REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4756/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Patriciji Đurić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkom društva Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 10. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika Ivana Ćavara, odvjetnika u Zagrebu, dana 16. prosinca 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu kredita sadržana u čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 016- 1860/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24. srpnja 2006. potvrđenom od javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod posl. br. OU- 1806/2006 dana 24.7.2006. godine sklopljenom između tužiteljice BT (ranije: B), iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, kao banke, te GT, [adresa], kao sudužnika i Ivox d.o.o. iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 24, MBS: 080055525, zastupanog po direktoru GT, kao jamcu platcu, te G i AT, [adresa], kao založnih dužnika.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata naknade za obradu kredita 1.691,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23. kolovoza 2006. do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 016-1860/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24. srpnja 2006. potvrđenom od javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod posl. br. OU- 1806/2006 dana 24. srpnja 2006. sklopljenom između tužiteljice BT (ranije: B), iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, kao banke, te GT, [adresa], kao sudužnika i Ivox d.o.o. iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 24, MBS: 080055525, zastupanog po direktoru GT, kao jamcu platcu, te G i AT, [adresa], kao založnih dužnika.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata naknade za prijevremenu otplatu kredita 1.180,40 EUR sa zakonskom zateznim kamatama od 30. siječnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.237,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2025. do ispate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnica kredita sklopila s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj: 016-1860/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine 24. srpnja 2006. ovjeren od javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-1806/2006 istoga dana. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tužiteljica je nosila djevojačko prezime B. Navedenim Ugovorom o kreditu tužiteljici je odobren iznos kredita od 221.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci Kreditora te su ugovorene naknade za trošak obrade kredita te naknade za prijevremenu otplatu istog. Tužiteljica ovom tužbom potražuje preplaćene iznosa temeljem ništetnih odredbi o naknadi za odobrenje kredita (ulazna naknada) i naknadi za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada), sadržani u čl. 5. Ugovora o kreditu i u čl. 8. st. 2. istog Ugovora, te navodi da su iste odredbe nepoštene, odnosno ništetne jer su protivne zakonskim odredbama. Ističe da u čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu je propisano da se naknada plaća za odobrenje kredita. Iz te odredbe ne proizlazi objašnjenje na koje se usluge navedena naknadna odnosi što znači da je određena na način koji nije transparentan te nisu jasni ekonomski kriteriji zbog kojih se takvi troškovi ugovaraju. Sukladno navedenom, ulazna naknada nije ugovorena kao primjerena jer ne sadrži prirodu troška niti uslugu koja se daje za naplaćenu naknadu. Ulazna naknada je naplaćena bez dogovora s potrošačem i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak, a osim što u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji, nije naveden niti razlog zašto iznosi upravo 1,25% od iznosa kredita. Naknada je ugovorena po principu „uzmi ili ostavi“ i potrošač nije mogao utjecati na predmetnu odredbu, odnosno o njoj se nije pregovaralo. Također, ako potrošač ne bi pristao na unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj naknadi, ne bi ni mogao ugovoriti predmetni kredit. Plaćanje ulazne naknade u visini od 1,25% iznosa kredita očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s obzirom na to da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a samo ugovaranje ulazne naknade ne sadrži nikakva objašnjenja, osim šturoga pojma –„naknada za obradu kredita“. Članak 8. st. 2. Ugovora o kreditu tužiteljica je navodno preuzela u slučaju prijevremene otplate kredita, ispuniti neodređenu obvezu jer visinu takve naknade određuje sam tuženik sukladno svojim odlukama, a čime je uspostavljena neravnoteža među ugovornim strankama pa je i odredba nepoštena i ništetna. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom kojim traži da sud utvrdi ništetnom ugovornu odredbu čl. 5. st. 2. i čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu, kao i da tuženik plati tužiteljici iznose naplaćenih naknada sa zakonskim zateznim kamatama od dana njihova plaćanja do isplate, uz naknadu troška postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare, navodi da je u slučaju ništetnosti spornih odredbi (što osporava) riječ o zabrani manjeg značaja u smislu članka, činidba na koju se tužiteljica obvezala je u potpunosti određena. Ističe da je trošak obrade kredita naplaćen kroz efektivnu kamatnu stopu (EKS). Ističe da je odredba čl. 5.Ugovora lako uočljiva i razumljiva, čime je ostvaren zahtjev transparentnosti Poziv se na čl. 3. Pravilnika o naknadama na potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/2014) u kojem je propisano da za obavljanje usluga u poslovima kreditiranja potrošača vjerovnik može obračunavati i naplatiti naknade, i to: naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, naknadu za vođenje kredita, naknade za promjene po kreditu, naknade za prijevremenu otplatu kredita, naknade za otkaz ugovora o kreditu, naknade za izdavanje obavijesti i potvrda na zahtjev klijenta ili zbog okolnosti na koje vjerovnik nije mogao utjecati, naknada/premija za osiguranje potraživanja. Ističe da je novac s kojim tuženik posluje je novac za koji se on zadužio kod svoje matične banke na inozemnom tržištu i za to plaća kamatu i ne može prijevremeno otplatiti kredit svojoj matičnoj banci te nastavlja plaćati kamatu matičnoj inozemnoj banci do kraja ugovornog odnosa, a u slučaju prijevremene otplate trpi financijsku štetu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o kreditu (stranica 10-16 spisa), otplatni plan (stranica 27-29 spisa), rodni list tužiteljice (stranica 30 spisa), popis uplata za namirenje obveza po kreditu (stranica 58 spisa), pregled prometa za klijenta (stranica 59-69 spisa), obavijest o prijevremenom zatvaranju (stranica 89-90 spisa), Pravilnik o naknadama na potrošačke kredite (stranica 158 spisa) te je saslušana tužiteljica (stranica 200 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su 24. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-1860/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine za kredit u visini 221.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećim na dan korištenja kredita,

- da su čl. 5. st. 2. tog Ugovora propisani jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita,

- da čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu propisano da je banka u slučaju prijevremene otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika,

- da su tužiteljici naplaćeni jednokratni troškovi obrade kredita 23. kolovoza 2006. u iznosu 1.691,89 EUR,

- da su tužiteljici 30. siječnja 2015. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 1.180,40 EUR.

6. Prijeporno je:

- jesu li ugovorne odredba kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini 1,25% od iznosa kredita (čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu) ništetna, kao i odredba (čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu) koja propisuje naknadu za slučaj prijevremene otplate kredita ništetne, pa posljedično tomu,

- ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koji su naplaćeni na temelju navedenih naknada,

- je li tražbina tužiteljice u zastari.

7. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje u tekstu ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu 2006. koji je bio namjenski kredit za kupnju kuće u kojoj živi s obitelji. Same ugovorne odredbe nisu bile predmetom pregovaranja pa tako ni odredba o ulaznoj i izlaznoj naknadi jer je ona samo mogla prihvatiti ono što je banka nudila ili ne. U to vrijeme je imala osobnog bankara i s njim je razgovarala o tome, ali je to bilo tako. Naplaćene su joj ulazna i izlazna naknada. Nikada joj nije objašnjeno na što se iste odnose. Po zanimanju je turistički djelatnik. Rečeno joj je da ta naknada postoji i da istu određuje banka.

9. Sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je logičan i uvjerljiv, te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužiteljica bila prosječan potrošač. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužiteljici prijepore ugovorne odredbe.

10. U čl. 81. stavak 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Sukladno 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu od 22. ožujka 2006. utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbu čl. 5. st. 2. tog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada u visini 1,25% od iznosa kredita, i naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj. U Ugovoru, međutim, nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, na što se ista naknada odnosi, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade. U čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu propisana je naknadu za slučaj prijevremene otplate kredita koja se obračunava sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u kojoj isto tako nisu navedeni parametri na temelju kojih se ista izračunava.

13. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama Ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužiteljice kada navodi da o uvjetima Ugovora nije mogla pregovarati, da joj nije objašnjeno što te naknade znače, odnosno iz kojeg razloga se plaćaju, i to je bilo jednostavno tako.

14. Tužena niti ne poriče činjenicu da se s tužiteljicom o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već drži da je tužiteljica, ako je bilo ikakvih nejasnoća vezano uz predmetni ugovor ili bilo koju njegovu odredbu, imala mogućnost zatražiti zaposlenike tužene za pojašnjenje tih odredbi te ističe da su joj sve informacije o pravima i obvezama iz ugovora o kreditu bile dostupne i prije sklapanja ugovora te je u trenutku sklapanja ugovora bila u obvezi upotrijebiti dužnu pažnju i sama se informirati o svim uvjetima ugovora.

15. Iz stipulacije spornih odredbi (čl. 5.2. i čl. 8. 2. Ugovora) koja su standardne, evidentno je da se o sadržaju spornih odredbi nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom niti je ona obaviještena na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se naknada odnosi, a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljicom o spornim odredbama pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a radi o nepoštenim ugovornim odredbama koja su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i koje stvaraju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji ima svojstvo potrošača.

16. Naime prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a što proizlazi u ovom konkretnom predmetu iz zaključenog Ugovora o kreditu pa je stoga takova odredba ništetna ugovorna odredba.

17. Pri tome se napominje da su predmetne odredbe jasne i razumljive, međutim, ista su iz svih naprijed navedenih razloga nepoštene, te se ne mogu podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive.

18. Naglašava se da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

19. Pri tome, valja još dodati da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetnih naknada, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

20. Pri tome sama činjenica da je trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.

21. Visina tražbine tužiteljice nije sporna i proizlazi iz isplatnog naloga dopisa samog tuženika (stranica 58 spisa) iz kojeg proizlazi, među ostalim, da su tužiteljici prilikom isplate kredita naplaćeni troškovi obrade kredita u iznosu 12.747,54 EUR,odnosno sada 1.691,89 EUR 22. kolovoza 2006., a iz podnesak tuženika od 10. lipnja 2025. (stranica 195 spisa) proizlazi da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita 15. siječnja 2015. u visini 8.893,76 kn, odnosno sada 1.180,40 EUR.

22. Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđen iznos naplaćenih naknada temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO.

23. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužiteljici je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

24. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje: ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ovom odlukom utvrđena ništetnost prijeporne ugovorne odredbe, to će tek njezinom pravomoćnosti početi teći zastarni rok.

25. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.872,29 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23).

26. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku je priznat trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 9.6.2025., 10.11.2025. i 16.12.2025. (Tbr 9. toč. 1. i 3. OT 250 bodova), sastava podneska od 5.3.2025. (Tbr 8. toč. 1. OT 100 bodova), odnosno ukupno 450 bodova ili 900,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 225,00 EUR, što ukupno iznosi 1.125,00 EUR. Tom iznosu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 37,59 EUR i presudu 75,18 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.237,77 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

27. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 16. prosinca 2025. do isplate.

28. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice uz rj za sp na presudu

- pun. tuženika