Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-848/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Sanji Hajnal odvjetnici u Osijeku, protiv tužene Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćniku Iris Šanjug odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 238/2023-27 od 15. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-238/2023-27 od 15. rujna 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 234,38 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-238/2023-27 od 15. rujna 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, broj 5140030242-62000148992/2005, potvrđen kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca, pod brojem OV-6503/05, 9. studenog 2005., koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.800,00 CHF (slovima: sedamnaesttisućaosamstošvicafskihfranaka)".

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, broj 5140030242-62000148992/2005, potvrđen kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca, pod brojem OV-6503/05, 9. studenog 2005., koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize".

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 5. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, broj 5140030242-62000148992/2005, potvrđen kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca, pod brojem OV-6503/05, 9. studenog 2005., koji glasi: "u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".

IV. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužiteljici DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 904,89 € (slovima: devetsto četiri eura osamdeset devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena koje teku na:

- Na iznos od 5,10 € od 30.01.2009. pa do isplate

- Na iznos od 11,10 € od 10.03.2009. pa do isplate

- Na iznos od 3,86 € od 22.04.2009. pa do isplate

- Na iznos od 1,42 € od 27.05.2009. pa do isplate

- Na iznos od 2,39 € od 19.06.2009. pa do isplate

- Na iznos od 0,88 € od 19.08.2009. pa do isplate

- Na iznos od 1,90 € od 25.08.2009. pa do isplate

- Na iznos od 2,17 € od 31.08.2009. pa do isplate

- Na iznos od 6,54 € od 19.01.2010. pa do isplate

- Na iznos od 7,85 € od 15.03.2010. pa do isplate

- Na iznos od 10,95 € od 21.04.2010. pa do isplate

- Na iznos od 15,64 € od 20.05.2010. pa do isplate

- Na iznos od 27,39 € od 02.07.2010. pa do isplate

- Na iznos od 19,09 € od 12.08.2010. pa do isplate

- Na iznos od 33,97 € od 08.09.2010. pa do isplate

- Na iznos od 28,18 € od 05.10.2010. pa do isplate

- Na iznos od 28,57 € od 18.11.2010. pa do isplate

- Na iznos od 43,06 € od 07.01.2010. pa do isplate

- Na iznos od 43,02 € od 07.01.2010. pa do isplate

- Na iznos od 37,50 € od 21.02.2011. pa do isplate

- Na iznos od 36,53 € od 08.03.2011. pa do isplate

- Na iznos od 34,55 € od 14.04.2011. pa do isplate

- Na iznos od 40,89 € od 12.05.2011. pa do isplate

- Na iznos od 51,33 € od 16.06.2011. pa do isplate

- Na iznos od 58,62 € od 12.07.2011. pa do isplate

- Na iznos od 77,54 € od 16.08.2011. pa do isplate

- Na iznos od 78,78 € od 06.09.2011. pa do isplate

- Na iznos od 54,63 € od 05.10.2011. pa do isplate

- Na iznos od 51,17 € od 11.11.2011. pa do isplate

- Na iznos od 54,17 € od 29.12.2011. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom iz točke I. tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, broj 5140030242-62000148992/2005, potvrđen kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca, pod brojem OV-6503/05, 9. studenog 2005., koji glasi: "u iznosu od 17.800,00 CHF (slovima: sedamnaesttisućaosamsto švicafskih franaka), odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek.“

VI. Utvrđuje se da je neosnovan prigovor radi prebijanja te da ne postoji potraživanje tužene prema tužiteljici za isplatu iznosa od 327,92 eura.

VII. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužiteljici DZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.504,11 eura (slovima: tisuću petsto četiri eura jedanaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 187,50 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 46,88 EUR, što ukupno iznosi 234,38 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 5140030242-62000148992/25 potvrđen kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca, pod brojem OV-6503/05 dana 9. studenog 2005., u dijelu u kojem je u članku 3. točke 2., 4. i 5. ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu: CHF) , te zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi prilikom donošenja pobijane presude bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, pa niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se žalitelj poziva, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, neproturječna je sama sebi i razlozima presude, te sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini, poslovni broj O-1680/2021-10, UPP/OS- 93/2021-10 od 7. rujna 2022. (preslika na listu 22 spisa), potraživanje temeljem predmetnog Ugovora o kreditu pripalo tužiteljici kao nasljednici iza njezine majke pok. MZ.

7. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu, odlučivao temeljem presuda donijetih u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, a u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka, te primjenom odredbe članka 502.b ZPP- a.

7.1. Naime, u odredbi članka 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda po kojima se pojedine fizičke i pravne osobe mogu pozvati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, te prema stavku 4. ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

8.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.

8.2. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, stavak 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

9. Sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača istoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

10. Odredba članka 3. stavak 1. točka 1. ZZP/03 sadrži definiciju osobe potrošača koja glasi: Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sud prvog stupnja je sukladno članku 3. stavku 3. ZZP/03 pravilno utvrdio potrošačko svojstvo tužiteljice i u tom pogledu naveo sasvim određene razloge u odlomku 10. obrazloženja pobijane presude koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne.

11. Na tuženiku je prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 teret dokaza da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao i od saslušanja predloženih svjedoka odustao na ročištu dana 30. siječnja 2025., te se u tom pogledu pravilno izjasnio prvostupanjski sud u odlomku 11.3., 11.4. i 11.5. obrazloženja navodeći razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne. Žalbene tvrdnje o tome da je tužiteljici kao potrošaču tuženik predočio i učinio dostupnim sve bitne uvjete Ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih stranaka, da su sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, da je tuženik postupio u skladu sa člankom 305. stavak 4. Zakona o kreditnim institucijama, da je aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezane uz rast tečaja švicarskog franka, ne mogu se prihvatiti kao osnovane jer ne proizlaze iz dokaza u spisu predmeta.

12. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu da su i ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, a da tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njihov sadržaj, pa je tim odredbama tužiteljici nametnuta obveza suprotna načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima iz članka 12. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 59/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. – dalje: ZOO/91 ZOO-a) kao temeljnom načelu obveznog prava.

13. Presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03 , članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

13.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača, (Narodne novine broj 19/22 i 59/23.) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

13.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14. Prema odredbi članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 59/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. – dalje: ZOO/91) koja je identična odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 25/2011., 78/2015. – dalje: ZOO), u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15. Zahtjev tužiteljice za isplatu je restitucijski zahtjev prema odredbi članka 104. stavak 1. ZOO/91 koja je sadržajno identična odredbi članka 323. stavak 1. ZOO- a, kao posljedica utvrđenja da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF ništave, te je tuženik dužan platiti i zatezne kamate u smislu odredbe članka 214. ZOO/91 koja je sadržajno identična odredbi članka 1115. ZOO-a.

16. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužiteljici restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužiteljica od tuženika nije dobila niti primila, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, ne može tražiti isplatu korištenjem institucije stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Žalitelju valja navesti da sud prvog stupnja nije ovlašten niti dužan umanjiti tražbinu tužiteljice s tzv. negativnim tečajnim razlikama, a takvo pravno shvaćanje sadržano je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., s time da onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danoga. Prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C- 140/222 (SM, KM protiv M BANK, presuda od 7. prosinca 2023.) Direktivi 93/13 se protivi da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost kuna na glavnicu koju bi kreditna institucija primila da je taj ugovor na snazi.

17. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. od kada je zastara počela iznova teći, a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 21. ožujka 2023. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 371. ZOO/91, proizlazi da nisu zastarjele tražbine u utuženom razdoblju.

17.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., prihvaćanjem i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojen predmetu C-776/19 i C-782/19. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH sadržanom u zapisniku broj Su IV-33/2022 od 31. siječnja 2022. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO koja je identična odredbi članka 388. ZOO/91 i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

18. Visina tužbenog zahtjeva po osnovi preplaćenih anuiteta s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, pravilno je utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke koji se o prigovorima tuženika na njegov nalaz i mišljenje očitovao i iste otklonio, a sud prvog stupnja u odlomku 13.5. obrazloženja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka uz navođenje valjanih razloga. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. izraženo je stajalište da se u slučaju ništetnosti dijela ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope.

19. Na žalbene navode da Slavonska banka d.d. s kojom je pravna prednica tužiteljice sklopila predmetni ugovor o kreditu nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača pa da se tužitelj ne može pozvati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, valja odgovoriti da u situaciji kada je Slavonska banka d.d. pravni prednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a potom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. pravni prednik tuženika o čemu se izjasnio sud prvog stupnja u odlomku 8. obrazloženja pobijane presude, činjenica da ugovor o kreditu nije sklopljen s tuženikom ne znači da tuženik nije odgovoran za povrede potrošačkih prava tužitelja, jer je upravo tuženik pravni sljednik navedenih banaka i kao takav odgovoran za povrede potrošačkih prava tužitelja. Univerzalno pravno sljedništvo znači da pravni sljednik preuzima sva prava i sve obveze prednika pa se slijedom toga ranije citirane odluke o ništetnosti odnose i na pravne poslove pravnog prednika - Slavonske banke d.d. Osijek. Sudska praksa na koju se žalitelj poziva nije primjenjiva na konkretan slučaj.

20. Neosnovano žalitelj tvrdi da tužiteljica nema pravni interes za isticanje ništetnosti spornih odredbi o valutnoj kaluzuli, jer ništetna ugovorna odredba ne može protekom vremena konvalidirati, a prema odredbi članka 109. ZOO/91 na ništavost se može pozvati svaka zainteresirana osobe, dok prema odredbi članka 110 ZOO/91 pravo na isticanje ništavosti se ne gasi.

21. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a), tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023 – dalje: Tarifa) jer je u Tbr. 52. točka 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenje odluke o trošku postupak.

22. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.

23. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 234,38 EUR kao neosnovan jer tuženik nije uspio sa žalbom, te je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte