Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-734/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 6a, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 274, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1253/2023-29 od 14. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1253/2023-29 od 14. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 1253/2023-29 od 14. srpnja 2025. odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], potvrđenog od strane javnog bilježnika Miroslava Banića **.**.2006., broj: OU-889/2006, a sklopljenog između tužitelja, kao Korisnika kredita, i tužene, kao Banke, dana **.**.2006., u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, dok se odbija tužbeni zahtjev radi utvđenja ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], potvrđenog od strane javnog bilježnika Miroslava Banića **.**.2006., broj: OU-889/2006, a sklopljenog između tužitelja, kao Korisnika kredita, i tužene, kao Banke, dana **.**.2006..

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB D.D., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da isplati tužitelju ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj [osobni identifikacijski broj] potvrđenog od strane javnog bilježnika Miroslava Banića **.**.2006., broj: OU-889/2006, a sklopljenog između tužitelja, kao Korisnika kredita, i tužene, kao Banke, dana **.**.2006. u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja, u visini od 2.982,53 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 1,01 eura od 01.10.2006. godine do isplate,

- na iznos od 12,74 eura od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13,68 eura od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,97 eura od 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 16,97 eura od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,82 eura od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,32 eura od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,22 eura od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 6,72 eura od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,50 eura od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,52 eura od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,45 eura od 03.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,37 eura od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,97 eura od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,60 eura od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,82 eura od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,87 eura od 03.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 22,17 eura od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 20,98 eura od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 23,47 eura od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 37,74 eura od 09.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,46 eura od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 45,97 eura od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 42,91 eura od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,43 eura od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 48,97 eura od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 64,57 eura od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,82 eura od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 57,72 eura od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 52,47 eura od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,26 eura od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 74,12 eura od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 75,52 eura od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 93,52 eura od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 88,50 eura od 03.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 75,17 eura od 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 73,97 eura od 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 73,12 eura od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 77,35 eura od 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 82,10 eura od 07.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 81,48 eura od 05.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,15 eura od 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,62 eura od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 82,21 eura od 02.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,80 eura od 01.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,55 eura od 01.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,30 eura od 01.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,13 eura od 01.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,48 eura od 01.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,66 eura od 02.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,68 eura od 01.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 73,52 eura od 01.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 79,62 eura od 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,91 eura od 01.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 77,35 eura od 01.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 70,52 eura od 01.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 70,33 eura od 01.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 71,81 eura od 01.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 74,55 eura od 01.09.2013. godine do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koje do 31. srpnja 2015.g. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu, broj [osobni identifikacijski broj] potvrđenog od strane javnog bilježnika Miroslava Banića **.**.2006., broj: OU-889/2006, a sklopljenog između tužitelja, kao Korisnika kredita, i tužene, kao Banke, dana **.**.2006., u dijelu koji glasi: „ Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita.''

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB D.D., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da isplati tužitelju ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 153,47 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini stope koja je za razdoblje od 01. rujna 2006. godine do 31. prosinca 2007.g. propisana u čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.239,05 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 14. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja radi naknade troška odbija kao neosnovan."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u odnosu na točke III., IV. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima kao neosnovanima te predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik, dakle, ne pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, odnosno u odnosu na utvrđenu ništetnost valutne klauzule kojom je između stranaka bilo ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, kao ni u odnosu na dosuđeni iznos zbog ništetnosti valutne klauzule. Predmet žalbe je samo ništetnost naknade za obradu kreditnog zahtjeva ili tzv. ulazne naknade i isplata iste te odluka o trošku.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nesporno je između parnični stranaka da su tužitelj kao korisnik kredita tuženik kao kreditor **.**.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 24.888,79 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i to u iznosu jednokratno 1,00% od iznosa kredita unaprijed, da je odobren kredit i da je tuženik tužitelju na ime predmetne naknade naplatio iznos od 153,47 EUR.

9. U vrijeme zaključivanja tog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. – dalje: ZZP/03) koji u članku 81. stavak 1. propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

9.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona i sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

9.2. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, stavak 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio slijedeće činjenično stanje koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju:

- da je predmetni Ugovor o kreditu prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru,

- da između stranaka nisu vođeni pregovori o uvjetima kredita niti se moglo pregovarati, pa tako niti u pogledu spornih naknada, te je tužitelju naplaćen utuženi iznos od 153,47 EUR administrativne naknade prilikom prvog korištenja kredita.

11. Slijedom toga pravilno je zaključeno da je sporna odredba u predmetnom ugovoru o kreditu prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a za što je prvostupanjski sud, naveo određene razloge u točkama 28. i 29. obrazloženja pobijane presude koje prihvaća ova sud drugog stupnja kao pravilne, te je sporna odredba nepoštena prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 i posljedično tome ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, na tuženiku je bio teret dokaza da se o spornoj odredbi pregovaralo, no tuženik na tu okolnost nije predložio niti jedan dokaz.

13. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, nije dokazao da sporna administrativna naknada odgovara određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužitelja prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveze plaćanja tog iznosa odnosno naknade. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja te naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužitelja kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga žalbene tvrdnje tuženika o tome da se tužitelj u svakom trenutku bio slobodan dodatno informirati o značenju odredba ugovora o kreditu, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13.1. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

13.2. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

14. Člankom 84. ZZP/03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim člankom 84. ZZP, samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "predmet ugovora" trebaju se shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, sporne odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Točan doseg pojmova "predmet ugovora" i "cijena" u smislu članka 84. ZZP, ne mogu se odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošača", pa se sporne naknade ne mogu smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što su uključene u ukupne troškove. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, imajući na umu da je riječ o kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom, kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

14.1. Odredbu članka 84. ZZP treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi, čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti ("cijena"), odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u konkretnom slučaju nepoštenost spornih odredbi ne tiče se odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga. Stoga, a imajući na umu sve navedeno, sporne odredbe nisu izuzete iz ocjene poštenosti.

15. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja prvostupanjskog suda je vidljivo da je prvostupanjski sud obrazložio zašto je tuženik bio nepošteni stjecatelj predmetne naknade, stoga je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, sve u skladu s odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.

– dalje: ZOO).

16. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare budući da je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je jer je tuženik izgubio spor i stoga je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi odredbe članka 155. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

18. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke, te je odlučeno kao u izreci.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec