Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Kž-212/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VU, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-280/2021-49 od 7. travnja 2025., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika VU kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim okrivljenika VU, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja ili boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku VU je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja od 7. veljače 2019.
1.2. Temeljem čl. 79. st. 2. KZ/11 od okrivljenika je oduzet mobilni uređaj marke Samsung IMEI broja [IMEI broj], sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] i mobilni uređaj marke Samsung IMEI broja [IMEI broj] sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], koji su od njega privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Petrinja serijskog broja [serijski broj] od 7. veljače 2019., te će se isti po pravomoćnosti presude uništiti.
1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka, a o visini kojih troškova će biti odlučeno posebnim rješenjem kada branitelj okrivljenika dostavi troškovnik.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik VU, po branitelju Željku Stankoviću, odvjetniku u Sisku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optužba odbije ili da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se okrivljeniku izrekne blaža kazna uz primjenu uvjetne osude te uz oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba okrivljenika VU je neosnovana.
6. Nije u pravu okrivljenik VU kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da se pobijana presuda ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, kao i da presuda nema uopće razloga, odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni da su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati ili da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. U svojoj žalbi okrivljenik analizira presudu i provedene dokaze, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onoga suda prvog stupnja. U žalbi se navodi kako u spisu ne postoji adekvatan dokaz da je djelo počinjeno iz koristoljublja, odnosno da se samo nagađa da je okrivljenik trebao primiti naknadu jer je naknada bila obećana AU, pa da se pretpostavlja da je bila obećana i okrivljeniku, ali da se na takvoj pretpostavci ne može temeljiti osuđujuća presuda. Ističe se kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog obrane da se vještači sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza kod svjedoka AU, oboljelog od shizofrenije, iako da je obrana upirala da taj svjedok upravo radi svoje bolesti ne može dati vjerodostojan iskaz kao svjedok u kaznenom postupku. U žalbi se navodi i kako je okrivljenik intenzivno pokušavao stupiti u kontakt sa AU iz razloga što nije znao kud je otišao s kombijem te da se pogrešno dovode u vezu s prijevozom migranata pozivi okrivljenika koje je uputio AU i fotografije kombi vozila.
7.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.
7.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik VU iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, odnosno pravilno je utvrđenje da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude.
7.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza svjedoka AU, koji je opisao na koji način su on i okrivljenik VU, zajednički i dogovorno, počinili predmetno kazneno djelo te koja je bila uloga svakoga od njih. Iskaz svjedoka AU sud prvog stupnja je ispravno prihvatio vjerodostojnim, njegov iskaz je potkrijepljen i nalazima pretrage okrivljenikovog mobitela, a osim toga svjedok AU i nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za ovako teško kazneno djelo.
7.6. Nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da je, zbog psihičke bolesti, trebalo vještačiti sposobnost svjedoka AU da svjedoči u ovom postupku. Naime, pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja svjedoka AU jer je utvrdio da se taj svjedok liječio u psihijatrijskoj bolnici Vrapče u razdoblju od 2016. do 2018., što proizlazi iz liječničke dokumentacije, pa iz toga proizlazi da se taj svjedok nije liječio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a osim toga iz detaljnog, uvjerljivog i logičnog iskaza svjedoka AU proizlazi da taj svjedok u trenutku davanja iskaza nije imao takvih zdravstvenih problema da ne bi mogao biti relevantan svjedok u ovom postupku.
7.7. Nije osnovan niti okrivljenikov žalbeni navod da ne postoji dokaz da je ovo kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja jer upravo iz iskaza svjedoka AU, ali i iz same prirode kaznenog djela, proizlazi da je motiv okrivljenika da počini predmetno kazneno djelo bila novčana naknada za njegovo sudjelovanje u počinjenu tog kaznenog djela, odnosno koristoljublje.
7.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik VU.
8. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, počinio povredu kaznenog zakona. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja ili boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, za koje je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.
8.1. Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika kada tvrdi da je do povrede kaznenog zakona došlo iz razloga što je AU osuđen za isti ovaj događaj presudom na temelju priznanja, a u kojoj presudi je činjeničnim opisom faktički osuđen i okrivljenik VU. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je pravilno sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, posebno u točci 29., naveo kako, u konkretnom slučaju, nije riječ o presuđenoj stvari jer se u činjeničnom opisu djela iz presude na temelju priznanja kojom je okrivljenik AU proglašen krivim, doduše spominje i okrivljenik VU, ali ta presuda na temelju priznanja ne sadrži navod da bi VU u tom postupku bio okrivljenik, niti je u tom postupku on proglašen krivim, a niti mu je izrečena bilo kakva kaznena sankcija.
9. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-25, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
10. Nema pravo okrivljenik VU niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.
10.1. U žalbi se navodi kako je kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen previsoko odmjerena te da je sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja kazne, propustio pravilno utvrditi olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, odnosno tvrdi se da su olakotne okolnosti na strani okrivljenika podcijenjene, a da su otegotne okolnosti precijenjene.
10.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.
10.2. Sud prvog stupnja na strani okrivljenika nije našao nekih posebno izraženih olakotnih okolnosti, iako je ipak trebao cijeniti protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio neprimjerene uvjete prijevoza stranih državljana te činjenicu njegove ranije osuđivanosti, između ostalog i zbog istog kaznenog djela.
10.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika VU za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika VU valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno kao u izreci.
Split, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
