REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg Dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pr-24/2025-13

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneski, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jovan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Bojan Doneski, Antonio Mihoci i Kristina Burcar sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 5. studenog 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IZ, odvjetničke vježbenice i zamjenice ODO u Zlataru CZĆ, te presude javno objavljene 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je Odluka o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. godine tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, nezakonita."

II. Nalaže se tužitelju CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR (tristoeura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije, Odjela za obradu kriminaliteta. Tuženik da je tužitelju 4. travnja 2022. uručio Odluku o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. godine, kojom mu je za razdoblje od 1. prosinca 2020. godine do 30. lipnja 2021. godine priznao pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza kako je to pobliže opisano u toč. 1. izreke pobijane Odluke, odredio je da se ista neće isplaćivati za određene dane kako je to pobliže opisano u toč. 2. pobijane Odluke, odredio je da se ne primjenjuje ranije rješenje od 19. siječnja 2021. godine kako je to pobliže opisano u toč. 3. izreke pobijane Odluke, utvrdio je da mu za razdoblje od 1. prosinca 2020. godine do 30. lipnja 2021. godine pripada pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini od 5.541,00 kn (toč. 4. pobijane Odluke), utvrdio je da mu je za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. godine do 30. lipnja 2021. godine isplaćena naknada u iznosu od 7.702,00 kn (toč. 5. pobijane Odluke), te je utvrđeno da mu je isplaćeno nepripadajućih 2.161,00 kn i da ih je obvezan vratiti u državni proračun RH (toč. 6. pobijane Odluke). Tvrdi da tuženik nije imao zakonskog osnova donositi pobijanu Odluku odnosno nije imao zakonskog osnova da retroaktivno određuje iznos naknade koji je pripadao tužitelju na ime troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 1. prosinca 2020. godine do 30. lipnja 2021. godine. Naime, rješenjem tuženika broj: 511-17-04/1-307/14-2021 od 19. siječnja 2021. godine tužitelju da je priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte na relaciji [adresa] i obrnuto u organizaciji javnog prijevoza Presečki grupa d.o.o. te mu je temeljem toga rješenja isplaćena naknada troškova prijevoza u visini od 7.702,00 kn. Tuženik da nije mogao donijeti pobijanu Odluku o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. godine do 30. lipnja 2021. godine, već je morao sukladno odredbama Glave III, čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku po službenoj dužnosti pokrenuti postupak obnove u predmetu koji se je vodio pod brojem: 511-17-04/1-307/14-2021 i u kojem je dana 19. siječnja 2021. godine doneseno rješenje o naknadi troškova prijevoza, te u postupku obnove ponovno utvrđivati sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke. Nadalje, tužitelj ističe da su čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku propisano i zakonski rokovi za pokretanje postupka obnove i to 3 godine od dana donošenja rješenja, odnosno 30 dana od dana saznanja za razloge obnove. Iz Odluke koja se pobija nije razvidno kada je tuženik saznao za činjenice temeljem kojih bi mogao pokrenuti postupak obnove u predmetu koji se je vodio pod brojem: 511-17- 04/1-307/14-2021, a što je bitna činjenica za utvrđivanje prava na pokretanje postupka obnove i donošenje pravilne i zakonite odluke. Odluku tuženika o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. tužitelj da je zaprimio dana 4. travnja 2022. godine, te je sukladno uputi tuženika, dana 19. travnja 2022. godine podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika koji zahtjev je tuženik zaprimio dana 21. travnja 2022. godine, no na isti nije odgovorio.

1.1. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu, kao u izreci pod točkom I.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tvrdnje tužitelja da nije smjela donijeti pobijanu Odluku o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. godine do 30. lipnja 2021. godine, već je morala sukladno odredbama Glave III, čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku po službenoj dužnosti pokrenuti postupak obnove u predmetu koji se je vodio pod brojem:

511-17-04/1-307/14-2021 i u kojem je dana 19. siječnja 2021. godine doneseno rješenje o naknadi troškova prijevoza, te u postupku obnove ponovno utvrđivati sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke, jer da su te tvrdnje suprotne imperativnim odredbama čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.) u svezi sa čl. 63. st.1. i 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. - službeni pročišćeni tekst, 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19.), ali i procesnopravnom postupanju samog tužitelja. Naime, tužitelj s jedne strane da u potpunosti temelji tužbu na činjenici da je tužena trebala pokrenuti obnovu postupka u smislu čl. 123. ZUP-a, dok s druge strane i sam nije kao stranka u upravnom postupku, prije pokretanja ovog postupka, iskoristio takvu zakonsku mogućnost ukoliko ukazuje na istu, nego je pokrenuo zahtjev za zaštitu prava radnika iz čl. 133. Zakona o radu. Isto tako, tužitelj da je vlastoručno potpisao izjave 02. lipnja 2022. kojima daje suglasnost da mu se od neto plaće izvrši obustava na ime nepripadne isplate troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 01. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. čime je da je faktično priznao osnovanost zahtjeva dok je istovremeno podnio predmetnu tužbu, uslijed čega da je takvo postupanje kontradiktorno navodima iz tužbe. Odluke tužene kao poslodavca donesene u predmetnim postupcima da nisu upravni akti iako imaju formu rješenja sukladno ZUP- u, već je riječ o odlukama donesenim temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i općih propisa o radu pa da ,sukladno ranije citiranim procesnim odredbama, ne podliježu primjeni odredaba Zakona o općem upravnom postupku.

2.1. Tužena, nadalje, tvrdi da je u zakonito provedenom postupku koji je vođen pred poslodavcem utvrđeno da se pobijana odluka temelji na čl. 53. stavkom 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Navedena odredba da regulira redoviti dolazak na posao i povratak s posla na način da propisuje da ga osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Stavkom 10. istog članka da je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg državni službenik i namještenik ne koristi, isti ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza, koja se za svaki pojedini mjesec isplaćuje u visini cijene 1/12 godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Odredbom čl. 53. st. 15. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je propisano je da se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza službenik i namještenik treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika. Navedenom odredbom obvezuje se službenika i namještenika na prijave promjene prebivališta/boravišta, a u odnosu na naknadu koja će mu se isplatiti, samo o činjenici hoće li koristiti javni prijevozi kojim može pravovremeno dolaziti na posao i vraćati se s posla, i to radi priznavanja prava temeljem čl. 53. st. 7. ili 10. Kolektivnog ugovora. Stoga da je za primjenu navedenih odredbi presudno utvrditi da li je linija ukinuta odnosno vozni red promijenjen na način da službenik ne može koristiti tu liniju za povratak s posla najkasnije u roku od 45 minuta nakon završetka radnog vremena. Pritom za primjenu navedenog prava da nije relevantno koji je razlog nepostojanja linije već je relevantno utvrđenje postoji ili ne prometna povezanost koja je od utjecaja na ostvarivanje prava službenika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla. Tako da je i u konkretnom slučaju u zakonito provedenom postupku utvrđeno da je radno vrijeme službenika/tužitelja organizirano od 07,00 do 15,00 sati dok je očitovanjem javnog prijevoznika TD „Presečki grupa" d.o.o. broj 20-PG-117/21- DB od 02.07.2021. utvrđeno da je linija [adresa] s polaskom u 15,15 sati prometovala samo u režimu trajanja školske nastave, a od 01.12.2020. do daljnjega da ne prometuje, radi čega je jasno da službenik, tj., tužitelj nema mogućnost koristiti tu liniju za povratak s posla iz Zaboka najkasnije u roku od 45 minuta nakon završetka radnog vremena. Tužitelj da je tijekom vremenskog razdoblja za koje je donesena osporavana odluka izjavio da je na relaciji [adresa] i obratno organiziran međumjesni prijevoz koji mu omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a kojeg ne koristi. Stoga, kako je određeno ranijim citiranim odredbama da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg državni službenik ne koristi, isti da ostvaruje i pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte osporavana odluka da je i u tom dijelu zakonita.

2.2. Tuženica još napominje da je točkom 3. izreke osporavane odluke utvrđeno da se za predmetno razdoblje od 01. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. ne primjenjuje odluka Policijske uprave Krapinsko-zagorske, broj: 511-17-04/1-307/14-2021 od 19. siječnja 2021. te stoga da ne egzistiraju ni dvije različite pravne osnove za utvrđenje istog prava.

2.3. Slijedom svega navedenog, tuženica osporava pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti i predlaže da se isti odbije kao neosnovan, te zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Presudom ovog suda od 25. listopada 2022. poslovni broj Pr-68/2022, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 5. rujna 2025. poslovni broj Gžr-1132/2022-3 ukinuta je citirana presuda ovog suda, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

4. Tijekom ponovljenog postupka tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu, te su stranke ostale kod svih dokaznih prijedloga.

5. Tijekom postupka, a po prijedlogu stranaka, sud je proveo dokaze uvidom u presliku Odluke tužene o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17- 04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. (listovi 5-7 spisa), presliku Zahtjeva za zaštitu prava radnika tuženika od 19. travnja 2022. s preslikom povratnice (listovi 8-10 spisa), preslike Izjava tužitelja od 2. lipnja 2022. ( listovi 17-18 spisa), presliku Odluke tužene, KLASA: 121-05/22-01/141 od 13. svibnja 2022. (listovi 19-21 spisa), te u očitovanje tužene, broj: 511-17-04/1-939/2-2022 od 20. lipnja 2022.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije, Odjela za obradu kriminaliteta, da je tužena donijela Odluku o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. , kao niti sadržaj iste, da je tužitelj protiv navedene Odluke pravovremeno podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, te da je isti Odlukom tužene od 13. svibnja 2022. odbijen kao neosnovan. Nesporno je i da je tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka podnio tuženoj Zahtjev za mirno rješavanje spora koji je očitovanjem tužene od 20. lipnja 2022. utvrđen neosnovanim.

8. Između stranaka je sporno da li je kod donošenja Odluke o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. od strane tužene povrijeđena zakonska procedura, međutim, sama forma odlučivanja o pravu tužitelja, u situaciji kao konkretna kada je tuženik o pravu tužitelja na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla odlučio Odlukom od 1. travnja 2022. protiv koje je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava, te konačno, prema uputi tuženika i pokrenuo postupak pred redovnim sudom, nije od utjecaja na samu valjanost Odluke.

9. Između stranaka je sporna i valjanost Odluke o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. u smislu je li tužitelj imao osnova donijeti citiranu Odluku, uzevši u obzir zakonske i podzakonske propise koji su bili u primjeni u vrijeme donošenja iste.

10. Uvidom u Odluku tužene broj: 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. utvrđeno je sljedeće:

- da je tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte na relaciji [adresa] i obrnuto u organizaciji javnog prijevoza Presečki grupa d.o.o.

- da je istom određeno da se za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. ne primjenjuje rješenje Policijske uprave krapinsko-zagorske broj 511-17-04/1- 307/14-2021 od 19. siječnja 2021. kojim je tužitelju utvrđeno pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte na relaciji [adresa] i obrnuto u organizaciji javnog prijevoza Presečki grupa d.o.o.

- da je tužitelju temeljem te citiranog rješenja za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. isplaćena naknada troškova prijevoza u visini od 1.022,23 eur/ 7.702,00 kn, a da se spornom Odlukom utvrđuje da mu za navedeno vremensko razdoblje pripada pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u novčanom iznosu od 735,42 eur/ 5.541,00 kn, te se utvrđuje da je imenovanom isplaćen nepripadajući iznos od 286,81 eur/ 2.161,00 kn, a koja novčana sredstva je u obvezi vratiti u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 30 dana.

11. Uvidom u Odluku tužene KLASA: 121-05/22-01/141 od 13. svibnja 2022. utvrđeno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja kojeg je podnio protiv sporne Odluke, te kojom je upućen da protiv iste može pokrenuti spor pred sudom opće nadležnosti, na koji način je tužitelj postupio, podnijevši predmetnu tužbu.

12. Prilikom donošenja sporne Odluke tuženik je bio u obvezi primijeniti odredbu članka 53. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike a koji je bio u primjeni u predmetnom razdoblju (Narodne novine broj 112/2017., 12/2018., 2/2019. 119/2019., 66/2020., 56/2022.), te kojom je propisano je da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla , pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje 2 km. Istim člankom, stavkom 9., propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska na mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Odredbom članka 53. stav 15. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, službenik i namještenik se treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika. Nadalje, odredbom članka 53. stav 7. istog Kolektivnog ugovora propisano je da ako je od prebivališta odnosno boravišta državnog službenika i namještenika do mjesta rada organizirani javni prijevoz, državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, a istim člankom ali stavkom 8. je propisano da se pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji državnom službeniku i namješteniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također i stavkom 9. istog članka je propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta, kao što i stavak 10. propisuje da u slučaju postojanja organiziranog i javnog prijevoza kojeg državni službenik i namještenik ne koristi, isti će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koje će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Valja također navesti da je člankom 53. stavak 11. je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovog članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca, a u stavku 12. se navodi da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine-ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza državnog službenika i namještenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Također, istim člankom, ali stavkom 13. je propisano da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se: za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru, dok za udaljenost na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije , a stavkom 14. istog članka je propisano da se udaljenost u smislu ovog članka utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka I. ovog članka, kao pješačka ruta, s time da je stavkom 15. propisano da se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, službenik i namještenik treba pisanim putem izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika.

13. Uvidom u Odluku tužene, KLASA: 121-05/22-01/141 od 13. svibnja 2022. i očitovanje tužene, broj: 511-17-04/1-939/2-2022 od 20. lipnja 2022. utvrđeno je da je u postupku donošenja sporne Odluke utvrđeno da je radno vrijeme službenika, tj. tužitelja organizirano od 07,00 do 15,00 sati dok je uvidom u vozni red autobusnog javnog prijevoznika "Presečki grupa d.o.o.", te očitovanjem navedenog prijevoznika broj 20-PG-117/21-DB od 2.07.2021., utvrđeno da je linija [adresa] s polaskom u 15,15 sati prometovala samo u režimu trajanja školske nastave, a od 01.12.2020. do daljnjega da ne prometuje, radi čega službenik, tj. tužitelj nije imao mogućnost koristiti tu liniju za povratak s posla iz Zaboka najkasnije u roku od 45 minuta nakon završetka radnog vremena. Također je utvrđeno da je tužitelj tijekom vremenskog razdoblja za koje je donesena osporavana odluka izjavio da je na relaciji [adresa] i obratno organiziran međumjesni prijevoz koji mu omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a kojeg ne koristi. Da autobusna linija [adresa] – [adresa] – [adresa] s polaskom iz Zaboka u 15,15 sati ne prometuje od 1. prosinca 2020., osim prema obavijesti Presečki grupe d.o.o. broj: 20-PG-117/21-DB od 2. srpnja 2021., potvrđeno je i obaviješću istog broj: 20-PG-062/22-DB od 19. travnja 2022.

14. Prema tome, u vremenskom periodu od 1. prosinca 2020. do 31. lipnja 2021. godine javni prijevoz nije bio organiziran na način da bi ga tužitelj stvarno mogao koristiti jer nije prometovala linija organiziranog javnog prijevoza na relaciji [adresa] kao ni [adresa] u vremenu koji bi odgovarao tužitelju, a koji je imao radno vrijeme od 7,00 do 15,00 sati.

15. Stoga, kako je određeno naprijed citiranim odredbama, u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg državni službenik ne koristi, isti ostvaruje i pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte osporavana odluka je i u tom dijelu zakonita, a na koji način je tužena odlučila o pravu na naknadu troškova prijevoza tužitelja za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. pobijanom Odlukom.

16. Visinu nepripadajuće naknade za prijevoz koja je tužitelju utvrđena spornom Odlukom tužitelj nije posebno osporio, a i za istu je utvrđeno da je određena u skladu s naprijed citiranim odredbama čl. 53. st. 7. Kolektivnog ugovora.

17. Također valja navesti da takvim postupanjem tuženika nije povrijeđeno opće pravno načelo kojim se zabranjuje retroaktivno ukidanje stečenih prava pojedinaca budući da prema teoriji stečenih prava jedino propisi ne mogu djelovati unatrag ako bi time vrijeđali stečena prava pravnih subjekata. U konkretnom slučaju do promjene Odluke kojom se odlučivalo o naknadi troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju došlo je zbog promijenjenih okolnosti o kojima ovisi ispunjavanje kriterija za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza prema članku 53. Kolektivnog ugovora, a ne zbog promjene propisa odnosno Kolektivnog ugovora.

18. Na osnovu svega navedenog, utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja kojim osporava zakonitost Odluka tužene broj 511-17-04/1-307/47-2022 od 1. travnja 2022. nije osnovan, te ga je valjalo odbiti kao neosnovanog, kao što je odlučeno u izreci presude pod točkom I.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19), prema kojima je tužitelj u obvezi nadoknaditi tuženoj cjelokupni prouzročeni parnični trošak.

20. Tuženu je zastupalo nadležno Općinsko državno odvjetništvo, te je stoga parnični trošak tužene valjalo odrediti primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 1389/2023, dalje – OT), a prema v.p.s. u iznosu od 663,61 EUR. Tako je tuženoj, temeljem Tbr. 8. st. 1 OT, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50 bodova, temeljem Tbr. 9. st. 1 OT za zastupanje na ročištima od 13.9.2022. i 5.11.2025., iznos od 50 bodova, za svako, što ukupno iznosi 150 bodova, a što iznosi 300,00 EUR.

21. Tuženoj su, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate na parnični trošak, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

U Krapini, 17. prosinca 2025.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisano, a o njoj odlučuje Županijski sud u Rijeci.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bojan Doneski, Garešnica, Vladimira Nazora 19B

2. ODO u Zlataru