Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Pr-1832/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Lovriću, odvjetniku iz Zagreba, Kninski trg 13, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po odvjetnicima iz OD Mihočević i Bajs iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, radi nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04.11.2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 17. prosinca 2025. godine,
presudio je
I. Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 6. studenog 2024. godine, donesena od strane tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, nije dopuštena.
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, da tužitelja CT iz [adresa], vrati na rad na radno mjesto "rukovoditelja Sektora razvoja i održavanja", kao i "pomoćnika voditelja podružnice" ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.500,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 17.12.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 20.12.2024. navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika dulje od 22 godine, a zadnji ugovor o radu sa tuženikom sklopio je 29.08.2017. za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja Sektora održavanja i razvoja, a temeljem Dodatka od 29.01.2018. tome Ugovoru, tužitelj je obavljao i poslove radnog mjesta pomoćnika voditelja podružnice Robni terminali Zagreb. Tuženik je dana 12. studenog 2024. godine uručio tužitelju Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (dalje u tekstu: „Odluka“), kojom je otkazao ugovor o radu sklopljen 29. kolovoza 2017. kao i dodatak predmetnom ugovoru od dana 29. siječnja 2018.. Razlog otkaza tuženik obrazlaže pozivajući se na organizacijski razlog, u bitnome navodeći da su višekratnim izmjenama organizacije rada kod tuženika, i to pravilnicima o organizaciji u periodu od 25. studenog 2020. pa do travnja 2023. godine, ukinuta radna mjesta na kojima je tužitelj zaposlen, tj. da je tužitelj kod tuženika zaposlen na „nepostojećim“ radnim mjestima. Tuženik dalje navodi da je u neformalnom postupku u listopadu 2024. godine ponudio tužitelju ugovore o radu za obavljanje drugih poslova, cijeneći ih kao odgovarajuće onima koje obavlja temeljem otkazanog ugovora o radu i dodatka ugovoru, a da je tužitelj ponude odbio. Tužitelj je dana 22. studenog 2024 poslao Zahtjev za zaštitu prava kojim traži poništenje Odluke, na što tuženik u Zakonom propisanom roku nije odgovorio. Tužitelj smatra da je postupak otkazivanja proveden na zakonom nedopušten način, te da razlozi na kojima se temelji Odluka, nisu istiniti. Ponajprije, tužitelj upozorava da iz obrazloženja otkaza nije razvidno je li tuženik postupio sukladno čl. 151. st. 1. točka 4. Zakona o radu. Naime, tužitelj je osoba s navršenih 60 godina života, stoga tužitelj ovim putem opreza radi ponajprije ističe da je Odluka nedopuštena iz procesnog razloga ne ishođenja potrebne suglasnosti sindikata koji djeluje kod tuženika, kako je to propisano predmetnim člankom Zakona o radu. U pogledu merituma, tužitelj ističe da je tuženik postupio protivno čl. 117. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: „Kolektivni ugovor“), na način da zapravo nije pokušao zaposliti tužitelja na drugim odgovarajućim poslovima. Naime, tužitelju je nuđeno sklapanje ugovora o radu, ali za radno mjesto koje sukladno njegovom obrazovanju i sposobnostima, kao i poslovima na kojima je trenutno zaposlen, nije odgovarajuće. Tužitelj obavlja poslove rukovodećeg karaktera, a kao pomoćnik voditelja podružnice ima visoke odgovornosti i zadužen je za kompleksna pitanja vođenja poslovanja tuženika, uz primanja koja su vrednovana koeficijentom 6,7. Tuženik je zadnjom ponudom za sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Specijalist, koje je vrednovano koeficijentom 4,0 (dakle umanjenje osnovne plaće za skoro 70%), postupao s namjerom da tužitelj odbije ponudu, kako bi tuženik formalno zadovoljio uvjet iz čl. 117. Kolektivnog ugovora, tj. pretpostavljajući s visokom razinom sigurnosti da će tužitelj odbiti prijedlog novog ugovora o radu. Nadalje, vezano za razlog otkaza i obrazloženje, tužitelj ovim putem ističe da nije točno da je pravi razlog otkaza poslovno uvjetovan, tj. uvjetovan potrebom za organizacijskim promjenama i da se stoga poslovi radnog mjesta tužitelja, a to je kako Rukovoditelj sektora razvoja i održavanja, tako i Pomoćnik voditelja podružnice, ne obavljaju. Štoviše, uvidom u Pravilnik o organizaciji tuženika iz ožujka 2023. godine razvidno je da i dalje postoje radna mjesta s posebnim ovlastima, a koja tužitelj realno i obavlja temeljem otkazanog ugovora i dodatka. Tužitelj nadalje ističe da obavlja svoje poslove sukladno nalozima tuženika i temeljem ugovora i dodatka ugovoru o radu, cijeli period koji tuženik ističe kao period u kojem navodno ne postoje sistematizirana radna mjesta. Tužitelj ne može biti žrtva nesukladnosti akata tuženika kao poslodavca, sa stvarnim radom i poslovima koje realno obavlja kao i potrebom za istima, koja je i po samom tuženiku neupitna, bez obzira kako se oni nazivaju u pravilnicima koji uređuju formalno nazive radnih mjesta ili opise poslova. Tužitelj je obvezan raditi sukladno uputama i nalozima tuženika, što isti i čini cijeli taj „sporni“ period, stoga je nelogičan navod i pravno neutemeljeno obrazloženje tuženika da se tužitelju uručuje otkaz ugovora iz razloga „ne postojanja“ radnog mjesta u sistematizaciji. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi nedopuštenost Odluke tuženika od 06.04.2024. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju; kojom će se naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto/mjesta na kojima je radio prije no što mu je otkazan ugovor o radu, odnosno ako ta radna mjesta ne postoje kod tuženika na drugo odgovarajuće radno mjesto. Tužitelj potražuje naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti. Tužitelj je s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu od 29.8.2017. godine za radno mjesto Rukovoditelj Sektora razvoja i održavanja u podružnici Robni terminali Zagreb i Dodatak Ugovoru o radu od 29.1.2018. godine za radno mjesto Pomoćnik voditelja podružnice u podružnici Robni terminali Zagreb. Oba radna mjesta na kojima je tužitelj bio zaposlen ukinuta su i ne postoje na razini tuženika niti na razini tuženika postoje radna mjesta koja bi prema opisu poslova bila identična ova dva radna mjesta. Radno mjesto Rukovoditelja Sektora razvoja i održavanja u podružnici Robni terminali Zagreb ustanovljeno je Pravilnikom o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnice Robni terminali Zagreb iz travnja 2017. godine. Pravilnikom o I. izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnice Robni terminali Zagreb iz studenog 2020. godine ukinuto je radno mjesto Rukovoditelja Sektora razvoja i održavanja u navedenoj podružnici (izmijenjeni čl. 10. i 16. Pravilnika iz travnja 2017. godine). Istim Pravilnikom ukinuto je i radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice Robni terminali Zagreb (izmijenjeni čl. 14. Pravilnika iz travnja 2017. godine). Odlukom o utvrđivanju radnih mjesta s koeficijentima složenosti poslova izvan grupe složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 25.11.2020. godine nije predviđeno niti jedno radno mjesto rukovoditelja sektora, pa tako niti radno mjesto Rukovoditelja Sektora razvoja i održavanja u podružnici Robni terminali Zagreb, kao niti radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice Robni terminali Zagreb. Tuženik je u 2022. godini proveo postupak restrukturiranja i utvrđivanja kolektivnog viška radnika. Tijekom navedenih postupaka provedena je reorganizacija i centralizacija korporativnih funkcija, slijedom čega su aktima koji su na snagu stupili 26.5.2022. godine ukinute pojedine organizacijske jedinice. Konkretno, odredbom čl. 28. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.5.2022. godine, koji je stupio na snagu 26.5.2022. godine, određeno je: „U članku 2. stavak 2. Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. - podružnice Robni terminali Zagreb od 12. travnja 2017. godine izmijenjen Pravilnikom o l. izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. - podružnice Robni terminali od 25. studenog 2020. godine (dalje u tekstu: Pravilnik), organizacijske jedinice pod točkom 1. - Ured voditelja, točkom 5. - Služba za razvoj i održavanje, točkom 5.1. - Odjel održavanja, točkom 5.2. – Odjel za razvoj, točkom 6. - Služba financija i računovodstva, točkom 6.1 . - Odjel financija, točkom 6.2. - Odjel računovodstva, točkom 7. - Služba upravljanja ljudskim resursima i pravnim poslovima, točkom 7.1. - Odjel upravljanja ljudskim resursima, točkom 7.2. - Odjel pravnih poslova, točkom 8. Služba podrške zajedničkim poslovima, točkom 8.1.
- Odjel zajedničkih poslova, točkom 8.2. - Odjel sigurnosti i točkom 8.3. - Arhiv Zagrebačkog holdinga, ukidaju se i brišu zbog prestanka obavljanja poslova u tim organizacijskim jedinicama.“ U Uredu voditelja podružnice je bilo ustrojeno radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice koje je ukidanjem Ureda voditelja podružnice na razini podružnice Robni terminali Zagreb također ukinuto. U ožujku 2023. godine poslodavac je donio pravilnike kojima je regulirano pitanje organizacije rada u Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Pravilnike o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o, svih podružnica i Korporativnih servisa, tako i podružnice Robni terminali Zagreb. Ni u jednom od tih pravilnika nije naveden Sektor razvoja i održavanja, radno mjesto rukovoditelja Sektora razvoja i održavanja, Ured voditelja podružnice, radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice niti koje drugo radno mjesto koje bi bilo identično nekome od navedenih radnih mjesta. U ožujku 2023. godine sklopljen je i Dodatak Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. – prilozi koji sadrže grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačnim koeficijentima složenosti poslova za ta radna mjesta i dodacima za otežane uvjete rada (nastavno: Dodatak KU), nakon čega je 12. travnja 2023. godine donesena i Odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova (nastavno: Odluka) za sve sastavnice poslodavca, tako i za podružnicu Robni terminali Zagreb. Niti u navedenom Dodatku KU-a ni u Odluci nisu predviđena radna mjesta rukovoditelja Sektora razvoja i održavanja ni pomoćnika voditelja podružnice, kao niti radna mjesta koja bi bila identična tim radnim mjestima. Iz navedenog je razvidno da radna mjesta za koja je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu i Dodatak Ugovora o radu na razini tuženika ne postoje niti postoje radna mjesta koja bi prema sadržaju i opsegu poslova bila identična tim radnim mjestima jer se poslovi koji su se obavljali u okviru ta dva ukinuta radna mjesta kod tuženika više ne obavljaju u istom opsegu i sadržaju u okviru neka druga dva postojeća radna mjesta. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (u nastavku: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Da ukidanje radnog mjesta predstavlja opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Rev 4927/2019 od 6.12.2022. godine utvrđujući sljedeće: „12. U konkretnom slučaju kod tuženika je došlo do organizacijskih promjena u poslovanju, a pravo je poslodavca da provodi reorganizaciju unutar društva te u skladu s tim usvoji i novi ustroj radnih mjesta. U takvoj situaciji, kada je zbog nove organizacije poslovanja, ukinuto radno mjesto voditelja područja dostave pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZR, a tužitelju je u sklopu nove organizacije ponuđen novi ugovor o radu za odgovarajuće poslove. 13. Revizijski navodi tužitelja da i dalje postoje poslove koje je obavljao prije reorganizacije, a da je samo izmijenjen naziv radnog mjesta, ne mogu se prihvatiti. To zato što tužitelj, iako je navedeno isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, nije dokazao da su poslovi koje je obavljao prije reorganizacije sadržajno isti poslovima nekog od radnih mjesta u sklopu novog ustroja, odnosno sistematizacije radnih mjesta. 14. Naime, novo radno mjesto s nazivom voditelj dostave po poslovima i uvjetima za njegovo obavljanje više ne odgovara nekadašnjem radnom mjestu na kojem je do reorganizacije radio tužitelj, dakle, došlo je do stvarnog, a ne samo formalnog ukidanja njegovog prijašnjeg radnog mjesta. 15. Budući da je novim Pravilnikom i sistematizacijom ukinuto radno mjesto tužitelja u tom slučaju nema mjesta usporedbi s drugim radnicima, pa stoga nije došlo niti do pogrešne primjene odredbe čl. 115. st. 2. ZR (tako i u odlukama ovoga suda poslovni broj Revr-375/16 od 11. srpnja 2018., Revr-1231/15 od 5. prosinca 2018.).“ Obzirom su radna mjesta za koja je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu i Dodatak Ugovoru o radu ukinuta to tuženik nije bio u obvezi provesti uspoređivanje tužitelja s drugim radnicima. Štoviše, takva obveza nije postojala jer niti jedan drugi radnik nije imao sklopljen ugovor o radu za navedena dva radna mjesta niti je obavljao poslove tih radnih mjesta (kao ni tužitelj) u vrijeme otkazivanja tužitelju jer ta radna mjesta nisu postojala u to vrijeme niti postoje sada. Slijedom navedenog, pobijana Odluka o otkazu je dopuštena. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR-a propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Odredbom čl. 151. st. 1. ZR- a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o: otkazu članu radničkog vijeća, otkazu kandidatu za člana radničkog vijeća koji nije izabran, u razdoblju od tri mjeseca nakon utvrđenih konačnih rezultata izbora, otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom, otkazu radniku s navršenih 60 godina života, osim o otkazu radniku s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, otkazu predstavniku radnika u organu poslodavca, uvrštavanju osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona u kolektivni višak radnika, osim u slučaju kada je poslodavac u skladu s posebnim propisom pokrenuo, odnosno provodi postupak likvidacije, prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku, imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu s odredbama ovoga Zakona. Odredbom čl. 141. st. 1. ZR-a propisano je da radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, izabrati jednog ili više svojih predstavnika (u daljnjem tekstu: radničko vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa. Odredbom čl. 141. st. 2. ZR-a propisano je da se postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće na prijedlog sindikata ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca. Odredbom čl. 153. st. 3. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona. Odredbom čl. 153. st. 4. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovoga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Iz citiranih odredbi slijedi da je poslodavac u obvezi provoditi savjetovanje i suodlučivanje isključivo kada kod njega postoji radničko vijeće, odnosno kada su sindikati koji kod njega djeluju postigli sporazum iz čl. 153. st. 4. ZR-a o sindikalnom povjereniku ili sindikalnim povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća i o tom sporazmu pisano obavijestili poslodavca. U suprotnom, ako niti jedan od navedenih uvjeta nije ispunjen, poslodavac nije u obvezi prilikom otkazivanja ugovora o radu postupati prema odredbi čl. 150. st. 1. niti 151. st. 1. ZR-a. Navedeno je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Rev 1162/2022 od 9.1.2024. godine utvrđujući sljedeće: „16. Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR-a.“ Kod tuženika u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu i Dodatka Ugovora o radu tužitelju nije bilo ustrojeno radničko vijeće niti je tuženik obaviješten o tome da bi sindikati postigli sporazum o sindikalnim povjerenicima koji bi imali prava i obveze radničkog vijeća. Obzirom na to, tuženik nije bio obvezan provesti postupak savjetovanja niti suodlučivanja prije donošenja pobijane Odluke o otkazu. Tužitelju je prije otkazivanja ponuđen ugovor o radu za radno mjesto voditelja Tehničko servisne službe, vrednovano koeficijentom složenosti poslova 5,4, koju ponudu tužitelj nije prihvatio. Tužitelju je tuženik ponovno u listopadu 2024. godine ponudio ugovor o radu za radno mjesto Specijalist u podružnici Robni terminali Zagreb, koeficijenta složenosti poslova 5,4. Tužitelj se na ponudu očitovao u pisanom obliku navodeći kako mu ista nije prihvatljiva slijedom čega nema namjeru istu potpisati. Ponuđena radna mjesta su bila odgovarajuća uzimajući u obzir stručnu spremu, znanje, iskustvo i sposobnosti tužitelja. Navedeno je razvidno iz priloga Odluke o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova od 12.4.2023. godine, Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz ožujka 2023. godine i priloga Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz ožujka 2024. godine gdje su ponuđena radna mjesta označena kao radna mjesta s koeficijentima složenosti poslova V i VI, a prema Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz 2023. godine (čl. 61.) i Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz 2024. godine (čl. 63.) radi se o radnim mjestima za koje je predviđena visoka stručna sprema, čime je tuženik ispunio svoju obvezu iz čl. 117. KU- a. Činjenica da bi tužitelj na tim radnim mjestima primao manju plaću nego ranije ne čini ponude neodgovarajućima, kako to tvrdi tužitelj. Navedeno je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Revr 729/11 od 21.7.2011. godine utvrđujući sljedeće: "Tuženik nije imao dužnost nakon provedene reorganizacije tužiteljicu zaposliti na radnom mjestu istog ranga kojeg je ova imala prije nove organizacije, budući je tuženik slobodan s kim će sklopiti ugovor o radu za radna mjesta prema novoj organizaciji. Pritom ZR-om nije propisano koje bi uvjete ponuđeno radno mjesto moralo ispunjavati da bi ponuda bila zakonita, ali je propisano pravo poslodavca da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom prava i dostojanstvo zaposlenika, pa su to ujedno i uvjeti koje minimalno mora sadržavati ponuda izmijenjenog ugovora. Radno mjesto koje je tuženik ponudio tužiteljici odgovara stručnoj spremi tužiteljice, a nakon provedene reorganizacije tuženik nije dužan tužiteljici ponuditi novo radno mjesto istog platnog razreda na kojem bi tužitelj imao istu plaću kao na prvobitnom radnom mjestu." Slijedom navedenog, predlaže se naslovljenome sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u tužiteljev zahtjev za zaštitu prava s potvrdom o primitku (str. 6-8 spisa), u Odluku tuženika od 06.11.2024. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (str. 9-11 spisa), u ponuđeni novi ugovor CT za radno mjesto specijalist u tehničko – servisnoj Službi (str.12-15 spisa), u Pravilnik o organizaciji ZGH – Podružnica robni terminali iz ožujka 2023.(str. 16-37 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 26.03.2024. (str. 38-109, 328-381 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29.08.2017. (str. 110-111, 122-123 spisa), u Dodatak od 29.01.2018. Ugovoru o radu (str. 124 spisa), u Pravilnik o organizaciji ZGH – Podružnice robni terminali iz travnja 2017. (str. 125-134 spisa), u Pravilnik o I izmjenama Pravilnika o organizaciji ZGH – Podružnice robni terminali iz studenog 2020. (str. 135-142 spisa), u Odluku tuženika od 25.11.2020. o utvrđivanju radnih mjesta s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz temeljenog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZGH (str. 143 spisa), u Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji ZGH od 13.05.2022. (str. 144-195 spisa), u Pravilnik o organizaciji ZGH – Podružnice robni terminali iz ožujka 2023. (str. 196-206 spisa), u Dodatak od 27.03.2023. Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZGH d.o.o. – prilozi koji sadrže grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačnim koeficijentima za ta radna mjesta, te dodatke na otežane uvjete (str. 208-232 spisa), u Odluku tuženika od 12.04.2023. o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova (str. 233-246 spisa), u ponuđeni novi ugovor CT za radno mjesto specijalist u Službi terminali Jankomir, Podružnici robni terminali (str. 254-257 spisa), u ponuđeni Dodatak I. Ugovoru o radu (str. 258-259 spisa), u e-mail komunikaciju od 09.10.2024. između UT i CT (str. 260 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZGH od 08.02.2023. (str. 278-326 spisa), u e-mail komunikaciju od 19.07.2024. između CTH i sindikata u ZGH (str. 390-392 spisa), u e-mail očitovanje FT od 24.07.2024. (str. 388 spisa), u Odluku broj 213/24 Sindikata komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti Hrvatske od 12.11.2024. (str.393 spisa), u opis poslova iz Pravilnika o organizaciji ZGH – Podružnice robni terminali za radna mjesta u robnim terminalima (str. 422-458 spisa), saslušani su svjedoci FT (str. 469-472 spisa), UT (str. 483-484 spisa), CTH (str. 484-486 spisa), ET (str. 543 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja CT kao stranke (str. 544-545 spisa), izvršen je uvid u Odluku od 06.11.2024. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu radniku KT (str. 478-479 spisa).
4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
5. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 06.11.2024. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju; zahtjev da se tužitelja vrati na rad na radna mjesta na kojima je radio prije otkaza Ugovora o radu ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.
8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.
9. Tužitelj u tužbi navodi da tuženik, prije donošenja Odluke o otkazu tužitelju, nije postupio sukladno čl. 151. st. 1. toč. 4. Zakona o radu/14, iako je tužitelj osoba koja je imala navršenih 60 godina života u trenutku otkazivanja Ugovora o radu, stoga smatra da je odluka nedopuštena iz formalnog razloga neishođenja potrebne suglasnosti sindikata koji djeluje kod tuženika, a prije donošenja sporne Odluke o otkazu. Nadalje, tužitelj smatra da je tuženik postupio protivno čl. 117. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZGH, na način da zapravo nije pokušao zaposlit tužitelja na drugim odgovarajućim poslovima. Tužitelj je nuđeno sklapanje ugovora o radu, ali za radna mjesta koja nisu odgovarajuća njegovom obrazovanju i sposobnostima, kao i poslovima na kojima je bio zaposlen prije otkaza.
10. Tuženik smatra da s obzirom da kod tuženika ne postoji Radničko vijeće, a sindikati koji djeluju kod tuženika nisu postigli sporazum o sindikalnom povjereniku, isti nije bio u obvezi provesti postupak savjetovanja, niti suodlučivanja prije donošenja pobijane Odluke o otkazu tužitelju. Tuženik navodi da je uslijed restrukturiranja i reorganizacije koja je provedena 2022. godine, novim internim aktima tuženika ukinuto radno mjesto rukovoditelja Sektora razvoja i održavanja u Podružnici Robni terminali Zagreb, te da je ukinuto i radno mjesto pomoćnika voditelja Podružnice Robni terminali Zagreb. Uslijed reorganizacije i centralizacije korporativnih funkcija ukinute su pojedine organizacijske jedinice. U uredu voditelja podružnice je bilo ustrojeno radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice koje je ukidanjem ureda voditelja podružnice na razini podružnice Robni terminali Zagreb također ukinuto. Radna mjesta za koje je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu ne postoje na razini tuženika niti postoje radna mjesta koja bi prema sadržaju i opsegu poslova bila identična tim radnim mjestima, jer se poslovi koji su se obavljali u okviru ta dva ukinuta radna mjesta više ne obavljaju kod tuženika u istom opsegu i sadržaju u okviru neka druga dva postojeća radna mjesta. Stoga smatra da je pobijana Odluka zakonita i dopuštena.
11. Među strankama nije sporno da je tužitelj u trenutku otkazivanja Ugovora o radu imao više od 60 godina života (tužitelj je rođen **.**.1962., a Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu je donesena 12.11.2024.), ali ne više od navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
12. Među strankama nije sporno da kod tuženika u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, a niti danas, nije bilo utemeljeno Radničko vijeće.
13. Među strankama nije sporno da je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju kod tuženika djelovalo cca 20-tak sindikata.
14. Članom 150. st. 1. ZR-a/14 propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.
15. Članom 151. st. 1. ZR-a/14 propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o:
1) otkazu članu radničkog vijeća,
2) otkazu kandidatu za člana radničkog vijeća koji nije izabran, u razdoblju od tri mjeseca nakon utvrđenih konačnih rezultata izbora,
3) otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom,
4) otkazu radniku s navršenih 60 godina života, osim o otkazu radniku s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža,
5) otkazu predstavniku radnika u organu poslodavca,
6) uvrštavanju osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona u kolektivni višak radnika, osim u slučaju kada je poslodavac u skladu s posebnim propisom pokrenuo, odnosno provodi postupak likvidacije,
7) prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku,
8) imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu s odredbama ovoga Zakona.
16. U čl. 153. st. 1. i 3. Zakona o radu/14 navodi se da radničko vijeće u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa radnika, u punom povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca. Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZOR osim prava iz čl. 164. st. 2. ZOR-a na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. ZOR-a.
17. Iz e-maila od 19.07.2024. koji prileži spisu na stranama 391-392 vidljivo je da je CTH, direktorica Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima kod tuženika uputila sindikatima Zagrebačkog holdinga, a u postupku savjetovanja i suodlučivanja prije otkazivanja ugovora o radu, dopis u kojem traži očitovanje za osam radnika kojima namjerava otkazati ugovore o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, te za dva radnika (CT i KT) traži suodlučivanje temeljem čl. 151. Zakona o radu/14.
18. Iz e-mail od 24.07.2024. (str. 388-389 spisa) koji je FT, sindikalni povjerenik sindikalne podružnice Sindikata komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti uputio CTH, ljudskim resursima i sindikatima ZGH vidljivo je da Sindikat komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti podružnice Robni terminali nije suglasan sa namjerom poslodavca da se radniku CT otkaže ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, dok je u istom e-mailu isti dao suglasnost na namjeru poslodavca da se radniku KT otkaže ugovor o oradu zbog poslovno uvjetovanih razloga.
19. Svjedok FT saslušan na ročištu održanom 17.06.2025. iskazao je između ostaloga da je sindikat kojemu je on bio sindikalni povjerenik uskratio prethodnu suglasnost za otkazivanje ugovora o radu ovdje tužitelju CT jer se radilo o radniku koji je imao više od 60 godina života i jer je sindikat smatrao da je poslodavac tome radniku trebao ponuditi novi ugovor o radu odnosno eventualno otkazati ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.
20. Iz dokumentacije koja prileži spisu vidljivo je da su istoga dana i to 06.11.2024. donesene odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju (str. 9-11 spisa) i radniku KT (str. 478-479 spisa). U odluci tuženika od 06.11.2024. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu KT, točnije u obrazloženju odluke navodi se pored ostalog da je poslodavac namjeru donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu iz organizacijskih razloga, sukladno čl. 151. Zakona o radu, uputio u postupak suodlučivanja sa sindikalnim partnerima. Na namjeru poslodavca da KT otkaže ugovor o radu iz organizacijskih razloga zaprimljeno je očitovanje sindikalnog povjerenika Sindikata prometa i veza Hrvatske koji je dao prethodnu suglasnost za otkazivanje ugovora o radu KT.
21. U Odluci tuženika od 06.11.2024. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu CT nigdje se ne navodi da je od sindikata koji su djelovali kod tuženika zatražena prethodna suglasnost prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, iako je ta prethodna suglasnost zatražena, ali je bila uskraćena odnosno nije dana.
22. Iz naprijed navedenog vidljivo je da je poslodavac zatražio prethodnu suglasnost od sindikata koji su djelovali kod tuženika prije donošenja odluke o otkazivanju ugovora o radu, bez obzira što tuženik tijekom postupka, zbog činjenice da je u međuvremenu promijenjena sudska praksa tvrdi da tuženik nije bio u obvezi zatražiti prethodnu suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužitelju jer kod tuženika nije postojalo radničko vijeće niti su sindikati koji su kod njega djelovali postigli sporazum iz čl. 153. st. 4. Zakona o radu/14 o sindikalnom povjereniku ili sindikalnim povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća i o tom sporazumu pisano obavijestili poslodavca.
23. U rješenju Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 1162/2022 od 09.01.2024. navedeno je između ostaloga: "Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR-a.“
24. Iz provedenih dokaza vidljivo je da je tuženik proveo postupak suodlučivanja za radnika CT odnosno da je tražio od sindikata koji su djelovali kod tuženika prethodnu suglasnost za otkaz ugovora o radu tužitelju. Iz obrazloženja Odluke o otkazu Ugovora o radu radniku KT koja je donesena također 06.11.2024. jasno je navedeno da je tuženik proveo postupak suodlučivanja i da je sindikalni povjerenik dao suglasnost za otkazivanje ugovora o radu KT. U obrazloženju Odluke o otkazu Ugovora o radu CT tuženik uopće nije naveo da je zatražio prethodnu suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužitelju i da je nije dobio, te je tuženik donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju iako je znao da za istu nema potrebnu suglasnost. Tek nakon dostave dokaza o provedenom postupku suodlučivanja sa sindikalnim povjerenicima i neimanja potrebne suglasnosti za otkaz ugovora o radu tužitelju tuženik je isticao da nije niti morao provesti postupak suodlučivanja jer da tuženik nije pisanim sporazumom obaviješten s kojim sindikatom treba provesti postupak savjetovanja i suodlučivanja. Imajući u vidu naprijed navedeno odnosno da je tuženik proveo postupak suodlučivanja vezano za tužitelja, pozivanje tuženika na okolnost nepostojanja sporazuma između sindikata o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze iz stava 3. čl. 153. Zakona o radu/14 je irelevantno jer je smisao te obveze isključivo u tome da tuženik kao poslodavac zna s kim je od predstavnika radnik u obvezi provoditi postupke za koje je nadležno Radničko vijeće. Tuženik je u konkretnom slučaju očigledno znao s kim treba provesti postupke savjetovanja i suodlučivanja i takav postupak je proveo i za tužitelja. S obzirom da tuženik nije dobio prethodnu suglasnost za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju, a koja suglasnost je uvjet za donošenje te odluke, te budući da nakon uskrate prethodne suglasnosti za otkazivanje ugovora o radu radniku starijem od 60 godina, tuženik nije proveo postupak sudskog nadomještaja suglasnosti sindikata/sindikalnih povjerenika, a trebao je, nije ispunjena procesna pretpostavka za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.
25. Slijedom naprijed navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen kao pravno osnovan. Sud se nije upuštao u meritum spora odnosno obrazlaganje zakonitosti ili nezakonitosti Odluke tuženika od 06.11.2024. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju, jer je po mišljenju ovog suda pobijana Odluka tuženika nezakonita jer nije mogla biti donesena bez prethodnog provedenog sudskog postupka nadomještaja suglasnosti s obzirom da reprezentativni sindikat, a kojega je član bio i tužitelj nije dao prethodnu suglasnost za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju.
26. S obzirom da je konkretni otkaz odnosno pobijana odluka poslodavca nedopuštena, temeljem čl. 124. st. 1. Zakona o radu/14 naloženo je vraćanje radnika na rad na radno mjesto/mjesta na kojima je radio prije otkaza odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto ukoliko naprijed navedena radna mjesta kod tuženika više ne postoje.
27. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
28. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 556 spisa).
29. Budući da je tužitelj uspio u ovom sporu u cijelosti, tuženik mu je dužan nadoknaditi parnični trošak.
30. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U Tbr. 7. toč. 2. važeće OT navodi se da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do 4 radnje za svaki prvostupanjski postupak, između ostaloga u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7.1. za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Tužba u ovom predmetu je podnesena 20.12.2024.. Tužitelju je priznat trošak: sastava zahtjeva za zaštitu prava u visini od 50 bodova; jednokratne nagrade za prve četiri radnje u visini od 250 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 13.10.2025. i 27.10.2025. za svaki po 50 bodova; za zastupanje na ročištima od 17.06.2025., 08.09.2025., 14.10.2025. i 04.11.2025. za svako po 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 600 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.200,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 300,00 €. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.500,00 €.
31. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 17. prosinca 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.
32. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dostaviti:
- pun. tužitelja odvj. Marko Lovrić iz Zgb
- pun. tuženika odvjetnici iz OD Mihočević i Bajs iz Zgb
