Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-115/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog AV, 2. optuženog HV i 3. optuženog BV zbog kaznenih djela protiv imovine - teške krađe, opisanog u članku 229. stavku 1. točki 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18. i 126/19. - u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivog po članku 229. stavku 1. KZ/11 i drugih, odlučujući o žalbama koje je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-383/2020 od 16. listopada 2023. podnio 2. optuženi HV i Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se 1. optuženom AV, za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te se 1. optuženom AV na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je 1. optuženik osuđen neće biti izvršena ako u roku (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženom AV će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunati vrijeme lišenja slobode od 2. siječnja 2020. do 23. ožujka 2020.
III. Žalba 2. optuženog HV te u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim 1. optuženog AV zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe - opisanom u članku 229. stavku 1. točka 1. KZ/11 u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. točkom 1. KZ/11, 2. optuženog HV i 3. optuženog BV zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe u pomaganju - opisanom u članku 229. stavku 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. i člankom 38. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. točkom 1. i člankom 38. KZ/11. 1. optuženi AV je na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8(osam) mjeseci, te mu je na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi AV u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženom AV će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunati vrijeme lišenja slobode u svezi s ovim kaznenim djelom u trajanju od 2. siječnja 2020. do 23. ožujka 2020. na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava s jednim danom kazne zatvora.
1.2. Nadalje, 2. optuženi HV je na temelju članka 229. stavak 1. u svezi s člankom 38. i člankom 48. stavak 1. i člankom 49. stavak 1. točka 5. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca.
1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 2. optuženom HV je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode u svezi s ovim kaznenim djelom, i to od 2. siječnja 2020. do 23. ožujka 2020., na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava sa jednim danom zatvora.
1.4. 3. optuženi BV je na temelju članka 229. stavak 1. u svezi s člankom 38. i člankom 48. stavak 1. i člankom 49. stavak 1. točka 5. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca.
1.5. Na temelju članka 54. KZ/11 3. optuženom BV je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode u svezi s ovim kaznenim djelom, i to od 2. siječnja 2020. do 23. ožujka 2020., na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava sa jednim danom zatvora.
1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP) 1. optuženi AV obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP-a u iznosu 696,79 € (šestodevedesetšest eura i sedamdesetdevet centi) / 5.250,00 kuna (pet tisuća i dvjestopedeset kuna) s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, a koji trošak mu je naloženo uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od izvršnosti presude.
1.7. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP-a 1. optuženi AV je u preostalom dijelu oslobođen snašanja troškova ovog kaznenog postupka.
1.8. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a 2. optuženi HV obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP-a u iznosu 393,26 € (tristodevedesettri eura i dvadesetšest centi) / 2.963,00 kuna (dvije tisuće devetstošezdeset tri kune) s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, a koji trošak mu se nalaže uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od izvršnosti presude.
1.9. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP-a 2. optuženi HV u preostalom dijelu je oslobođen snašanja troškova ovog kaznenog postupka.
1.10. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a 3. optuženi BV obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP-a u iznosu 457,89 € (četiristopedesetsedam eura i osamdesetdevet centi) / 3.450,00 kuna (tri tisuće četiristopedeset kuna) s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, a koji trošak mu je naloženo uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od izvršnosti presude.
1.11. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP-a 3. optuženi BV u preostalom dijelu je oslobođen snašanja troškova ovog kaznenog postupka.
2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kazni u odnosu na 1. optuženog AV i 2. optuženog HV. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se 1. optuženom AV izrekne bezuvjetna kazna zatvora, a 2. optuženom HV izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
2.1. Protiv presude je žalbu podnio 2. optuženik po braniteljici Sari Korade, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda preinači na način da se 2. optuženi HV oslobodi optužbe odnosno, ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a žalba 2. optuženog HV nije osnovana.
6. 2. optuženi HV se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a pri čemu citira sadržaj navedene zakonske odredbe, bez konkretiziranja u čemu bi se povreda sastojala. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da u tom dijelu žalba 2. optuženog HV nije osnovana, a nisu počinjene niti druge povrede u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Vezano za žalbene navode da je pogrešno utvrđeno da bi 2. optuženi HV imao svijest o tome da je 1. optuženi AV počinio kazneno djelo teške krađe, jer da je moguće i životno logično da su kutije s pićem ostavljene pored adventske kućice i da ih je onda 1. optuženi AV našao, suprotno tvrdnji 2. optuženog HV, prvostupanjski sud je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o navedenim okolnostima, analizirajući postojanje svijesti 2. optuženog HV da pomaže 1. optuženom AV u teškoj krađi kroz izvedene dokaze i to iskaze svjedoka TV i DV, izvješće policijskih službenika, a posebno iskaz 2. optuženika koji je potvrdio da je bio svjestan da je pomogao 1. optuženiku odnijeti stvari za koje je znao da nisu njegove, pri čemu je prethodno čuo puknuće lanca i zaključio da je 1. optuženik obio frižider, odnosno da je provalio. Pri tome nije logično, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, da bi 2. optuženik smatrao da je 1. optuženik, koji je otišao vidjeti ima li nešto za ukrasti što mogu pojesti i popiti, slučajno našao više kutija s alkoholnim pićima i šlagom u blizini adventskih kućica. Na temelju opisanog slijeda događaja i postupanja 2. optuženog HV proizlazi da je isti počinio kazneno djelo s izravnom namjerom, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud jer je bio svjestan da je provaljivanje koje čini 1. optuženi AV kazneno djelo, što potvrđuje u svom iskazu, čuo je lom metala koje je prethodilo pozivu 1. optuženika da mu dođe pomoći nositi predmete koji nisu njegovo vlasništvo, s tim da je upoznat sa socioekonomskim okolnostima u kojima 1. optuženik živi (radi se o beskućniku koji nema primanja) iz kojih okolnosti je razvidno da je svjestan da pomaže 1. optuženom AV u činjenju kaznenog djela teške krađe kada nosi stvari koje je ovaj prethodno ukrao na način da je provalio u hladnjak za piće, a to je i htio. Zbog navedenog i ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća argumente i obrazloženje prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da je 2. optuženi HV počinio kazneno djelo pomaganja u teškoj krađi iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 38. KZ/11.
6.2. Zbog svega prethodno navedenog drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjskom presudom bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, odnosno da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona.
7. 2. optuženi HV se žali i na odluku o kazni te smatra da se radi o prestrogo izrečenoj sankciji jer su nedovoljno olakotim cijenjeni alkoholiziranost, smanjena ubrojivost i teške socijalne prilike u kojima 2. optuženi HV živi.
7.1. S druge strane, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud prilikom izbora mjere kazne precijenio olakotne okolnosti, dok otegotne okolnosti na strani 1. optuženog AV i 2. optuženog HV nije cijenio u potpunosti. Ističe se da se alkoholiziranost optuženika ne može cijeniti olakotnom jer su se sami doveli u alkoholizirano stanje koje onda ima negativan utjecaj na inhibitorne mehanizme pojedinca, te nastavno ukazuje na osuđivanost 1. optuženog AV u periodu nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, također zbog kaznenog djela teške krađe, dok je prekršajno kažnjavan u 4 navrata tijekom 2023. kao i 2. optuženi HV koji je nakon počinjenja ovog kaznenog djela osuđen dvjema presudama Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na bezuvjetne kazne zatvora, a prekršajno je kažnjavan čak 7 puta. Stoga se predlaže 1. optuženom AV izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, a 2. optuženom HV kaznu zatvora u duljem trajanju.
7.2. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je državni odvjetnik dijelom u pravu kada ističe da je prvostupanjski sud preblago kaznio 1. optuženog AV. Prilikom odluke o kazni prvostupanjski sud je na strani 1. optuženog AV pravilno cijenio olakotnim okolnostima priznanje da je počinio kazneno djelo, da je u srednjoj životnoj dobi do počinjenja ovog kaznenog djela bio kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, te da je djelo počinio pod utjecajem alkohola, a otegotnim okolnostima, okolnosti nastale nakon počinjenja ovog kaznenog djela jer je prekršajno kažnjavan i kazneno osuđivan zbog istih, odnosno istovrsnih kaznenih djela. Cijeneći sve prethodno navedene okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno 1. optuženog AV na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, međutim ovaj drugostupanjski sud smatra da je u odnosu na rok kušnje, a radi vremena potrebnog radi provjere ponašanja 1. optuženog AV, potrebno izreći uvjetnu osudu sa duljim rokom kušnje u trajanju 5 (pet) godina, jer da će se takvom vrstom kazne kod 1. optuženika postići svrha kažnjavanja, zbog čega je prvostupanjska presuda preinačena te je na temelju članka 56. KZ/11 1. optuženom AV izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće biti izvršena ako 1. optuženi AV u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečenom kaznom ispunit će se svi zahtjevi, kako specijalne tako i generalne prevencije, te će upravo takva kazna utjecati na 1. optuženika i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
7.3. Međutim, u odnosu na 2. optuženog HV, cijeneći težinu i posljedice kaznenog djela kao i društvenu opasnost te sve okolnosti koje je na strani 2. optuženog HV pravilno utvrdio prvostupanjski sud, imajući na umu prethodnu osuđivanost 2. optuženika prema Izvatku iz kaznene evidencije (list 461- 463 spisa), da se za pomaganje u činjenju kaznenog djela počinitelj može blaže kazniti, ovaj drugostupanjski sud smatra da je navedena ublažena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca primjerena težini i posljedicama kaznenog djela i društvenoj opasnosti, te će djelovati na 2. optuženika u smislu specijalne prevencije, a ujedno će se postići i svrha generalne prevencije. Ovako izrečenom kaznom zatvora prvenstveno će se utjecati na 2. optuženika, ali isto tako i na sve ostale članove društvene zajednice, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna istovremeno sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je 2. optuženi HV počinjenjem ovog kaznenog djela prouzročio, a njom će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.
8. Slijedom naprijed navedenog djelomično je prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok su u ostalom dijelu žalba držanog odvjetnika i žalba 2. optuženika odbijene kao neosnovane te je, na temelju članka 482. ZKP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, dok prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U Zagrebu, 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Miličević
