REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-223/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog RK, 2. optuženog PK i 3. optužene pravne osobe Ingenium d.o.o. Rijeka zbog kaznenih djela iz članka 215. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19- dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, podnesene protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj: K-37/2021 od 4. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Pazinu broj: K-37/2021 od 4. travnja 2025., 1. optuženi RK, 2. optuženi PK i 3. optužena pravna osoba Ingenium d.o.o. Rijeka na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku(„Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP) oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano u članku 215. stavak 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 215. stavku 1. KZ/11, činjenično opisano kao u izreci pobijane presude, a na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a je određeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci 1., 2. i 3. optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 2. optuženi PK po branitelju Igoru Šaruniću, te je predložio da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u žalbi kao osnovu pobijanja prvostupanjske presude navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a koju obrazlaže okolnošću da prvostupanjski sud nije reproducirao snimku iskaza 2. optuženika sa prvog ispitivanja, a unatoč tome je istu u obrazloženju dijelom citirao. Protivno stavu ovlaštenog tužitelja, takvim postupanjem nije počinjena apsolutno bitna povreda iz prethodno citiranog članka jer bi se o takvoj povredi radilo kada se prvostupanjska presuda ne bi dala ispitati zbog toga jer su u pogledu odlučnih činjenica u obrazloženju iznijeti razlozi o sadržaju zapisnika i isprava koji su u znatnoj proturječnosti sa zapisnicima o iskazima danim u postupku i sadržajem tih zapisnika, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Međutim, prema sadržaju žalbenih navoda, radilo bi se o povredi odredbe članka 450. stavak 1. ZKP-a prema kojoj sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi koja povreda nije ispunjena jer prvostupanjski sud nije temeljio presudu na sadržaju iskaza 2. optuženika iz istrage, te isto postupanje nije utjecalo na presudu.
6.1. Dakle, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti bilo koju drugu postupovnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio. Državni odvjetnik obrazlažući ovu žalbenu osnovu ističe da je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer nisu izvedeni, a onda niti ocijenjeni iskazi 1. optuženog RK i 2. optuženog PK koje su iznijeli prilikom prvog ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu zanemarujući pri tome sadržaj odredbe članka 435. stavka 1. ZKP-a da će se po potrebi reproducirati ili pročitati prijašnji iskaz optuženika, jer u konkretnom slučaju, optuženici nisu u bitnom odstupili od svog prijašnjeg iskaza. Vezano za isticanje navedenih žalbenih razloga, žalitelj upire na kontradiktornost obrana optuženika usmjerenih na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi jer nisu preslušane obrane sa prvog ispitivanja čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Međutim, žalitelj gubi iz vida da su u odnosu na radnje koje se inkriminiraju 1. optuženiku, utvrđenja prvostupanjskog suda rezultat dovođenja u vezu osim obrana 1. i 2. optuženika i iskaza svjedoka CK, TK i VK, te sadržaja servisnog lista, iz kojih je dokaza utvrđeno da je određene radove u vezi servisa ventilatora vršio 1. optuženi RK kao i drugi djelatnici, ali da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je upravo on propustio izvršiti adekvatan popravak ventilatora na kojem se odvojio mrežasti zaštitni poklopac i pao na kolnik, a u odnosu na radnje 2. optuženika da isti u obrani potvrđuje da je osobno provjeravao rad svojih zaposlenika pregledavajući ventilatore koje je trebalo popraviti.
7.1. Nastavno, žalitelj zamjera prvostupanjskom sudu što tumači odredbe ugovora između Bina Istre d.d. i 3. optužene pravne osobe Ingenium d.o.o., istovremeno prihvaćajući tumačenje istog ugovora od strane svjedoka ČK, direktora navedene tvrtke, koje žalbene navode ovaj sud ne cijeni osnovanim. Pri tome je potrebno poći od inkriminacija stavljenih na teret optuženiku radi ocjene osnovanosti citiranih navoda. U okviru radnji propuštanja, koje se optuženicima stavljaju na teret, da nisu postupali po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i da su time izazvali opasnost za život i tijelo ljudi, kao obilježja kaznenog djela iz članka 215. stavak 2. KZ/11 bitno je utvrditi jesu li takvim propustima povrijeđene blanketne odredbe, od kojih je jedina relevantna odredba primjenjiva u konkretnoj situaciji, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Odredba članka 27. stavak 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj: 90/ 2014) prema kojoj je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste posebne naprave i kontrolne sustave na cesti, odnosno ugrađene u cestu, a namijenjeni su za vođenje i nadzor prometa, nadzor nad stanjem ceste, mjerenje, obavještavanje, naplatu cestarine, ventilaciju, kao i telekomunikacijske naprave, energetske kabele, telekomunikacijske kabele (TK), svjetlovodne kabele(SVK), trafostanice (TS), elektroagregate, uređaje za besprekidno napajanje (UPS), zaštitne i sigurnosne naprave te uređaje i naprave na odmorištima, održava u skladu s tehničkim uputstvom proizvođača i tehničkim propisima za rad tih naprava.
7.2. U konkretnom slučaju upravitelj ceste je Bina Istra d.d., dok je izvođač radova 3. optužena pravna osoba Ingenium d.o.o., te je citiranom odredbom, definirana obaveza upravitelja ceste, Bina Istre d.d. da osigura da izvođač radova održava naprave za ventilaciju, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, koju činjenicu ne mijenja niti sadržaj iskaza svjedoka ČK, koji navodi da tvrtka Bina Istra d.d ima zadaću pratiti obavljanje poslova, ali nema zaposlene osobe koje bi nadzirale rad ventilatora u tunelu, pri čemu, ne samo iz citirane blanketne odredbe, nego i članka 11. ugovora između Bina Istra d.d. i 3. optužene pravne osobe Ingenium d.o.o. (list 47-49 spisa) proizlazi obaveza tvrtke Bina Istra d.d. da svakodnevno kontrolira navedene radove, štoviše zaustavi ih ako se ne obavljaju u skladu s tehničkim uvjetima, pri čemu nije potrebno posebno tumačiti citiranu odredbu ugovora koja je jasno navedena u ugovoru i koju prvostupanjski sud točno reproducira u obrazloženju presude, s tim da je prema ugovoru odgovorna osoba na gradilištu ĐK, zaposlenik društva Bina Istra d.d., a nedostatak njegovih stručnih znanja, o čemu iskazuje svjedok UK, je odgovornost društva čiji je zaposlenik, pri čemu odredba članka 9. istog ugovora na koju se poziva žalitelj, a regulira nadoknadu štete, nije u korelaciji sa spornim činjenicama u ovom postupku.
7.3. U odnosu na žalbene navode o nepostupanju optuženika po pravilima struke, što se dovodi u vezu s dijelom nalaza i mišljenja vještaka da se mikropukotine na lopaticama ne mogu vidjeti golim okom i da se kvar na ventilatoru nije mogao utvrditi pregledom „displeja“, ali da su postojala makrooštećenja na ležištu lopatice, što je očito čim je serviser brusio difuzor, kao i da je serviser takvo makrooštećenja mogao uočiti jer nije životno ni logično da su optuženici postupili na zakonom propisan način, a da je nakon dva tjedna došlo do zamora materijala i pada ventilatora na prometnicu, jer da je zadaća optuženika bila uočiti taj zamor materijala, ističe se da istovremeno vještak navodi da, vezano za mjerenje vibracija na ventilatoru od strane 2. optuženika, ako bi vibracije ventilatora bile u granicama koje su regulirane tehničkim propisom i ako je to utvrđeno u vrijeme izvršenog popravka, tada se zaključuje da ventilator uredno radi, što je suglasno obrani 2. optuženika, iz čega proizlazi da je 2. optuženik izvršio sve radnje pregleda i servisa ventilatora sukladno postupovniku. Stoga na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nije dokazano da bi 1. optuženi RK propustio izvršiti adekvatan popravak ventilatora na kojem se odvojio mrežasti zaštitni poklopac, a 2. optuženi PK propustio utvrditi da je izvršen neadekvatan popravak istog ventilatora, i da bi time postupili protivno odredbi članka 27. stavak 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj: 90/ 2014.).
7.4. Iz svih naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a kako razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je primjenom članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
