REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 66 Ovr-3638/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Carinska uprava, PCU Zagreb, Avenija Dubrovnik 11, Zagreb, OIB: 18683136487, protiv ovršenika TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, dana 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je prijedlog ovršenika TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područno carinski ured Zagreb, Klasa UP/I-415-03/24-23/77, Urbroj: 513-02-3005/54-24-3, od 13. svibnja 2024., povučen.
II. Odbija se zahtjev ovršenika TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troška ovog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U ovom postupku, protiv ovršenika je pokrenut postupak izravne naplate na temelju osnove – rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područno carinski ured Zagreb, Klasa UP/I-415-03/24-23/77, Urbroj: 513-02-3005/54-24-3, od 13. svibnja 2024., a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20).
2. Ovršenik je 17. listopada 2024. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
3. Podneskom od 13. studenog 2024., ovršenik je povukao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
4. Člankom 210. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ) propisano je da se o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odlučuje primjenom odredaba o odlučivanju o žalbi.
5. Člankom 349. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a je propisano da stranka može odustati od podnesenog prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sve dok odluka o njezinom prijedlogu ne bude donesena.
6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Ovršenik je u podnesku od 13. studenog 2024. zatražio i naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći da povlači prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što je ovrhovoditelj povukao zahtjev za izravnu naplatu za 99,7% iznosa odnosno postupak izravne naplate se vodi samo radi iznosa 56,80 eura.
8. U podnesku od 28. studenog 2024., ovrhovoditelj je naveo da je ukupan dug ovršenika iznosio 20.574,12 eura, a od navedenog duga nije bilo namireno 55,02 eura te da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate radi namirenja tražbine u iznosu 55,02 eura, što je i specificirao u podnesku dostavljenom uz Zahtjev za izravnu naplatu, međutim Financijska agencija je pogrešno odredila pljenidbu računa za ukupan iznos tražbine te je, nakon obavijesti ovrhovoditelja o navedenom, izvršila ispravak, slijedom čega sve navedeno nije greška ovrhovoditelja, nego Financijske agencije.
Ovrhovoditelj je podnio i preslike dopisa Financijskoj agenciji kao dokaz svojih tvrdnji.
9. Zahtjev za naknadu troška nije osnovan.
10. Člankom 14. stavak 5. OZ-a je propisana dužnost ovrhovoditelja da nadoknadi ovršeniku troškove koje mu je neosnovano prouzročio.
11. Točni su navodi ovršenika da su mu u postupku izravne naplate zaplijenjena novačana sredstva u iznosu znatno većem od dugovanog iznosa tražbine, zbog čega je isti podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, međutim sud smatra da navedeno ne podrazumijeva i dužnost ovrhovoditelja na naknadu troška postupka izravne naplate.
12. Naime, među strankama nije sporno da su ovršeniku zaplijenjena novčana sredstva u iznosu većem od iznosa nenamirenog dijela tražbine, međutim navedeno nije posljedica pogrešnog postupanja ovrhovoditelja, nego pogrešnog postupanja Financijske agencije.
13. Iako je logično da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem je istaknuo razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ- a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, a koji očito ne bi podnio da su mu zaplijenjena novčana sredstva u iznosu koji odgovara iznosu ostatka duga (55,02 eura), trošak podnošenja navedenog prijedloga nije uzrokovao ovrhovoditelj, već Financijska agencija.
14. Budući odredba članka 14. stavak 5. OZ-a propisuje obvezu ovrhovoditelja na naknadu samo onog troška koji je neosnovano prouzročen, navedeno podrazumijeva da postoji odgovornost ovrhovoditelja za nastanak tog neosnovano prouzročenog troška.
15. Međutim, u ovom postupku, navedeni trošak nije uzrokovan pogrešnom radnjom ovrhovoditelja, nego pogrešnom radnjom Financijske agencije, a iz gore navedenih razloga, slijedom čega nije ispunjena pretpostavka iz članka 14. stavak 5. OZ-a.
16. Osim toga, postupak izravne naplate je pokrenut budući je doista postojao dug ovršenika prema ovrhovoditelju, što znači da je ovrhovoditelj imao pravo pokrenuti postupak izravne naplate, ali isti ne odgovara za pogrešno postupanje Financijske agencije, posebice jer je točno specificirao iznos duga radi namirenja kojeg pokreće postupak izravne naplate.
17. U konačnici, sud navodi da ova odluka nije prepreka da ovršenik, ako smatra da mu je nastala šteta, naknadu iste potražuje od osobe koja je tu štetu uzrokovala.
18. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 16. prosinca 2025.
Sudac:
Mirna Jakovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku po punomoćniku
