interesa.

14. Slijedom navedenog, a kako dakle ovrhovoditelj ne obavlja javnu ovlast (već pruža javne usluge), niti se naplata RTV pristojbe može smatrati postupkom proizašlim iz obavljanja javne ovlasti, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se na ovrhovoditelja ne primjenjuje naprijed citirana odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a posljedično čemu je pravilno pobijanim rješenjem odbijen prigovor ovrhovoditelja.

15. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović