Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB: ..., iz V., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u O., protiv tužene banke, OIB: ..., Z., zastupane po odvjetnicima u OD M. & L. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, po objavi 23. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz članka 7. stavka 1. Ugovora o kreditu br. ..., sklopljenog 30. siječnja 2006. između tužitelja i tuženika, potvrđen 31. siječnja 2006. po javnom bilježniku Z. P.-M. iz O. pod brojem Ou-98/06, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”
II. Nalaže se tuženoj banci, OIB: ..., Z., isplatiti tužitelju I. K., OIB: ..., iz
V., iznos od ukupno 729,66 EUR (slovima: sedamsto dvadeset devet eura šezdeset šest centi) / 5.497,59 kn 1 (slovima: pet tisuća četiristo devedeset sedam kuna pedeset devet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvimaizračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako
slijedi: - 2,87 EUR / 21,61 kn tekućom od 15. siječnja 2009.,
- 3,63 EUR / 27,33 kn tekućom od 15. veljače 2009.,
- 3,97 EUR / 29,91 kn tekućom od 15. ožujka 2009.,
- 3,02 EUR / 22,79 kn tekućom od 15. travnja 2009.,
- 3,21 EUR / 24,15 kn tekućom od 15. svibnja 2009.,
- 1,76 EUR / 13,26 kn tekućom od 15. lipnja 2009.,
- 0,70 EUR / 5,24 kn tekućom od 15. srpnja 2009.,
- 0,98 EUR / 7,37 kn tekućom od 15. kolovoza 2009.,
- 1,54 EUR / 11,60 kn tekućom od 15. rujna 2009.,
- 1,49 EUR / 11,23 kn tekućom od 15. listopada 2009.,
- 0,92 EUR / 6,96 kn tekućom od 15. studenoga 2009.,
- 1,99 EUR / 14,98 kn tekućom od 15. prosinca 2009.,
- 2,84 EUR / 21,41 kn tekućom od 15. siječnja 2010.,
- 4,05 EUR / 30,55 kn tekućom od 15. veljače 2010.,
- 3,78 EUR / 28,46 kn tekućom od 15. ožujka 2010.,
- 5,42 EUR / 40,87 kn tekućom od 15. travnja 2010.,
- 5,11 EUR / 38,51 kn tekućom od 15. svibnja 2010.,
- 5,72 EUR / 43,10 kn tekućom od 15. lipnja 2010.,
- 10,99 EUR / 82,83 kn tekućom od 15. srpnja 2010.,
- 9,91 EUR / 74,65 kn tekućom od 15. kolovoza 2010.,
- 13,22 EUR / 99,64 kn tekućom od 15. rujna 2010.,
- 12,08 EUR / 91,01 kn tekućom od 15. listopada 2010.,
- 10,24 EUR / 77,12 kn tekućom od 15. studenoga 2010.,
- 14,12 EUR / 106,42 kn tekućom od 15. prosinca 2010.,
- 19,07 EUR / 143,69 kn tekućom od 15. siječnja 2011.,
- 15,57 EUR / 117,30 kn tekućom od 15. veljače 2011.,
- 16,80 EUR / 126,55 kn tekućom od 15. ožujka 2011.,
- 15,23 EUR / 114,78 kn tekućom od 15. travnja 2011.,
- 15,52 EUR / 116,90 kn tekućom od 15. svibnja 2011.,
- 22,15 EUR / 166,86 kn tekućom od 15. lipnja 2011.,
- 22,79 EUR / 171,73 kn tekućom od 15. srpnja 2011.,
- 28,33 EUR / 213,47 kn tekućom od 15. kolovoza 2011.,
- 25,49 EUR / 192,03 kn tekućom od 15. rujna 2011.,
- 22,37 EUR / 168,55 kn tekućom od 15. listopada 2011.,
- 22,04 EUR / 166,03 kn tekućom od 15. studenoga 2011.,
- 21,80 EUR / 164,23 kn tekućom od 15. prosinca 2011.,
- 23,28 EUR / 175,42 kn tekućom od 15. siječnja 2012.,
- 24,58 EUR / 185,18 kn tekućom od 15. veljače 2012.,
- 24,75 EUR / 186,49 kn tekućom od 15. ožujka 2012.,
- 23,86 EUR / 179,74 kn tekućom od 15. travnja 2012.,
- 24,46 EUR / 184,30 kn tekućom od 15. svibnja 2012.,
- 24,87 EUR / 187,42 kn tekućom od 15. lipnja 2012.,
- 24,18 EUR / 182,17 kn tekućom od 15. srpnja 2012.,
- 24,36 EUR / 183,55 kn tekućom od 15. kolovoza 2012.,
- 23,84 EUR / 179,62 kn tekućom od 15. rujna 2012.,
- 22,71 EUR / 171,11 kn tekućom od 15. listopada 2012.,
- 23,91 EUR / 180,18 kn tekućom od 15. studenoga 2012.,
- 24,49 EUR / 184,53 kn tekućom od 15. prosinca 2012.,
- 24,09 EUR / 181,48 kn tekućom od 15. siječnja 2013.,
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
- 21,82 EUR / 164,38 kn tekućom od 15. veljače 2013.,
- 23,74 EUR / 178,90 kn tekućom od 15. ožujka 2013.,
sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj banci, OIB: ..., Z., naknaditi tužitelju I. K., OIB: ..., iz V., prouzročeni trošak u iznosu 1.660,69 EUR (slovima: tisuću šesto šezdeset eura šezdeset devet centi) / 12.512,50 kn (slovima: dvanaest tisuća petsto dvanaest kuna pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 6. prosinca 2022. navodi da je 30. siječnja 2006. s tuženom
sklopio Ugovor o kreditu broj ..., potvrđen 31. siječnja 2006. po javnom bilježniku Z. P.-M. iz O. pod brojem OU-98/06, prema kojem je tužena kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu 8.069,25 CHF po srednjem tečaju kreditora – tužene na dan korištenja. Ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 119,82 CHF. Preuzetu obvezu prema tuženoj tužitelj je u cijelosti ispunio. Tužena prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružila dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF.
Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, br: Pž-6632/2017-10 od 14.
lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se
utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31.
prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita
zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne
odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da
je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja
i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti
informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Obzirom je
pravomoćnom presudom VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način
da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o
potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004. - 31.
prosinca 2008., to je tužena sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11.), dužna vratiti sve što primila na
temelju takve odredbe Ugovora. Citira odredbe članka 1111. stavka 1. i 3. ZOO-a,
članka 1115. ZOO-a, članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine"
broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08.,
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
57/11., 148/11., 25/13., 89/14.) te članka 6. stavka 3. Zakona o sudovima („Narodne
novine" broj 28/13.). Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz članka 7. stavka 1. Ugovora o kreditu br. ..., sklopljenog 30. siječnja 2006. između tužitelja i tužene, potvrđen 31. siječnja 2006. Po javnom bilježniku Z. P.-M. iz O. pod brojem OU-98/06, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 6.000,00 kn /
796,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od 10.
travnja 2007. do isplate.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja
pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju
kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“
1.1. Podneskom od 12. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev tako da na ime pozitivne
tečajne razlike počevši od prosinca 2018. godine pa do zaključno veljače 2013.
godine potražuje ukupan iznos od 729,66 EUR/5.497,59 kn, zajedno s pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa
do isplate, a kako to proizlazi iz točke II. izreke presude.
2. Tužena u odgovoru na tužbu ne spori da je s tužiteljem 30. siječnja 2006.
sklopila Ugovor o kreditu broj ... (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je stavila tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 8.069,25 uz redovnu kamatnu stopu od 6,50%, godišnje, promjenjivom i kamatom po dospijeću, također promjenjivom. Ugovor je sklopljen sukladno članku 1021. Zakona
o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i
korisnika kredita. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor u
valutnoj klauzuli CHF, da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti
kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o
kreditu i uručenim općim aktima. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna
klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se
sastoji propust tužene da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta
tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim
odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze
izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega
proizlazi da je tužena postupala isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj
neosnovano ističe da je tužena ugovaranjem valutne klauzule CHF bila nepoštena.
Tužena je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestila tužitelja pri
sklapanju Ugovora. Tužena je tužitelju ponudila sklapanje ugovora o kreditu u
različitim valutama, pa nakon što je tužitelj vlastoručno ispunio Zahtjev za kredit,
tužitelj i tužena su zaključili Ugovor o kreditu. Takav odabir valutne klauzule (između
više ponuđenih) predstavlja pojedinačno pregovaranje. Promjena tečaja strane valute
ni na koji način nije predvidiva niti je tužena mogla procijeniti kretanje tečaja CHF pa
ni bilo koje druge strane valute. Ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je preuzeo
valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj
korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili
mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je
ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i
svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje
obveze sukladno ugovornim odredbama. Tužena nije postupala protivno načelu
savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati
nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni uvjeti (članak 81. Zakona o zaštiti
potrošača – "Narodne novine" broj 96/03.): da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo
i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna
neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužena
ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništene valutne
klauzule jer je sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da
takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a
tužba je podnesena 6. prosinca 2022. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno
utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga
omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava
imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe
dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti
valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio
stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati
na utvrđenja iz navedene presude i zahtijevati samo isplatu. Tužena osporava visinu
tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti
tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao
Ugovor o kreditu od 30. siječnja 2006. (stranica 5-8 spisa), otplatni plan (list 9-17
spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (stranica 18-23 spisa), nalaz i mišljenje
sudskog vještaka L. B. od 16. kolovoza 2023. (stranica 41-44 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.
3.1. Nije saslušan tužitelj, budući je isti na ročištu 5. svibnja 2023. odustao od
izvođenja tog dokaznog prijedloga.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o
valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka kao i zahtjev tužitelja za povrat
preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po
Ugovoru o kreditu broj ... od 30. siječnja 2006. sklopljenom s tuženom.
5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
- da su 30. siječnja 2006. tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor
zaključili Ugovor o kreditu broj ... kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 8.069,25 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja,
- da je kredit odobren za kupnju rabljenih automobila,
- da je ugovoren rok otplate kredita 84 mjeseca time da se kredit otplaćuje u
jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,
- da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,
- da prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u
kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. svibnja 2006.,
- da je tužitelj predmetni kredit otplatio u cijelosti,
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
- da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu.
6. Nadalje je nesporno:
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-
1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u
odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH
broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 3.
rujna 2019.,
- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-
1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno i ista glasi: da je ovdje tužena u razdoblju od
1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava
potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima
ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -
ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora
tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a
tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila
suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj
96/03.) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i
90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg
Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09.,
89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno
odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o
valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka odnosno ima li tužitelj pravo na
povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj
klauzuli. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.
8. Prije svega, neosnovan je prigovor tužene da pravomoćna presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena
ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, ne obvezuje stranke u
ovom postupku.
8.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne
novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u
vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja
2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih
interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje
ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu
je uzrokovana postupanjem tuženika.
8.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne
novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07)
– koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. člankom 138a. kojim
je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u
postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.
8.3. Također je i odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08.,
123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske, 70/19., 82/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) propisano da se
fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a
stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u
kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na
njih pozvati.
8.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud
smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću
protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je
to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u
postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu
temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost
sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U
suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez
konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu
svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti
ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u
individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih
odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2
od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za
podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da
zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog
pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih
propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek
imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom
primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki
trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja
2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u
postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično,
mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
8.5. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između
stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je
ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je
takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu
utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim
odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim
pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
9. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-
4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom
tužbom protiv banke, tužena ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena
valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.
9.1. Tužena je u odgovoru na tužbu tvrdila da je o svim okolnostima i rizicima
valutne klauzule obavijestila tužitelja prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je
tužitelj podnoseći Zahtjev za kredit, mogao slobodno odabrati u kojoj od više
ponuđenih valuta želi podići kredit, pa obzirom se odlučio za švicarski franak da
takav odabir predstavlja pojedinačno pregovaranje.
9.2. Prema stavu ovoga suda sam izbor valute u kojoj je tužitelj želio podići kredit
nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje, a tužena, na kojoj leži teret dokaza
o obaviještenosti tužitelja odnosno da je prilikom pregovaranja s tužiteljem o
sklapanju Ugovora o kreditu tužitelja informirala o rizicima tečaja švicarskog franka,
tu okolnost tijekom postupka nije ničim dokazala.
10. Nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj. Prema obvezujućem
pravnom shvaćanju VSRH sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV-33/2022-2 od 31.
siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni
rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti
jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju
zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“,
broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO) kao posljedice
utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke
kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ako je
ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite
potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od
dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku
kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti
sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s
valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih
parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u
postupku kolektivne zaštite.
10.1. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 13.
lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli,
pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći 13. lipnja 2018.,
a nastupa 13. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. prosinca
2022., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz odredbe
članka 225. ZOO-a za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule. Obzirom
na iznijeto nije osnovan prigovor zastare tužene.
11. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno
vještačenje po sudskom vještaku L. B. iz O., a zadatak vještaka je bio utvrditi razliku između iznosa koji je tužitelj tuženoj uplatio obzirom na promjenjivi tečaj Švicarskog franka i iznosa koji bi tužitelj tuženoj uplatio u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (prema prvom otplatnom planu), izraženo u kunama, po mjesecima i ukupno. Također je vještaku naloženo da u nalazu i mišljenju u obzir
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
uzme i anuitete plaćene po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita i kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene.
11.1. Iz nalaza vještaka od 16. kolovoza 2023. proizlazi:
- da je tužitelj tuženoj na ime više plaćene tečajne razlike – pozitivne tečajne
razlike ukupno preplatio iznos od 5.511,26 kn / 731,47 EUR,
- da je tuženoj na ime manje plaćene tečajne razlike – negativne tečajne
razlike manje plaćen ukupan iznos od 785,99 kn / 104,31 EUR,
- da razlika između pozitivne tečajne razlike (5.511,26 kn) i negativne tečajne
razlike (785,99) iznosi 4.725,27 kn.
11.2. Tužitelj je u podnesku od 12. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev tako da na
ime pozitivne tečajne razlike počevši od prosinca 2018. godine pa do zaključno
veljače 2013. godine potražuje ukupan iznos od 729,66 EUR / 5.497,59 kn.
11.3. Tužena je na ročištu 18. listopada 2023. iznijela da nema prigovora na
matematički izračun preplate po kreditu.
11.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim,
jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, a prigovor
tužene da je vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka
ugovoren fiksni tečaj, svodi se na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne
odlučuje. Naime, vještak je nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je
postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud.
11.5. Nadalje, tužena je iznijela da, ukoliko sud smatra da tužitelj ima pravo na
povrat iznosa s osnove tečajne razlike, tada treba uzeti u obzir sve razlike između
anuiteta od početka otplate do kraja kredita, i pozitivne i negativne tečajne razlike.
11.5.1. U odnosu na zahtjev tužene da je sud dužan uzeti u obzir više i manje
plaćene iznose zbog promjene tečaja, ovaj sud napominje da bi u konkretnom
slučaju bilo neosnovano utvrđene iznose preplate umanjivati za tzv. negativnu razliku
koja je proizašla zbog promjene kamatne stope i tečajne razlike CHF, a koja nije bila
jasno predočena tužitelju od strane tužene pa stoga tužena ne može imati koristi od
svog nezakonitog postupanja. Naime, upravo je tužena kao kreditor povrijedila
kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem
nepoštenih ugovornih odredbi. Manje plaćeni anuiteti posljedica su tečajne razlike
CHF iz odredbe koja je ništetna i koja nije bila jasno predočena, pa tužena ne može
crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a manje plaćeni iznosi nisu ni predmet
tužbenog zahtjeva jer tužitelj plaćanjem anuiteta nije ništa primio, pa stoga ne postoji
niti obveza uračunavanja manje plaćenih iznosa.
11.5.2. Valja napomenuti i da se negativne tečajne razlike ne trebaju
automatizmom uzimati u obzir, već tužena, da bi eventualno ostvarila svoju tražbinu
treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja. Naime, radi se o
tuženičinoj tražbini i ona bira hoće li je realizirati ili ne. U biti pravna osnova
tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tužene, a tuženičina tražbina
proizlazi iz ugovora, predstavlja ugovornu obvezu.
12. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi
vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme
donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje
primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za
vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti
odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije
potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne
odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano
isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno
da je ugovorna odredba ništetna. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano da kad
se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne
kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana
podnošenja zahtjeva. Tužena je nepoštena od dana stjecanja svakog obroka jer to
proizlazi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu.
13. Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana isplate svake
mjesečne rate pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate do 31. srpnja
2015. određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 1. kolovoza 2015. do
31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023.
pa do isplate sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.).
14. Obzirom na iznijeto ovaj sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za utvrđenje
ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka
(članak 7. stavak 1.) kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate
kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 729,66 EUR /
5.497,59kn o čemu je odlučeno kao u točci I. i II. izreke presude.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 5. i
članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja i to: sastav tužbe
u iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje
u tekstu: Tarifa), sastav obrazloženog podneska od 3. ožujka 2023. u iznosu
1.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife) zastupanje na ročištu 5. svibnja 2023. u iznosu
1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), sastav podneska od 12. rujna 2023. u iznosu
1.500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu 18. listopada 2023. u
iznosu 1.500,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu 23.
listopada 2023. u iznosu 750,00 kn (Tbr. 9. točka 3. Tarife) ukupno 8.250,00 kn što
uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 10.312,50 kn. Tužitelju je dosuđen
i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 200,00 kn te trošak predujma za
vještačenje u iznosu 2.000,00 kn.
15.1. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesak od 19. svibnja 2022., budući
isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, radi se o podnesku kojim tužitelj
obavještava sud da je platio predujam za vještačenje. U smislu odredbe članka 11.
stavak 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i
51/23.) od plaćanja sudske pristojbe su oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim
Poslovni broj: 98 P-905/2022-14
na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužitelju
nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu. Dakle, tužitelju je dosuđen ukupan
trošak u iznosu 12.512,50 kn na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska
zatezna kamata počevši od 23. listopada 2023., kao dana presuđenja, pa do isplate.
16. Slijedom svega naprijed iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U O. 23. listopada 2023.
Sutkinja: Ljiljana Jakša
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci
koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra
izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a
uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena
onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP).
Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na
internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana,
računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj
rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11.
ZPP).
O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavljeno:
1. M. B., odvjetnik u O.
2. OD M. & L. d.o.o. u Z.
