Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-61/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednika vijeća, Ivane Mašić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-265/2023-36 od 29. svibnja 2025., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se u cijelosti presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-265/2023-36 od 29. svibnja 2025.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 265/2023-36 od 29. svibnja 2025., presuđeno je:
„I Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o. [adresa], OIB 85584865987 da tužitelju AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati bruto iznos od 9.221,49 EUR s kamatama koje teku
- na iznos od 548,87 EUR od 15.02.2020.g. do isplate,
- na iznos od 1.143,72 EUR od 15.03.2020.g. do isplate,
- na iznos od 943,62 EUR od 15.04.2020.g. do isplate,
- na iznos od 774,48 EUR od 15.05.2020.g. do isplate,
- na iznos od 885,15 EUR od 15.06.2020.g. do isplate,
- na iznos od 840,04 EUR od 15.07.2020.g. do isplate,
- na iznos od 671,46 EUR od 15.08.2020.g. do isplate,
- na iznos od 880,70 EUR od 15.09.2020.g. do isplate,
- na iznos od 769,66 EUR od 15.10.2020.g. do isplate,
- na iznos od 769,66 EUR od 15.11.2020.g. do isplate,
- na iznos od 879,30 EUR od 15.12.2020.g. do isplate,
- na iznos od 114,83 EUR od 15.01.2021.g. do isplate
po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje od 15. veljače 2020. g. pa do 31. prosinca 2022.g., a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o. [adresa], OIB 85584865987 da tužitelju AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura s kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i trošak sastava žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano obrazložene razloge, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće po koeficijentu radnog mjesta Voditelja podružnice za sporno razdoblje od 13. siječnja 2020. do 7. prosinca 2020.
6. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu broj: 03/1-20- 645/8 od 31. ožujka 2020. i Ugovora o radu na određeno vrijeme broj: 03/1-18-645/14 od 9. ožujka 2018. prvotno na mjestu voditelja pravnih, kadrovskih i općih poslova, nakon toga pomoćnika voditelja podružnice u Uredu Voditelja podružnice V. Nazor u Zagrebu,
- da je tužitelj temeljem specijalne punomoći od 13. siječnja 2020., izdane od strane predsjednice Uprave tuženika u ime i za račun tuženika obavljao poslove Voditelja podružnice , jer je dotadašnji voditelj 8. siječnja 2020. s tuženikom sporazumno raskinuo radni odnos,
- da iz iskaza svjedoka SŠ, VŠ i MŠ proizlazi da je tužitelju spornom razdoblju obavljao poslove voditelja Podružnice temeljem punomoći te je potpisivao sve ugovore i donosio odluke, koje poslove je preuzeo od tadašnjeg voditelja podružnice,
- da je svjedokinja AŠE (direktorica Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima), potvrdila da je tužitelju od strane predsjednice Uprave bila izdana specijalna punomoć za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Podružnice po kojoj je mogao obavljati sve poslove kao i voditelj podružnice koje je po njenom mišljenju i obavljao,
- da je tužitelj u svom iskazu potvrdio navode naprijed navedenih svjedoka glede faktičnog obavljanja poslova voditelja Podružnice, a što mu tuženik nije platio, iako je odgovarao za poslovanje Podružnice, imao ovlasti za potpisivanje svih ugovora iz djelokruga rada podružnice vezano za radne odnose, sklapanje ugovora o radu, otkazivanja i sl., potpisivao je sve financijske dokumente, izvještavao Upravu o poslovanju Podružnice, donosio plan poslovanja Podružnice, te dostavljao završna i godišnja izvješća,
- da je knjigovodstveno financijskim vještačenjem od 14. siječnja 2025., temeljem platnih lista koje prileže spisu utvrđeno kako razlika između plaće koja bi tužitelju bila obračunata za poslove na radnom mjestu voditelja Podružnice, ako je tu plaću trebalo utvrditi kako je ista ugovorena Dodatkom ugovoru o radu od 04.12.2020. godine i plaće koju je tužitelj ostvario u razdoblju od 13.01.2020. do 07.12.2020. godine, iznosi ukupno 9.335,89 EUR bruto.
- da je tuženik prigovorio navedenom nalazu i mišljenju, glede metodologije izračuna te je predmetni sudski vještak u svom dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio da ako se naknade plaće za godišnji odmor i blagdan ne obračunavaju prema prosjeku plaća iz prethodnog razdoblja, već se utvrđuju prema ugovorenoj plaći, tada razlika između plaće koja bi tužitelju bila obračunata za poslove radnog mjesta voditelja Podružnice, ako je tu plaću trebalo utvrditi kako je ista ugovorena Dodatkom ugovoru o radu od 04.12.2020. i plaće koju je tužitelj ostvario u spornom razdoblju, iznosi 9.221,48 EUR bruto, odnosno ako je potrebno konvertirati mjesečne iznose razlika plaće, taj zbroj iznosi ukupno 9.221,49 EUR bruto,a kojem nalazu je sud u cijelosti poklonio vjeru.
7. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio za sporno razdoblje s naprijed navedenog osnova iznos od 9.221,49 EUR sa zateznim kamatama počevši od 15. u mjesecu za prethodno mjesec.
8. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj sud.
9. Naime, sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 96/23 i 64/23 – dalje: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
10. Cijeneći naprijed pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda i članak 8. ZPP, neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke nije naveo razloge zbog kojih je prihvatio osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno temeljem čega je utvrdio da je tužitelj obavljao poslove Voditelja podružnice, obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud na jasan i nedvojben način prema svom slobodnom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka donio pravilnu i zakonitu odluku.
10.1. Naime, iz svih izvedenih dokaza na koje se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj odluci, predloženih i po tužitelju i po tuženiku (iskazi svjedoka SŠ, VŠ, MŠ, AŠE i tužitelja), nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju, temeljem specijalne punomoći izdane od strane ovlaštene osobe tuženika, obavljao poslove voditelja Podružnice, ali mu tuženik za obavljeni rad nije isplatio plaću, što je bio dužan sukladno članku 7. stavak 1. ZR.
18. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore iznesene tijekom postupka, u odnosu na koje se očitovao prvostupanjski sud, kao i ovaj drugostupanjski sud s obrazloženjem o primjeni materijalnog prava u ovom konkretnom slučaju.
19. Žalitelj u žalbi navodi da poslovi pomoćnika voditelja Podružnice, podrazumijevaju i obavljanje poslova radnog mjesta voditelja Podružnice, kada je isti spriječen , odnosno kada istog nema, radi čega tužitelj nema pravu na plaću po osnovu kojem traži. Međutim po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju tužitelj nije obavljao poslove voditelja Podružnice kratkoročno npr. u vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili kratkog odsustva voditelja Podružnice, već je isti te poslove obavljao kontinuirano i u punom opsegu i to u dužem vremenskom periodu kada Podružnica nije uopće imala voditelja (sporazumno raskinuo radni odnos), a sve temeljem specijalne punomoći izdane od strane ovlaštene osobe tuženika od 13. siječnja 2020. u kojoj je izričito navedeno da je tužitelj u ime i za račun tuženika ovlašten poduzimati sve radnje za koje je i ovlašen voditelj Podruženice, a radi neometanog vođenja poslova iste. Stoga su po ocjeni ovog suda neosnovani i žalbeni navodi tuženika i s tog osnova, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u spornom razdoblju kontinuirano u punom opsegu obavljao poslove radnog mjesta voditelja Podružnice.
20. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da mu se tuženik nije obratio sa zahtjevom za zaštitu prava prije podizanja tužbe, a što je bio dužan sukladno članku 133. ZR, budući da se u konkretnom slučaju radi o kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu pa tužitelj nije niti bio dužan podnositi takav zahtjev sukladno članku 133. stavak 3. ZR.
21. Isto tako neosnovano žalitelj navodi da se tužitelj također sukladno članku 133. ZR treba obratiti poslodavcu, ovdje tuženiku sa zahtjevom za sklapanje govora o radu za radno mjesto voditelja Podružnice,a što isti nije učinio pa da s tog osnova nema pravo na spornu isplatu plaće po koeficjentu radnog mjesta voditelja Podružnice.
21.1. Naime, žalitelj tijekom cijelog postupka pa i u fazi žalbenog postupka uporno pokušava ograničiti ili umanjiti važnost specijalne punomoći od 13. siječnja 2020., koja je po ocjeni ovog suda, određena i konkretna te se odnosi upravo na tužitelja i delegiranje svih poslova radnog mjesta voditelja Podružnice na njega i to upravo u momentu kada ista Podružnica više nije imala voditelja, jer je isti sporazumno prekinuo radni odnos. Stoga, žalbeni navodi žalitelja su po ocijeni ovog suda paušalni i neosnovani te je po ocijeni ovog suda navedena specijalna punomoć predstavlja nalog tužitelju za obavljanjem poslova radnog mjesta voditelja Podružnice, koji je tužitelj sukladno članku 7. stavak 1. ZR obvezan obavljati prema uputama koje mu je tuženik kao poslodavac dao u skladu s naravi i vrstom rada. Nesporno je utvrđeno iz svih izvedenih dokaza da je tužitelj obavljao te poslove, dok je s druge strane tuženik kao poslodavac grubo zanemario svoju obvezu prema tužitelju glede isplate plaće. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik navodi da je tužitelj morao od tuženika kao poslodavca prethodno tražiti sklapanje ugovora o radu za radno mjesto voditelja Podružnice, jer po ocijeni ovog suda, upravo je ovlaštena osoba tuženika izdala tužitelju specijalnu punomoć za obavljanje poslova tog radnog mjesta, koje poslove je nesporno tužitelji radio, a za što mu tuženik nije isplatio plaću, što predstavlja grubo zanemarivanje ustavom i zakonom zajamčenih prava, a to je pravo na plaću.
22. Kako tuženik nije imao prigovora na dopunski nalaz i mišljenje od 18. veljače 2025. u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a u skladu s kojim je tužitelj specificirao svoj konačni tužbeni zahtjev, to je po ocijeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju s osnova razlike plaće iznos od 9.221,49 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
23. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 368. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
24. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koja je donijeta sukladno članku 154. stavak 1. i članka 155. ZPP uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).
25. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. ZPP, ne pripada mu trošak za sastav iste, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke.
26. Odgovor na žalbu nije potreban trošak u smislu članka 155. ZPP pa se tužitelju ne dosuđuje isti trošak radi čega je odlučeno kao pod točkom III izreke.
U Karlovcu 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Vesna Stokrp
