Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-29/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Kusaliću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Petri Vatavuk odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-640/2023-22 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-640/2023-22 od 22. listopada 2024.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 287,46 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-640/2023-22 od 22. listopada 2024. suđeno je:
"I Utvrđuje se ništetnim dio čl. 4 st. 1 i st. 2 Ugovora o kreditu br. 9010879121 od 05.12.2005. u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi: „sukladno odluci Banke o kreditiranju građana“ te“4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01., a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine i na dan 01.07., a primjenjuje se na razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.“
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 315,01 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos
5,49 EUR od 29.02.2008
5,48 EUR od 31.03.2008
5,46 EUR od 30.04.2008
5,43 EUR od 31.05.2008
5,42 EUR od 30.06.2008
5,39 EUR od 31.07.2008
5,32 EUR od 31.08.2008
5,27 EUR od 30.09.2008
5,33 EUR od 31.10.2008
5,27 EUR od 30.11.2008
5,40 EUR od 31.12.2008
5,41 EUR od 31.01.2009
5,42 EUR od 28.02.2009
5,44 EUR od 31.03.2009
5,40 EUR od 30.04.2009
5,32 EUR od 31.05.2009
5,27 EUR od 30.06.2009
5,29 EUR od 31.07.2009
5,27 EUR od 31.08.2009
5,23 EUR od 30.09.2009
5,18 EUR od 31.10.2009
5,21 EUR od 30.11.2009
5,20 EUR od 31.12.2009
5,18 EUR od 31.01.2010
5,14 EUR od 28.02.2010
5,11 EUR od 31.03.2010
5,09 EUR od 30.04.2010
5,07 EUR od 31.05.2010
5,01 EUR od 30.06.2010
5,03 EUR od 31.07.2010
5,02 EUR od 31.08.2010
5,01 EUR od 30.09.2010
5,03 EUR od 31.10.2010
5,06 EUR od 30.11.2010
5,02 EUR od 31.12.2010
5,01 EUR od 31.01.2011
5,00 EUR od 28.02.2011
4,95 EUR od 31.03.2011
4,92 EUR od 30.04.2011
2,65 EUR od 31.05.2011
2,62 EUR od 30.06.2011
2,63 EUR od 31.07.2011
2,62 EUR od 31.08.2011
2,62 EUR od 30.09.2011
2,60 EUR od 31.10.2011
2,59 EUR od 30.11.2011
2,59 EUR od 31.12.2011
2,59 EUR od 31.01.2012
2,57 EUR od 29.02.2012
2,54 EUR od 31.03.2012
2,53 EUR od 30.04.2012
2,53 EUR od 31.05.2012
2,50 EUR od 30.06.2012
2,48 EUR od 31.07.2012
2,47 EUR od 31.08.2012
2,44 EUR od 30.09.2012
2,46 EUR od 31.10.2012
2,44 EUR od 30.11.2012
2,44 EUR od 31.12.2012
2,43 EUR od 31.01.2013
2,42 EUR od 28.02.2013
2,39 EUR od 31.03.2013
2,38 EUR od 30.04.2013
2,35 EUR od 31.05.2013
2,31 EUR od 30.06.2013
2,30 EUR od 31.07.2013
2,31 EUR od 31.08.2013
2,30 EUR od 30.09.2013
2,30 EUR od 31.10.2013
2,28 EUR od 30.11.2013
2,26 EUR od 31.12.2013
2,24 EUR od 31.01.2014
2,23 EUR od 28.02.2014
2,22 EUR od 31.03.2014
2,18 EUR od 30.04.2014
2,17 EUR od 31.05.2014
2,13 EUR od 30.06.2014
2,13 EUR od 31.07.2014
1,91 EUR od 31.08.2014
1,89 EUR od 30.09.2014
1,88 EUR od 31.10.2014
1,87 EUR od 30.11.2014
1,85 EUR od 31.12.2014
1,84 EUR od 31.01.2015
0,91 EUR od 28.02.2015
0,90 EUR od 31.03.2015
0,89 EUR od 30.04.2015
0,87 EUR od 31.05.2015
0,86 EUR od 30.06.2015
0,85 EUR od 31.07.2015
0,12 EUR od 31.08.2015
0,12 EUR od 30.09.2015
0,11 EUR od 31.10.2015
0,12 EUR od 30.11.2015
0,12 EUR od 31.12.2015
0,11 EUR od 31.01.2016
do isplate sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 611,13 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.10.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da sud drugog stupnja odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i odredi da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak, uključujući i trošak sastava žalbe u iznosu 187,50 EUR, uvećano za PDV u iznosu 46,87 EUR i sudske pristojbe u iznosu 53,09 EUR, što ukupno iznosi 287,46 EUR.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu od 5. prosinca 2005. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.
5. Ispitujući pobijanu presude u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi prilikom donošenja pobijane presude bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Nesporno je između parničnih stranaka da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 9010879121 od 05. prosinca 2005. temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,05%, koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti tuženiku u roku 180 mjeseci, te da je je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti.
7. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. i točki II. izrijeke pobijane presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice
8. U vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. – dalje: ZZP/03), koji propisuje u članku 81. stavak 1. ZZP/03 da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, te u stavku 4. propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
8.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo, te moraju biti lako čitljive.
9. Ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (članak 4. stavak 1. i 2. predmetnog Ugovora o kreditu) prvostupanjski sud je pravilno utvrdio polazeći od činjenica:
- da je predmetni ugovor o kreditu tužiteljica sklopila kao fizička osoba, s namjenom dovršetka gradnje obiteljske kuće na adresi [adresa] i da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe članka 3. stavak 1. ZZP/03,
- da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pri čemu njegove odredbe ne sadrže nikakve egzaktne i jasno definirane parametre za promjenu kamatne stope, pa sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije razumljiva,
- da se o spornoj odredbi nije ni pojedinačno pregovaralo jer je teret dokazivanja te činjenice bio na tuženiku koji tu činjenicu nije dokazao,
- da je predmetna odredba u ugovor unesena samo od strane tuženika.
9.1. Pritom je sud prvog stupnja pravilno zaključio:
- da odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija,
-da je tužiteljici trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici, kao klijentu- potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa,
- da je primjenom navedenih ugovornih odredaba tuženik izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice) na cijenu, što je suprotno članku 26. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 59/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. – dalje: ZOO) koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu)
- da je takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 12. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužiteljica) ima obvezu vratiti banci i cijena.
10. Prema odredbi članka 85. ZZP/03, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10.1. Žalitelju valja navesti da sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su lako uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03. U situaciji poput predmetne, na tuženiku je prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, a ne na tužiteljici, teret dokaza da se o spornim odredbama pregovaralo.
10.2. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/2012.) i Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/2022., 59/2023.) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
11.1. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
12. Slijedom iznijetoga, tužiteljica ima pravo prema odredbi članka 104 stavak 1., članka 105 i članka 210. stavak 1. ZOO-a, na isplatu preplaćenih iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 214. ZOO-a, obzirom se tuženika koji je sastavio predmetne nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
13. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a), tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023).
14. Zbog svega navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.
15. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 287,46 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.
U Karlovcu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Britvec
