Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-623/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega kao punomoćnik zastupa Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 6499/2024-12 od 3. srpnja 2025., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljičina žalba se uvažava a tuženikova odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6499/2024-12 od 3. srpnja 2025.:

a) preinačava u točki III. izreke tako da točka III. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknadi troškove parničnog postupka u svoti od 1.276,54 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. srpnja 2025. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje u točki I. i II. izreke

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove žalbenog postupka u svoti od 126,93 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I. Odredba članka 5./TROŠKOVI Ugovora o kreditu broj 146-298/2006 od 25. listopada 2006. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, koja glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedan zarez pedeset posto) iznosa kredita“ utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici 297,63 eura sa zateznom kamatom od 28.10.2006. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da u 15 dana plati tužiteljici parnični trošak od 339,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužiteljica je žalbu podnijela protiv točke III. izreke, odluke o troškovima prvostupanjskog postupka navodeći da tužiteljici pripada nagrada odvjetniku za poduzete radnje u visini od 100 bodova, prema vrijednosti predmeta spora u svoti od 1.579,40 EUR, kako je to tužiteljica i zatražila, a ne u visini od 25 bodova prema vrijednosti predmeta spora u svoti od 297,63 eur koja vrijednost predstavlja vrijednost samo kondemnatornog zahtjeva, kako je to utvrdio prvostupanjski sud

3. Žalbe su pravovremene i dopuštene.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Tužiteljičina žalba je osnovana, a tuženikova žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 5. Ugovora o kreditu broj 146-298/2006, sklopljenog 25. listopada 2006. (Dalje: Ugovor) između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom odredbom su ugovoreni jednokratni troškovi obrade kredita u visini od 1,50% iznosa kredita.

6.1. Predmet spora je i isplata iznosa od 297,63 EUR sa zateznim kamatama. Tužiteljica zahtjev temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Iz stanja spisa proizlazi :

- da su stranke zaključile Ugovora temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu od 32.282,81 CHF,

- da je člankom 5. Ugovora ugovoreno da se korisniku (tužiteljici) kredita prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade kredita u visini od 1,50% od iznosa kredita,

- da se o ugovornoj odredbi iz prethodne alineje nije posebno pregovaralo;

- da je tužiteljica za obradu kredita platio tuženiku iznos od 297,63 EUR.

8. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužiteljica kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogla utjecati.

8.1. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 81., 82. i 87 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine 96/2003" dalje ZZP/03) te odredbe članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. utvrdivši da je odredba sadržana u članku 11.3. Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna.

8.2. Temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. ZOO-a prvostupanjski je sud obvezao tuženika platiti tužitelju iznos od 146,15 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena naknada za obradu kredita odbivši tuženikovo prigovor zastare s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na naknadu za obradu kredita o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje.

9. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužiteljice da joj tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja, teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

10. Ovakva odluka suda je pravilna.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila je opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužiteljica na njezin sadržaj mogla utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

12.1. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

13. Tuženik je taj koji je tužiteljici nametnuo nepoštenu i ništetnu odredu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

14. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

15. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tužiteljičinu štetu u odluci o troškovima postupka.

16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, odmjerivši tužiteljici iznos pripadajućih troškova u visini od 339,04 Eura temeljem odredaba važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ 138/23– dalje: Tarifa), a uzevši kao vrijednost predmeta spora iznos kondemnatornog zahtjeva iz točke II. izreke prvostupanjske presude.

17. Međutim, tužiteljica je postavila kondemnatorni i deklaratorni tužbeni zahtjev u točki I. izreke. Osnovanost deklaratornog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva za isplatu iz točke II. izreke. Tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I. izreke, dok je učinio nespornim iznos u točki II. tužbenog zahtjeva.

18. Člankom 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23 ) propisano da u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 eura.

18.1. Kako je vrijednost predmeta spora označena u tužbi u iznosu od 1.579,40 EUR tužiteljici pripadaju troškovi za: sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i to ročištima od 23. svibnja 2025. i 1. srpnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova (2x100=200), sastav dva obrazložena podneska i to od 13. prosinca 2024. i 4. travnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) po100 bodova (2x100=200) što iznosi ukupno 500 bodova, pomnoženo s vrijednosti jednog boda u svoti od 2,00 Eura iznosi 1.000,00 Eura, uvećano za pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 1.250,00 eura.

18.2. Kako je prvostupanjski sud odmjerio tužiteljici troškove zastupanja po odvjetniku u visini od 312,50 EUR (uvećano za troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu u svoti od po 13,27 EUR ukupno 339,04 EUR) tužiteljici pripadaju i daljnji troškovi nagrade odvjetniku u visini od 937,50 EUR.

19. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, valjalo joj je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s Tbr. 10.5. i Tbr. 50 Tarife, a s obzirom na vrijednost predmeta spora u žalbenom postupku (937,50 EUR) odmjeriti troškove žalbenog postupka u svoti od (37,50 bodova x 2,00 EUR= 75,00 EUR) uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 18,75 EUR i sudske pristojbe na žalbu u svoti od 33,18 EUR, što ukupno iznosi 126,93 EUR.

20. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci i to u točki I. a na temelju članka 380. točke. 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-a, u točki I. b. na temelju odredbe iz članka 368. ZPP-a i pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 166. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković