Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-327/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. prosinca 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.6.st.1. Ugovora o nenamjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005, sklopljenog dana 21.10.2005. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: :

„… a premda Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2 % jednokratno,unaprijed.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 290,95 EUR kredita zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 27.10.2005. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.8. st.2., Ugovora o nenamjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005, sklopljenog dana 21.10.2005. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: :: :

„U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke .“

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 66,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 18.09.2010. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 529,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 16. prosinca 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

VI. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 529,65 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 21. listopada 2005. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 5140460400-20010371865/2005, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 6. ugovorena je i naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu od 2,00 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita, dok je odredbom članka 8. stavak 2. predmetnog ugovora ugovorena naknada za slučaj prijevremene otplate kredita ili djelomične otplate kredita na način da je tuženik ovlašten zaračunati naknadu prema tarifi tuženika na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici tuženika. Tužiteljica drži da su predmetne naknade ništetne jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ove naknade osim toga da su sporne naknade neodređene i neodredive, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer su naknade kao takve proizvoljno nametnute tužiteljici ponudom ugovora, te ona na njih nije mogla utjecati niti pregovarati o istima, a osim toga osporavane naknade ne odgovoraju nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i iste su na strani tužiteljice izazvale samo dodatne nepotrebne troškove. Tužiteljica predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu joj prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za odobrenje kredita kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita bila propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 21. listopada 2005. godine sklopile ugovor o kreditu broj 5140460400-20010371865/2005, te da je tužiteljica po sklopljenom ugovoru dana 26. listopada 2005. godine platila tuženiku na ime naknade za obradu kredita iznos od 290,95 EUR, a dana 17. rujna 2010. platila tuženiku iznos od 66,36 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

7. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

8. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

9. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

11. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika odlučila podići kredit za adaptaciju nekretnine, da je kredit podigla 2005. godine a da je od strane bankara informirana kako bi joj bilo najpovoljnije uzeti kredit u valuti CHF jer je to najstabilnija valuta i da je to trenutno najbolji kredit u ponudi. Tužiteljica je pristala na takav kredit tuženik je pripremio ugovor o čijim ugovornim odredbama nije mogla pregovarati s tuženikom, već je samo pozvana potpisati taj ugovor što je i učinila. Tužiteljica je ugovor pročitala te vidjela odredbu o ulaznoj naknadi te je pitala bankara na što se to odnosi no konkretnija objašnjenja nije dobila već joj je rečeno da se isto mora platiti kako bi se kredit dobio pa je tako tužiteljica i učinila a kada je kredit prijevremeno zatvorila tuženik joj je opet naplatio naknadu za prijevremeno zatvaranje sa čim također nije bila upoznata prilikom realizacije kredita. Tužiteljica nadalje iskazuje kako nije bila obaviještena o značajkama ulazne naknade i u koju svrhu su upotrijebljena sredstva isplaćena predmetnim ugovorom o kreditu te konačno navodi kako u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije bila vlasnik niti trgovačkog društva niti je imala obrt u svome vlasništvu kao niti OPG.

13. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornim odredbama iz čl. 6. Ugovora o kreditu broj 5140460400-20010371865/2005, sklopljenog dana 21. listopada 2005. godine, kao niti o ugovornoj odredbi iz članka 8. stavak 2. predmetnog ugovora te su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika a tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaja na njihov sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa su iste nepoštena jer se o istima nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa su kao takve ništetne u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

14. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi od tužiteljice primio iznos od 290,95 eura, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici traženi iznos počevši od 27. listopada 2005. godine, dok je dana 17. rujna 2010. godine tuženik od tužiteljice primio iznos od 66,36 eura, pa je sud tuženiku naložio isplatiti tužiteljici traženi iznos počevši od 18. rujna 2010. sve temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

15. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 100,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podneska od 1. srpnja 2025. 100,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 14. listopada 2025. i 5. prosinca 2025. svako po 100,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu radi objave presude 50,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu od 53,10 eura, daje konačni iznos troška od 529,65 eura.

18. Sud nije mogao prihvatiti zahtjev tužiteljice za naknadu prouzročenog parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 529,65 eura s obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovosudnom postupku utvrđena u iznosu od 357,31 euro (raspravno rješenje od 14. listopada 2025. godine) a ne u iznosu od 1.340,50 eura kako to u svome troškovniku navodi tužiteljica pa je stoga dakle odluka o trošku donesena sukladno gore navedenim zakonskim odredbama kao i utvrđene vrijednosti predmeta spora u ovome postupku.

Osijek, 16. prosinca 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika