Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-630/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog KO, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 1465/2020 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba oštećenika kao tužitelja C.I.O.S. GRUPA d.o.o. Zagreb u odnosu na odluku o trošku te se ukida prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. U preostalom dijelu žalba oštećenika kao tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1465/2020 od 4. srpnja 2025., na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), obustavljen je kazneni postupak protiv optuženog KO, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj putem punomoćnika Mara Mihočevića, odvjetnika u OD Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Marku Markiću, odvjetniku iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu oštećenika kao tužitelja odbije.
4. Žalba oštećenika kao tužitelja je djelomično osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije primijenio odredbu članka 452. točka 2.,4.,5. i 6. ZKP-a, budući da navedenu odredbu zakona nigdje u pobijanom rješenju ne navodi, već je u izreci svog rješenja obustavu kaznenog postupka vezao samo uz odredbu članka 380. stavak 1. točka 2. ZKP-a. Međutim, suprotno toj žalbenoj tvrdnji prvostupanjski sud pod točkom 4. svoga obrazloženja izrijekom navodi i kratko obrazlaže odredbu članka 452. stavak 4. ZKP-a. Predmetno stoga što se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja pod navedenom točkom ističe da spisu ne prileži izjava slijednika da nastavlja kazneni progon, iz čega se jasno zaključuje da prvostupanjski sud obrazlaže ne postojanje uvjeta iz članka 452. stavak 4. ZKP-a, odnosno da nema potrebnog prijedloga za progon. Naime, nije sporno da je TD „C.I.O.S.“ d.o.o. na čiju je štetu počinjeno kazneno djelo prestalo postojati i da je brisano iz Sudskog registra 3.6.2020. nakon pravomoćno okončanog postupka pripajanja TD C.I.O.S. GRUPA d.o.o., dok je predmetna optužnica podignuta 3. prosinca 2019. a potvrđena 8. lipnja 2020., dakle samo pet dana nakon što je donesena odluka o brisanju tog istog trgovačkog društva. Sama činjenica koja se ističe u žalbi, da je sva imovina brisanog trgovačkog društva pripojena njegovom slijedniku, odnosno da se radilo samo o statusnoj promjeni koja je predviđena Zakonom o trgovačkim društvima, nije od utjecaja na prethodno navedenu a utvrđenu činjenicu jer se prijenos ukupne imovine, kako se to ističe žalbom, ne može vezati uz prava koja su dana trgovačkom društvu na temelju Zakona o kaznenom postupku, a to znači ako slijednik tog trgovačkog društva nije jasno izrazio svoju volju kojom prihvaća navedena prava. Budući da nije sporno da pravni slijednik brisanog trgovačkog društva nije stavio prijedlog za nastavak kaznenog postupka u zakonom predviđenim rokovima (pa čak niti 5 (pet) godina kasnije), nakon što je TD „C.I.O.S.“ d.o.o. prestalo postojati, to je i ispravan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju smetnji za nastavak kaznenog postupka iz članka 452. stavak točka 4. ZKP-a, a zbog čega je i osnovana odluka prvostupanjskog suda o obustavi kaznenog postupka na temelju članka 380. stavak 1. točka 2. ZKP-a.
6. Nadalje, nije relevantna niti okolnost koja se također ističe u žalbi, a odnosi se na postupanje prvostupanjskog suda nakon što je predmetno trgovačko društvo već bilo brisano iz sudskog registra. Naime, iz spisa predmeta (raspravni zapisnik od 20. svibnja 2025., list 465-469) razvidno je da je prvostupanjski sud tek na kraju dokaznog postupka tražio utvrđenje statusa TD C.I.O.S. d.o.o. i to nakon što je oštećenik kao tužitelj izmijenio činjenični opis radnje kaznenoga djela na način da je umjesto prethodnog oštećenika kao tužitelja, sada brisanog trgovačkog društva, naznačio njegovog slijednika TD „C.I.O.S. GRUPA d.o.o.. Dakle, nije sporno da je prvostupanjski sud nakon što je već optužnica bila potvrđena a postupak vođen, upravo onda kada je i bio ovlašten propitivati postoje li smetnje za nastavak kaznenog progona tražio navedene podatke i utvrdio navedene činjenice.
7. Međutim, u pravu je žalitelj kada ukazuje na povredu zakona o kaznenom postupku koju je počinio prvostupanjski sud prilikom odluke o trošku navodeći da je prvostupanjsko rješenje u tom dijelu u cijelosti ostalo bez razloga. Predmetno stoga što je prvostupanjski sud odredio da optuženiku pripada naknada za njegove nužne izdatke kao i nagrada branitelju pozivajući se na odredbu članka 149. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1.-5. ZKP-a, propustivši dati razloge zbog kojih smatra da bi navedeni trošak, bilo u cijelosti ili jednom njezinom dijelu, trebao pasti na teret proračuna. Dakle, prvostupanjsko rješenje u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama upravo kao što se to i ističe žalbom, stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu oštećenika kao tužitelja te odlučiti kao pod točkom II. izreke, odnosno ukinuti prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je određeno da trošak kaznenog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu oštećenika kao tužitelja u neukinutom a pobijanom dijelu odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac