Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Kž-241/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZZ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem K-42/2024-16 od 20. ožujka 2025., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ZZ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vinkovcima proglasio je krivim okrivljenika ZZ, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine, od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka i to za trošak vještačenja iznos od 171,21 eura, a na ime paušala iznos od 150,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ZZ osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba okrivljenika ZZ je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik ZZ kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da je presuda suda prvog stupnja proturječna i nerazumljiva u odnosu na razloge presude.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati ili da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik analizira presudu i provedene dokaze, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onoga suda prvog stupnja. U žalbi se navodi kako je oštećenik ŽZ, inkriminirane večeri, bio pod utjecajem alkohola te da je u kafić došao biciklom, kao i da su svjedoci VZ i EZ iskazali da su po čuvenju saznali da je oštećenik pao u podrum ili kanal ili da je pao sa bicikla. U žalbi se ističe kako je prvostupanjski sud trebao provesti dopunu sudsko-medicinskog vještačenja i to na okolnost da je oštećenik bio pijan te je trebalo utvrditi koliko alkohola je unio u organizam, kao i na okolnost utvrđenja jesu li zadobivene ozljede mogle biti i rezultat oštećenikovog pada u podrum ili kanal ili pak njegovog pada sa bicikla. U žalbi se ističe kako je prvostupanjski sud trebao cijeniti i uzeti u obzir da između okrivljenika i oštećenika nikada ranije nije bilo nikakvih verbalnih ili fizičkih sukoba te da su gotovo svi svjedoci iskazali da su oni bili kao braća, pa se postavlja pitanje zašto bi on iz čistog mira udario oštećenika. Na kraju se navodi kako je prvostupanjski sud trebao primijeniti pravilo da dvojbu u pogledu postojanja činjenica treba riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika, pozivajući se na načelo in dubio pro reo.

8.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

8.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik ZZ teško tjelesno ozlijedio oštećenika ŽZ, odnosno pravilno je utvrđenje da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenika ŽZ, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Osim toga, oštećenik nije posebno zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika i ne postavlja protiv njega imovinskopravni zahtjev, pa nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za ovako teško kazneno djelo.

8.5. Iskaz oštećenika je potkrijepljen i rezultatima provedenog sudskomedicinskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka patologije i sudske medicine dr. Ante Blažanovića iz kojeg proizlazi da je kritične prigode oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu koja je nastala u predmetnom događaju s više udaraca (najmanje dva) u područje glave nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom, snagom jakog intenziteta, koji može biti i šaka zatvorena u pesnicu. Osim toga, iskaz oštećenika je potkrijepljen i iskazima svjedoka AZ i TZ, koji nisu bili očevici samog događaja, ali su posvjedočili o tome da su te večeri okrivljenik i oštećenik bili u kafiću, što je okrivljenik u svojoj obrani osporavao, a da je okrivljenik tu večer bio u kafiću potvrdila je i svjedokinja IZ. Kako je sud prvog stupnja ispravno poklonio vjeru svjedocima AZ, SZ i IZ, koji su u svojim iskazima bili uvjerljivi i detaljni te nemaju nikakvog razloga govoriti neistinu, to su ispravno prihvaćeni njihovi iskazi kao vjerodostojni, dok nije prihvaćena okrivljenikova obrana u kojoj je naveo da se te večeri nalazio na sasvim drugom mjestu.

8.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik ZZ.

9. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

9.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela teške tjelesne ozljede, za koju je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

10. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-25, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Nema pravo okrivljenik ZZ niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kaznenoj sankciji, ne navodeći razloge pobijanja presude po toj osnovi.

11.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

11.2. Sud prvog stupnja je okrivljeniku cijenio, kao olakotne okolnosti, protek vremena od počinjenja kaznenog djela i dosadašnju neosuđivanost za ovakvu vrstu kaznenih djela, dok mu nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao, osim činjenice da je osuđen za drugo kazneno djelo i to za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu.

11.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika ZZ za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

12. Neosnovano se okrivljenik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ne navodeći razloge zbog čega se žali po toj zakonskoj osnovi. Međutim, sud prvog stupnja je, uzevši u obzir imovno stanje okrivljenika te složenost i trajanje postupka, pravilno, sukladno odredbama ZKP/08, odmjerio visinu troškova kaznenog postupka koje je okrivljenik dužan te u mogućnosti platiti.

13. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika ZZ valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno kao u izreci.

Split, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj