Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-792/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zoran Švaco odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Erste&steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojega kao punomoćnik zastupa Dino Miljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj P-426/2019-29 od 29. rujna 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj P- 426/2019-30 od 7. listopada 2025. u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj P-426/2019-29 od 29. rujna 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj P-426/2019-30 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103896787 sklopljen dana 27.03.2008. između Erste & Steiermärkische Bank d.d. OIB: 23057039320 Rijeka, Jadranski trg 3A kao kreditora i OV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i to ugovorne odredbe točke 7. i 8. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. II. Nalaže se tuženoj Erste & Steiermärkische Bank d.d. OIB: 23057039320 Rijeka, Jadranski trg 3A da u roku od 15 dana tužitelju OV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 4.012,89 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući tu kamatu:

iznos 115,14 EUR od 1. prosinac 2012.

iznos 118,80 EUR od 1. siječanj 2013.

iznos 112,11 EUR od 1. veljača 2013.

iznos 111,40 EUR od 1. ožujak 2013.

iznos 118,30 EUR od 1. travanj 2013.

iznos 112,02 EUR od 1. svibanj 2013.

iznos 105,93 EUR od 1. lipanj 2013.

iznos 106,42 EUR od 1. srpanj 2013.

iznos 107,58 EUR od 1. kolovoz 2013.

iznos 108,91 EUR od 1. rujan 2013.

iznos 114,80 EUR od 1. listopad 2013.

iznos 112,82 EUR od 1. studeni 2013.

iznos 117,56 EUR od 1. prosinac 2013.

iznos 111,97 EUR od 1. siječanj 2014.

iznos 117,99 EUR od 1. veljača 2014.

iznos 119,39 EUR od 1. ožujak 2014.

iznos 117,81 EUR od 1. travanj 2014.

iznos 115,86 EUR od 1. svibanj 2014.

iznos 114,45 EUR od 1. lipanj 2014.

iznos 116,61 EUR od 1. srpanj 2014.

iznos 119,50 EUR od 1. kolovoz 2014.

iznos 121,16 EUR od 1. rujan 2014.

iznos 120,68 EUR od 1. listopad 2014.

iznos 124,05 EUR od 1. studeni 2014.

iznos 125,93 EUR od 1. prosinac 2014.

iznos 126,59 EUR od 1. siječanj 2015.

iznos 127,59 EUR od 1. veljača 2015.

iznos 126,57 EUR od 1. ožujak 2015.

iznos 126,56 EUR od 1. travanj 2015.

iznos 126,57 EUR od 1. svibanj 2015.

iznos 126,56 EUR od 1. lipanj 2015.

iznos 131,14 EUR od 1. srpanj 2015.

iznos 114,71 EUR od 1. kolovoz 2015.

iznos 119,41 EUR od 1. rujan 2015.

III. Tužena je dužna naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parnice u iznosu od 2.150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju od dana donošenja presude tj. od 29. rujna 2025., pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 250,00 EUR, uvećano za PDV,"

i r i j e š i o :

" Smatra se da je tužbe i dio tužbenog zahtjeva tužitelja povučen koji glasi:

„te da je djelomično ništetan Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103896787 sklopljen između stranaka dana 20.01.2016. godine i to ugovorna odredba točke 5. i 6. kojim je ugovorena konverzija valute CHF u EUR te valutna klauzula vezana uz EUR.“"

1.1. Naknadno je prvostupanjski sud rješenjem od 7. listopada 2025. broj P-426/2019-30 odlučio:

I. Ispravlja presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P426/2019-29 od 29. rujna 2025. u zaglavlju presude na stranicama 2-20 na način: tako da umjesto: " Poslovni broj: P-429/2019-29" ispravno treba stajati: " Poslovni broj: P-426/2019-29" te izreka u točki IV. presude i rješenja na način: tako da umjesto: " od 250,00 EUR " ispravno treba stajati: " od 350,00 EUR "

II. U preostalom dijelu presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P- 426/2019-29 od 29. rujna 2025. ostaje neizmijenjena."

2. Protiv prvostupanjske presude ispravljene rješenjem tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju naložiti platiti parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljiev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103896787 sklopljenog 27. ožujka 2008. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, (Dalje: Ugovor), koje odredbe sadrže ovlaštenje tuženiku jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 4.012,89 EUR koji se odnosi na novčano potraživanje koje je tuženik stekao na osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

6.1. Tužitelj zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama koji zahtjev temelji na člancima 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor, te da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 43.500,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 144 mjeseca protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82 i 90 a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke;

- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 8,250% u vrijeme sklapanja Ugovora;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,

- da su stranke 20. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom;

9. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13-dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

10. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

11. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

12. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

12.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. Zastara za povrat preplaćenih iznosa za promjenjivu kamatnu stopu počela je teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., sud je zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.

14. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je dosudio tužitelju iznos od 4.012,89 EUR sa zateznim kamatama od stjecanja (za anuitete od 1. prosinca 2012.) pa do dana plaćanja, prihvativši tužbeni zahtjev primjenom članka 1111. ZOO tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.

14.1. Visina dosuđenog iznosa u svoti od 4.012,89 EUR predstavlja iznos stečenog bez osnove zbog promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF s uračunavanjem preplate priznate u postupku provođenja konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR u svoti od 5.298,48 EUR. Iznosom dobivenim u konverziji u svoti od 5.298,48 EUR zatvorene su obračunate zatezne kamate u iznosu od 1.751,34 EUR i nalazom utvrđene razlike u iznosu od 3.547,14 EUR. Preostala razlika više plaćenog (stečenog bez osnove do 30. rujna 2015.) iznosi 4.012,89 EUR sa zateznim kamatama za anuitete od 1. prosinca 2012. do 1. rujna 2015.

15. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli.

16. Dakle, utvrdivši da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetna, da aneksom ugovora tužitelj nije obeštećen prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje utužene svote.

17. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

17.1 Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

18. Ocjenjujući važnije žalbene navode sukladno odredbi iz članka 375. stavka 1.

ZPP-a valja istaknuti slijedeće .

19. Protivno žaliteljevom shvaćanju ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi utemeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se tužitelj pozvao. U vezi ovih postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presude iz parnice donesenih po kolektivnoj tužbi jer se u odredbama članka 502. c. ZPP i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može retroaktivno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

20. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i kamatnu stopu, koje se temelji na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a).

21.Tuženik je mogao dokazivati, da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali je tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom odustao od predloženih dokaza saslušanja u svojstvu svjedoka tuženikove zaposlenice FV i UV.

22. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, pa do dana podnošenja tužbe 7. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina

23. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

24. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču izuzeća sudaca treba reći da ne postoji uvjetan zahtjev za izuzeće, a ne postoje ni okolnosti zbog kojih žalitelj smatra da bi bilo osnove za izuzeće.

25. Protivno žaliteljevom shvaćanju ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije, što je prvostupanjski sud kako je to navedeno u točki 14.1. ove drugostupanjske presude pravilno i uradio uzevši u obzir efekt provedene konverzije

26. Utvrđeno je da su odredbe ugovora o kreditu kojim je regulirana valutna klauzula ništetne. Člankom 323. stavak 1. i 324. ZOO-a regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

27. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO-a).

28. Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužiteljica je, dakle, stekla pravo na restituciju preplaćenih svota na ime valutne klauzule i kamatne stope zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.

29. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je li tužiteljevo pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljeve preplate.

30. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

31. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

31.1. Istina Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, o čemu će biti riječi u nastavku ovog obrazloženja.

32. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

33. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

34. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1., 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

35. Iako dodatak ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

36. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

36.1. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

37. Tužitelj se, kao prvo, nije odrekao prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora bjelodano je da nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužitelj nije znao čega se odriče (npr. za preplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije ni mogla znati jer još uvijek nije bilo utvrđeno da je i ta odredba ništetna), a ni tuženik ne tvrdi da ga je informirao o relevantnim činjenicama.

38. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu O protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

39. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe iz članka 154. stavka 1.

ZPP-a odlučio o troškovima postupka.

40. Kako je tuženikova žalba odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

41. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković