Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-104/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog BGB i dr., zbog kaznenog djela iz članka 212. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi 1. optuženog BGB podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-109/2018 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba 1. optuženog BGB, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na tog optuženika zbog kaznenih djela iz članka 212. KZ/11 te članka 317. stavak 1. KZ/11 i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, 1. optuženi CGB i 2. optuženi BG proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protupravne gradnje iz članka 212. KZ/11 i kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz članka 317. stavak 1. KZ/11 te su svakom od optuženika za kazneno djelo protupravne gradnje na temelju članka 212. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo skidanja i povrede službenog pečata i znaka na temelju članka 317. stavak 1. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci svaki, te su uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci svaki od optuženika, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena im je uvjetna osuda pa se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci na koju su svaki od njih osuđeni neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine svaki od pravomoćnosti presude ne počine neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženi CGB i 2. optuženi BG dužni su naknaditi paušalni trošak u iznosu od po 300,00 eura (tristoeura) svaki, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi CGB po branitelju Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalba 1. optuženog BGB je osnovana.

7. Pozivajući se na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, 1. optuženik citira zakonsku odredbu bez konkretnog obrazloženja u čemu se ova postupovna povreda sastoji, a jednako tako na žalbene osnove povrede kaznenog zakona i odluke o kazni se samo nominalno poziva bez obrazloženja žalbenih navoda u tom smislu, pa kada polemizira sa razlozima, utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, suštinski pobija presudu po žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U tom je dijelu 1. optuženik žalbenim navodima osnovano osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Naime, utvrđeno činjenično stanje i analiza dokaza ne dovode do pouzdanog i nedvojbenog utvrđenja do kojega je došao prvostupanjski sud kada je zaključio da je 1. optuženik počinio kaznena djela na način kako mu je to stavljeno na teret.

9.1. Ovdje treba krenuti od toga da se 1. optuženiku inkriminira da je postupajući protivno citiranim blanketnim propisima kao suvlasnik ugostiteljskog obrta caffe bar Bubamara, izgradio ugostiteljski objekt u opisanim gabaritima, te da je nakon što je viši građevinski inspektor zatvorio gradilište postavljanjem službenog znaka, skinuo taj znak.

10. Pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda kada u obrazloženju presude zaključuje da je 1. optuženik počinio dva kaznena djela upravo na način kako mu je to stavljeno na teret jer za takav zaključak nema podloge u izvedenim dokazima koje prethodno analizira, zanemarujući pritom da je s obzirom na predmet optužbe, na strani 1. optuženika bilo nužno utvrditi njegove ključne radnje, a to je sudjelovanje u konkretnoj protupravnoj gradnji, kao i u poduzimanju same radnje skidanja postavljenog službenog znaka.

11. Naime, ono što je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio je faktografski podatak da je 1. optuženik u inkriminiranom razdoblju bio suvlasnik ugostiteljskog obrta [obrt] Bubamara. Međutim, pritom je zanemario iskaz 1. optuženika u kojem objašnjava da je njegova uloga bila samo formalne prirode, pri čemu iz iskaza 2. optuženika proizlazi da je on taj koji je izgrađivao montažni objekt i kasnije ga srušio radi povrata u prijašnje stanje, dok iskaz 1. optuženika ujedno potvrđuje.

11.1. Kraj takvog iskaza 2. optuženika, promašeno je pozivanje prvostupanjskog suda na sadržaj zapisnika na kojem 2. optuženik ''nije ništa osporio da zajedno s drugim investitorima obavlja radove'', jer time kao prvo, ne dokazuje da je u radovima izgradnje sudjelovao 1. optuženik i kao drugo, 2. optuženik je od njega jasno otklonio odgovornost svom iskazu.

11.2. Prvostupanjski sud pritom preveliki značaj pridaje zapisnicima o inspekcijskom pregledu iz kojih se odlučne sporne činjenice o tome da bi 1. optuženik sudjelovao u samoj izgradnji spornog objekta i skidanju službenog znaka ne mogu izvan svake sumnje utvrditi, a istodobno zanemaruje iskaz svjedoka CG koji prilikom višekratnog obilaska objekta kao građevinski inspektor doista nikada nije susreo 1. optuženika, niti mu je poznato tko je konkretno skinuo službeni znak.

11.3. Za utvrđenje spornih odlučnih činjenica još je manjeg značaja od strane prvostupanjskog suda istaknuta okolnost što je 1. optuženik zaprimio rješenje o uklanjanju protupravno izgrađenog objekta, budući da je formalno doista bio član zajedničkog obrta sa 2. optuženikom, no radi se o okolnosti koja i nije bila sporna.

11.4. Ovo tim više kada se ima na umu da 1. optuženik, za razliku od 2. optuženika, nije bio prisutan niti je na bilo koji način sudjelovao prilikom inspekcijskih pregleda.

12. Stoga prema ocjeni drugostupanjskog suda izvedeni dokazi ne isključuju iskaz 1. optuženika da on uopće u inkriminiranom vremenu nije dolazio na mjesto inkriminiranog događaja, niti daju nedvojben i pouzdan odgovor na pitanje da bi upravo on poduzeo radnje navedene u činjeničnom opisu pa da bi se moglo zaključivati o njegovom ispunjenju svih bitnih, kako subjektivnih tako i objektivnih obilježja kaznenih djela.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe 1. optuženika ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u odnosu na tog optuženika.

13.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve potrebne dokaze, pa tako eventualno i potvrdu od 9. siječnja 2017. ovjerenu kod javnog bilježnika pod brojem Ov-39/2017, koje će valjano ocijeniti uvažavajući razloge ove ukidne odluke, te donijeti novu presudu u odnosu na optuženog ĐGB koju će valjano obrazložiti.

14. Budući da je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP prvostupanjska presuda ukinuta, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac