REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4209/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja BL iz [adresa], trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Sarajevska 41, zastupanog po odvjetnici Ivani Sedlar iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i uprave poslove, Sektora za stance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i uprave poslove, Sektora za stance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/12441, URBROJ: 511-01-212-25-17 od 23. rujna 2025.

II Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da nadoknadi odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći, troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je morao pobjeći iz Turske jer je postojala opasnost za njegov život. Traži međunarodnu zaštitu jer u zemlji podrijetla ima problema sa tijelima vlasti zbog svoje kurdske nacionalnosti, islamske vjeroispovijesti i simpatizerstva prema stranci HDP-a. Smatra da bi povratkom u zemlju podrijetla završio na dugotrajnoj zatvorskoj kazni, a nakon toga bi bio ubijen ili na neki drugi način maltretiran. Navodi da je radio u obiteljskoj firmi koja je imala ugovor sa vojskom za dobavu prehrambenih proizvoda te da nije imao problema sve dok u mjestu Beyitu Sebab nije bio praznik, sajam, narodno veselje te je on sa svojim pomoćnicima bio pet dana na sajmu (obavljali su posao u okolici, bili na terenu pa se vraćali na narodno veselje), s time da su se pomoćnici zabavljali, a on je uglavnom sjedio u kamionu i pio čaj, međutim, sama posjeta sajmu bila je dovoljna da ga se evidentira kao politički nepodobnog i sumnjivog te ga je pri povratku u [adresa] zaustavila policija koja ga je i uhitila i pokrenut je kazneni postupak. Navodi da je proveo par dana na policiji, uzimali su njegovu izjavu te je pušten na slobodu, ali se postupak protiv njega nastavio. Išao je na sudske rasprave, ali je postupak dugo trajao, sve do 2022. godine. Kako je imao i drugih postupaka, u kojima je bio oslobođen, odnosno na uvjetnoj osudi, nakon što su ga 2022. osudili kao neprijatelja države, lažno ga optuživši za terorizam, izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora. Navedeno se dogodilo u 6. mjesecu 2022. te je tada odlučio napustiti Tursku. Napominje da je mnogo navoda u pobijanom rješenju posljedica loših prijevoda te da se on najviše razumije sa prevoditeljicom KL pa predlaže da ga se sasluša u njezinoj prisutnosti. Također navodi da je dostavio dokumentaciju tijelu koji vodi postupak, a koje se nije na to osvrnulo pa ju ponovno dostavlja, a riječ je o izrečenoj kazni.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i besplatnu pravnu pomoć te naloži tuženiku da opunomoćenici nadoknadi troškove upravnog spora za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 500 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da je tužitelj na zapisniku izjavio da je zemlju podrijetla napustio u kolovozu 2022. godine s namjerom odlaska u Saveznu Republiku Njemačku. Zbog toga je prilikom registracije u [adresa] naveo lažne podatke o svome identitetu, navevši da mu je ime HL. U SR Njemačkoj je boravio 9 mjeseci i tamo je zatražio azil, ali je u Republiku Hrvatsku vraćen dublinskim postupkom u svibnju 2023. godine. Naveo je da je 2016. godine počeo rat između B i K te je njegova kuća srušena zbog čega je s obitelji otišao živjeti u [adresa]. Prije toga je surađivao s policijom, servisirajući njihova računala. Navodi da je njegov problem taj što je 2015. godine posjetio sajam koji organiziraju H zbog čega je došao na udar lokalnih tijela vlasti, prije svega policije. Navodio je da su ga tukli, maltretirali i prijetili mu, sve zbog toga što je pripadnik kurdske manjine. Naveo je daje podnio tužbu protiv policije, ali je sudsko ročište zakazano tek u svibnju 2022. godine na kojem ništa nije riješeno te je on odlučio ne čekati dalje sudski postupak već napustiti Tursku. Smatra da je policija i pravosuđe u Turskoj povezano i da niti jedni ne vole I. Rekao je da ne posjeduje nikakvu dokumentaciju kojom može potkrijepiti svoje navode. Kasnije je na saslušanju navodio da je država počela vršiti pritisak na njega jer je bogat i to još 2007. godine. Potvrđuje da i danas njegova obitelj ima firmu na području [adresa] gdje surađuju s policijom dok on živi u [adresa] i bavi se građevinarstvom. Naveo je da ne može potvrditi svoje navode o kazni zatvora u trajanju od 22 godine jer ne može ući u e-Devlet (inačica e- građani) kako bi eventualnu presudu ili optužnicu dostavio za potrebe međunarodne zaštite. Probleme zbog svoje kurdske pripadnosti je tijekom saslušanja sveo na općeniti primjer kako je Ž teško u Republici Turskoj i da su diskriminirani iako čine gotovo četvrtinu stanovništva Republike Turske. Ne navodi osobne probleme zbog toga. Suprotno izjavama danim na zapisnik, tužitelj poriče na saslušanju da je imao problema zbog svoje sunitske pripadnosti islamskoj vjeri. Na daljnje upite tko ga je i na koji način proganjao, odgovarao je nesuvislo, spominjao imena nekih ljudi koje bi vjerojatno, prema njegovom shvaćanju, tijela ove države trebala znati. Na upit je li imao problema s tijelima vlasti od 2015. godine kada se preselio s obitelji u [adresa], odgovara da nije, ali da država iz daljine sve prati i čeka pravi trenutak. Dodao je da nikada nije bio član niti jedne stranke te je uvijek gledao svoja posla. Suprotno navedenom u tužbi, tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. Tuženik ostaje kod svojih navoda jer tužitelj ničime nije potkrijepio, a mogao je, svoje navode o kazni zatvora, boravku u policiji i drugo. Također, naglašava da je sam tužitelj izjavio da se događaj koji spominje u tužbi dogodio prije 10 godina i da nakon toga nije imao nikakvih problema u zemlji podrijetla. Štoviše, na saslušanju je izjavljivao da je živio jako dobro u Republici Turskoj, surađujući s tijelima državne vlasti, a i sudska pomoć vezano za navodni sudski postupak mu je bila dostupna.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu na kojoj je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.

11. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj u kolovozu 2022. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj pod lažnim imenom, ali nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu već se uputio prema Saveznoj Republici Njemačkoj od kuda je 17. svibnja 2023. vraćen u Hrvatsku po dublinskom sporazumu.

13. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla, tužitelj navodi probleme s tijelima vlasti zbog svoje kurdske nacionalnosti, islamske vjeroispovijesti, te simpatizerstva prema stranci HDP. Na okolnost povratka zemlji podrijetla smatra da bi završio na dugotrajnoj kazni zatvora, a nakon toga bi možda bio ubijen ili na drugi način maltretiran.

14. U provedenom postupku tužitelj je saslušan na zapisnik radi utvrđenja svih činjenica i okolnosti te mu je zahtjev odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznavanje azila i supsidijarne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona.

15. Po izvršenom uvidu u isprave koje je dostavio i dostupna izvješća te po provedenom saslušanju tužitelja u ovom upravnom sporu, Sud ne nalazi konkretan element kojim bi se utvrdilo postojanje subjektivne životne ugroženosti tužitelja.

16. Polazeći od razloga napuštanja zemlje podrijetla te na temelju ocijene budućeg rizika i analize informacije u zemlji podrijetla, nije utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja u smislu citiranog članka 20. Zakona.

17. Naime, tužitelj je u zahtjevu naveo da je od 2010. do 2015. servisirao policijska računala, budući da je imao trgovinu i servis za informatičku opremu, dok je na ročištu pak izjavio da je vojsku snabdijevao prehrambenim proizvodima. U zahtjevu je naveo da je 2015. prvi put otišao na kurdski praznik, a na ročištu je izjavio da je to bilo u travnju 2012., a da je 2015. bio ranjen, da je pukla bomba. Na zahtjevu je naveo da tek kad se vratio nakon nekog vremena zaustavila ga je policija i odvela na ispitivanje u postaju, dok je na ročištu izjavio da ga je po povratku sa tog veselja u [adresa], na ulasku u grad zaustavila policija. Također, u tužbi je naveo da je sa svojim pomoćnicima bio pet dana na sajmu, dok je na ročištu izjavio da su odlučili prespavati u hotelu te se vratiti idućeg dana u [adresa]. Vezano za ozljedu noge, u postupku je izjavio da je u 4. mjesecu 2015. vozio auto i iza njega je došao neki drugi auto i počeo ga gurati na cesti sa svojim autom i tada je imao sudar gdje mu je jako povrijeđena noga jer su mu cijelo vrijeme gurali stražnji dio auta. Izjavio je da su mu ti ljudi nakon sudara, ne zna je li to bila policija jer nisu bili sa službenim autom niti u odori, ali sumnja da jesu, rekli da treba umrijeti. Dok je još bio u autu došli su do njega i htjeli su ga ubiti, tukli su ga po glavi, od čega ima ožiljke, ali tada su naišli neki ljudi pa su ovi pobjegli i na taj način se spasio. Na ročištu je pak, vezano za ozljedu noge, izjavio da se ona dogodila dok je vozio robu, bila je sačekuša, na obroncima je bila vojska, vidio je vatru (paljbu) sa svih strana . Nije bio cilj da ga se ubije nego da završi pod kamionom, nigdje nije bilo svjedoka. Kad mu je predočeno da je na zapisnik na upravnom postupku na pitanje da opiše kako i kada mu je stradala noga odgovorio da je isporučivao robu vozilom i da mu se spriječio neki auto te da je okrenuo volan u lijevo i udario u betonski akvadukt te mu je noga završila ispod motora od auta i da je naveo da su blizu bile vojne jedinice koje su mu pomogle izaći ispod motora, rekao je samo da su mu dosta kasno pomogli. Također je u postupku izjavio da ga je 2021. jedan dan zaustavila policija i kad su vidjeli njegovu osobnu iskaznicu da je iz [adresa] počeli su ga tuči, rekli su mu da je terorist, nakon čega je otišao u policijsku postaju i prijavio događaj. Izjavio je da je tek u 5. mjesecu 2022. dobio prvi termin kod suda. Kad je došao na sud, ništa nije obavio jer sud ništa nije poduzeo da se kazne policajci koji su ga tukli jer su suci i policija povezani, budući da turska vlada ne voli I. Drugi termin je dobio 27. rujna 2022., ali nije otišao nego je napustio Tursku prije toga jer je znao da neće kazniti policiju nego njega. Niti u tužbi niti na ročištu nije o tome iskazivao, već je u tužbi naveo da to nije rekao nego da je navedeno rezultat krivog prijevoda, iako je prije toga na zapisniku u upravnom postupku potvrdio da je protiv policije u 5. mjesecu 2022. podnio tužbu. U upravnom postupku je izjavio da mu je cilj bila Njemačka, da tamo ima rođake i obitelj, dok je na izričit upit Suda je li imao ciljanu zemlju, izjavio da je samo želio biti u Europi. Na upit tuženika zbog čega je tek 2022. napustio Tursku, izjavio je da je to učinio zbog suda, da je u prvom postupku oslobođen, ali onda je krenuo drugi postupak o čemu je u e-mailu tuženiku poslao dokumentaciju, za koju tuženik tvrdi da nije zaprimio.

18. Po ocijeni ovog Suda, neuvjerljiv je iskaz tužitelja da postoji strah od proganjanja od strane vlasti, budući da je izjavio da je radio upravo za vlast. Štoviše, naveo je da se događaj na proslavi perzijske Nove godine dogodio 2012., dok je zemlju podrijetla napustio tek 2022. godine i to zbog kaznenog postupka koji se protiv njega navodno vodi. Osim toga, najprije je izjavio da mu je ciljana zemlja bila Njemačka, da bi kasnije izjavio da nije imao ciljanu zemlju. Na ročištu je izjavio da je prvi puta azil zatražio u Republici Hrvatskoj, dok je u postupku rekao da je to bilo u Njemačkoj, otkud je po dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku. Također, kontradiktorna je njegova izjava vezana uz ozljedu noge, a razlikuju se i izjave vezane za događaje na proslavi perzijske Nove godine i kasnijeg zaustavljanja od strane policije te svega što je potom uslijedilo. Također, na Sudu je izjavio da ima završenu VSS i da je inženjer informatike, dok je u postupku izjavio da je završio srednju školu za računarstvo te da ima certifikat za informatiku, a da je od fakulteta odustao.

19. Po ocijeni ovog Suda, tuženik je pravilno ocijenio neuvjerljivim i nevjerodostojnim iskaz tužitelja vezan za razloge napuštanja zemlje podrijetla, jer se njegov iskaz na zahtjevu u bitnim dijelovima ne podudara sa iskazom na saslušanju u upravnom postupku, a niti sa iskazom danim na ročištu.

20. Iz ukupnih iskaza tužitelja, Sud nalazi kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti, određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Također, vezano za tužiteljeve osobne okolnosti, a s obzirom na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji rizik od ozbiljne nepravde, odnosno da bi se povratkom suočio sa prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem. Vezano za navode maltretiranja od strane policije, nije dao dovoljno informacija ili se one u bitnim aspektima razlikuju. Naime, informacije koje je davao na zahtjevu i u zapisniku međusobno su kontradiktorne i neuvjerljive radi čega se nije mogla pokloniti vjera njegovim tvrdnjama da bi ga po povratku čekala dugogodišnja kazna zatvora, odnosno da bi bio ubijen ili na drugi način maltretiran. Naime, sama suradnja s vlasti te, prema njegovim navodima, činjenica da se radi o utjecajnoj obitelji koja je opskrbljivala vojsku prehrambenim proizvodima, a govorio je ranije i policiju računalima, govori u prilog tome da ih se tužitelj nije bojao i da se slobodno kretao te uspješno radio i živio. Također, nije priložio nikakav materijalni dokaz kojim bi potvrdio da je imao problema s policijom ili da je tražio pomoć po tom pitanju. Potvrdu o izvršenju kazne zatvora koji je dostavio na ročištu u preslici ne sadrži pečat ni potpis, a osim toga navedeno je da ga je izdalo Državno odvjetništvo, dok u potpisu stoji sudac. Također, nije navedeno niti o kojem se kaznenom djelu radi.

21. Analizom izjava tužitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te nema dokaza da je bi njegov život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka zemlji podrijetla. Osim toga, Turska se nalazi na listi sigurnih zemalja.

22. Također, utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također, nije utvrđeno postojanje ozbiljne ili individualne prijetnje tužiteljevog života zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

23. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

24. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

25. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

26. Budući da prema podacima spisa predmeta tužitelj nema financijskih sredstava, istom je u točki II izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22).

27. Sud je tužitelju priznao naknadu troškova sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura, sukladno Tbr. 27.1. i 2., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 i 107/25) i članka 9. stavka 2. Pravilnika.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Ivana Sedlar – e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i uprave poslove, Sektor za stance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu,

Zagreb, Ilica 335

3. U spis