Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-163/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari 1.tužiteljice KL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4.tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika POSOJILNICA BANK eGen Filiale Borovlje, Hauptplatz 16, 9170 Ferlach, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja te trpljenja brisanja prava zaloga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-537/2018-39 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P- 537/2018-39 od 18. prosinca 2023., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj P-537/2018-39 od 18. prosinca 2023., točkom I., izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan Ugovor o otplati kredita od **.**.2005. solemniziran po Javnom bilježniku Bojani Štimac iz Varaždina, Braće Radića 6 pod br. OU-851/2005-1 dana **.**.2005., sklopljen između tužitelja 1-4 kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, kao i zahtjev za da je tuženik Posojilnica Bank eGen Filiale Borovlje/Ferlach, 9170 Ferlach (Republika Austrija), Hauptplatz 16, OIB:11609308792, dužna trpjeti brisanje prava zaloga, a koje je pravo upisano na njegovo ime na nekretninama označenim kao čkbr. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 1127 m2, a koja se sastoji od dvorišta, površine 1026 m2 i kuće, [adresa], površine 101 m2, te čkbr. [katastarska čestica] ukupne površine 2585 m2, a koja se sastoji od oranice [adresa], površine 780 m2, kuće i gosp. zgrade [adresa], površine 327 m2, voćnjaka [adresa], površine 978 m2 i dvorišta [adresa], površine 500 m2, te čkbr. [katastarska čestica], ukupne površine 10750 m2, a koja se sastoji od oranice Skendišće, površine 10750 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Varaždin, a koji je upis izvršen Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Varaždin br. Z.2374/05, i zahtjev za naknadu troškova postupka.

Točkom II. izreke navedene presude naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 7.614,97 EUR /57.374,99 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja ove presude, 18. prosinca 2023. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 99,54 EUR/750,00 kn odbija.

Rješenjem prvostupanjskog suda broj P-537/2018-45 od 9.1.2024., ispravljena je navedena presuda u točci II izreke tako da ispravno glasi; Nalaže se 1. tužiteljici KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelju HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tužitelju DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 4. tužiteljici PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku POSOJILNICA BANK eGen Filiale Borovlje, Hauptplatz 16, 9170 Ferlach naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.614,97 EUR /57.374,99 kn (slovima: sedam tisuća šesto četrnaest EUR i devedeset sedam centi/pedeset sedam tisuća tristo sedamdeset četiri kune i devedeset devet lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja ove presude, 18. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 99,54 EUR/750,00 kn odbija.“

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili tužitelji iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava te predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U bitnome navodi da je odbijanjem provođenja personalnih dokaza predloženih i od strane tužitelja i od strane tuženika, koje odbijanje nije obrazloženo počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) .

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tužitelja i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o otplati kredita (jednokratnom kreditu) i zahtjev za brisanje prava zaloga koje je upisano na ime tuženika na nekretninama označenim kao čkbr. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 1127 m2, a koja se sastoji od dvorišta, površine 1026 m2 i kuće, [adresa], površine 101 m2, te čkbr. [katastarska čestica] ukupne površine 2585 m2, a koja se sastoji od oranice Šemovec, površine 780 m2, kuće i gosp. zgrade [adresa], površine 327 m2, voćnjaka Šemovec, površine 978 m2 i dvorišta Šemovec, površine 500 m2, te čkbr. [katastarska čestica], ukupne površine 10750 m2, a koja se sastoji od oranice Skendišće, površine 10750 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Varaždin i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja, i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pobijana presuda nije zahvaćena kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, sud ne mora provesti sve dokaze predložene od stranaka pa niti po tužiteljima predloženi dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka TL kao i ĆL kojeg je predlagao tuženik, ako ocjeni da to nije potrebno za utvrđenje relevantnih činjenica, budući sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio primjenom odredbe članka 220. stavak 2. ZPP, kako izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3678/2017 ukinut Zakon o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (Narodne Novine 72/17, nadalje: ZNUKMO). Stoga su, neosnovani žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelji temelje na tvrdnji da tuženik kao kreditna institucija Republike Austrije nije imala odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj i da je stoga sklapanje prednje navedenog pravnog posla bilo protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da su tužitelji kao korisnici kredita **.**.2005. sklopili Ugovor o otplati kredita br. [broj kredita], kojim im je tuženik dao kredit u iznosu od 40.000,00 EUR-a, uz otplatu na 120 obroka u iznosu od 476 EUR, koji je solemniziran po Javnom bilježniku u Varaždinu bojani Štimac pod brojem: OU-851/2005-1 **.**.2005.

- da je kao sredstvo osiguranja otplate kredita osnovano založno pravo na nekretninama označenim kao čkbr. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 1127 m2, a koja se sastoji od dvorišta, površine 1026 m2 i kuće, [adresa], površine 101 m2, te čkbr. [katastarska čestica] ukupne površine 2585 m2, a koja se sastoji od oranice Šemovec, površine 780 m2, kuće i gosp. zgrade [adresa], površine 327 m2, voćnjaka Šemovec, površine 978 m2 i dvorišta Šemovec, površine 500 m2, te čkbr. [katastarska čestica], ukupne površine 10750 m2, a koja se sastoji od oranice Skendišće, površine 10750 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Varaždin, a koji je upis izvršen rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Varaždin br. Z-2374/05, koje je upisano kao teret u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje bankarske djelatnosti na području Republike Hrvatske, jer nije niti poslovao u Republici Hrvatskoj,

- da je prijeporni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Austriji, u sjedištu tuženika gdje je isti registriran i gdje ima dopuštenje za obavljanje kreditnih poslova temeljem odobrenja nadležnog austrijskog tijela Austrije, Austrijske regulatorne agencije i da je izvršena isplata korisnicima kredita u iznosu od 40.000,00 EUR,

- da je tužbeni zahtjev odbijen obzirom je ukinut Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (Narodne novine broj 72/17), a obzirom se tužitelji pozivaju na navedeni Zakon.

10. Prema odredbi članka 252. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu gdje ponuditelj ima svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude.

11. U konkretnom slučaju upravo u samom je Ugovoru o otplati kredita (jednokratni ugovor), čija se ništetnost u ovom postupku traži izričito navedeno da je sklopljen u Republici Austriji u Ludmannsdorfu/Bičovs **.**.2005., gdje je banka tuženika kao ponuditelj imala svoje sjedište u trenutku davanja ponude. Pravilno je u konkretnom slučaju izuzet od primjene Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (Narodne novine broj: 72/17), jer je sud Europske unije donio 14. veljače 2019. presudu u premetu broj C-630/17 ŽL protiv Raiffeisen St. Stefan- Jagerberg-Wolsfberg eGen u kojoj je izričito utvrdio da je takav propis države članice unije protivan članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

12. U toj odluci je presuđeno da članak 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastankom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

13. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, a tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

14. Nastavno na citiranu odluku Europskog suda, Zakon o ništetnosti ukinut je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3678/2017 od 3. studenog 2020.

15. Ovaj sud ističe da niti prema odredbama Zakona o bankama ("Narodne novine", broj: 84/02, 141/06 i 117/08) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja prijepornog ugovora za slučaj u kojem kao strana kreditna institucija kreditira hrvatske državljane na njihov zahtjev nije trebalo postojati odobrenje Hrvatske narodne banke, pa niti zbog toga ugovor nije ništetan. Pri tome je cjelokupna obrada kredita, kao i potpisivanje i isplata iznosa kredita izvršena u sjedištu tuženika u Republici Austriji u okviru njegova redovnog poslovanja, te suprotne tvrdnje žalitelja da je ugovor sklopljen kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj i da je tuženik poslovao na području Republike Hrvatske tužitelji u postupku nisu dokazali.

16. Nadalje, tuzemnim primateljima kredita bilo je izričito dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama (članak 28. stavak 3. Zakona o deviznom poslovanju – Narodne novine broj: 36/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 145/10 i 76/13).

17. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da prijeporni Ugovor o otplati kredita (jednokratni ugovor) ne bi bio ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 2. ZOO niti da je bio zaključen u Republici Hrvatskoj, jer je ugovor valjan i ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani.

18. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da potpisivanjem predmetnog Ugovora o otplati kredita (jednokratni ugovor) od 16. lipnja 2005. kojim su založni dužnici dopustili uknjižbu založnog prava na svojim nekretninama opisanim u točki I. izreke u korist tuženika, također nije ništetan, jer očitovanje volje stranke u ugovoru o pravnom poslu je osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama sukladno članku 59. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09 – dalje: ZJB), u svezi sa člankom 54. ZJB.

19. Neosnovano tužitelji u žalbi navode da je pobijana presuda donesena na temelju materijalnog prava Republike Austrije, kad iz obrazloženja presude proizlazi upravo suprotno, a činjenica što je prvostupanjski sud obrazlažući svoju odluku uz primjene odredba ZOO-a, kao Zakona o deviznom poslovanju, Zakona o bankama, potkrepljuje i paragrafima Općeg građanskog zakonika, ne utječe na zakonitost pobijane odluke, pogotovo što se tužbeni zahtjev temelji na odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, koji je ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3678/2017.

20. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (članak 155. ZPP).

U Karlovcu, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić