Poslovni broj: POb-292/2025-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu tog suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. -tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici iz Zaprešića, 2.-tužitelja ZU mlt. BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je zastupana po punomoćniku Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici iz Zaprešića, i zastupanog po posebnom skrbniku iz Centra za posebno skrbništvo ZU, i 3.-tužitelja Nikole mlt. Lugarić iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i zastupanog po posebnom skrbniku iz Centra za posebno skrbništvo Petru Vuletić, protiv tuženika BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Milinković, odvjetniku iz Zagreba, radi povišenja uzdržavanja, nakon provedene usmene, glavne i nejavne rasprave koja je zaključena 10. prosinca 2025. u prisutnosti 1.-tužiteljice i tuženika osobno, ujedno i kao zakonskih zastupnika mlt. tužitelja, i punomoćnika 1. i 2.-tužielja i tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog posebnog skrbnika mlt. tužitelja, 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. -tužiteljice koji glasi: "Mijenja se presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj: P2-722/2012 od 19. prosinca 2013. u točki IV. izreke na način da se nalaže ocu PU da za uzdržavanje mljt. SU umjesto ranijeg iznosa od 1.000,00kuna/132,72eur mjesečno plaća iznos od 350,00eur, te da za uzdržavanje mljt. HU umjesto ranijeg iznosa od 1.000,00kuna/132,72eur mjesečno plaća iznos od 300,00eur mjesečno počevši od dana utuženja pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, novčanom doznakom na tekući račun majke i z.z. OU svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec, kao i platiti zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, tj. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na dospjele a neisplaćene obroke uzdržavanja od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali (svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec) sve u roku 15 dana."

2.Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj: P2-722/2012 od 19. prosinca 2013. na način da je tuženik PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje Petra mlt. Lugarića, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], umjesto ranijeg iznosa od 132,72eur/1.000,00kuna mjesečno dužan plaćati iznos od 350,00eur mjesečno, i to počevši od 1. siječnja 2024. do 28. listopada 2024., s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a za uzdržavanje Nikole mlt. Lugarića iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto ranijeg iznosa od 132,72eur/1.000,00kuna mjesečno dužan plaćati iznos od 300,00eur mjesečno, i to počevši od 1. siječnja 2024. do 28. listopada 2024., s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do svakog zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od prvoga dana iza dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju Europska središnja banka primijenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili, pak, granična kamatna stopa koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to za Petra mlt. Lugarića na račun majke OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a za Nikolu mlt. Lugarića na poseban račun mlt. djeteta.

3.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 2. -tužitelja Petra mlt. Lugarića i 3. - tužitelja Nikole mlt. Lugarića u dijelu kojim zahtijevaju povišenje iznosa uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj: P2-722/2012 od 19. prosinca 2013. za razdoblje od 24. svibnja 2019. do 31. prosinca 2023. na način da je tuženik umjesto iznosa od 132,72eur/1.000,00kuna dužan za uzdržavanje ZU mlt. PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plaćati iznos od 350,00eur mjesečno, a za uzdržavanje Nikole mlt. Lugarić iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 132,72eur/1.000,00kuna plaćati iznos od 300,00eur mjesečno do svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja do isplate.

4.Sva stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelji u ovoj parnici tvrde da su se bitno promijenile okolnosti koje su postojale u času donošenja presude Općinskog suda u Samoboru poslovnog broja P2- 722/2012 od dana 19. prosinca 2013. i uvjetovale odluku o visini doprinosa za njihovo uzdržavanje, pa tvrdeći da su njihove mjesečne potrebe za uzdržavanje znatno porasle podnose predmetnu tužbu i predlažu (list 237-239 i 315) donošenje presude kojom će se povisiti mjesečni iznosi uzdržavanja određeni ranijom sudskom odlukom u razdoblju od časa podnošenja zahtjeva za povišenjem uzdržavanja do časa donošenja presude u predmetu ovoga suda poslovnog broja: Pob-138/2020 dana 28. listopada 2024.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, poričući istinitost tužbenih navoda i tvrdeći da zatraženi iznosi uzdržavanja nisu realni i da ne odražavaju stvarne potrebe mlt. djece za uzdržavanjem u utuženom periodu.

3.Tijekom dokaznog postupka ovaj sud je izveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju za mlt. TU, presliku školske zadaće i crteža obitelji, zapisnik sastavljen kod Centra za socijalnu skrb Samobor dana 21. prosinca 2015., Izvješće o provedenom obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom, presudu Prekršajnog suda u Samoboru poslovnog broja: Pp-2-JRM-7-13 od 12. lipnja 2013., zapisnik sastavljen kod Centra za socijalnu skrb Samobor dana 23. studenog 2016., žalbu od 7. studenog 2016., podnesak tuženika od 16. ožujka 2015., potvrdu Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 25. studenog 2013., dopis Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 29. kolovoza 2016., podnesak tuženika od 17. siječnja 2014., podnesak tuženika od 7. siječnja 2014., elektroničke poruke, zapisnik sastavljen kod Centra za socijalnu skrb Samobor dana 27. travnja 2015., zapisnik sastavljen kod Centra za socijalnu skrb Samobor dana 17. travnja 2015., podnesak tuženika od 21. kolovoza 2013., podnesak tuženika od 26. prosinca 2013., podnesak tuženika od 28. veljače 2014., podnesak tuženika od 19. ožujka 2014., podnesak tuženika od 21. ožujka 2014., podnesak tuženika od 8. lipnja 2016., podnesak tuženika od 8. travnja 2015., podnesak tuženika od 24. kolovoza 2015., zapisnik sastavljen kod Centra za socijalnu skrb Samobor dana 11. listopada 2013., inicijalni obrazac, podnesak tuženika od 17. kolovoza 2016., potvrdu Centra za socijalnu skrb Samobor od 10. listopada 2013., potvrde Policijske postaje Samobor od 3. rujna 2016., 4. lipnja 2016., 15. travnja 2014., 11. travnja 2014., 21. ožujka 2014., 25. ožujka 2014., 3. siječnja 2014., 11. listopada 2013., 7. srpnja 2013., 10. siječnja 2014., 24. prosinca 2017., 21. srpnja 2017. i 25. srpnja 2018., Upitnik za smještaj djeteta u vrtić, dopis Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 7. kolovoza 2013., zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Samoboru broj: P2-722/12 dana 20. veljače 2013., presudu Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovnog broja: Pp J-975/15 od 13. studenog 2017., zamolbe za izdavanje potvrde od 24. prosinca 2017. i od 13. srpnja 2018., prijedlog i mišljenje Centra za socijalnu skrb Samobor (Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Samobor) od 19. studenog 2018., obračune isplaćene plaće 1. -tužiteljice s privremenim poreznim rješenjem od 13. lipnja 2018., uplatnice troškova režija na adresi 1.-tužiteljice, isprave o financijskim obvezama za izvanškolske i školske aktivnosti mlt. tužitelja i ortopedska pomagala, presudu ovoga suda poslovni broj: Pob-138/2020 od 28. listopada 2024., obračune plaće tuženika, podatke o promjenama i stanju na računu tuženika i isprave o kreditnim obvezama tuženika, te je saslušao stranke.

4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza i rezultata raspravljanja u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev 1.-tužiteljice neosnovan u cijelosti, a tužbeni zahtjevi mlt. tužitelja tek djelomično osnovani.

5.U konkretnom slučaju tužitelji u tužbi i tijekom postupka tako tvrde da su se promijenile okolnosti koje da su postojale u času donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju (presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj: P2-722/2012 od 19. prosinca 2013.), jer su njihove mjesečne potrebe za uzdržavanjem sada veće, pa zbog toga zahtijevaju od suda povišenje tuženikova doprinosa za uzdržavanje, a čemu se tuženik protivi i tvrdi da je uredno ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja mlt. tužitelja i povrh toga sudjelovao još i u plaćanju troškova koji su bili potrebni za zadovoljavanje njihovih mjesečnih potreba u utuženom periodu koje mu je 1.-tužiteljica komunicirala.

6.Iz tužbe tužitelja od 24. svibnja 2019. radi povišenja uzdržavanja (list 237- 239) nesumnjivo proizlazi da ju je 1.-tužiteljica, osim u ime i za račun djece - mlt. 2. i 3.-tužitelja, podnijela i u svoje ime i za svoj račun.

6a.Obzirom da su u postupku radi uzdržavanja djeteta stranke dijete i osoba koja ga je prema Obiteljskom zakonu (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) dužna uzdržavati, 1.-tužiteljica, dakle, nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe radi povišenja uzdržavanja mlt. 2. i 3.-tužitelja, jer ona nije osoba koja prima uzdržavanje u smislu čl. 285. Obiteljskog zakona, zbog čega je njezin tužbeni zahtjev valjalo a limine odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.

6b.Naime, zahtjev za povišenje uzdržavanja iz čl. 285. Obiteljskog zakona nije ujedno i tzv. verzijski zahtjev iz čl. 287. Obiteljskog zakona koji se odnosi samo na naknadu opravdanih troškova koji sežu samo do visine iznosa uzdržavanja određenog sudskom odlukom, a u konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je tuženik uredno i na vrijeme (list 315) platio uzdržavanje prema ranijoj, prethodno već citiranoj, sudskoj odluci o uzdržavanju.

7.Temeljem odredbe iz čl. 240. st. 1. toč. 2. Obiteljskog zakona sud je mlt. tužiteljima imenovao posebnog skrbnika iz Centra za posebno skrbništvo Petra ZU za zastupanje u ovom postupku u smislu čl. 240. st. 2. toč. 1. Obiteljskog zakona.

7a.Temeljem odredbe iz čl. 424. st. 2. Obiteljskog zakona mlt. 3.-tužitelja u ovom postupku, od časa donošenja presude ovoga suda poslovni broj: Pob-138/2020 od 28. listopada 2024., odnosno časa njezine pravomoćnosti 27. ožujka 2025., zastupa tuženik kao onaj roditelj s kojim to dijete sada stanuje, međutim, kako je njegova radnja povlačenja tužbe (list 500) u suprotnosti s radnjom podnošenja tužbe koju je u ime i za račun mlt. 3.-tužitelja poduzela 1.-tužiteljica kao roditelj s kojim je to dijete u to vrijeme stanovalo, sud nije uzeo u obzir radnju tuženika kojim kao zakonski zastupnik mlt. 3.- tužitelja povlači tužbu, jer nije u skladu s radnjama i raspolaganjima posebnog skrbnika mlt. 3.-tužitelja koji ga u ovomu parničnom postupku, također, zastupa.

8.U konkretnom slučaju nije sporno da je presudom Općinskog suda u Samoboru poslovnog broja: P2-722/2012 od 19. prosinca 2013. naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. 2. i 3.-tužitelja plaća iznose po 1.000,00kuna/132,72eur mjesečno za svako dijete.

8a.Također, nije sporno da je presudom ovoga suda poslovnog broja: Pob- 138/2020 od 28. listopada 2024. izmijenjena ranija odluka o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima roditelja i mlt. djece sadržana u potonjoj presudi na način da će mlt. 2.-tužitelj stanovati s majkom, a mlt. 3.-tužitelj s ocem, te je naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. 2-tužitelja plaća doprinos u iznosu od 350,00eur mjesečno, a 1.-tužiteljici, pak, da za uzdržavanje mlt. 3.-tužitelja plaća doprinos u iznosu od 300,00 eur mjesečno, sve počevši od 28. listopada 2024. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

9.U konkretnom slučaju je sporno da li je potrebno utvrditi povećani iznos za uzdržavanje mlt. tužitelja u periodu od podnošenja zahtjeva za povećanje uzdržavanja 24. svibnja 2019. do 28. listopada 2024. kada je donesena nova odluka o roditeljskoj skrbi i odlučeno o njihovom uzdržavanju ubuduće.

10.Saslušana o elementima činjenične osnove spora 1.-tužiteljica je kazivala o povećanim troškovima uzdržavanja mlt. tužitelja u utuženom periodu koji su se tako odnosili na njihove školske i izvanškolske aktivnosti, kao i zdravstvene potrebe koje je popisala za mlt. 2.-tužitelja u iznosu od 7.390,68eur, a za mlt. 3.-tužitelja u iznosu od 12.739,88eur, ne računajući tu i njihove troškove prehrane, odijevanja i obrazovanja. Nadalje, kazivala je i o prosječnoj mjesečnoj plaći koju je u periodu od 2019. do 2023. ostvarivala u iznosu od 1.000,00eur do 1.300,00eur mjesečno i da drugih prihoda nije imala, a od 2023. da je nezaposlena i da već više od godinu dana ne prima novčanu naknadu.

11.Saslušan o elementima činjenične osnove spora tuženik je s druge strane kazivao o sudjelovanju u troškovima školskih i izvanškolskih aktivnosti mlt. tužitelja na jednake dijelove s 1.-tužiteljicom, da je djeci davao džeparac i plaćao troškove njihovih mobilnih telefona, objašnjavajući da nije sudjelovao u troškovima dijela aktivnosti djece i pruženih medicinskih usluga mlt. 2.-tužitelju o kojima ga 1.-tužiteljica nije obavijestila i od njega tražila i za njih dobila suglasnost i koje su se mogle ostvariti preko ugovornih zdravstvenih ustanova. Nadalje, kazivao je i o svojoj prosječnoj mjesečnoj plaći koju je u periodu od 2019. do 2023. primao u iznosu od 1.800,00 do 2.000,00eur, a od 2023. do 2024. u iznosu od 3.300,00eur mjesečno, da drugih prihoda osim plaće nema, kao i da, osim obveze uzdržavanja mlt. tužitelja, drugih zakonskih obveza nema.

12.U konkretnom slučaju 1.-tužiteljica, kao roditelj koji je u utuženom periodu stanovao s mlt. tužiteljima (što nije ni sporno), uopće ne verbalizira iznose potrebne za opće i/ili osnovno mjesečno i/ili godišnje uzdržavanje mlt. tužitelja u utuženom periodu, što joj je, kao roditelju koji je stanovao s djecom, moralo biti poznato, pa se na jasan i posve izvjestan način iz njezine izjave nisu mogli utvrditi ukupni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje mlt. tužitelja u utuženom periodu, te shodno tomu utvrditi da li su se, i ako jesu, na koji način i koliko povećale potrebe za njihovim uzdržavanjem u istom periodu.

13.U konkretnom slučaju 1.-tužiteljica se tek poziva na popis troškova koji je sastavila o sveukupnoj visini novčanih davanja za školske, izvanškolske i zdravstvene potrebe mlt. tužitelja u periodu od 2019. do 2025. (dakle, i za period koji ne predstavlja tužbenu osnovu ovoga spora) koji, osim što nije argumentiran dostavljenim ispravama po osnovi i visini svakog takvoga pojedinog davanja, je posve nerealan s obzirom na iskazana i argumentirana redovna novčana primanja 1.-tužiteljice u utuženom periodu, pa valja zaključiti da odnosni troškovi nisu niti nastali u toj visini i po svim tim osnovama, jer ih, kraj vlastitoga uzdržavanja i vlastitih egzistencijalnih životnih potreba, nije mogla sama plaćati, ili pak da je u tim troškovima, barem u onom njihovom opravdanom dijelu, sudjelovao i sam tuženik, i to povrh plaćanja dospjelih iznosa uzdržavanja, o čemu je tuženik kazivao (troškovi izvanškolskih aktivnosti i maturalnih putovanja) i svoje tvrdnje argumentirao dostavljenim podacima o prometu i stanju po svom bankovnom računu.

14.Iz isprava na koje se 1.-tužiteljica poziva vidljivo je da se dio troškova za koje tvrdi da ih je imala zbog uzdržavanja mlt. tužitelja odnosi na troškove zdravstvenih potreba i usluga za mlt. 2.-tužitelja koje su se mogle svakako ostvariti preko ugovornih zdravstvenih ustanova i na teret troškova obveznog zdravstvenog osiguranja, pa kako nema dokaza da bi pružanje takvih medicinskih usluga baš u privatnim zdravstvenim ustanovama bilo medicinski indicirano, sud ih nije uzeo u obzir, jer se utvrđuju opće i/ili osnovne potrebe za uzdržavanjem djece koje pokrivaju njihove vitalne životne interese i potrebe u koje ne spadaju i one potrebe koje nisu bile medicinski opravdane, odnosno one koje su se mogle konzumirati bez plaćanja.

15.Iz elektroničkih poruka koje su dostavili i 1.-tužiteljica i tuženik vidljivo je da stranke još uvijek nisu stekle vještinu samokontrole i dogovaranja glede izvršavanja prava roditeljske skrbi, kao i da je 1.-tužiteljica organizirala izvanškolske aktivnosti mlt. tužitelja i pružanje privatne zdravstvene skrbi za mlt. 2-tužitelja prema svom nahođenju bez prethodnog dogovora s tuženikom koji na to nije imao utjecaja iako roditeljsku skrb nad mlt. tužiteljima ostvaruje zajednički s 1. -tužiteljicom, pa u toj situaciji, po mišljenju ovoga suda, nema mjestu zaključivanju da su se upravo zbog takvih aktivnosti i usluga povećale materijalne potrebe za uzdržavanjem mlt. tužitelja u utuženom periodu.

15a.Iz obrazloženja presude ovoga suda poslovni broj: Pob-138/2020 od 28. listopada 2024. proizlazi da su se 1.-tužiteljica i tuženik usuglasili da mjesečne potrebe za uzdržavanjem mlt. 2.-tužitelja iznose 350,00eur, a za uzdržavanjem mlt. 3. -tužitelja 300,00eur, pa je s obzirom na takva dopuštena i slobodna raspolaganja roditelja i čas kada su ona učinjena (2024.) sud uzeo da su se potrebe za mjesečno uzdržavanje mlt. tužitelja doista povećale u periodu od 1. siječnja 2024. do 28. listopada 2024. i da samo u tomu periodu materijalne potrebe za mjesečnim uzdržavanjem mlt. 2. -tužitelja iznose 350,00eur, a mlt. 3.-tužitelja 300,00eur.

16.Prema tome, po ocjeni ovog suda, mlt. tužitelji nisu ničime dokazali da bi se u utuženom periodu od 24. svibnja 2019. do 31. prosinca 2023. njihove materijalne potrebe za mjesečno uzdržavanje povećale u toj mjeri da bi zbog toga trebalo povećati doprinos tuženika za uzdržavanje određen ranijom odlukom suda o uzdržavanju, dok je, pak, za period od 1. siječnja 2024. do 28. listopada 2024. utvrđeno na temelju izjava samih roditelja koje su dane u predmetu ovog suda poslovni broj: Pob-138/2020 da su se materijalne potrebe za uzdržavanje mlt. tužitelja doista povećale i da novčani iznosi koji su u tom periodu bili potrebni za mjesečno uzdržavanje mlt. tužitelja sada prelaze iznose uzdržavanja određene ranijom odlukom suda o uzdržavanju, tako da za mlt. 2. - tužitelja novčani iznos potreban za njegovo mjesečno uzdržavanje za taj period iznosi 350,00eur, a za mlt. 3.-tužitelja 300,00eur.

17.Naposljetku valja istaći da je prilikom odlučivanja sud imao u vidu notornu činjenicu da su se od časa donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju (19. prosinca 2013.) do časa donošenja presude u predmetu ovog suda poslovni broj: Pob-138/2020 (28.listopada 2024.), istina, povećali opći troškovi života i da su mlt. tužitelji sada starije kronološke dobi, međutim, valja isto tako istaći i da su iznosi uzdržavanja mlt. tužitelja koji su bili određeni ranijom sudskom odlukom u času njezinoga donošenja bili veći od iznosa propisanih Odlukom o Minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine br. 38/13) i da su tijekom utuženoga perioda oni bili u skladu i s odredbama čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, a da mlt. tužitelji nisu ničime dokazali da su se njihove ukupne materijalne potrebe za mjesečno uzdržavanje koje pokrivaju sve njihove osnovne i vitalne potrebe za uzdržavanjem u vidu troškova prehrane, kupnje odjeće, obuće, obrazovanja i socijalnog razvoja u toj mjeri povećale da iznosi uzdržavanja koji su bili određeni ranijom odlukom suda više nisu bili dovoljni za njihovo podmirenje u periodu od 24. svibnja 2019. do 31. prosinca 2023., odnosno da tuženik više ne može u potpunosti ispunjavati svoju obvezu njihovoga uzdržavanja zadovoljavanjem njihovih materijalnih potreba u tom periodu novčanim uzdržavanjem u iznosima kako su oni bili određeni ranijom odlukom suda o njihovom uzdržavanju.

18.Stoga je o naprijed navedenom, primjenom odredaba iz čl. 281., 282., 285., 288., 306., 307. 309., 310., 311., 313., 314., 317., 424. i 432. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točkama 2. i 3. izreke presude.

19.Odluka o dospijeću presuđene obveze uzdržavanja temelji se na odredbi čl. 289. st. 2. Obiteljskog zakona, dok se odluka o plaćanju zatezne kamate u slučaju zakašnjenja s plaćanjem dospjelih iznosa uzdržavanja i odluka o visini stope zatezne kamate temelje na odredbama iz čl. 29. st. 1., 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

20.O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona.

21.Po mišljenju suda, troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku nisu bili nužni za vođenje konkretne parnice koja se ne vodi radi zadovoljavanja subjektivnih stranačkih interesa, jer o zaštiti prava, interesa i dobrobiti mlt. djece sud mora voditi računa i po službenoj dužnosti. Osim toga, priroda posebnih obiteljskih postupaka, kao što je ovaj, ne omogućuje bezuvjetnu primjenu općih pravila o nadoknadi parničnih troškova po regulaciji ZPP-a, naročito zbog ograničenja prava disponiranja zahtjevima i činjeničnom osnovom spora, primjene načela inkvizitornosti u širem opsegu nego u drugim parnicama, posebno u pogledu pribavljanja procesnoga materijala i utvrđivanja činjenične građe spora, te nevezanosti suda za zahtjeve stranaka, a što posljedično dovodi do troškova kojima stranke ne daju povoda, što sve po ocjeni suda opravdava odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kako je to riješeno u točki 4. izreke presude.

22.Sukladno naprijed navedenom i obrazloženom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 16. prosinca 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima, po pun.

2. Tuženiku, po pun.,

3. Posebnom skrbniku mlt. djece GU,

4. HZSR PU Samobor,