Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-778/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog trgovačkog društva ...., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kov- 1210/2025 od 12. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja Suvlasnika stambeno poslovne zgrade [adresa], kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kov-1210/2025 od 12. studenog 2025., na temelju članka 344. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), odbačena je optužnica oštećenika kao tužitelja Suvlasnika stambeno poslovne zgrade, [adresa], od 22. listopada 2025., zastupani po upravitelju B.M.D. d.o.o. i po opunomoćeniku, odvjetniku Bruni Džaiću podnesene protiv 1. optuženog trgovačkog društva Lier d.o.o., 2. optuženog OP i 3. optuženog PP, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli oštećenici kao tužitelji po punomoćniku Bruni Džaiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog povrede zakona o kaznenom postupku, te je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno na potvrđivanje optužnice.
3. Žalba oštećenih kao tužitelja nije osnovana.
4. U svojoj žalbi na rješenje prvostupanjskog suda oštećenici kao tužitelji u bitnom navode da su podigli optužnicu nakon što je 26. travnja 2024. odbačena njihova kaznena prijava za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 2. KZ/11. Ističu da su prilikom podizanja optužnice uredili činjenični opis nakon što su dopisom od 29. travnja 2025. zaprimili obavijest da su dužni urediti činjenični opis. Mišljenja su stoga da nije utemeljen navod prvostupanjskog suda da optužnicu nije podigao ovlašteni tužitelj kao i da bi u slučaju da se prihvati takav zaključak prvostupanjskog suda bila povrijeđena njihova prava na pristup sudu kroz preuzimanje kaznenog progona oštećenika kao tužitelja.
5. Međutim, uvidom u spis predmeta utvrđeno je, upravo kao što to u svom rješenju ističe prvostupanjski sud, da je Općinsko državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu za dva kaznena djela (iz čl. 236. stavak 1. i 2. KZ/11 i čl. 215. st. 2. KZ/11), nakon čega je u odnosu na ta ista kaznena djela oštećeni kao tužitelj nastavio kazneni progon prijedlogom za provođenje dokaznih radnji sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu. Nakon toga je upravo kao što se to i navodi prvostupanjskim rješenjem pod točkom 7.1. obrazloženja, a navodima žalbe i ne osporava, podignuta optužnica protiv istih optuženika, ali sa drugačijim činjeničnim supstratom.
5.1. Naime, iz kaznene prijave koja prileži spisu Općinskog državnog odvjetništva pod brojem KP-DO-1987/22 razvidno je da je optuženicima stavljena na teret ugradnja dizala, ali na način da se prilikom te ugradnje dizala ne izvedu svi radovi iz ponude, odnosno da nije ugrađeno vozno okno nego su elementi dizala montirani izravno na zid zgrade čime se učestalo prenose vibracije dizala na konstrukcijske dijelove zgrade i to sve bez projekta ovlaštenog arhitekta, a da se izda račun za punu cijenu iako usluga nije izvršena te da za tu cijenu predstavnik stanara odobri i izda nalog za plaćanje i pritom na opisani način dovede u zabludu suvlasnike o izvršenoj usluzi, pa da bi na taj način bilo počinjeno kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. Učin kaznenog djela iz članka 215. stavka 2. KZ/11, kaznenom prijavom je dovedeno u svezu sa propustom ugradnje svog naručenog materijala, a time i nesigurnim (u potpunosti) korištenjem dizala. Dakle, radnja kaznenog djela koje se stavljalo na teret optuženicima, bilo je vezano uz izazivanje opasnosti za život i tijelo postupanjem protivno propisima ili tehničkim pravilima.
5.2. Suprotno takvom sadržajnom činjeničnom supstratu, kojem se u biti osporava ugradnja voznog okna, optužnicom koja je podignuta u odnosu na iste optuženike (list 1-4 spisa) navedeno je da je svjesno izostavljena ugradnja dijela elemenata koji se odnose na metalnu konstrukciju za okna dizala, koja je posebno navedena u ponudi koju su suvlasnici prihvatili i ugovorili. Ujedeno se obrazlaže i mehanizam prikrivanja propusta i to na način da predstavniku stanara nije bila dostavljena kompletna dokumentacija o izvedenim radovima koja se odnosi na projekt ugradnje metalne konstrukcije okna dizala u namjeri da se „ne primijeti“ da nisu izvedeni ugovoreni radovi, te da su na opisani način počinili radnju kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11 ostvarujući štetu za račun pričuve suvlasnika zgrade u točno određenom iznosu.
6. Dakle, različito se opisuju okolnosti koje se vežu za izvođenje radova i okolnosti koje su nastupile nakon što su radovi završeni, posljedično, uslijedilo je optuženje za drugo i to za samo jedno (od dva kaznena djela), kazneno djelo od onog za koje je prethodno bila podnesena kaznena prijava, odnosno za kazneno djelo o kojem državni odvjetnik nije niti odlučivao i u odnosu na koje državni odvjetnik nije odbacio kaznenu prijavu.
7. Naime, sukladno članku 55. stavak 1. i 2. ZKP-a, oštećenik kao tužitelj stječe svojstvo supsidijarnog tužitelja preuzimanjem kaznenog progona za kazneno djelo koje se inače goni po službenoj dužnosti, nakon što državni odvjetnik odbaci kaznenu prijavu. Međutim, on to pravo stječe u odnosu na prijavljeno kazneno djelo, odnosno u konkretnom slučaju u odnosu na prijavljena kaznena djela. Dakle, mora se raditi o istom kaznenom djelu iz Kaznenog zakona, dok je oštećenik kao tužitelj u preuzimanju progona ograničen i činjenicama istaknutima u kaznenoj prijavi. Navedeno proizlazi iz odredbe članak 55. stavak 3. ZKP-a o „ostanku pri podignutoj optužnici“ kod preuzimanja progona oštećenika kao tužitelja. Ukoliko pak oštećenik kao tužitelj podigne novu optužnicu, na temelju članka 55. stavka 3. ZKP-a, sud će postupiti po člancima 354. do 358. ZKP-a, odnosno odlučivati o potvrđivanju optužnice. Treba pri tome istaknuti da navedeno smisleno proizlazi i iz pitanja identiteta djela u odnosu na prava obrane optuženika koji mora biti obaviješten o prirodi optužbe protiv njega, a što je već bilo bitno različito u pouci o pravima koju su optuženici primili u konkretnom predmetu, prema činjenicama na kojima se temeljila kaznena prijava (pouke o pravima, list 25 i 36 spisa). Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno, upravo kao što je to u svom obrazloženju naveo i prvostupanjski sud, da je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu vezano za određeni činjenični supstrat s točno određenim razlozima, a oštećenik kao tužitelj isključivo je bio ovlašten preuzeti progon ponavljajući takav činjenični supstrat u podignutoj optužnici, ispravna je odluka prvostupanjskog suda kojom je optužnica oštećenika kao tužitelja odbačena. Predmetno stoga što se u podignutoj optužnici također radi o kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti, a ne po prijedlogu oštećenika kao tužitelja bez da je o istom prethodno odlučivalo ovlašteni državni odvjetnik. Stoga je, u pravu prvostupanjski sud kada je našao da su ispunjene zakonske pretpostavke za obustavu ovoga kaznenog postupka iz članka 344. stavak 1. točka 1. ZKP-a.
8. Potrebno je pri tome istaknuti da, iako prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi članka 344. stavka 1. ZKP-a, dok bi u konkretnom slučaju bilo pravilno i da se pozove na odredbu članka 344. stavak 2. ZKP-a, uvažavajući ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako je optužnica podignuta od neovlaštenog tužitelja (članak 344. stavak 1. točka 1. ZKP-a), ispuštanje uz navedeni stavak istog članka i stavka 2. članka 344. ZKP-a iz izreke rješenja, nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane odluke. Predmetno posebice jer su u obrazloženju prvostupanjskog rješenja dani jasni i neproturječni razlozi za donesenu odluku koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski. Slijedom takvog utvrđenja i prethodno navedenog obrazloženja valjalo je odbiti kao neosnovan žalbeni navod koji okolnosno može ukazivati na povredu članka 468. stavak 2. ZKP-a, odnosno „pravo oštećenika na pristup sudu“ jer se radi o pravu koje su oštećenici ostvarili kroz prethodno analizirani postupak.
9. Kako žalbeni navodi oštećenika kao tužitelja ne dovode u sumnju ispravnost, pravilnost i zakonitost zaključaka prvostupanjskog suda, te kako nisu nađene povrede iz članka 494. stavak 4. ZKP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu oštećenika kao tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
