REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-990/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 84923155727, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Baričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave, zaključene 27. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i tuženika, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Anite Škurjanec u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2604/2018 od 30. srpnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 34,74 EUR (trideset četiri eura i sedamdeset četiri centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 3,86 EUR od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. prosinca 2017. do isplate,- na iznos od 3,86 EUR od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 3,86 EUR od 20. travnja 2018. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Anite Škurjanec u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2604/2018 od 30. srpnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8,95 EUR (osam eura i devedeset pet centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 2,40 EUR od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 2,40 EUR od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 2,40 EUR od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 1,75 EUR od 15. ožujka 2018. do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 81,61 EUR (osamdeset jedan euro i šezdeset jedan cent) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je 12. srpnja 2018. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 39-43 spisa, omotnica na listu 44 spisa) na temelju kojeg je vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Anita Škurjanec u Zagrebu 30. srpnja 2018. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 2604/2018 (list 42 spisa) kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti 329,20 kn (43,69 EUR) sa zateznim kamatama na iznos od 47,18 kn od 15. kolovoza 2017. do isplate, na iznos od 47,18 kn od 15. rujna 2017. do isplate, na iznos od 47,18 kn od 15. listopada 2017. do isplate, na iznos od 29,10 kn od 15. studenog 2017. do isplate, na iznos od 29,10 kn od 15. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 29,10 kn od 15. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 29,10 kn od 15. veljače 2018. do isplate, na iznos od 42,16 kn od 15. ožujka 2018. do isplate i na iznos od 29,10 kn od 20. travnja 2018. do isplate. Navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno 9. studenog 2018. (list 42 spisa).

2. Tuženik je 3. veljače 2020. podnio prijedlog za ponavljanje postupka, odnosno prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti izdane u odnosu na spomenuto rješenje o ovrsi od strane javnog bilježnika (list 1-17 spisa) navodeći da mu propuštanjem dostave predmetnog rješenja nije dana mogućnost raspravljanja te da nije imao nikakva saznanja da je postupak uopće u tijeku. Istaknuo je da s tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu pa da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku. Također, tuženik navodi da je tijekom kolovoza 2017. (tijekom kojeg razdoblja je boravio u predmetnoj nekretnini) reciklabilni (odvojivi) otpad odvajao putem spremnika postavljenih na javnoj površini u Općini Ražanac, a da je biorazgradivi otpad kompostirao u svom vrtu za vlastite potrebe sukladno odluci Općine Ražanac. Stoga upućuje da u kolovozu 2017. nije imao potrebe za uslugama tužitelja, dok u ostalom utuženom razdoblju nije uopće boravio u objektu pa da stoga nije niti koristio usluge tužitelja. Upućuje na to da je tužitelj dužan obračunavati naknadu za pružene usluge ili po kriteriju mase otpada, odnosno volumenu otpada ili po broju članova kućanstva sukladno načelu „onečišćivač plaća“. Također, navodi da zakonske odredbe tužitelj tumači arbitrarno te ne postupa sukladno istima. Navodi da je više puta upućivao prigovore tužitelju glede dostavljenih računa. Osporava tijek zateznih kamata i troškove postupka.

3. Sud je rješenjem od 27. rujna 2021. (list 51-52 spisa) ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi.

4. Tuženik je zatim 24. siječnja 2022. (list 54 spisa) podnio prijedlog za protuovrhu kojim je predložio da sud naloži tužitelju da tuženiku isplati iznos koji je naplaćen putem Financijske agencije sukladno predmetnom rješenju o ovrsi. Sud je 3. kolovoza 2022. (list 92-94 spisa) usvojio takav prijedlog tuženika i naložio tužitelju da tuženiku isplati iznos od 703,93 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Sud je rješenjem od 14. veljače 2023. (list 98 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. U nastavku postupka tužitelj ističe da je aktivno legitimiran u ovom postupku te da tuženik izbjegava plaćanje svoje obveze prema tužitelju. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o obvezi tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine, a da nije odlučna količina otpada koja nastaje na predmetnoj nekretnini, odnosno odlaže li tuženik otpad redovno u kantu. Upućuje na to da je tuženik (kao vlasnik nekretnine) dužan koristiti komunalnu uslugu održavanja čistoće, odnosno sakupljanja i odvoženja komunalnog otpada bez obzira ima li predmetna nekretnina otpad ili ne. Ističe da se radi o zakonskoj obvezi vlasnika nekretnine pa da tužitelj nije obvezan sa svakim pojedinim korisnikom sklapati zaseban ugovor. Tužitelj navodi da mu nije osigurana potrebna tehnologija (u formi uređaja) koja je potrebna za praćenje količine predanog otpada pa da tužitelj od tuženika potražuje isključivo i samo cijenu obvezne minimalne javne usluge. Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka tužitelju.

7. Protiv rješenja ovog suda od 14. veljače 2023. tuženik je podnio žalbu pa je u povodu iste Županijski sud u Karlovcu rješenjem poslovni broj Gž Ovr-212/2023-2 od 13. studenog 2023. (list 188-189 spisa) potvrdio pobijano rješenje ovog suda. U spomenutom rješenju Županijski sud u Karlovcu naveo je da se prijedlog za ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi (između ostalog) sadržajno ima smatrati pravodobnim prigovorom protiv rješenja o ovrsi.

8. U nastavku postupka tuženik navodi da se o zahtjevu tužitelja već pravomoćno odlučilo. Također, tuženik je istaknuo i prigovor zastare u odnosu na utužene iznose.

9. Ovaj sud je 9. srpnja 2024. donio presudu poslovni broj Povrv-361/2024-11 (list 215-219 spisa) kojom je ukinut pobijani platni nalog te je odbijen tužbeni zahtjev. Zatim je Županijski sud u Varaždinu (Stalna služba u Koprivnici), u povodu tužiteljeve žalbe, 6. ožujka 2025. donio rješenje poslovni broj Gž-1458/2024-2 (list 253-257 spisa) kojim je ukinuo presudu ovog suda i vratio mu predmet na ponovno suđenje. Županijski sud je uputio na to da se ovaj sud nije osvrnuo na činjenične tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da isključivo traži isplatu fiksnog dijela cijene, odnosno plaćanje iznosa obvezne minimalne javne usluge, a niti je ocijenio da li se visina takve naknade može utvrditi na temelju predloženih dokaza, odnosno dostavljene dokumentacije.

10. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvoda otvorenih stavki (list 20, 43 spisa), zahtjeva za naplatu (list 23-24, 56-57 spisa), specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (list 25-26, 62-63, 198 spisa), dopisa Ministarstva gospodarstva (list 27-28 spisa), dopisa tuženika (list 29 spisa), uputa za odjavu odvoza komunalnog otpada (list 30 spisa), zahtjeva za aktivaciju stanja mirovanja (list 31 spisa), rasporeda odvoza komunalnog otpada (list 32 spisa), izjave o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada (list 33 spisa), dopisa tuženika (list 34-36 spisa), podataka o poslovnom subjektu iz Sudskog registra (list 45-47 spisa), obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje (list 55 spisa), univerzalnog naloga za plaćanje predujma Financijskoj agenciji (list 58 spisa), izvoda prometa po računu (list 64, 199 spisa), Pravilnika o općim uvjetima isporuke (list 105-112 spisa), Cjenika usluga sakupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada s područja Općina Sukošan, Poličnik, Posedarje, Novigrad, Privlaka, Galovac, Škabrnja, Ražanac te Grada Nina (list 127-132 spisa), kartice kupaca (list 149-153 spisa), dopisa Općinskog načelnika Općine Ražanac (list 154 spisa), Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Ražanac (list 155-169 spisa), Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 170-175 spisa) i pregleda predmeta po sustavu ePredmet (list 202-203 spisa).

11. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada za razdoblje od srpnja 2017. do ožujka 2018., s obzirom da tužitelj navodi da je tuženik korisnik njegovih usluga vezano uz objekt na adresi u [adresa] ([adresa]), [adresa].

13. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata te da li je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara.

14. U pogledu istaknutog prigovora presuđene stvari, najprije treba pojasniti da je ovaj sud 3. veljače 2020. zaprimio prijedlog tuženika za ponavljanje ovršnog postupka na temelju kojeg je formiran spis poslovni broj Ovrv-447/2020. U konkretnom slučaju tužitelj je ovršni postupak pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u povodu kojeg je javna bilježnica 30. srpnja 2018. donijela rješenje o ovrsi za koje je potom bila iskazana pravomoćnost i ovršnost. Sud je zatim nakon provedenog postupka u povodu prijedloga tuženika ukinuo spomenutu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti. Tuženik je potom podnio prijedlog za protuovrhu u povodu kojeg je ovaj sud 3. kolovoza 2022. donio rješenje poslovni broj Ovrv-447/20- 21 te je tužitelju naloženo da tuženiku u roku 15 dana vrati 703,93 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-447/20-23 od 14. veljače 2023., s obzirom da je tuženik tijekom postupka osporavao ranije doneseno rješenje o ovrsi (koje i dalje egzistira, iako je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti istog ukinuta), stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 13. studenog 2023. te se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24). Po pravomoćnosti ranije spomenutog rješenja o stavljanju van snage predmet je upisan pod novim poslovnim brojem Povrv-361/2024. Ovaj sud je pod navedenim poslovnim brojem donio presudu, koja je (kako je već ranije navedeno) ukinuta presudom Županijskog suda u Varaždinu rješenjem poslovni broj Gž-1458/2024-2 od 6. ožujka 2025. Pošto je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje, predmetu je dodijeljen novi poslovni broj Povrv-990/2025. Treba reći da je dodjela novih poslovnih brojeva pod kojim je predmet bio (i jest sada) upisan posljedica primjene čl. 184. st. 1. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 33/17, 29/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23). Dakle, u ovom postupku potrebno je odlučiti o tome da li je tuženik dužan tužitelju platiti iznos koji je tužitelj od istoga potraživao prijedlogom za ovrhu pa se nikako ne radi o presuđenoj stvari.

15. Čl. 4. i 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Ražanac (list 155-169 spisa; dalje: Odluka), a koju odluku je sukladno čl. 30. st. 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17) donijelo Općinsko vijeće Općine Ražanac, propisano je da područje pružanja javne usluge u konkretnom slučaju obuhvaća područje Općine Ražanac (mjesni odbori [adresa] i [adresa], a da je davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada upravo tužitelj. Činjenica da je tužitelj isporučitelj komunalnih usluga na predmetnom području proizlazi i iz čl. 1. i 2. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada (list 105-112 spisa; dalje: Pravilnik). Stoga je tužitelj doista ovlašten potraživati naknadu po osnovi javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

16.1. Što se pak tiče prigovora promašene pasivne legitimacije, treba reći da je čl. 6. Odluke propisano da je korisnik takve usluge na naprijed spomenutom području vlasnik nekretnine, to jest vlasnik posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine, to jest posebnog dijela, ako je vlasnik nekretnine/posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

16.2. Čitanjem izvoda otvorenih stavki (list 43 spisa) sud je utvrdio da je tuženik u evidencijama tužitelja tijekom utuženog razdoblja bio zaveden kao korisnik usluga tužitelja tijekom utuženog razdoblja na adresi u [adresa] ([adresa]), [adresa], odnosno na području na kojem je tužitelj tijekom utuženog razdoblja obavljao javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada.

16.3. Iz naprijed navedenog dokumenta proizlazi da je tužitelj bio korisnik usluga tužitelja u smislu čl. 6. Odluke, dakle da je isti vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, odnosno podredno korisnik iste. U tom smislu treba reći da tuženik tijekom postupka nije izričito osporavao istinitost takvih činjeničnih navoda tužitelja, već je, upravo suprotno, navodio da je dio vremena doista provodio boraveći u predmetnoj nekretnini i to konkretno jedan mjesec godišnje (list 2-3 spisa) te da je tužitelju uputio izjavu u smislu čl. 14. st. 6. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/17, 84/19), odnosno da je tužitelju podnio izjavu kao korisnik njegovih usluga. Tuženik čak navodi da je tijekom dijela utuženog razdoblja (u kolovozu 2017.) koristio usluge tužitelja i to na način da je svoj otpad odlagao u spremnike za plastiku, staklo, papir i metal na području na kojem tužitelj pruža javnu uslugu ([adresa] i Općina Ražanac).

16.4. U odnosu na tuženikove navode da mu tužitelj nije dostavio primjerak potpisane izjave, zbog čega ugovor s tužiteljem nije nikad niti sklopljen, treba reći da isto nije od utjecaja na odluku u ovom postupku. Naime, kako bi ugovor s pružateljem javne usluge odvoza komunalnog otpada bio sklopljen potrebno je da korisnik usluge dostavi davatelju usluge izjavu o načinu korištenja javne usluge, a ugovor će se, mimo toga, smatrati sklopljenim i prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi izjavu (čl. 43. Odluke). S obzirom da je tuženik učinio nespornim da je tužitelju dostavio predmetnu izjavu, a čime je postupio sukladno čl. 43. Odluke, smatra se da je ugovor između tužitelja (kao pružatelja javne usluge odvoza komunalnog otpada) i tuženika (kao korisnika te iste usluge) sklopljen.

16.5. Dakle, na temelju naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u svojim evidencijama osnovano zaveo tuženika kao korisnika svojih usluga vezano uz predmetnu nekretninu.

17.1. Čl. 36. Odluke propisuje da strukturu cijene javne usluge čini cijena obvezne minimalne javne usluge, zatim cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, kao i cijena ugovorne kazne, a da se cijena obvezne minimalne javne usluge (MJU) određuje cjenikom. Dakle, cijena javne usluge obuhvaća varijabilni dio (cijena po predanoj količini otpada) i fiksni dio (cijena obvezne minimalne javne usluge). Pritom je cilj navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (dakle kroz plaćanje fiksnog dijela od strane korisnika usluga) osigura sigurnost, redovitost i kvaliteta pružene usluge te mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća", a da se kroz obračun cijene po količini predanog otpada (odnosno kroz plaćanje varijabilnog dijela) primjenjuje naprijed navedeno načelo. Navedena odredba Odluka u skladu je s čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13 , 73/17; dalje: ZOGO), koji je bio na snazi tijekom utuženog razdoblja, a iz koje odredbe ZOGO-a je vidljiva namjera zakonodavca da strukturira cijenu javne usluge na način da se, uz varijabilni, naplaćuje i fiksni dio cijene. Smisao takvog zakonodavnog rješenja jest osigurati da se na određenom području omogući pružanje javne usluge, koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, odnosno da se osiguraju sredstva potrebna za nesmetano funkcioniranje te usluge, zbog čega je potrebno cijenu javne usluge (barem u jednom dijelu) učiniti neovisnom o količini predanog otpada, koji u pojedinim razdobljima može varirati.

17.2. Dakle, fiksni dio cijene javne usluge neovisan je o količini predanog otpada pa se na taj isti dio cijene uopće ne primjenjuje načelo "onečišćivač plaća", već je isto samo temelj za pokriće pružanja usluga i omogućivanje primjene naprijed spomenutog načela. Stoga su svi korisnici usluga tužitelja na predmetnom području (a među njima i tuženik) dužni plaćati fiksni dio cijene neovisno o tome koja je zapravo količina predanog otpada tužitelju, odnosno neovisno o tome da li je tužitelj uopće preuzimao otpad od pojedinačnog korisnika. Stoga čak niti činjenica da tuženik nije koristio predmetnu nekretninu tijekom cijelog utuženog razdoblja pa da samim time nije nastajao komunalni otpad, zbog kojeg bi bilo potrebno da tužitelj vrši samu uslugu odvoza otpada, ne utječe na odluku u ovom postupku. Tuženik je tijekom utuženog razdoblja bio osnovano evidentirani korisnik usluga tužitelja koji je, kako je već naprijed obrazloženo, dužan plaćati fiksni dio cijene javne usluge i to na temelju čl. 33. ZOGO-a u vezi s čl. 6. i 10. t. 11. Odluke. Identični stav o ovom pravnom pitanju zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 101/2023-2 od 14. veljače 2023.

18. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, valja uputiti na čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a koja odredba propisuje da se za tražbine po osnovi naknade za održavanje čistoće, kad je takva usluga obavljena za potrebe kućanstva, primjenjuje jednogodišnji zastarni rok. Iz izvoda otvorenih stavki na listu 43 spisa proizlazi da je najstarija utužena tražbina tužitelja na naplatu dospjela 15. kolovoza 2017., što znači da je zastarni rok počeo teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno 16. kolovoza 2017. u smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a. Tužitelj je u konkretnom slučaju zastaru prekinuo podnošenjem prijedloga za ovrhu vršiteljici dužnosti javnog bilježnika 12. srpnja 2018. (datum na omotu na listu 44 spisa i na prijemnom štambilju na listu 39 spisa) sukladno čl. 241. ZOO-a. Stoga, s obzirom da nije protekao propisani zastarni rok, prigovor zastare nije osnovan.

19.1. Iz tužiteljevog Cjenika usluga sakupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada sa područja Općina Sukošan, Poličnik, Posedarje, Novigrad, Privlaka, Galovac, Škabrnja, Ražanac te Grada Nina broj C-362/16 od 15. prosinca 2016. (list 127-132 spisa), a koji je u primjeni od 1. siječnja 2017., vidljivo je da fiksni (stalni) dio cijene računa za pokriće troškova održavanja sustava iznosi 25,75 kn i to kako za cjelogodišnje korisnike usluga tužitelja, tako i za sezonske korisnike usluga.

19.2. Naprijed navedenu dokumentaciju ovaj sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da tuženik nije osporavao vjerodostojnost iste.

19.3. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi utvrđenim da fiksni dio cijene javne usluge koju pruža tužitelj iznosi 25,75 kn mjesečno.

20. Tužitelj ima pravo na naknadu za isporuku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog sakupljanja otpada prema posebnom propisu naplatiti i PDV, koji se konkretno obračunava i plaća po sniženoj stopi 13% sukladno čl. 38. st. 3. h Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16). Stoga fiksni dio cijene naknade za usluge tužitelja s uračunatim PDV-om sukladno naprijed spomenutoj odredbi iznosi 29,10 kn (3,86 EUR) mjesečno.

21. S obzirom da tužitelj od tuženika traži isplatu za razdoblje od srpnja 2017. do ožujka 2018., dakle za razdoblje od devet mjeseci, tuženik je u obvezi tužitelju po osnovi fiksnog dijela cijene usluge odvoza komunalnog otpada platiti 34,74 EUR (3,86 EUR x 9). Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati 34,74 EUR na temelju čl. 33. ZOGO-a u vezi s čl. 6. i 10. t. 11. Odluke te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke presude.

22. Što se tiče preostalog utuženog iznosa (8,95 EUR), treba reći da tužitelj nije dokazao na što bi se točno spomenuti iznos odnosio. Nije dokazao niti da bi tuženiku pružao bilo kakve usluge tijekom utuženog razdoblja, a zbog čega bi imao pravo obračunati tuženiku i naposljetku mu naplatiti baš taj iznos. Stoga, s obzirom da je teret dokazivanja osnove i visine u ovom slučaju na strani tužitelja, sud je o osnovanosti zahtjeva za isplatu 8,95 EUR zaključio primjenjujući pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), odnosno zaključio je da tužitelj nema pravo osnovano tražiti isplatu spomenutog iznosa. Tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

23.1. Iz izvoda otvorenih stavki proizlazi da je naknada za srpanj 2017. dospjela na plaćanje 15. kolovoza 2017., da je za kolovoz 2017. dospjela na plaćanje 15. rujna 2017., da je za rujan 2017. dospjela na plaćanje 15. listopada 2017., da je za listopad 2017. dospjela na plaćanje 15. studenog 2017., da je za studeni 2017. dospjela na plaćanje 15. prosinca 2017., da je za prosinac 2017. dospjela na plaćanje 15. siječnja 2018., da je za siječanj 2018. dospjela na plaćanje 15. veljače 2018., da je za veljaču 2018. dospjela na plaćanje 15. ožujka 2018. i da je za ožujak 2018. dospjela na plaćanje 15. travnja 2018.

23.2. Sud prihvaća navedenu ispravu kao istinitu i vjerodostojnu u dijelu u kojem su prikazani datumi dospijeća svakog pojedinog iznosa, a treba reći da tuženik vjerodostojnost iste u tom dijelu nije niti osporavao.

23.3. Na temelju navedene isprave sud nalazi utvrđenim da je iznos svake pojedine mjesečne naknade tijekom utuženog razdoblja dospijevao 15. dana mjeseca nakon razdoblja na koje se naknada odnosi.

24. Tuženik je nedvojbeno u zakašnjenju s izvršenjem svoje obveze plaćanja naknade tužitelju (čl. 183. st. 1. ZOO-a) pa je istome dužan platiti zateznu kamatu na utužene iznose i to od idućeg dana od dana dospijeća do isplate na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a pa je o zahtjevu tužitelja za isplatu zateznih kamata odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude. O stopi zatezne kamate odlučeno je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15.1. Odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te je donesena u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. Prilikom donošenja odluke o trošku sud je primjenjivao odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te odredbe Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba), a odluka je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora te troškovnikom tužitelja (list 261 spisa).

25.2. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru 79,51 %, a tuženik u omjeru 20,49 %. Tužitelj stoga ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u omjeru 59,02 % (79,51 % - 20,49 %).

25.3. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini 50 bodova (Tbr. 7/9 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV u visini 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR. Priznat mu je i trošak pristojbe za presudu u iznosu 13,27 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe. Za tužitelja je tijekom postupka dakle nastao trošak u iznosu 138,27 EUR.

25.4. Tužitelj ima pravo na naknadu troška u omjeru 59,02 %, odnosno u iznosu 81,61 EUR pa je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

25.5. Sud je u ovoj odluci prilikom preračunavanja valuta (kn u EUR) primjenjivao fiksni tečaj konverzije (7,53450) i pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22).

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku