Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-3/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optužene GT, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05 i 71/06 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-625/2012 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, na temelju članka 453. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) optužena GT oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 2. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP oštećenik Grad Dubrovnik je upućen da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Žalbu protiv presude podnio je državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu optuženica po braniteljici Stanki Matić odvjetnici u Dubrovniku, predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Budući da je drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP po službenoj dužnosti, utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je bespredmetna.

7. Ostvarenje citirane postupovne povrede drugostupanjski sud nalazi u tome što se presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna razlozima, razlozi o odlučnim činjenicama su u znatnoj mjeri proturječni i presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

8. Naime, u izreci presude prvostupanjski sud optuženicu oslobađa optužbe po zakonskoj osnovi iz članka 453. stavak (ispravno bi bilo točka) 1. ZKP, dakle jer djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo, dok u razlozima presude točka 22. do 24. obrazloženja naprotiv, iznosi utvrđenja iz kojih proizlazi da nije dokazano da bi optuženica počinila kazneno djelo, dakle kao da oslobađajuću presudu temelji na zakonskim razlozima iz članka 453. točka 3. ZKP jer nije dokazano da je optuženica počinila djelo za koje se optužuje.

8.1. U tom je dijelu izreka presude proturječna razlozima, budući da prvostupanjski sud u izreci tvrdi da djelo uopće nije kazneno djelo, a onda u razlozima obrazlaže da ono nije dokazano, što bi ukazivalo da kazneno djelo ipak postoji. Na taj je način ostalo nejasno jer se ne može razlučiti da li prvostupanjski sud smatra da djelo po zakonu nije kazneno djelo, ili pak smatra da djelo nije dokazano.

9. Daljnja bitna povreda ogleda se u tome što su i razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni pa tako prvostupanjski sud nakon dijela obrazloženja u kojem iznosi svoje zaključke o nedokazanosti kaznenog djela (točka 22. do 24. obrazloženja koja niti u tom dijelu ne sadrži sveobuhvatnu analizu i ocjenu proturječnih dokaza, a u preostalom dijelu obrazloženje predstavlja puku reprodukciju izvedenih dokaza), opetovano pod točkom 25. obrazloženja brka zakonsku osnovu za oslobađajuću presudu pa u konačnici napominje da djelo za koje se optuženica optužuje nije kazneno djelo, iako takav zaključak ne prati prethodno iznijete razloge.

9.1. Znatna proturječnost u razlozima o odlučnim činjenicama ističe se nadalje komparacijom zaključka prvostupanjskog suda iz točke 25. obrazloženja u kojem navodi da djelo za koje se optuženica optužuje po zakonu nije kazneno djelo (po toj osnovi i donosi oslobađajuću presudu u izreci), iako prethodno pod točkom 2. obrazloženja tvrdi suprotno, da je pronašao pravni kontinuitet, što bi pak značilo da smatra kako kazneno djelo ipak postoji.

10. Treća apsolutno bitna postupovna povreda sastoji se u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer nedostaje obrazloženje odlučnog dijela, a odnosi se na pitanje pravnog kontinuiteta.

10.1. Prvostupanjski sud posve paušalno, bez ikakve argumentacije navodi da kazneno djelo koje se optuženici stavlja na teret ima kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 246. stavak 2. KZ/11, bez bilo kakve raščlambe i usporedbe svih njegovih bitnih zakonskih obilježja i u konačnici razmatranja inkriminiranih radnji optuženice iz činjeničnog opisa u korelaciji sa tim bitnim elementima kaznenog djela. Sud je dužan obrazložiti te dati jasne i potpune razloge o pitanju pravnog kontinuiteta.

11. Upravo suprotno, prvostupanjski sud nije uopće razmotrio da je kazneno djelo zlouporabe povjerenja iz članka 246. KZ/11 gospodarsko kazneno djelo koje inkriminira kriminalitet upravljačkih struktura zbog prouzročenja štete na imovini koja im je povjerena i koju su dužni štititi.

11.1. Kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju je delictum proprium odnosno mogu ga počiniti samo u gospodarskom poslovanju odgovorne osobe, dakle one osobe koje imaju dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja. Iz navedenog slijedi da zakonski opis kaznenog djela razlikuje četiri načina povjeravanja dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa: zakon, odluku upravne ili sudbene vlasti, pravni posao i odnos povjerenja.

11.2. Mogući počinitelj dakle mora imati dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa. Konkretne dužnosti zaštite tuđih interesa znatno se razlikuju kako prema opsegu imovine na koju se odnose tako i prema povjerenim zadacima. Je li povrijeđena neka od dužnosti, može se utvrditi tek nakon što se utvrdi njezin konkretni sadržaj. U tom je smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom povjerenju blanketno kazneno djelo i akcesorno građanskom, trgovačkom i javnom pravu te pravu društava čija pravila oblikuju dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa.

11.3. Pri tome imovinski interesi moraju proizlaziti iz gospodarske djelatnosti i dužnost zaštite tuđih interesa mora se temeljiti na jednom od četiriju zakonom predviđena izvora, dok povjerenje može zlouporabiti samo ona osoba kojoj je bila povjerena zaštita tuđih interesa, što treba usko tumačiti. Naime, povjeravanje zaštite tuđih interesa podrazumijeva da osoba kojoj je ta zaštita povjerena mora imati određenu samostalnost odlučivanja odnosno biti iz upravljačko-poslovnog kruga.

12. Inkriminirano kazneno djelo počinjeno je 25. svibnja 2006. dakle u vrijeme važenja KZ/97 citiranog u uvodu, prema kojem se prema optužbi ima podvesti pod kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. al. 2. u vezi članka 292. stavak 2. KZ/97, kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97.

12.1. No, 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), koji u članku 3. stavak 1. KZ/11 propisuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, prema odredbi članka 3. stavak 2. KZ/11 ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja, dok u članku 3. stavak 3. KZ/11 propisuje obvezu suda da u slučajevima iz stavka 2. članak 3. KZ, kada se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, kao što je ovdje slučaj, ispita postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja.

12.2. U konkretnoj situaciji kazneno djelo istog opisa kao što je opis članka 292. KZ/97 ne egzistira u novom KZ/11 i takvo preispitivanje podrazumijeva podvođenje činjeničnog opisa pod biće nekog drugog odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako se takvim postupanjem utvrdi pravni kontinuitet, primijenit će se zakon koji je blaži za počinitelja, u protivnom kaznenog djela nema. Pri tome je važno naglasiti da se zakonski tekstovi ne uspoređuju apstraktno, već metodom konkretnog uspoređivanja.

13. Prvostupanjski sud o tome nije dao apsolutno niti jedan razlog, potpuno zanemarivši bitna obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11, kod kojeg se radnja počinjenja sastoji u povredi dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi, dakle nedopuštenim načinom upravljanja i nadzora, dok se konkretnim činjeničnim opisom naprotiv inkriminira radnja krivotvorenja s nakanom pribavljanja nepripadne imovinske koristi.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će voditi računa da prema članku 19.b stavak 3. ZKP raspravu ne provodi sudac pojedinac, već predsjednik vijeća (kao sudac pojedinac), te uvažavajući razloge ove ukidne odluke, donijeti novu presudu koju će valjano obrazložiti.

15.1. Ispitujući prvenstveno postojanje pravnog kontinuiteta, prvostupanjski sud će za konkretnu inkriminiranu aktivnost kako je optuženici stavljena na teret, imajući na umu da se ovdje radi o radnji krivotvorenja isprave kojom pribavlja imovinsku korist drugoj pravnoj osobi, procijeniti da li se ona kao takva uopće može podvesti pod biće kaznenog djela iz novog zakona, što mora raščlaniti, preispitati i usporediti u odnosu na sva njegova bitna obilježja iz zakonskog opisa i to u korelaciji sa konkretno poduzetim radnjama činjeničnog opisa, te detaljno i sveobuhvatno obrazložiti.

16. Budući da je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP prvostupanjska presuda ukinuta, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac