REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1401/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista JČŠ, u pravnoj stvari tužitelja: MATIJA KABLARIĆ, vl. "KABLARIĆ AUTO" iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 17. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 174,18 eura (slovima: sto sedamdeset četiri eura i osamnaest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 174,18 eura (slovima: sto sedamdeset četiri eura i osamnaest centi) zakonsku zateznu kamatu od 19. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 245,29 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 17. prosinca 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 245,29 eura zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 17. prosinca 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 174,18 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 2. travnja 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa ŠKODA OCTAVIA, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika JČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, čiji da su djelatnici pregledali vozilo, procijenili štetu i 4. travnja 2024. napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248209360210. Da visina štete sukladno izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, no da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija da je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o svemu tome jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 97/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 987,52 eura (PDV uključen) mu je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od ukupno 813,34 eura, dok razliku od 174,18 eura po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 813,34 eura po računu, no ne i iznos od 174,18 eura, pa da nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi i nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 22. travnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 174,18 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu legitimaciju jer da je isplatom nespornog iznosa u cijelosti naknadio štetu, s tim u vezi osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatnu stopu. Naveo je da je tuženik u vansudskom odštetnom postupku priznao odgovornost temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, te isplatio novčani iznos potreban da se oštećena stvar dovede u prethodno stanje. Naveo je kako nije prihvatio račun tužitelja broj: 97/VP/1 od 18. travnja 2024. te da ga je umanjio za iznos od 174,18 eura, ne prihvaćajući u njemu iskazanu cijenu radnog sata auto limara i lakirera odnosno njenu visinu od 40,00 EUR-a + PDV, već je po računu priznat trošak po cijeni radnog sata od 35,00 EUR+ PDV, i 12% rabata. Dakle, tuženik je osporio cijenu sata rada kao previsoko odmjerenu i istaknuo da je oštećenik dužan pridržavati se općih načela obveznog prava, odnosno suzdržati se od postupaka kojima se šteta može povećati, što da u konkretnom slučaju nije bio slučaj jer je jednako kvalitetan popravak vozila mogao ostvariti u drugim radionicama s manjom cijenom sata rada. Osporio je utuženi račun i cjenik.

4. Podneskom od 15. rujna 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu koje ocjenjuje neosnovanima, te da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na prigovor nedostatku aktivne legitimacije tužitelja navodi kako je isti neosnovan, s obzirom da je ustupitelj/oštećenik JČ ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju, a koju tražbinu tuženik nije podmirio, sve pozivajući se na čl. 82. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na pasivnu legitimaciju, tužitelj smatra da je tuženik utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici osiguranja štetnika pravno osnovan te se istim putem obvezao na isplatu iznosa od 813,34 eura po odštetnom zahtjevu, čime da je nesporno utvrđeno da je tuženik pasivno legitimaran u ovom predmetu. Slijedom navedenoga, tužitelj osporava navode tuženika kako isti nije odgovoran za isplatu osigurnine, a sve budući je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 97/VP/1 od 18. travnja 2024. i iznosa djelomične isplate tuženika, te da se sukladno tome radi o nepodmirenom iznosu koji tužitelj i dalje utužuje u rubriciranom predmetu u iznosu od 174,18 eura. Ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što da u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Prigovore tuženika ocjenjuje irelevantnima i neosnovanima, te usmjerenima isključivo na odugovlačenje postupka.

5. Citirani podnesak sud je uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

6. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun- otpremnicu broj 97/VP/1 od 18. travnja 2024. (list 9 spisa), izvid štete broj 248209360210 od 4. travnja 2024. (list 10 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 11 spisa), potvrdu o uplati nespornog dijela (list 12 spisa), e-mail komunikaciju (list 13-15 spisa), Cjenik tužitelja (list 16 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 22. travnja 2024. (list 17-18 spisa) s notifikacijom o ustupanju tražbine (list 19-20 spisa), sudsku praksu (list 21-35, 42-60 spisa), e-mail komunikaciju (list 36-37 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 38-41 spisa), potvrdu o uplati (list 74 spisa), kopiju police osiguranja (list 75 spisa), e-mail komunikaciju (list 76 spisa), obračun štete broj 248209360210 (list 77 spisa), usporedne račune i plaćanja (list 81-97 spisa).

7. Sud cijeneći materijalnu dokumentaciju u spisu, a u skladu s čl. 220. ZPP-a, nije proveo dokaz pribavom police osiguranja štetnika ugovorene kod tuženika budući ju je tijekom postupka i sam tuženik dostavio, niti je saslušao oštećenika, niti tužitelja jer je isto ocijenio nepotrebnim.

8. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu stope zatraženih zakonskih zateznih kamata, ocijenio osnovanim.

9. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatna stopa.

10. Uvidom u Izvid štete broj 248209360210 od 4. travnja 2024. (list 10 spisa) sud je utvrdio da je navedeni izvid obavio tuženik za oštećenika IČ, u odnosu na nezgodu od 2. travnja 2024. i oštećeno vozilo marke ŠKODA OCTAVIA, registarske oznake [registarska oznaka], a prema polici sklopljenoj kod tuženika broj 068202822061. Uvidom u račun tužitelja broj 97/VP/1 od 18. travnja 2024. (list 9 spisa) utvrđeno je da je isti izdan JČ za popravak vozila prema izvidu štete tuženika broj 248209360210, za vozilo marke ŠKODA OCTAVIA, registarske oznake [registarska oznaka] i to na ukupan iznos od 987,52 eura.

11. Uvidom u potvrde o uplati nespornog iznosa s lista 12 i 74 spisa utvrđeno je da je tuženik tužitelju iznos od 813,34 eura platio po šteti broj 248209360210, dok je iz e-mail komunikacije (list 13-15 spisa) vidljivo da je prigovoreno uplati samo djelomičnog iznosa.

12. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 22. travnja 2024. (list 17-18 spisa) utvrđeno je da su isti sklopili JČ kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj, i to za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 174,18 po računu broj 97/VP/1, a temeljem izvida štete tuženika broj 248209360210, koje potraživanje prema tuženiku je JČ prenio na tužitelja (utvrđeno je i da je puni iznos računa 987,52 eura, a da je tuženik platio iznos od 813,34 eura, te da je preostalo potraživanje od 174,18 eura do punog podmirenja računa). Dakle, sve je u skladu s preostalom citiranom dokumentacijom u spisu.

13. S obzirom na navedeno imajući u vidu odredbu čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO), te postojanje valjanog ugovora o ustupanju, sud je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ocijenio paušalnim i neosnovanim. Nadalje, prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove i lakirerske radove u iznosu od 40,00 eura po satu uvećano za PDV, što jasno proizlazi iz Cjenika tužitelja (list 16 spisa), te je tako obračunato i u računu broj 97/VP/1 (list 9 spisa), a ne u iznosu koji je tuženik priznao i platio oštećeniku, to je sud stava da postoji tražbina tužitelja na ime naknade štete u preostalom iznosu od 174,18 eura.

14. S obzirom da tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik osiguratelj štetnika po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068202822061 (list 75 spisa) koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, niti da je tuženik po štetnom događaju broj 248209360210 isplatio nesporan iznos u visini od 813,34 eura (list 12 i 74 spisa), razvidna je pasivna legitimacija tuženika, te zapravo sporna ostaje samo visina štete, i to zbog razlike u cijeni sata rada koju tužitelj naplaćuje za svoje usluge i cijeni sata rada koju tuženik priznaje, a što jasno proizlazi i iz navoda tuženika istaknutih u odgovoru na tužbu.

15. Sud je uvidom u izvid štete (list 10 spisa) utvrdio da je za popravak vozila predviđeno 4,20 sati autolimarskih radova, a što odgovara i broju sati rada iz računa 97/VP/1 (list 9 spisa), a prema Cjeniku tužitelja (list 16 spisa) tužitelj naplaćuje za iste cijenu od 40,00 eura po satu uvećano za PDV, koji iznos je naveden i u računu.

16. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48-51 spisa). Budući je tijekom postupka tužitelj u spis dostavio Cjenik iz kojeg proizlazi cijena sata rada iz utuženog računa i s obzirom na izloženi stav, sud je mišljenja da su neosnovani prigovori tuženika usmjereni protiv računa i Cjenika jer je tužitelj kao gospodarski subjeku ovlašten sam određivati svoju cijenu sata rada. S obzirom na navedeno nije provedeno prometno-tehničko vještačenje na okolnost cijene sati rada tužitelja, niti je naloženo tužitelju da dostavi račune popravka vozila za 2024. s dokazom da su isti i plaćeni, niti je provedeno financijsko vještačenje na utvrđivanje okolnosti cijena sati rada i plaćanja nespornog iznosa, niti je od predloženih servisa tuženika zatražena ponuda popravka službenim putem, a nije saslušan niti procjenitelj Mario Mateljak, jer je sud isto ocijenio nepotrebnim.

17. Dakle, uvidom u Cjenik tužitelja (list 16 spisa) utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istim, a sud je jasno utvrdio da je visina sporna samo u odnosu na razliku u cijeni sata rada, pa je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, koja se odnosi na ostatak iznosa za cijenu sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 174,18 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj štetnika, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

18. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

19. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 4. travnja 2024. proizlazi da je oštećenik podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (19. travnja 2024.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, a prigovor tuženika tijeku zateznih kamata je ocijenjen neosnovanim.

20. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a uzimajući u obzir da je riječ o regresnom potraživanju za štetu,a ne odnosu proizašlom iz trgovačkog ugovora, pa je odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe od 2.6.2025.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 15.9.2025.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura prema Tbr.8.t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 2.12.2025.-25 bodova odnosno 50,00 eura prema Tbr.9.t.1. Tarife, te trošak pristupa ročištu za objavu- 12,50 bodova odnosno 25,00 eura prema Tbr.9.t.3. Tarife, odnosno ukupno 175,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, što sveukupno iznosi 218,75 eura. Tužitelju je osnovanim ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

23. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima s obzirom na činjenicu da se regresno potražuje isplata štete (točka III I IV izreke presude).

24. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na glavno potraživanje, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac:

Mirna Panjan

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

JČŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: EČ, vl. "KABLARIĆ AUTO" iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura

- tuženiku: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282

- kal. 30 dana